Forum Klix.ba

fatamorgana wrote:Ošini po prašini!

Kakav bend!

S obzirom da vjernici sad spavaju snovima pravednika da postavimo onda i ovu blasfemiju:

Ma ja, neki i hrču,

Je l' verujete da se dogadjaj sa verovatnocom 1:20 na 574.stepen moze desiti?

Towelie wrote:Je l' verujete da se dogadjaj sa verovatnocom 1:20 na 574.stepen moze desiti?

Evo jednog smo probudili, ima noćnu moru,

i nešto bunca u snu....


Vjerujemo, Towelie, vjerujemo....

Evo jednog smo probudili, ima noćnu moru,

Niste me probudili, sad je vreme sehura.

i nešto bunca u snu....


Vjerujemo, Towelie, vjerujemo....

Neka ti buncanja u snu, pitanje je vrlo jednostavno i moguce je dati vrlo kratak i jasan odgovor koristeci da ili ne.

kad nemam jubitoa na poslu. božija ili kapitalistička (ne)pravda, nisam siguran

Towelie wrote:Je l' verujete da se dogadjaj sa verovatnocom 1:20 na 574.stepen moze desiti?

Ako postoji vjerovatnoca onda ima i smisla da se nesto desi, koliko god mali ili veliki odnos bio.

NIN wrote:

Leo_alfa wrote:@Istina-True

Steta sto si se "ispisao", ali buduci da vec jesi onda, lijep pozdrav, peace

Ma daj ba, sta je steta? Ako mi ima ista mrze, to je kad se potrudis objasniti, a ono k'o hajvan, svoje pa svoje... Goni ga, i takve kao on! Neka zive u iluziji da su shvatili svoje bivstvo, osim cinjenice da su takvi kao on posast ove planete jer svojom ignorantnoscu istu, a samim tim i zivote drugih, itekako ugrozavaju, kako svojim odnosom prema prirodi, svojom ekoloskom ignorantnosti, stanacnju podmlatka samo 'nako, jer tako vele pustinjaci od prije 15 i vise vjekova, itd.

Takvi kao on nikad nisu uzeli u obzir niti pokusali shvatiti da ova planeta ima konacnu kolicinu resursa! I onda se zale zasto ratovi, zasto nas ugnjetavaju, ...? Njima je Bog obecao zivot poslije ovoga, jebes dunjaluk, samo bacaj smece, ... ma nemoj!

Mrs!

Cisto forumsaki pozdrav, covjek ode, vidim da se i meni zahvaljuje, pa da budem fin. To sto se ne slazem s njegovim stavovima je druga prica...

Ovako nekako izgleda sav taj religijski nauk... Primjer je stvaran, desio se, a vezan je za pravoslavlje.

Dijete odgojeno u tom duhu, u pravoslavnoj porodici, sve se pratilo, islo, postovalo. Uredno u crkvu, slusanje popa, sve.
I tako nekih 20-ak godina. A pop je uvijek stravicno smrdio na bijeli luk, a svi su se godinama pitali zasto je tako, ali bili premladi da njega pitaju. Sve dok dijete nije narasli i imalo neke 22-23 godine.
Naravno, tokom svih misa, ili kako se to vec zove, pop je uvijek imao nezaobilazni dio price po kojoj sve vjernike ceka raj i nevidjena ljepota u tom drugom zivotu, nakon ovozemaljskog (interesantno, ali identicna je prica i u islamu i katolicanstvu).

I jednog dana covjek vise nije mogao trpiti taj smrad bijelog luka i upita popa ono sto su se svi pitali, ali niko nije imao hrabrosti i glasno da kaze - zasto jede toliko bijelog luka?

Odgovor koji je uslijedio bio je sasvim dovoljan da se glavni lik ove price permanentno ispise iz vjerskih krugova, a glasio je - Pa da se ne razbolim. Vidis kakve sve bolesti napadaju ljude, a od nekih se i umire.

Dakle, iako "vjernike tamo ceka raj i prelijep zivot", svi vjerski prvaci se, ipak, i te kako trude da sto duze ostanu na ovom svijetu. Zasto? Znaju da tamo ipak nema nista? Boje se smrti? Zasto se boje ako ih tamo ceka taj neki prelijepi zivot?

Ista je stvar i sa svim danasnjim "velikim vjernicima". Uzmimo Tihica za primjer. Umjesto da kao pravi vjernik svojim primjerom pokaze da vjeruje u taj prelijepi zivot na onom svijetu, i umre, on se polomi lijececi se po kojekakvim preskupim bjelosvjetskim klinikama, i to sve o trosku naroda.
Pateticno. Pogotovo jer ce svakako umrijeti. A da je imalo covjek, a pogotovo vjernik, te desetine i stotine hiljada maraka koje je potrosio na svoje uzaludno lijecenje mogle su biti potrosene za pomoc djeci bez roditelja, ili djeci s posebnim potrebama, ili, ili, ili...sami proberite.

čudne su i one kuknjave i ronjenje suza za umrlim. to bi valjda za vjenika trebao biti bingo. da li se iz toga trebaju/mogu izvoditi neki zaključci o tom vjerovanju?

Međutim, sve se promijenilo 2003. godine kada se predozirala i umalo umrla. Tada je osjetila da je „Isus umro umjesto nje i stavila tačku na problematičan život“.

- Isus je tada umro umjesto mene i uzeo teret mojih grijehova. Spasio je moj život iz "ruku đavola", tvrdi Annie koja je upravo zbog ovog događaja nazvala svoju organizaciju "Hookers for Jesus".

harač wrote:čudne su i one kuknjave i ronjenje suza za umrlim. to bi valjda za vjenika trebao biti bingo. da li se iz toga trebaju/mogu izvoditi neki zaključci o tom vjerovanju?

OK ti je ovo pitanje dok ovo s lukom je bezveze i ja sam to kontala i bas skoro pisala o tome zasto se bojimo smrti i zasto se dozivljava na nacin na koje se dozivljava i od strane ateista i vjernika, pa eto bas bih voljela da i drugi napisu sta misle, a odgovorim i ja.....

nasa wrote:

harač wrote:čudne su i one kuknjave i ronjenje suza za umrlim. to bi valjda za vjenika trebao biti bingo. da li se iz toga trebaju/mogu izvoditi neki zaključci o tom vjerovanju?

OK ti je ovo pitanje dok ovo s lukom je bezveze i ja sam to kontala i bas skoro pisala o tome zasto se bojimo smrti i zasto se dozivljava na nacin na koje se dozivljava i od strane ateista i vjernika, pa eto bas bih voljela da i drugi napisu sta misle, a odgovorim i ja.....

Meni je sasvim logicno da se covek boji smrti jer je glavni coveciji nagon onaj za samoodrzanjem, a smrt to prekida. Naravno, na nivou zivota na dunjaluku. Ateista veruje da posle smrti nema nista i da ce biti prasina. Ono sve sto je bio ce nestati i ostace samo nistavilo. Prekida se tako ovaj jedini zivot koji maju. I to bi objasnilo zasto se recimo ateisti boje smrti.

Ali sta je s vernicima? Zasto se ne raduju smrti?
Vise je razloga. Prvi je nedovljno poznavanje vere ili poznavanje vere, ali nedovoljna ubedjenost da coveka muslimana posle smrti ceka bolji zivot. To se leci spoznajom vere, naravno.
Drugi razlog je osecaj praznine kada ode neko koga volis. Iako si vernik, iako si ubedjen da je doticna osoba nastavila svoje putesestvije ka ultimativnom boravistu u Dzennetu, ta osoba ce ti nedostajati na dunjaluku. Kad izgubis bracnog druga, roditelja, dete, ili dobrog prijatelja tvoj zivot nikada nece biti isti jer te osobe vise nema. I ti si svestan toga. I budes tuzan, sto je i normalno.

Towelie wrote:

nasa wrote:

harač wrote:čudne su i one kuknjave i ronjenje suza za umrlim. to bi valjda za vjenika trebao biti bingo. da li se iz toga trebaju/mogu izvoditi neki zaključci o tom vjerovanju?

OK ti je ovo pitanje dok ovo s lukom je bezveze i ja sam to kontala i bas skoro pisala o tome zasto se bojimo smrti i zasto se dozivljava na nacin na koje se dozivljava i od strane ateista i vjernika, pa eto bas bih voljela da i drugi napisu sta misle, a odgovorim i ja.....

Meni je sasvim logicno da se covek boji smrti jer je glavni coveciji nagon onaj za samoodrzanjem, a smrt to prekida. Naravno, na nivou zivota na dunjaluku. Ateista veruje da posle smrti nema nista i da ce biti prasina. Ono sve sto je bio ce nestati i ostace samo nistavilo. Prekida se tako ovaj jedini zivot koji maju. I to bi objasnilo zasto se recimo ateisti boje smrti.

Ali sta je s vernicima? Zasto se ne raduju smrti?
Vise je razloga. Prvi je nedovljno poznavanje vere ili poznavanje vere, ali nedovoljna ubedjenost da coveka muslimana posle smrti ceka bolji zivot. To se leci spoznajom vere, naravno.
Drugi razlog je osecaj praznine kada ode neko koga volis. Iako si vernik, iako si ubedjen da je doticna osoba nastavila svoje putesestvije ka ultimativnom boravistu u Dzennetu, ta osoba ce ti nedostajati na dunjaluku. Kad izgubis bracnog druga, roditelja, dete, ili dobrog prijatelja tvoj zivot nikada nece biti isti jer te osobe vise nema. I ti si svestan toga. I budes tuzan, sto je i normalno.

Ateista ne vjeruje da ce se nastaviti zivot poslije smrti (bitna razlika). Covjek kad umre raspadne se i ne postoji vise, u to se ne mora vjerovati, to znamo da se desava. Ja se licno ne bojim smrti, sam taj strah nema nikakvog smisla, sama smrt od sebe ne predstavlja nista strasno. Pisalo se o tome na temi "strah od smrti" (tako nekako slicno se zove).

Editujem, tema se zove Bojite li se smrti?

Ja, kao ateista, smrti se ne bojim. Izgubis svijest i to je to. Bojim se nesvrsenih poslova, duge bolesti i patnje.
Trudicu se da djeci i svima koji iza mene ostaju olaksam rastanak na neki nacin, time sto cu pokazivati da sam spreman za nju.
Taman posla da me privlaci nekakav zagrobni zivot. Ko ima snage za vjecni zivot? Pitanje je, i kada bi mogli vjecno zivjeti, kada bi nam bilo dosta? Kada bi pozeljeli da se odmorimo i zavrsimo?
Mislim da bi cak i potpuno zdravi ljudi nakon 200-300 godina shvatili da im je dosta. Zamislite tolike uspomene... breme je to.

Smrt može biti pravi proces, pa je po malo i logično da se ljudi plaše iste.

nasa wrote:

harač wrote:čudne su i one kuknjave i ronjenje suza za umrlim. to bi valjda za vjenika trebao biti bingo. da li se iz toga trebaju/mogu izvoditi neki zaključci o tom vjerovanju?

OK ti je ovo pitanje dok ovo s lukom je bezveze i ja sam to kontala i bas skoro pisala o tome zasto se bojimo smrti i zasto se dozivljava na nacin na koje se dozivljava i od strane ateista i vjernika, pa eto bas bih voljela da i drugi napisu sta misle, a odgovorim i ja.....

Vjernici se boje sa pravom jer kako hadisi opisuju pato nece biti nikako lahko,jedino sto mi se svidja u suri Fsilet mislim ajet 31 tu se govori da se ne treba bojati,ostalo sta je preneseno putem hadisa nocna je mora.
Mene debelo buni uplitanje meleka u ljudsku smrt jer Bogu ne trebaju pomagaci i smrti se ne bojim jer imam drugaciju viziju ljudske smrti neovisno od hadisa.

S4mpion wrote:Smrt može biti pravi proces, pa je po malo i logično da se ljudi plaše iste.

Ali onaj ko vjeruje u Boga milosnoga ne bi trebao ni da razmisljaoistoj,kamoli da se boji.Zar smrt ne postoji ?

Pa i sad umiremo, svaki dan smo blizi smrti ako cemo tako gledati...

kerima1 wrote:

S4mpion wrote:Smrt može biti pravi proces, pa je po malo i logično da se ljudi plaše iste.

Ali onaj ko vjeruje u Boga milosnoga ne bi trebao ni da razmisljaoistoj,kamoli da se boji.Zar smrt ne postoji ?

Zašto ne bi trebao razmišljati o istoj? Zar razmišljanje o smrti, o našoj budućnosti, nije podsjetnik onoga što nas čeka?