ovo je sad predvidvljiva komedijica gdje mi pratimo druzbu pere kvrzice u avanturicama sa formulaicnim putanjama likova. bas se osjetilo kuckanje tastarure i tv programiranje. ima dobrih momenata medju kojima su mi organski najvise oni u njihovoj kuhinji sa grupnom interakcijom. soking, ko bi rekao.

likovi su mi i dalje dragi, naravno, ali neke su pokvarili sa mandatornim "razvojem". hrana i restoran kojim se bave ove sezone su i filizofski dijametralno suprotni od prve. cak i kad uglave kaos i energiju restoranske smjene, kao iz prve sezone, zbog tonalne razlike odskace i cini oba dijela vjestackijim.
ono je, izmedju ostalog, bio slajs of lajf, ovo je televizijska serija. sesta epizoda, za koju sam sigurna da ce izazvati poplavu kriticarskog i internetskog drkanja, mi je bila najvjestackija od svih. cista, opipljiva, manipulacija. ajmo praviti kaos zbog kaosa samog, nafilovati zvijezdama da se mogu kandidirati za nagrade. dva puta sam se uhvatila u gledanju na sat. nisam kupila ni premisu ni izvedbu. da, tehnicki je dobro uradjeno, vjesti su u kreiranju te energije, ali me emotivno nije bilo briga. vristalo je tv serija. DAJ MI EMI, VIDI KOLIKO SE KREBECIM. jamie lee kurtis mi je bila iritantna. razumijem da je te epizoda tu za kontekst, richijev lik je odlicno uradjen tu, carmy je uvijek okej, sto je cisto zbog glumca, ali nisam pala na dupe sto je tako ocito bio cilj. mozda mi se iz drugog gledanja promijeni misljenje.
sve u svemu, sta ja znam.

gledam i gledacu jer su mi simpa i dragi, ali...