_BataZiv_0809 wrote: ↑20/06/2023 14:51
n+1 wrote: ↑20/06/2023 01:08
Mediji kreiraju narativ koji nema veze s mozgom. "Fali radnika" i "svi odoše, ko će nam raditi" u trenutku kada se više stotina hiljada nezaposlenih lageri na biroima.
n+1 wrote: ↑20/06/2023 08:46
Postoji ta fiksacija medija na odliv stanovništva. Kao, intuitivno znamo da je cijela stvar loša, ali pošto ne možemo tačno objasniti zašto je loša, onda ćemo lagati kako nam fali doktora, kako će nas fizički nestati, kako nas ima manje od dva miliona, kako nećemo imati penzija, i kako nam emigracija sputava ekonomski rast.
Jer, jebi ga, kada bi situaciju predstavili onakvom kakva ona jeste, onda bi se moralo postaviti pitanje: Pa dobro, što je problem što ljudi odlaze?
Koja su tvoja razmisljanja na tu temu?
Široka je priča, a i pisao sam više puta o većini ovih aspekata, na različitim temama, pa ću se dijelom ponavljati.
Ideja da će emigracija obezglaviti našu ekonomiju jednostavno je pogrešna, jer polazi od pretpostavke da smo ekonomija inžinjera i doktora. Međutim, zvanično, 75% privrednih subjekata su registrovani u djelatnostima trgovine, proizvodnja tekstila i autopresvlaka, ugostiteljstva, prevoza, i špedicije.
Međutim, broj privrednih subjekata u tim djelatnostima ne znači, nužno, da isti najviše doprinose ekonomskoj aktivnosti. Hajde, stoga, da pogledamo sektore koji dominiraju u našem bruto domaćem proizvodu. Na prvom mjestu je trgovina (14.01%), zatim prerađivačka industrija (13.98%), javna uprava (7.11%), poljoprivreda i hrana (6.81%), poslovanje nekretninama (4.3%), građevinarstvo (4.24%), metali (3.58), prijevoz i skladištenje (3.27%), rudarenje (2.63%), smještaj i usluživanje hrane (1.63%).
Uz opasnost da pojednostavnim stvari, ali ovi podaci pokazuju da skoro 2/3 ekonomije čine: Bingo, Prevent, Mittal, uhljebi u javnoj upravi, rudnici, poljoprivreda, stanogradnja, prodaja i rentanje nekretnina, prevoz, hoteli/hosteli, i kafići/restorani.
Hajde da pogledamo koliki je udio djelatnosti koje tipično i dominantno privlače visokoobrazovanu radnu snagu i koje smatramo kremom društva: IT i telekomunikacije (4.41%), finansije i osiguranje (3.47%), naučne i tehničke djelatnosti (2.91%). Kumulativno 10.79% naše ekonomije, značajno manje od samog sektora trgovine.
Dakle, ekonomijom dominiraju djelatnosti za koje je radnike moguće obučiti relativno brzo, a kako mi imamo stotinu hiljada nezaposlenih koji trunu na biroima rada, čak ni potpuni egzodus radnog naroda neće nas ostaviti bez radne snage koja je potrebna za ono što naša ekonomija JESTE, a to je low-skill proizvodnja i low-level usluge. Dakle, exhibit A: neće nam nestati radne snage potrebne za kičmu naše ekonomije.
Nadalje, s obzirom na broj radno neaktivnog stanovništva, koji je čak i po najkonzervativnijim procjenama, a to su procjene koje se vrše po metodologiji ILO (Međunarodna organizacija rada), gdje se nezaposlenima smatraju samo ljudi koji nisu a) uopće radno aktivni, ni zvanično, ni u sivoj ekonomiji, a koji pri tome b) aktivno traže posao, i ne mogu ga naći, dakle po tim procjenama, a ne po buđavim evidencijama s biroa, mi još uvijek imamo preko 100k nezaposlenih. To sugerira da imamo mnogo neiskorištenog ekonomskog potencijala. A to se vidi i po podacima koje je citirao
@Ozimician : ne postoji struka koja nije suficitarna, ne postoji kadar koji u većoj ili manjoj mjeri ne trune na birou.
Dakle, nakon svih ovih odlazaka, nakon sve ove priče o masovnom egzodusu, i dalje imamo BAREM stotinu hiljada ljudi sa kojima ne znamo šta ćemo. Počevši od danas, da više nijedan čovjek ne ode iz države, naša ekonomija još uvijek ne može da apsorbuje sve ljude koji su nezaposleni. U takvim okolnostima, kada barem šestina radno sposobnih ne radi, insistirati da je naš osnovni problem odlazak, na način na koji to mediji rade, jednostavno je šizofreno. Ne, emigracija je oprobani recept za problem nezaposlenosti.
Zato sam prvobitno i odgovorio na tvoje pitanje: treba da idu i šalju pare. Ako ode nezaposlen čovjek, pa, imamo nezaposlenog manje. Ako ode zaposlen, pa vjerovatnoća je da poslodavac može relativno lako da zamijeni istog, jer nam većina radne snage nije visokoobrazovana i usko specijalizirana, i život ide dalje. U oba slučaja, oni koji ostaju u BiH imaju koristi od povećanog pritiska na rast plata, zbog bolje pregovaračka pozicije, i smanjenog poola radna snage, koja bi inače bila spremna raditi za kikiriki. Stoga, exhibit B: nemamo manjak, nego višak radnika, a smanjivanjem tog viška standard onih koji ostaju, zapravo, raste.
Što nas dovodi do inžinjera i doktora. OK, već smo utvrdili da ove fancy djelatnosti čine otprilike 10% ekonomije. Da ih neko izbriše, ne bi bilo lijepo, ali ekonomija ne bi još uvijek bila obogaljena. Međutim, neko će reći, bez obzira što inžinjeri i doktori nisu kičma naše ekonomije, oni su i dalje esencijalno važni. Jebi ga, neko nas mora liječiti, neko nam mora projektovati zgradu, most, ili hidrocentralu, da bi šljakeri uopće mogli stvarati gro ekonomske aktivnosti o kojoj pričamo. Ako odu, stvar bi se mogla rušiti kao kula od karata, principom domino efekta.
Međutim, evo u čemu je caka. Nije pravo pitanje da li inžinjeri i doktori odlaze, nego je pravo pitanje šta se dešava sa sektorima ekonomije iz kojih oni odlaze. Jer, teoretski, ako poslodavci i obrazovni sistem uspijevaju obučiti nove ljude za posao, i/ili povećati produktivnost postojećih radnika, i/ili zaposliti radnike iz drugih država, i/ili tehnologija omogućava da se ostvaruje isti output uz manje radne snage, ili ili ili... onda zadaci koje ti ljudi obavljaju za društvo nisu ugroženi, uprkos odlacima, a to i jeste ono što je relevantno: da li nastavljamo liječiti ljude, da li nastavljamo projektovati zgradu, most, i hidrocentralnu? Ako pak sektori ne uspijevaju da se prilagode, onda očekujemo pad ekonomske aktivnosti i outputa u tim sektorima, jer prosto nema ko pružati te usluge. Pa hajde da vidimo dugoročni trend.
IT sektor i telekomunikacije: godine 2015. udio u bruto društvenom proizvodu bio je 4.48%, godine 2018. pada na najnižu tačku od 4.02%, a potom se oporavlja do 2021. na 4.41%.
Finansije: godine 2016. udio je 3.62%, raste do 2017. na 3.78%, a onda postepeno pada na 3.47% u 2021.
Naučne i tehničke djelatnosti: godine 2015. udio je 2.7%, potom 2017. pada na 2.68%, i raste do 2.91% u 2021. godini.
Hajde da pogledamo i druge djelatnosti gdje se tipično javljaju inžinjeri i doktori:
Građevinarstvo: godine 2015. udio je 3.87%, a potom raste na 4.24% u 2021. godini.
Zdravstvo: godine 2015. udio je 4.69%, a potom rast na 4.87% u 2021. godini.
Energetski sektor: 2015. udio je 3.77%, a potom rast na 4.19% u 2021. godini.
I šta nam ovo govori? Pa nivo ekonomske aktivnosti u ovim sektorima je manje-više konstantan zadnjih 8 godina. Istina, ne postajemo ekonomija doktora i inžinjera, kakva bismo voljeli da jesmo, ali ne vidimo ni slom kakav bismo očekivali da ovi sektori masovno ostaju bez radne snage. Exhibit C: Neko očito i dalje obavlja posao inžinjera i doktora, a output koji ostvaruju uglavnom blago raste, što sugerira da predmetni sektori postaju više, a ne manje, zastupljeni u ukupnoj ekonomiji.
I hajde da se još osvrnemo na priču o penzijama. Nije moguće upaliti televizor/računar, a da se ne čuje i ne čita kako ljudi odlaze, zbog čega nam neće ko imati uplaćivati penzije. I niko, ama baš niko, ne spomene recimo da je u tom periodu masovnih odlazaka, dakle od 2015. godine pa naovamo, broj zvanično zaposlenih radnika porastao za preko 100 hiljada. Dakle, da stavimo u kontekst, to je 100 hiljada ljudi koji prije 8 godina nisu uplaćivali penziono, a sada ga uplaćuju, on top of brojke koja je uplaćivala i do tada. Evo zvaničan podatak poreske uprave FBiH: doprinosi za PIO u 2014. godini su iznosili 1.518 milijardi KM. U 2022. godini iznosili su 2.458 milijardi KM. To je rast od 62% za samo 8 godina; milijarda u apsolutnim iznosima. I to je samo Federacija BiH.
Ono što se, pak, dešava u javnom prostoru, jeste da uporedo s ovim rastom mediji tamburaju kako je penzioni sistem pred kolapsom. Hronični doomerizam, potpuno odvojen od onoga što se realno dešava. Doomeri su uporno polazili od pretpostavke, a to rade još i danas, kako će odlaskom ljudi broj zaposlenih postepeno biti smanjen, zbog čega će i penzioni fond ispaštati. Nisu uopće računali na mogućnost da će se stotine hiljada nezaposlenih, koje imamo na lageru, možda početi aktivirati, kako se ekonomija buda širila, i tako ne samo zamijeniti ljude koji odlaze, nego povećati broj zaposlenih.
I naravno da postoji opasnost kako će širi i dugoročni demografski trendovi dovesti do problema, jer je svaka naredna generacija malobrojnija od prethodne. Ali to je problem koji dijelimo sa razvijenim državama, uključujući Njemačku, i kao takav bi postojao i da ljudi ne odlaze. Exhibit D: Penzioni sistem nije pred kolapsom, nego se zapravo stabilizira.
Na koncu, zašto mediji lažu? Zašto se kreira paralelna stvarnost, paralelnih istina? Hajmo biti realni, 100k+ zaposlenih u 8 godina je, za zemlju poput naše, ipak malo ekonomsko čudo. Zašto je problem priznati ga? Zašto se kreira percepcija je da priznati činjenice, reći kako nije sve crno, na neki način biti, valjda, biti za SDA, ili šta? Pa da ne bismo bili za SDA, onda ćemo LAGATI o odlasku ljudi, i lagati o efektima tih odlazaka po ekonomiju.
