Sezam wrote:bljump wrote:Golf forever wrote:
pripadaju isto toliko, ni manje ni više, koliko i bugari pod 1.ili crnogorci po 4.
jel ti sad šta jasnije
i poenta je na nazivu Bošnjaci sa TRI VJERE u Bosni, nema nikakvih ni srba ni hrvata
Poenta ok al logika malo `ebe.
Nema bas logike da Milosevic iz Banja Luke i Milosevic iz Novog Sada ne prpadaju istom narodu.
Ima li logike da Mirkovic iz Zagreba i Mirkovic iz Beograda ne pripaduju istom narodu? I ako pripadaju istom, kojem pripadaju?
Vlasima !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
upravo to i jeste ta "msiterija" zašto imaju ista prezimena srbi i hrvati
Svi pravoslavni za srpstvo, katolici za hrvatstvo (Dr Smodlaka)
prikaz i na karti etničke slike Yu prostora krajem 19 vijeka, prije srbiziranja i hrvatiziranja susjednih naroda i etničkih grupa pogledati
ovdje
JOSIP SMODLAKA pisano 1952.godine
Srpski poltičari pokrenuše
“velikosrpsku” propagandu, koja je stala da u masama širi srpsko narodno ime, ne samo u Bosni, nego i u Dalmaciji i u samoj Hrvatskoj.
Probuđeni posebni nacionalizam hrvatskiširio je u drugim pokrajinama hrvatsku narodnu i državnu misao. Tako su otsad obje propagande radile da, svaka za svoju nacionalnu misao, a s time i za svoju buduću državu, predobiju što više pristaša između onih koji se do tada ne osjećahu ni Hrvatima ni Srbima, te ni sebe ni svoj jezik ne nazivahu tim imenima.
“Nacionalno neopredijeljeno” bijaše do kraja devetnaestog vijeka, s malim izuzecima, žiteljstvo svih naših krajeva izvan uže Hrvatske i Srbije (i vojvođanskih Srba).
Utakmica između dviju nacionalističkih propaganda bila je bezobzirna i nepoštedna. Dok se na srpskoj strani vodila pod Vukovom devizom: “Srbi svi i svuda”, na hrvatskoj strani nazivu Srbin odricao se karakter narodnog imena.
Poslije trideset godina jalovog prepiranja prepušteno je najzad svakome na volju da se naziva narodnim imenom koje mu je milije.
Tad se ustanovilo da su se svi pravoslavni opredijelili za srpstvo, a katolici za hrvatstvo. Sada se vidjelo koliko je jak narodnosni faktor vjerozakon, kad je eto i pravoslavne Hrvate kroz srpsku crkvu priveo k nacionalnom srpstvu. Poslije toga otpada, hrvatski se narod opet sastoji samo od katolika. Pošto se s njime sjediniše svi katolici našeg jezika, on je bio uvećan, kako brojem tako i prostorom, tako da se znatan broj Hrvata nalazi i preko historijskih granica hrvatske države, sve do Subotice, Sarajeva, Boke i zapadne Istre.
Obje propagande okušaše se i kod muslimana našeg jezika, ali sa slabim uspjehom, zbog svog vjerskog obilježja.
Bošnjaci, sljedbenici Islama, kad se našla zamjerka njihovu pradjedovskom imenu bosanskom,
volješe da ostanu “neopredijeljeni” , bez narodnog imena, zadovoljavajući se vjerskim nazivom “Muslimani”. (Uzgred rečeno,
bosansko ime, iako mlađe od hrvatskoga i srpskoga,
jednakog je postojanja kao i ta dva, pošto je i ono prešlo sa države na državljane i na njihov jezik. Zato je bilo krivo učinjeno našem najvećem fi lologu Jagiću kad je on tu činjenicu javno konstatovao.)
iz knjige IVANA MUŽIĆA objavljena 2010.godine
