Na današnji dan, 27. jula 1950. godine, tačno pet godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, u saobraćaj je pušten put Beograd–Zagreb, dug 400 kilometara, poznatiji kao "Auto-put bratstva i jedinstva".
Bio je to infrastrukturni i ideološki poduhvat bez presedana u tadašnjoj Jugoslaviji, koji nije samo povezivao dva najveća grada Federativne Narodne Republike Jugoslavije, već je simbolizirao obnovu, ujedinjenje i novu epohu zajedništva jugoslovenskih naroda.
Prvi pravi auto-put u Jugoslaviji
"Auto-put bratstva i jedinstva" bio je prvi moderni put takvog tipa u zemlji, s ciljem da olakša kretanje ljudi i roba, ali i da posluži kao simbol državne snage i socijalističkog entuzijazma. Izgradnja puta bila je organizovana u duhu poratne obnove – ne kao državni građevinski projekat u današnjem smislu, već kao masovna društvena akcija u kojoj su glavnu ulogu imale omladinske radne brigade.
Na njegovoj izgradnji radilo je više od 200.000 mladih ljudi iz svih republika i pokrajina tadašnje Jugoslavije, uključujući i veliki broj omladinaca iz Bosne i Hercegovine, koji su mjesecima spavali u šatorima, jeli iz vojničkih kazana i lopatama kopali trasu kroz šume, polja i brda.
Koliko je trajala izgradnja?
Izgradnja ove dionice puta trajala je manje od godinu dana – prema arhivskim podacima, glavni radovi su započeli u jesen 1949. godine, a već 27. jula 1950. godine put je svečano pušten u promet. Iako skromno uređen po tadašnjim standardima (u početku bez asfaltne podloge, s jednom trakom u svakom smjeru), ovaj put bio je revolucionaran u jugoslovenskom saobraćaju.
Tačna novčana vrijednost izgradnje nije zvanično precizirana u tadašnjim izvorima, djelimično i zbog toga što je najveći dio radne snage bio dobrovoljan. No, dostupne procjene govore da je ukupna vrijednost materijala, logistike, opreme i koordinacije premašila nekoliko milijardi dinara tadašnje vrijednosti, što bi danas iznosilo desetine miliona eura. Međutim, najvrednija "valuta" u ovom projektu bila je radna snaga omladine, koja je svoj trud smatrala doprinosom izgradnji bolje budućnosti.
Naziv "Auto-put bratstva i jedinstva" nije bio slučajan. On je, uz praktičnu funkciju, nosio i snažnu simboliku – povezivanje naroda koji su tek izašli iz krvavog rata i stvaranje osjećaja zajedništva unutar nove socijalističke zajednice. Omladinske brigade nisu bile samo fizička sila na gradilištu, već i ideološka snaga – učesnici su u večernjim satima imali politička predavanja, kulturne večeri, pisali radne dnevnike i učili o tekovinama revolucije.
Kasnije je ovaj put produžen ka Ljubljani, Skoplju, a potom i ka grčkoj granici, čime je nastala magistrala duga više od 1.000 kilometara, koja je povezivala sjever i jug Jugoslavije. Auto-put bratstva i jedinstva bio je kičma saobraćajne mreže bivše države – put koji je Jugoslaviju spajao fizički, ali i simbolički.
Danas, iako tehnički nadograđivan i rekonstruisan, ovaj put i dalje postoji kao dio savremene mreže autoputeva, ali njegovo izvorno ime sve rjeđe se spominje. Ipak, 27. juli ostaje podsjetnik na doba kada su ideali, mladost i lopate zajednički gradili temelje jedne države.
https://www.klix.ba/vijesti/bih/na-dana ... /250727037
malo mi je čudan "razorni utjecaj socijalističko komunističkog odgoja kroz decenije 1941.¨Truba wrote: ↑28/07/2025 11:39 podivljali seksualni komunisti
Sarajevo:
Žalosni moralni ekscesi među radništvom u Tvornici duhana
Tuže nam se neke katolikinje-radnice iz sarajevske Tvornice duhana na više nego žalosne moralne prilike među radništvom u tvornici. Javno se, osobito u vrijeme odmo¬ra, vode najbljutaviji bordelski razgovori i pjevaju pornografske pjesme, psuje se na najprostačkiji način, nekoje pokvarene rad¬nice i radnici javno, pred drugima, provode seksualno orgijanje, na skoro nevjerojatan način, po zahodima i kupaonama goni se blud bez ikakva sakrivanja i rezerve, a na strahovitu sablazan poštenijeg dijela rad¬nika i radnica, osobito mlađih. Očito među radnicama ima i aktivnih prostitutki.
Upozorujemo na to Upravu tvornice, re¬darstvo i sve druge nadležne vlasti. Neka se provede istraga, neka se moralno pokva¬reni individui odstrane, neka se uvede ozbi¬ljan i strog nadzor nad moralnim vladanjem radnika, neka se propiše kućni red, koji će voditi računa o javnom moralu i higijen¬skoj zaštiti radništva.
Nažalost, među našim radništvom i od¬više je još vidljiv razorni utjecaj socijalističko komunističkog odgoja kroz decenije. Velik dio radništva bio je u moralnom po¬gledu posve podivljao, a seksualni nihilizam promican je među radništvom programatski i sustavno.
Treba jedamput početi s ozbiljnim čišće¬njem i liječenjem. Ne samo u sarajevskoj Tvornici duhana, nego svagdje po radovima i industrijama!
Očekujemo konkretne mjere. Za stvar će¬mo se i dalje interesirati.
1941. god
Točno.Truba wrote: ↑30/07/2025 11:45 ja sam završio katoličku gimnaziju
većina profa su bili komunisti
mentalno ili stvarno
samo su slučajno imali katolicko obiteljsko naslijedje i ime da im je lakše radit u ksc nego drugoj gimnaziji
isto je bilo i za vrijeme kraljevine...
socijalista na svakom koraku
antiklerika
isto je i danas
obrazovanje...cudna institicija
jes, ali nebi ondak osvojili cetvrto mjesto u takmicenju vojski. ovako se isplatilo, malo je falilo za trece mjesto i broncanu medalju ali i etvrto mjesto je ogroman uspijeh. malo ko je imo tako dobre djeneralemishic wrote: ↑04/08/2025 11:27 Da su sredstva u SFRJ koja su uložena u podzemne objekte JNA ulagana u fabrike ili npr. putnu infrastrukturu bila bi to znatno drugačija zemlja od one koju pamtimo.
Pokušaji da se dođe do podataka o broju tih podzemnih objekata ostaju bez rezultata a tek kada bi se nastojalo doći do cijene njihova koštanja to bi bile zapanjujuće brojke.
Ono što je dodatna žalost je njihovo današnje stanje počev od "Željave" pa do stotina i stotina drugih koji nisu imali sreću da budu spašeni kao objekat u Konjicu.
Joj bajki led te jeboTruba wrote: ↑18/08/2025 13:29 jugoslavija je propala jer se nije cijenilo poduzetnistvo privatna svojina i sloboda
https://ramski-vjesnik.ba/clanak/spomen ... ne/260586/
Nekada se ovdje živjelo punim plućima. Težak je to bio život, ali s dosta ljubavi i puno radosti. Iako je bilo teško ljudi su ostajali i opstajali sve do pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Ondašnja država Jugoslavija odlučila je stanovnike potjerati s njihovih stoljetnih ognjišta. Važnije je bilo graditi zadrugu i farmu, nego životi obitelji Blažević, Vladić, Rajić, Škarica, Šelo…
I tako je počeo egzodus pod palicom socijalističke države koja se klela u socijalnost, ali je uvijek za provedbu koristila palicu. Stanovnici su se morali seliti gdje su znali i mogli. Tako su se raselili od Dobrošina i Ždrimaca Gornjem Vakufu-Uskoplju do ravne Slavonije.
kao kada sa srpske strane pričaju o selima sa Manjače, Zmijanja i oko Grahova i Glamoča, manje-više ista priča u rangu Grimovih bajki 
Nije ih niko "potjerao" nego su mladi otišli u gradove na školovanje i tamo se zapošljavali i osnivali porodice, nije niko budala da se iz grada vraća u vukojebinu gdje skoro 6 mjeseci snijeg ne kopni pa si odsječen od svijeta, dok se u proljeće i ljeto radilo od jutra do mraka na njivi...Raspitaj se ti o protjerivanju i kaznjavanju stanovnistva Krajine nakon Cazinske bune, a koje je trajalo decenijama. Generacije su komad kruha samo po bijelom svijetu mogli zaraditi. Da se nije pojavio Pozderac razlike ne bi bilo između 45 i 91.Truba wrote: ↑18/08/2025 13:29 jugoslavija je propala jer se nije cijenilo poduzetnistvo privatna svojina i sloboda
https://ramski-vjesnik.ba/clanak/spomen ... ne/260586/
Nekada se ovdje živjelo punim plućima. Težak je to bio život, ali s dosta ljubavi i puno radosti. Iako je bilo teško ljudi su ostajali i opstajali sve do pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Ondašnja država Jugoslavija odlučila je stanovnike potjerati s njihovih stoljetnih ognjišta. Važnije je bilo graditi zadrugu i farmu, nego životi obitelji Blažević, Vladić, Rajić, Škarica, Šelo…
I tako je počeo egzodus pod palicom socijalističke države koja se klela u socijalnost, ali je uvijek za provedbu koristila palicu. Stanovnici su se morali seliti gdje su znali i mogli. Tako su se raselili od Dobrošina i Ždrimaca Gornjem Vakufu-Uskoplju do ravne Slavonije.
Ne znam baš, ali mislim da i ti moraš proznati da je poslijeratna vlast puno više uradila na prebacivanju ruralnog stanovništva u gradove.Domaci izdajnik wrote: ↑18/08/2025 16:45Joj bajki led te jeboTruba wrote: ↑18/08/2025 13:29 jugoslavija je propala jer se nije cijenilo poduzetnistvo privatna svojina i sloboda
https://ramski-vjesnik.ba/clanak/spomen ... ne/260586/
Nekada se ovdje živjelo punim plućima. Težak je to bio život, ali s dosta ljubavi i puno radosti. Iako je bilo teško ljudi su ostajali i opstajali sve do pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Ondašnja država Jugoslavija odlučila je stanovnike potjerati s njihovih stoljetnih ognjišta. Važnije je bilo graditi zadrugu i farmu, nego životi obitelji Blažević, Vladić, Rajić, Škarica, Šelo…
I tako je počeo egzodus pod palicom socijalističke države koja se klela u socijalnost, ali je uvijek za provedbu koristila palicu. Stanovnici su se morali seliti gdje su znali i mogli. Tako su se raselili od Dobrošina i Ždrimaca Gornjem Vakufu-Uskoplju do ravne Slavonije.
Seljačka posla, da im nije bilo SFRJ grad bi vidjeli samo na odsluženju vojnog roka ili kad odu ljekaru
