Prvo da kazem da cu morati duboko uci u off topic, ali jednostavno nisam mogao da se ne osvrnem na ono sto se prosulo po ovom forumu....
Sama cinjenica da se jedna strana u ovoj raspravi, kada brani svoje stavove, poziva na danasnji datum - 19. 08. 2010 te sve ono do cega je napredni svijet dosao... dok druga strana, kada pozeli laskati "sebi" i "svojima", braniti svoje stavove i dokazivati svoj znacaj - mora bjezati barem 900 godina unazad - govori SVE! 
Ovdje neki zaborave da je Evropa prosla kroz RENESANSU! Na svim poljima i u manje-vise svim sferama zivota.
Nakon te renesanse, nakon uzdizanja i vracanja covjeka na pijedestal - gdje mu je i mjesto - nakon sto je zivot, sadasnjost i buducnost uzeo u svoje ruke, te do zakljucaka i objasnjenja, polako ali sigurno, poceo dolaziti posmatranjem, proucavanjem, razmisljanjem, eksperimentisanjem, ucenjem, otvaranjem ociju, rusenjem dogmi i lazi onih koji su, blejeci u nebo, cekali nekakvu objavu, "signal" i pomoc - koja nikada ne dolazi - stanovnik Zapada, nekada gusenog u vatri, krvlju i neznanju pomahnitalog crkvenog klera - postaje nosilac svega onoga sto danas smatramo naprednim... svega onoga o cemu sanjaju oni sto su zaglavili u nekom procjepu izmedju stvarnosti i tjesenja nekim pricama o proslosti.
Vidim, ovdje se vodi rasprava uglavnom na liniji islam - i shvatanje/neshvatanje sekulaizma, ali i jedni i drugi su smetnuli s uma da se, mimo ovih nasih dnevnopolitickih prepucavanja, u glavama i jedne i druge strane vodi rat svjetova, kultura, rat civilizacija.
Meni, meni kojeg je, ako vec nisam vjernik, ime vezalo za jedan kontekst, za islam i muslimane koji ce me, kada im kazem kako se zovem, potapsati po ramenu i reci -
ti si "nas", meni, dakle, tuzno i jadno u glavi odzvanja cinjenica da je muslimanski svijet, ako na trenutak kao realnost prihvatimo to imaginarno tijelo zvano ummet, nekada davno, prije hiljadu i kusur godina, imao vece sanjare, bistrije umove, imao sire i slobodnije poglede, ljude od kojih je tadasnji zapad ucio - nego sto to danas sebi moze - radi mraka i procjepa u kojem se nasao - "priustiti".
Pa evo, kada vec govorimo o sekularizmu... Opet diskurs koji, sto radi neznanja, sto radi sljepila i cistog refleksa, neartikulisanog misljenja - ode pogresnim putem.
Dovoljno je bilo da neko pomene krscansku Evropu, koja je fakt, sa jedne strane, te islamski svijet, koji je fakt, sa druge, pa da oni koji u raspravu ulaze samo da ispune dnevnu mantru, pa da rasprava postane bitka islama protiv krscanstva.
Opet, nakon odredjenog vremena, i ovdje bi se povela prljava dnevnopoliticka rasprava i stvorila paradoksalna situacija:
s jedne strane muslimani, koji, izgubljeni u vremenu i prostoru, nemocni da se odupru bajkama i mitovima, i pocnu zivjeti u sadasnjosti, NE ZNAJU VISE NI SAMI, po obicaju, o cemu govore i sta zele, a sa druge strane, zajedljivi mrzitelji muslimana, tacnije - Bosnjaka, koji sami sebi pocnu pishati u usta braneci krscanstvo (prevedeno na nas dnevnopolitick jezik - hrvatstvo i srpstvo) - sekularizmom, dakle - necim sto je tom istom krscanstvu upravo STALO UKRAJ, te oslobodilo Evropu mraka, paljevine, klanice i neznanja koje je ta dogma, kada joj se dozvolilo da se razvije - nosila sa sobom.
Sekularizam nije nastao kao prirodan tok krscanstva, koje se, u svojoj bazi, ideji i aspiracijama, od islama NI PO CEMU NE RAZLIKUJE (u oba slucaja se radi o bajkama nastalim na jednom te istom podrucju, sa jednim te istim korjenom, jednim te istim mitovima iz proslosti, te jednim te istim OPSTIM istinama, porukama i moralnim podukama, koje bi covjeku, i bez islama i krscanstva, a kao kroz iskustvo covjecanstva naucenu lekciju, dala svaka mati kojoj je stalo do svog djeteta...), nego kao prirodan tok "zapadne misli", koja je kroz Grcku filozofiju preko Rima, a onda i Arapa (@piupiu... pricati o sekularizmu, a ne pomenuti Ibn Rusda - nemoguce je... nazalost ideje koje su provejavale iz ucenja Ibn Rusda, bile je prerano rodjene, rano ubijene...) - u vremenima dok je muslimanski svijet jos uvijek sanjao i razmisljao - plodno tlo nasla na podrucju kojem je to tada bilo najpotrebnije - Evropi - koja je jos renesansom opisala put novog covjeka, put koji ce prelaziti uzdignute glave, te je cekala priliku da na neki nacin uoblici i ozvanici pobjedu nad dogmom i mrakom koji dogma, ma kakva ona bila, i ma koliko mi lagali ili ne lagali sami sebe - nosi.
Ta pobjeda bila je stavljanje crkve gdje joj je i mjesto - u cetiri zida crkve!
Naravno, ne radi se ovdje o procesu koji se desio preko noci.... Evropa se i dalje bori sa ovim, i dalje zapada u zamke i cesto protivrijeci sama sebi, ali temelji, opravdanost i nuznost POSTOJE, dokazani su, a pruzeni su prostor OPRAVDALI bezbroj puta.
Ne zovemo dzaba danas taj svijet NAPREDNIM.... a onaj drugi svijet.... ni ime mu vise ne bih znao dati...
Sa druge strane islamski svijet i dan danas na vratu nosi svoje rigidne besmislene zakone, iste one koje je krscanstvo zapadnog svijeta izgubilo u okrsaju sa COVJEKOM, oblikujuci se vremenom po mjeri tog covjeka i njegovih POTREBA, presavsi dug, po covjeka krvav put od jedne celicne dogme koja je nekada davno krojila zivote i sudbine - u jedno obicno paradno odjelo koje se oblaci po potrebi, u vremenima svetkovina, u vremenima sjete i strahova, vremenima masovne histerije, mrznje, nekada i dokolice...
Ti zakoni su, pored one opste istine - koja, moram da priznam, u meni ne budi nikakvo divljenje nekoj toboznjoj "genijalnosti" izrecenog, jer ZAISTA se radi tek o opstim istinama, istim onim koje postoje jos "od faraona", ili sto bi mi, lijevo orijentisani rekli - jos od neolita
- samo su praznjenja jednog vremena, danas, nama nazadnih shvatanja i iskustava, patrijarhata, zaostalih plemenskih kanona, rudimenata neke praistorije koja nam je strana, nejasna, od koje smo se, jasno, odrodili, pa kao takvi, dakle, ti zakoni jednostavno NE MOGU biti primijenjeni u danasnjem vremenu ukoliko ne prodju kroz neki filter, neku reformu.
Veliku reformu!
Zato taj svijet dans i izgleda tuzno i izgubljeno, zato se, kao sto rekoh, nakon sto ga dirnes u ranu, lijeci samo - i zaista SAMO - starom slavom i ostvarenjima... jer danasnjih nema.
Citam neki dan
Putopise Milosa Crnjanskog, njegove opise Kordobe, Granade, velicanstvene Alhambre, koje on upotpunjuje nista manje velicanstvenim stihovima starih arapskih pjesnika, kojih se prisjeca... Takvu ljepotu, takvu sirinu, takvu istinu, covjecnu i stvarnu, danasnji muslimanski svijet, ugusen dogmom koje se vremenom jos i izvitoperila te potpuno otrgla od covjeka i onoga sto on jeste - moze samo da sanja.
Preletivsi, nabrzinu, kroz vijekove i iskustva, mogu reci da sekularizam nije privilegija samo krscanskog, zapadnog svijeta... Sekularizam je privilegija NAPREDNIH. Privilegija racionalnog, pragmaticnog svijeta koji je shvatio - ajde da stvari pojednostavimo - ko ga hrani, ko ga lijeci, ko ga gura naprijed, svijeta koji je kadar da svoju patnju, svoje neuspjehe, ali i svoje uspjehe pripise sebi, svom znanju i mogucnostima do kojih je sam dosao, a ne nekom nebu, rasporedu zvijezda i tome - da li su bogovi taj dan ustali na lijevu ili na desnu nogu.
Privilegija... ali i POTREBA.
Sto se tice Bosne... namjerno sam preskocio tu pricu.
Mi smo svjetlosnu godinu daleko od Zapada... Kod nas je sekularizam shvacen, kao manje-vise i sve ostalo - pogresno - jer nismo prosli kroz procese koji bi takvoj jednoj ideji prethodili... Kod nas, u ovom klerofasistickom drustvu u kojem vjerske zajednice, mise i munare, sluze kao megafoni na prljavim prljavim politickim igrama, gdje vjerski fanatici i kojekakvi probisvjeti sto su se ugnijezdili u ovom rusvaju i nepravdi, te njihovi retrogradni postupci bivaju blagoslovljeni od strane klera, gdje se u vremenima najvece bijede vjerske zajednice prolamaju od para i vlasti, a povrh svega - i djecu bi da nam truju!
"Po zakonu", kazu, i Bozijem... i drzavnom...
To je tabu tema u mnogim sredinama 
