Pa naravno da su solidarnost i humanizam pokazivali radi sebe a ne radi nas - to su ljudi, nisu andjeli_drunken_santa_ wrote:oakville wrote:
Ko je branio Sarajevu da se okrene sebi (osim Sarajeva samog?). Odgovor je: niko. Sam pao sam se ubio. U medjuvremenu prokockane bar četri velike sanse;
1. 1995 Sarajevo imalo na Zapadu oreol žrtve i moralnog pobjednika - 2015 ima oreol korumpiranog sjedišta kradljivaca donacija i ljudi koji zarađuju na tudjoj muci, da ne govorim o oreolu (vjerovatno neopravdanom) potencijalnog utočišta terorista.
2. 1995 imali interes za razvoj i ulaganje s različitih strana - 2015 se hvale turskim kozama i slikama s Erdoganom
3. 1995 i nakon toga imali ogroman interes Bošnjaka za povratak i u RS i u mnoge opštine u Hercegovini - 2015 imaju problema da zadrže Bošnjake i u Sarajevu, o iseljavanju iz Krajine i Tuzlanskog Kantona ne treba ni pričati, to je već epidemija.
4. 1995 imali moralni kapital patriotizma i vjernosti Sarajevu iz Bihaća, Tuzle, Zenice itd - 2015 Bihać i Tuzla su nadomak traženja veće autonomije i izvlačenja iz sistema finansiranja Sarajeva, jer je vidljivo da se pare bacaju u šuplju kantu bez dna i povrata na uloženi novac.
U današnjim uslovima više nije pitanje da li će se i hoće li Sarajevo okrenuti sebi. Čak i da se okrene, većina od njega već okreće glavu, osim u smislu ljetnjeg i zimskog turizma. Što ti u totali čini Sarajevo nekom evropskom verzijom Bejruta - lijepo mjesto u koje svi vole doći i diviti mu se, posebno ljeti i zimi radi skijanja i blizine mora, ali se pravi posao i napredak traži negdje drugo.
Uglavnom serijal pobjeda
Ovo velikim slovima izdvojeno je krucijalno i utoliko je tragedija Sarajeva još veća od ratne. Zapadni mediji su pokazali solidarnost i suosjecajnost prema građanima Sarajeva tokom rata, ali logika ove solidarnosti je "kako je lijepo da svi imamo priliku da pokažemo humanizam prema tim ljudima kako bi smo se osjećali bolje". Slično nešto kao kad suosjećaju radi gladnih u Africi, ali ne radi gladnih već radi sebe.
Nažalost, upravo zbog tog oreola žrtve građani Sarajeva su, tragično, počeli da narcisistički uživaju u ulozi žrtve. Počeli su da se smatraju radi toga posebnim i još uvijek smo u toj perverznoj narcisističkoj satisfakciji oreola "pravedne žrtve" iz kojeg ne možemo da izađemo jer je utkano u cjelokupnu postratnu kulturu i bošnjački identitet. To kroji političku realnost i zato se Sarajevo ne okreće sebi već vječito traži neku pravdu.
I ne pričamo uopšte o građanima Sarajeva - otkud mi znamo kako se koji pojedinačno osjećao? Pričamo o politici koja je zloupotrijebila sve što je bilo i prokockala sve moguće šanse i moralni kapital koji je imala, sve na konto sopstvene pohlepe. Sad je kasno čudit se što te niko ne i spominje a i ne benda ni za šta- prošli svi vozovi, ne može se sto godina jahati na talasu "bio genocid" (eventualno to može neko kao Izrael, ali se onda moraju svi Bošnjaci po istom receptu preseliti na Srednji Istok, što dugoročno baš i nije preporučljivo i previše zdravo osim ako nećeš da ratuješ 70 godina dok te ostali iz daljine "podržavaju."

