Haris.ba wrote:
Znaš li kako je u drugim gradovima Evrope kada njihov Gras više nije mogao obavljati svoj posao? Ono kad dođe do raspada infrastrukture? Gdje god zagrebeš problem. Potrebna ogromna ulaganja u prugu, struju, vozila, obuku, rezervne dijelove, ogroman dug, puno radnika....
Kakva su iskustva?
P.S.
A ovi uletači sa metroom su ko godišnja doba. Redovni.
Ne obaziri se. Ja samo kažem - kad Beograd napravi metro, Sarajevo može početi razmišljati o njemu, ali od tada tek za 50 godina.
U većinih glavnih gradova se svakako trude da javni prevoz ne propadne, ali bilo je slučajeva da je javni prevoz odnosno prevoznik bankrotirao u manjim gradovima.
Pada mi na pamet slučaj malog
istočnonjemačkog grada Gera, gdje voze tramvaji i autobusi, i 2014. godine je proglašena insolventnost prevoznika. Dio radnika je dobio otkaz, brutalno srezani svi troškovi (nažalost žrtvovana su i historijska vozila), srezan i red vožnje, osnivana je nova komunalna firma koja je preuzela saobraćajna sredstva, garaže i dio radnika i funkcioniše javni prevoz dalje mada je situacija malo neizvjesna u dugom roku. Osnovni problem je bio u tome što je menadžment uz saglasnost lokalnih političara trošio pare za neke budalaste namjere koje nisu imale veze sa komunalnim uslugama.
U
Poljskoj je prije par godina bankrotirao javni prevoz u gradu
Wałbrzych (ranije njemački Waldenburg), jug Poljske na samoj granici sa Češkom. Detailji su mi do sada nepoznati, svakako trebalo se raditi o kombinaciji preniskih subvencija od vlasti i nesavjesnog rada menadžmenta firme. Tamo svakako voze danas samo autobusi (nekad su imali i tramvaje pa trolejbuse), grad ima oko 100 000 stanovnika i prilično je ružan (puno propalih fabrika, na svakom koraku pijan "socijalan slučaj"). Neko vrijeme je vladao solidan haos, vozili su i privatnici sa komercijalnim kombi vozilima. Prošle godine sam svakako bio tamo u Wałbrzychu jer se na rubu tog grada nalazi ogroman zamak Książ (njem. Fürstenstein), nekad je trebao postati centrala nacista i rezidencija Hitlera pa sam htio vidjeti ovu turističku atrakciju. Gradski autobusi su normalno funkcionisali, stajališta sa solidnim oznakama i čak i nalijepljenim redovima vožnje. Vidio sam uglavnom moderne niskospodne autobuse Solaris, "sumnjivo" mi je bilo što su imali baš isto lakiranje kao u 70 km udaljenom Wroclawu, prijestonici regije Šlonsk (Schlesien). Ili su bili iznajmljeni od wroclawskog saobraćajnog preduzeća ili kupljeni u jednom talu sa njima da bi se postigla što manja cijena po komadu kupovinom što više autobusa. Vozio sam se od željezničke stanice do tog zamka, sve OK, autobus stigao na vrijeme, šofer fin, prodao uredno kartu, nisam osjećao neku ekstremnu razliku od drugih gradova. Ali znači opet je gradska vlast morala spašavati situaciju.
Svakako još da navedem jedan ogroman skandal i to u
Berlinu ! On je ustvari povezan sa onim fenomenom koji mnogi ovdašnji forumaši sanjaju u vlagim snovima i to sa
PRIVATIZACIJOM.
Naime, u Berlinu je najefikasniji vid javnog prevoza S-Bahn, i to nadzemna željeznica. 331 km linija, 166 stanica, 3 000 uposlenika, 400 miliona putnika godišnje. Ako ti treba putovati duže kroz Berlin, ne isplati se niti autobus ili tramvaj ili metro (star, spor, preuski tuneli i vagoni) nego upravo S-Bahn.
Prevoznik je skraćeno rečeno Njemačka željeznica, Deutsche Bahn. Ova firma se već godinama trudila da "racionalizira" do neisvjesti sve moguće te da može da ulazi na berzu i bude "profitabilna" i sipaće se dividende određenim osobama.
Zbog svih ekstremnih "racionalizacija" su izbacili dio tehničara na održavanju, zatvorili i rasprodali radionice, srezali intervale održavanja na apsolutan minimum.
Nije bilo potrebno dugo čekati, i vozila koja 20 sati dnevno kretaju sa putnicima su počela otkazivati - osovine, obrtna postolja, kočnice i tako dalje. Posljedica je bio KOLAPS najkorištenijeg vida javnog prevoza u Berlinu koji je trajao ustvari nekoliko godina, počevši od neke 2008. godine!!!! Dakle zamisli interval pola sata-sat umjesto 5-10 minuta, neke linije kompletno ukinute, u gradu još više automobila i svugdje bijesni očajni putnici. Jer gradsko saobraćajno preduzeće (tramvaji+autobusi+metro), to je druga firma, i NEMAJU nikako dovoljno rezervnih vozila da zamijene S-Bahn. I vozovi S-Bahna, to su stotine vagona, su sa raznim defektima stajali u depoima, nesposobni za rad. Jer više nije bilo niti prostorija niti osoblja koje bi moglo sve što prije popraviti. Neki su meni ispričali da je rad berlinskog S-Bahna tada reduciran toliko da je to podsjećalo na kraj II. svjetskog rata kada su svako jutro morali uklanjati kratere od avionskih bomba i polagati ponovno pragove, kabelažu, električni vod i šine.
Tek nakon par godina se situacija počela nešto stabilizovati ali je bilo nevjerovatno što se desilo nakon "menadžerske odluke" da se sve podredi profitu.
Niko ne želi reci koliko je ova šala i igra na "profitabilan javni prevoz" koštala para, ali siguran sam da su to bile astronomski iznosi.
