#27951 Re: Danasnji "feminizam"
Posted: 01/07/2022 16:40
Koji idiot je ovaj BoJo.

Poenta je da ako si najpametniji ne možeš ni od koga ništa više naučiti.
konoplja wrote: ↑01/07/2022 16:38Nista neobicno u akademskom svijetu. Chomsky, kao neko ko je politickiom ideologijom mnogo blize Foucaltu, nije bas bio njegov ljubitelj. Smatrao ga ja amoralnim.dale cooper wrote: ↑01/07/2022 15:22 Malo sam i pročitao ovaj intervju, jebote lik bukvalno mrzi Foucaulta i Derridu sa strašću. Mislim, ok, radi se o ideološkim i intelektualnim neistomišljenicima, ali on to uzima kao da su u nekom ličnom sukobu.
Takoder, Chomsky nije bio fan postmodernih autora. Na njih je gledao kao elitiste koji imaju svoj privatni jezik i da ih nista ne razumije.After the debate, Chomsky described his shock at the cynicism of Foucault's argument: “He struck me as completely amoral, I'd never met anyone who was so totally amoral.”
Ciničan? Da...totalno. Amoralan?One classic example of the way postmodern philosophy might inspire nihilism is the classic 1971 debate between postmodernist legend Michel Foucault and famous anarcho-syndicalist Noam Chomsky. In the debate, the two thinkers discussed what a perfect human society might look like. Or rather, Chomsky did, describing in detail his goals of justice and “the realization of the essence of human beings.” Foucault, on the other hand, proposed no ideal society, but with Gallic aplomb denied the existence of any true concept of justice or human essence.
After the debate, Chomsky described his shock at the cynicism of Foucault’s argument: “He struck me as completely amoral, I’d never met anyone who was so totally amoral.” The assertion was probably unfair. Many philosophers have argued that postmodernism in no way entails amorality or nihilism. Indeed, I am not a philosopher (just like my sophist of a co-columnist) so I can’t speak to the intricacies of Foucault’s writings.
Direktno iz uma Noama Chomskog.dale cooper wrote: ↑01/07/2022 16:49konoplja wrote: ↑01/07/2022 16:38
Nista neobicno u akademskom svijetu. Chomsky, kao neko ko je politickiom ideologijom mnogo blize Foucaltu, nije bas bio njegov ljubitelj. Smatrao ga ja amoralnim.
Takoder, Chomsky nije bio fan postmodernih autora. Na njih je gledao kao elitiste koji imaju svoj privatni jezik i da ih nista ne razumije.Ciničan? Da...totalno. Amoralan?One classic example of the way postmodern philosophy might inspire nihilism is the classic 1971 debate between postmodernist legend Michel Foucault and famous anarcho-syndicalist Noam Chomsky. In the debate, the two thinkers discussed what a perfect human society might look like. Or rather, Chomsky did, describing in detail his goals of justice and “the realization of the essence of human beings.” Foucault, on the other hand, proposed no ideal society, but with Gallic aplomb denied the existence of any true concept of justice or human essence.
After the debate, Chomsky described his shock at the cynicism of Foucault’s argument: “He struck me as completely amoral, I’d never met anyone who was so totally amoral.” The assertion was probably unfair. Many philosophers have argued that postmodernism in no way entails amorality or nihilism. Indeed, I am not a philosopher (just like my sophist of a co-columnist) so I can’t speak to the intricacies of Foucault’s writings.
Na vrhuncu najpametnijosti.
Kako ćeš onda nekome reći da je glup ako ne znaš kako se postaje najpametniji
Ni ja, ali učim.
Dobro, mikro-uspjeh je i slušati šefa i druge i planirati gospodarenje sudbinom itd.Hakiz wrote: ↑01/07/2022 17:16Ni ja, ali učim.
Ima ljudi koji rade kod drugih za platu, šef im određuje šta će raditi, koliko će zarađivati, kakvo će im biti radno vrijeme, sve rade šta im drugi kažu, gledaju uspješne i/ili bogate ljude i maštaju da jednog dana budu slični, gospodare svojom sudbinom samo u svojoj glavi, a onda dođu na forum i nekome kažu "glup si".
Valjda je to pravi put?
Kasnije je povukao ručnu koliko znam, pa je to ublažio. Jednostavno se nisu mogli složiti u vezi morala i moralnih načela. S jedne strane moralni relativizam i pretjerivanje Foucaulta, a s druge strane moralni realizam Chomskog i biologija. S jedne strane koncept uspostavljanja moći, a s druge strane koncept uspostavljanja sistema pravde. Zato i takva reakcija na početku. Slobodno me ispravite ako griješim.
Ne znam za to da je povukao rucnu. Davno sam gledao debatu i citao o njima. Tada mi se urezao u sjecanje ovaj komentar Chomskog o Foucaultu.MarlboroGold wrote: ↑01/07/2022 20:14Kasnije je povukao ručnu koliko znam, pa je to ublažio. Jednostavno se nisu mogli složiti u vezi morala i moralnih načela. S jedne strane moralni relativizam i pretjerivanje Foucaulta, a s druge strane moralni realizam Chomskog i biologija. S jedne strane koncept uspostavljanja moći, a s druge strane koncept uspostavljanja sistema pravde. Zato i takva reakcija na početku. Slobodno me ispravite ako griješim.
In a nutshell, Peterson (intimidatingly) tells people that their messy rooms need to be cleaned. But how? He introduces evil to them (because of the evil the rooms are messy). Finally, he introduces God to them as the saviour.
Like Maté, I think Peterson is an agent of suppression and repression. I think his dishonest generalisation of evil is harmful. To persuade people that the roots of their suffering is Peterson's version of evil, in the most of the cases, is to displace the source of their suffering. By displacing sufferings and desires, Peterson teaches and promotes self-deception in an inner level which leads to more suffering and rage (because of more inconsistency with the self).
I still think Peterson is to a great extent right about free speech, gender and a couple of other things, but his prescription for living a better life seems fraudulent and deeply symptomatic to me.
Pa Chomski je lingvista, postoji inače otpor prema kontinentalnim akademicima jer pisu izuzetno teškim, nerazumljivim jezikom - k'o da čitaš Prusta, samo da jos barata kompleksnim idejama - i to posebno vazi za francusku skolu, a tamo sjede svi glavni postmodernisti - Foucault, Derida, Barthes, Lyotard, Baudrillard, Kristeva, Lacan... mislim, nisu laki za čitati, ali nije ni on i njegove teorije o jeziku. Mislim da je njegov problem s postmodernistima taj sto on tvrdi da je jezik urodjena stvar, a oni su mahom pristalice sociolingvistickog način mišljenja, koji jezik doživljavaju kao društveni proizvod i instrument koji kreira stvarnost (i koji je instrument moći - Foucault je tata te struje).
Naravno ovisnost o bilo kojoj ideologiji, ukljucujuci i feminizam.piupiu wrote: ↑02/07/2022 01:56 @Bloo Odličan Gabor. Ideologija kao ovisnost je vanserijska teza.
I onaj dio o emocionalnoj nerazvijenosti i komunikaciji na društvenim mrežama. Isto se može primijeniti i na ideologiju kao ovisnost - nedostatak sposobnosti da kontrolišeš svoje emocije, koji vodi, na primjer, u ovaj naš sadistički nacionalizam. Kolektivna potkapacitiranost za kontrolu emocija.