Danasnji "feminizam"

[Niemand]

buahahaha.

Pa oplakah.

[dale cooper]

buahahaha.

[konoplja]

buahahaha.

Koji idiot je ovaj BoJo.

Usput, ovo je Tweet radi kojega je JBP suspendovan, ne banovan.

[Hakiz]

Kako ono ide, ako si pametniji od svih ljudi kojima si okružen, onda se trebaš zabrinuti.

[Nierika]

Tako nekako, nije zdravo biti najpametnija osoba u prostoriji.

[Hakiz]

Tako nekako, nije zdravo biti najpametnija osoba u prostoriji.

Poenta je da ako si najpametniji ne možeš ni od koga ništa više naučiti.

Iliti, kada si na vrhu, jedini put koji ti ostaje je prema dole.

Iliti, napusti zabavu kada je na vrhuncu. I bukvalno i u prenesenom značenju

[John Cleese]

buahahaha.

[dale cooper]

Malo sam i pročitao ovaj intervju, jebote lik bukvalno mrzi Foucaulta i Derridu sa strašću. Mislim, ok, radi se o ideološkim i intelektualnim neistomišljenicima, ali on to uzima kao da su u nekom ličnom sukobu.

Nista neobicno u akademskom svijetu. Chomsky, kao neko ko je politickiom ideologijom mnogo blize Foucaltu, nije bas bio njegov ljubitelj. Smatrao ga ja amoralnim.

After the debate, Chomsky described his shock at the cynicism of Foucault's argument: “He struck me as completely amoral, I'd never met anyone who was so totally amoral.”

Takoder, Chomsky nije bio fan postmodernih autora. Na njih je gledao kao elitiste koji imaju svoj privatni jezik i da ih nista ne razumije.

One classic example of the way postmodern philosophy might inspire nihilism is the classic 1971 debate between postmodernist legend Michel Foucault and famous anarcho-syndicalist Noam Chomsky. In the debate, the two thinkers discussed what a perfect human society might look like. Or rather, Chomsky did, describing in detail his goals of justice and “the realization of the essence of human beings.” Foucault, on the other hand, proposed no ideal society, but with Gallic aplomb denied the existence of any true concept of justice or human essence.

After the debate, Chomsky described his shock at the cynicism of Foucault’s argument: “He struck me as completely amoral, I’d never met anyone who was so totally amoral.” The assertion was probably unfair. Many philosophers have argued that postmodernism in no way entails amorality or nihilism. Indeed, I am not a philosopher (just like my sophist of a co-columnist) so I can’t speak to the intricacies of Foucault’s writings.

Ciničan? Da...totalno. Amoralan?

[konoplja]

Vremeplov

[konoplja]

Nista neobicno u akademskom svijetu. Chomsky, kao neko ko je politickiom ideologijom mnogo blize Foucaltu, nije bas bio njegov ljubitelj. Smatrao ga ja amoralnim.



Takoder, Chomsky nije bio fan postmodernih autora. Na njih je gledao kao elitiste koji imaju svoj privatni jezik i da ih nista ne razumije.

One classic example of the way postmodern philosophy might inspire nihilism is the classic 1971 debate between postmodernist legend Michel Foucault and famous anarcho-syndicalist Noam Chomsky. In the debate, the two thinkers discussed what a perfect human society might look like. Or rather, Chomsky did, describing in detail his goals of justice and “the realization of the essence of human beings.” Foucault, on the other hand, proposed no ideal society, but with Gallic aplomb denied the existence of any true concept of justice or human essence.

After the debate, Chomsky described his shock at the cynicism of Foucault’s argument: “He struck me as completely amoral, I’d never met anyone who was so totally amoral.” The assertion was probably unfair. Many philosophers have argued that postmodernism in no way entails amorality or nihilism. Indeed, I am not a philosopher (just like my sophist of a co-columnist) so I can’t speak to the intricacies of Foucault’s writings.

Ciničan? Da...totalno. Amoralan?

Direktno iz uma Noama Chomskog.

[Nierika]

Tako nekako, nije zdravo biti najpametnija osoba u prostoriji.

Poenta je da ako si najpametniji ne možeš ni od koga ništa više naučiti.

Iliti, kada si na vrhu, jedini put koji ti ostaje je prema dole.

Iliti, napusti zabavu kada je na vrhuncu. I bukvalno i u prenesenom značenju

Na vrhuncu najpametnijosti. Svaki trenutak koji jedna osoba posveti na izučavanje, savladavanje određene materije, nauke, vještine itd druga posveti na nešto drugo..ne znam kako se dođe do ovog najpametniji/a osim u odnosu na sebe ranijeg.

[Hakiz]

Poenta je da ako si najpametniji ne možeš ni od koga ništa više naučiti.

Iliti, kada si na vrhu, jedini put koji ti ostaje je prema dole.

Iliti, napusti zabavu kada je na vrhuncu. I bukvalno i u prenesenom značenju

Na vrhuncu najpametnijosti. Svaki trenutak koji jedna osoba posveti na izučavanje, savladavanje određene materije, nauke, vještine itd druga posveti na nešto drugo..ne znam kako se dođe do ovog najpametniji/a osim u odnosu na sebe ranijeg.

Kako ćeš onda nekome reći da je glup ako ne znaš kako se postaje najpametniji

[Nierika]

Na vrhuncu najpametnijosti. Svaki trenutak koji jedna osoba posveti na izučavanje, savladavanje određene materije, nauke, vještine itd druga posveti na nešto drugo..ne znam kako se dođe do ovog najpametniji/a osim u odnosu na sebe ranijeg.

Kako ćeš onda nekome reći da je glup ako ne znaš kako se postaje najpametniji

Ne znam kako.

[Hakiz]

Kako ćeš onda nekome reći da je glup ako ne znaš kako se postaje najpametniji

Ne znam kako.

Ni ja, ali učim.

Ima ljudi koji rade kod drugih za platu, šef im određuje šta će raditi, koliko će zarađivati, kakvo će im biti radno vrijeme, sve rade šta im drugi kažu, gledaju uspješne i/ili bogate ljude i maštaju da jednog dana budu slični, gospodare svojom sudbinom samo u svojoj glavi, a onda dođu na forum i nekome kažu "glup si".

Valjda je to pravi put?

[Nierika]

Ne znam kako.

Ni ja, ali učim.

Ima ljudi koji rade kod drugih za platu, šef im određuje šta će raditi, koliko će zarađivati, kakvo će im biti radno vrijeme, sve rade šta im drugi kažu, gledaju uspješne i/ili bogate ljude i maštaju da jednog dana budu slični, gospodare svojom sudbinom samo u svojoj glavi, a onda dođu na forum i nekome kažu "glup si".

Valjda je to pravi put?

Dobro, mikro-uspjeh je i slušati šefa i druge i planirati gospodarenje sudbinom itd. Za uvrede - nije lako uspješno uvrijediti osobu a pritom sebe ne otkriti (u smislu nesigurnosti, kompleksa, itd). Zakačiš i drugu osobu i sebe.

[no_sikiriki]

Porodice pristaju na korupciju: U BiH sigurniji porod u prosjeku košta 141 KM

https://ba.n1info.com/vijesti/porodice- ... IxL68Q7Py0

Kud meni ovo niko ne javi kad je bilo aktuelno, nije ni preskupo

[MarlboroGold]

Ciničan? Da...totalno. Amoralan?

Direktno iz uma Noama Chomskog.

Kasnije je povukao ručnu koliko znam, pa je to ublažio. Jednostavno se nisu mogli složiti u vezi morala i moralnih načela. S jedne strane moralni relativizam i pretjerivanje Foucaulta, a s druge strane moralni realizam Chomskog i biologija. S jedne strane koncept uspostavljanja moći, a s druge strane koncept uspostavljanja sistema pravde. Zato i takva reakcija na početku. Slobodno me ispravite ako griješim.

[piupiu]

Borjana kristo i zeljka cvijanovic

Da zavrsimo i s tim muskarcima na poziciji moci vise pa da rahat zivimo.

Vidis ti kako su nam se emancipovali ovi lideri, mozda i bude nesto od nas!

[konoplja]

Direktno iz uma Noama Chomskog.

Kasnije je povukao ručnu koliko znam, pa je to ublažio. Jednostavno se nisu mogli složiti u vezi morala i moralnih načela. S jedne strane moralni relativizam i pretjerivanje Foucaulta, a s druge strane moralni realizam Chomskog i biologija. S jedne strane koncept uspostavljanja moći, a s druge strane koncept uspostavljanja sistema pravde. Zato i takva reakcija na početku. Slobodno me ispravite ako griješim.

Ne znam za to da je povukao rucnu. Davno sam gledao debatu i citao o njima. Tada mi se urezao u sjecanje ovaj komentar Chomskog o Foucaultu.
A ovo da Chomsky ne gotivi postmodernizm i francuske intelektuace je manje-vise poznata cinjenica. Po njemu je to nerazumljiv buckuris i vec dugo je on kritican prema njima i postmodernizmu, a materijala o tomu koliko hoces.

[Bloo]

In a nutshell, Peterson (intimidatingly) tells people that their messy rooms need to be cleaned. But how? He introduces evil to them (because of the evil the rooms are messy). Finally, he introduces God to them as the saviour.

Like Maté, I think Peterson is an agent of suppression and repression. I think his dishonest generalisation of evil is harmful. To persuade people that the roots of their suffering is Peterson's version of evil, in the most of the cases, is to displace the source of their suffering. By displacing sufferings and desires, Peterson teaches and promotes self-deception in an inner level which leads to more suffering and rage (because of more inconsistency with the self).

I still think Peterson is to a great extent right about free speech, gender and a couple of other things, but his prescription for living a better life seems fraudulent and deeply symptomatic to me.

Vi zapravo samo patite, ali niste svjesni šta vas muči i onda radite displacement na žene koje vam nisu po volji. Simple.

[piupiu]

Zar ovdje nije bila rasprava bas o tom jel on uopste intelektualac il nije

Inace, bicu zahvalna ako ima voljnih da podijele sa mahalom sta jesti na ovom dzehenemu

Nesto ovog tipa, iz frižidera:

https://www.loveandlemons.com/cold-soup-recipes/
https://www.jessicagavin.com/mediterran ... ous-salad/
https://www.themediterraneandish.com/ro ... nt-recipe/

[piupiu]

Ciničan? Da...totalno. Amoralan?

Direktno iz uma Noama Chomskog.

Pa Chomski je lingvista, postoji inače otpor prema kontinentalnim akademicima jer pisu izuzetno teškim, nerazumljivim jezikom - k'o da čitaš Prusta, samo da jos barata kompleksnim idejama - i to posebno vazi za francusku skolu, a tamo sjede svi glavni postmodernisti - Foucault, Derida, Barthes, Lyotard, Baudrillard, Kristeva, Lacan... mislim, nisu laki za čitati, ali nije ni on i njegove teorije o jeziku. Mislim da je njegov problem s postmodernistima taj sto on tvrdi da je jezik urodjena stvar, a oni su mahom pristalice sociolingvistickog način mišljenja, koji jezik doživljavaju kao društveni proizvod i instrument koji kreira stvarnost (i koji je instrument moći - Foucault je tata te struje).

Reći za Foucaulta da je amoralan (ne nemoralan, nego amoralan), ne znam u kojem kontekstu je to rekao - ali me ne čudi, Amerika je u vrijeme njihovih debata po mom mišljenju bila izuzetno konzervativno društvo u kojem se moral uvijek pojavljuje kao dominantna tema - a Foucault je čak i za Francusku bio avangardan intelektualac. Evo te njihove čuvene debate. Vrijedi pogledati iz više razloga.



Inače je svijet u to vrijeme bio izuzetno homofobno mjesto, ljevičari tu nisu bili strašno puno napredniji od desničara. U svakom slučaju je kao čovjek Foucault bio mnogo interesantniji, karizmatičniji, ludji od Chomskog - evo malo o tome - njegov život je sam po sebi za kakvog filma.

Chomski jeste um, ali je i um koji je napisao čitavu knjigu u kojoj podržava Miloševića i maltene ga promoviiše u anti-imperijalističkog borca, davno, doduše - ali ne znam da je ikada promijenio svoju poziciju na tu temu? Moj idol Christopher Hitchens, koji je oličenje savršenog intelektualca, je podržavao rat i u Iraku, takodje uprskos svim činjenicama koje su i tada i laiku dostupne da je rat bio pripremljen i da nije bilo nikakvih WMD... i nije odstupio od te pozicije. Drugim riječima, nema savršenih autoriteta, niti njihovo mišljenje treba posmatrati kao Božju riječ.

[piupiu]

@Bloo Odličan Gabor. Ideologija kao ovisnost je vanserijska teza.

I onaj dio o emocionalnoj nerazvijenosti i komunikaciji na društvenim mrežama. Isto se može primijeniti i na ideologiju kao ovisnost - nedostatak sposobnosti da kontrolišeš svoje emocije, koji vodi, na primjer, u ovaj naš sadistički nacionalizam. Kolektivna potkapacitiranost za kontrolu emocija.

[Nierika]

Video-diskusije za uz jutarnju kafu.

[Bloo]

@Bloo Odličan Gabor. Ideologija kao ovisnost je vanserijska teza.

I onaj dio o emocionalnoj nerazvijenosti i komunikaciji na društvenim mrežama. Isto se može primijeniti i na ideologiju kao ovisnost - nedostatak sposobnosti da kontrolišeš svoje emocije, koji vodi, na primjer, u ovaj naš sadistički nacionalizam. Kolektivna potkapacitiranost za kontrolu emocija.

Naravno ovisnost o bilo kojoj ideologiji, ukljucujuci i feminizam. Da preduhitrim. S tim da kod radikalnih feministkinja (iz blize okoline), nisam primjetila zasljepljenost ideologijom na način koji je prisutan kod drugih pobornika ideologija. uključujući navijače.