Hvala @Vječitom studentu na linku. Ovo je potrebno čitati i iznova čitati...Misliti i djelovati!
Igman i Bjelasnica - planine koje su pojele skakavci
Piše:
Lidumil Braco Alikalfić
Sarajevo, aprila 2006. godine
Ovih dana, putem štampe, obaviješteni smo da je u toku javna rasprava i usvajanje regulacionog plana Bjelašnica 3. Rade se projekti izgradnje kapaciteta na Grkarici.
Definitivno, gradjevinska operativa je ušla u planinu "na velika vrata" i danas, vodeći političari kantona Sarajevo, ne bez ponosa, promovišu Igman i Bjelašnicu kao "najveće gradilište u Bosni i Hercegovini"! Sudeći po užurbanosti gradjevinara i interesovanju za izgradnju novih kapaciteta budućih "vlasnika planine" nije nerealno očekivati za nekoliko godina Regulacioni plan Bjelašnice 9, Igmana 6 ili Brezovače 2!? Po svemu sudeći, najveću zaslugu u ovom "razvojnom projektu" ima potonji Visoki predstavnik UN lord Ešdaun koji se lično uvjerio u izuzetne prirodne ljepote Olimpijskih planina i uložio maksimalan trud da "ohrabri potencijalne investitore" da ulože kapital u turističke kapacitete koji kriju neslućene mogućnosti na dohvat Sarajeva"!
Na kraju svog četverogodišnjeg mandata spasonosna ideja lorda, koji je morao doći iz Engleske, da nam otkrije da se na snijegu može divno skijati,naročito nizbrdo, i da Igman i Bjelašnica imaju izvrsne uslove za razvoj turizma.
Siguran sam da mnogi neće odobriti ovaj moj cinizam,ocijenjujući ovu inicijativu Visokog predstavnika korisnom za Bosnu i Hercegovinu. U nedostatku svježih akcija na privrednom planu, možda će se nekome ovi dogadjaji učiniti zanimljivim.
Ne usudjujem se komentirati ostale projekte koje je Lord pokrenuo jer ne spadaju u domen mog poznavanja stvari, ali ovu "spasonosnu ideju" osobno smatram neprimjerenom i, u krajnjoj konsekvenci, štetnom. Kad nije uspio da probudi pravu energiju na planu političke konsolidacije i privrednog zamaha Bosne i Hercegovine put ga, sasvim slučajno, odvede u predjele Bogom date ljepote – na Igman i Bjelašnicu - i eto rješenja za razvojne planove. Za ovakve postupke narod kaže: "Kad nema kiše dobar je i grad"!
Gledajući sa strane, stiće se dojam da nije bilo ove inicijative Lorda, ništa se značajno se ne bi dogodilo u ovoj oblasti. Vjerovatno nije tako,ali utisak je kao da svi ti silni regulacioni planovi i gradjevinska živost na Igmanu i Bjelašnici nisu proizvod nekog dugoročnog koncepta razvoja turističke privrede, nego plod slučajnih okolnosti. Zapravo, ne treba se iznenaditi ako su se stvari, upravo tako, odvijale jer nije ovo jedina oblast privrednih i društvenih zbivanja u ovoj Državi gdje lutamo bez osmišljenih razvojnih ciljeva.
Put u pakao popločan je dobrim namjerama
Čega je to posljedica, ne mogu komentirati. Iz sredstava informiranja saznajemo da se rade i usvajaju regulacioni planovi sudbonosni za neposrednu okolinu Sarajeva. Formalno gledajući, sve je "transparentno" i pokriveno zakonskom procedurom. Institut javne rasprave se marljivo provodi, ali po pravilu, u fazi svršenog čina kada se može uticati jedino na neke sitne promjene inženjerske prirode. Osim toga, ova tekovina koju baštinimo iz predratnog perioda i koja najčešće okuplja ljude neposredno zainteresirane za sudbinu privatne imovine (moja kuća, posjed, livada ili šuma), ne proizvodi pozitivne refleksije i reagiranja ozbiljne stručne javnosti. Planovi višeg reda nisu rezultat stručnih diskusija na temelju "pro et contra" stavova opredmećenih u normalnoj demokratskoj proceduri, dok se planovi nižeg reda mogu djelomično korigirati, ali, kao zakonska materija, ne i dovoditi u pitanje. Očigledno je, naime, da se ova praksa i institucionalno i proceduralno mora mijenjati ukoliko se ova zajednica želi zasnivati na istinskim principima parlamentarne demokracije.
Rezultati dosadašnje planerske politike su vidljivi na primjeru Igmana i Bjelašnice.
Izgradjeno je i tehnički primljeno stotine apartmana, planiraju se nove hiljade novih ležaja, grade se putovi, dovodi plin itd.
Mediji, što iz neznanja što instrumentalizacije od strane vladajućeg establišmenta, serviraju atmosferu tzv."preporučenog mišljenja", potvrdjuju opravdanost ove kampanje. Agencije reklamiraju i prodaju apartmane.
Čelnici Kantona su zadovoljni postignutim i sugerišu osjećanje općeg zadovoljstva.
Konačno su i kod nas stvari krenule sa mrtve tačke. Svi treba da budemo sretni što su ohrabreni investitori, gradjevinske operativa zaposlena, općine su našle svoj interes,i što je jako značajno, mladi neće trebati u inostranstvo po posao!
Svi igraju i svi dobijaju?
Svi, izuzev planine. Planinu niko ništa ne pita, a ni gradjane koji ove prostore doživljavaju kao opće društveno dobro Sarajeva. Što gradjane niko ne pita, moglo bi se i razumjeti, ali što niko ne uvažava mišljenja ljudi kojima je posao da bolje od nas razumijevaju procese u prirodi? Zapravo,najveći broj prominentnih znanstvenika iz ove oblasti pokušava da "dodje do riječi", ali se vješto izbjegavaju prilike da ova mišljenja dopru do šire javnosti! Na djelu je isprobani metod – razgovor aktuelne vlasti sa pozicija sile - a to podrazumijeva ignorisanje ili diskvalifikaciju svih stavova (bili oni kompetentni ili ne) koji bi mogli dovesti u pitanje tok kampanje.
Zašto nam se ovo dogadja? Možemo nagadjati. Da li je riječ je o voluntarizmu političkih moćnika,monopolizaciji planiranja, sitnosopstveničkim interesima lokalne samouprave ili, možda najprije, zakonima tržišne filozofije koji su, do tog stepena, ovladali ovdašnjim vrijednosnim sudovima da pristajemo na princip da je sve na prodaju!?
Pošto su planine? Pošto je Nacionalni park? Pošto je grad Sarajevo? Pošto je Bosna i Hercegovina?
Nastavak članka pročitati ovdje:
http://www.ekoakcija.com/content/igman- ... e-skakavci