Pocetak rata u Sarajevu

[FreakyStyley]

Ja mislim da je postavljaca teme, izmedju ostalog, zanimao pocetak rata iz neke psiholosko-socioloske perspektive, sto je i meni uvijek bilo najzanimljivije. Odnosno, kako se nekome desi neki klik u glavi i on je danas spreman pucati na nekoga s kim je jucer pio kafu, is'o na more, u razred itd.

Tipican primjer za to bi bio recimo Nele Karajlic. Mada, ne bih volio da tema ode u smjeru njegovog srbovanja ili njegovog lika i (ne)djela, nego eto, kazem, dobar je primjer toga. Covjek koji je bio neka hajmo rec ikona sarajevskog asfalta i ciji je bend bio dio pop kulture tog grada jednog dana se jednostavno okrene za 180 stepeni.

Dobro, mnogi ce rec da je to postepen proces koji se odvija vremenom a kulminira sa jednim naglim zaokretom u pravom trenutku, ali opet je fenomen. Barem meni licno.

Isto tako, s druge strane, mi je fenomen odbijanje da se vjeruje da je rat moguc i da moze pocet. Da, znam da su ljudi bili odgajani na odredjeni nacin, sa usadjenim odredjenim sistemom vrijednosti ali mi nije i nikad nece bit jasno da se recimo dok je jedan dio grada padao i bio okupiran, u drugom dijelu grada igrao basket ili pila kafa, a niko nije vjerovao da ce se desit to sto se desilo. Da ne govorim da je rat u Hrvatskoj vec buktao itd. Tipicna bosanska naivnost, u kombinaciji sa kurcoboljom ili nesto vise od toga?

S kim god da sam pricao od ovih koji pamte, svi su bili apsolutno iznenadjeni. Prvo ratom, pa onda obimom rata. Odnosno agresije, to je puno prikladniji termin.

Dakle, jedna strana zabezeknuta i iznenadjena do zadnjeg trenutka, a druga vec uveliko informisana u vezi svega i spremna da ostvari ratne ciljeve, puca po vrsnjacima, djeci, sugradjanima, poznanicima.

Ocito je da su u postavljanju optimalnih uslova za agresiju bitnu ulogu odigrale tajne sluzbe i mediji (sto je u kombinaciji sa velikosrpskim tendencijama ogromnog dijela srpskog stanovnista i barbarske zelje za krvlju, rezultiralo krvavim ratom), barem je to zakljucak do kojeg se dodje iz ove perspektive, ali cinjenica da je sve to postignuto mi je i dalje frapantna.

Mozda je moje razmisljanje naivno, mozda je pogresno, ali ja se rata ne sjecam bas previse. Sjecam se igranja lopte u podrumu, trcanja na mjestima gdje je snajper pucao, nekih zvukova, spavanja na podu i neke tihe panike i straha, folija na prozorima, dima itd. Ne sjecam se bas tacno definisanih dogadjaja, vise nekih slika i mirisa. Rodjen sam 1992.

[muha_sa]

Ja mislim da je postavljaca teme, izmedju ostalog, zanimao pocetak rata iz neke psiholosko-socioloske perspektive, sto je i meni uvijek bilo najzanimljivije. Odnosno, kako se nekome desi neki klik u glavi i on je danas spreman pucati na nekoga s kim je jucer bio kafu, is'o na more, u razred itd.

Tipican primjer za to bi bio recimo Nele Karajlic. Mada, ne bih volio da tema ode u smjeru njegovog srbovanja ili njegovog lika i (ne)djela, nego eto, kazem, dobar je primjer toga. Covjek koji je bio neka hajmo rec ikona sarajevskog asfalta i ciji je bend bio dio pop kulture tog grada jednog dana se jednostavno okrene za 180 stepeni.

Dobro, mnogi ce rec da je to postepen proces koji se odvija vremenom a kulminira sa jednim naglim zaokretom u pravom trenutku, ali opet je fenomen. Barem meni licno.

Isto tako, s druge strane, mi je fenomen odbijanje da se vjeruje da je rat moguc i da moze pocet. Da, znam da su ljudi bili odgajani na odredjeni nacin, sa usadjenim odredjenim sistemom vrijednosti ali mi nije i nikad nece bit jasno da se recimo dok je jedan dio grada padao i bio okupiran, u drugom dijelu grada igrao basket ili pila kafa, a niko nije vjerovao da ce se desit to sto se desilo. Da ne govorim da je rat u Hrvatskoj vec buktao itd. Tipicna bosanska naivnost, u kombinaciji sa kurcoboljom ili nesto vise od toga?

S kim god da sam pricao od ovih koji pamte, svi su bili apsolutno iznenadjeni. Prvo ratom, pa onda obimom rata. Odnosno agresije, to je puno prikladniji termin.

Dakle, jedna strana zabezeknuta i iznenadjena do zadnjeg trenutka, a druga vec uveliko informisana u vezi svega i spremna da ostvari ratne ciljeve, puca po vrsnjacima, djeci, sugradjanima, poznanicima.

Ocito je da su u postavljanju optimalnih uslova za agresiju bitnu ulogu odigrale tajne sluzbe i mediji (sto je u kombinaciji sa velikosrpskim tendencijama ogromnog dijela srpskog stanovnista i barbarske zelje za krvlju, rezultiralo krvavim ratom), barem je to zakljucak do kojeg se dodje iz ove perspektive, ali cinjenica da je sve to postignuto mi je i dalje frapantna.

Mozda je moje razmisljanje naivno, mozda je pogresno, ali ja se rata ne sjecam bas previse. Sjecam se igranja lopte u podrumu, trcanja na mjestima gdje je snajper pucao, nekih zvukova, spavanja na podu i neke tihe panike i straha, folija na prozorima, dima itd. Ne sjecam se bas tacno definisanih dogadjaja, vise nekih slika i mirisa. Rodjen sam 1992.

odlican post

evo jednog naivka i idiota--taj sam i to priznam za razliku od mnogih koji su se od 45. pripremali za otpor agresiji

Bio sam zaprepašcen razaranjima u Hrvatskoj a opet nisam mogo svarit da ce kod nas nastavit. Budala pa budala a imadoh hejbet godina u guzici.

[DaffyDuck]

Najzalosnije sto djeca ne uce nista o ratu. Jos koja generacija i vrlo malo ce se znati o tome. Zato djecu treba vaspitavat od malena, onako kako rade srbi i hrvati, i kako su radili vjekovima.

nedavno ja sa jednom "dosljom" rodjena 94 ja mislim... njeni dosli kao izbjeglice iz IB nekad poslije rata. I idiot meni kaze da je iz SA mogao izac ko kad je god htjeo u ratu.. kao nije bilo tako strasno?! Kontam ko te odgoji TUKO jedna

[stakasa]

Ja mislim da je postavljaca teme, izmedju ostalog, zanimao pocetak rata iz neke psiholosko-socioloske perspektive, sto je i meni uvijek bilo najzanimljivije. Odnosno, kako se nekome desi neki klik u glavi i on je danas spreman pucati na nekoga s kim je jucer bio kafu, is'o na more, u razred itd.

Tipican primjer za to bi bio recimo Nele Karajlic. Mada, ne bih volio da tema ode u smjeru njegovog srbovanja ili njegovog lika i (ne)djela, nego eto, kazem, dobar je primjer toga. Covjek koji je bio neka hajmo rec ikona sarajevskog asfalta i ciji je bend bio dio pop kulture tog grada jednog dana se jednostavno okrene za 180 stepeni.

Dobro, mnogi ce rec da je to postepen proces koji se odvija vremenom a kulminira sa jednim naglim zaokretom u pravom trenutku, ali opet je fenomen. Barem meni licno.

Isto tako, s druge strane, mi je fenomen odbijanje da se vjeruje da je rat moguc i da moze pocet. Da, znam da su ljudi bili odgajani na odredjeni nacin, sa usadjenim odredjenim sistemom vrijednosti ali mi nije i nikad nece bit jasno da se recimo dok je jedan dio grada padao i bio okupiran, u drugom dijelu grada igrao basket ili pila kafa, a niko nije vjerovao da ce se desit to sto se desilo. Da ne govorim da je rat u Hrvatskoj vec buktao itd. Tipicna bosanska naivnost, u kombinaciji sa kurcoboljom ili nesto vise od toga?

S kim god da sam pricao od ovih koji pamte, svi su bili apsolutno iznenadjeni. Prvo ratom, pa onda obimom rata. Odnosno agresije, to je puno prikladniji termin.

Dakle, jedna strana zabezeknuta i iznenadjena do zadnjeg trenutka, a druga vec uveliko informisana u vezi svega i spremna da ostvari ratne ciljeve, puca po vrsnjacima, djeci, sugradjanima, poznanicima.

Ocito je da su u postavljanju optimalnih uslova za agresiju bitnu ulogu odigrale tajne sluzbe i mediji (sto je u kombinaciji sa velikosrpskim tendencijama ogromnog dijela srpskog stanovnista i barbarske zelje za krvlju, rezultiralo krvavim ratom), barem je to zakljucak do kojeg se dodje iz ove perspektive, ali cinjenica da je sve to postignuto mi je i dalje frapantna.

Mozda je moje razmisljanje naivno, mozda je pogresno, ali ja se rata ne sjecam bas previse. Sjecam se igranja lopte u podrumu, trcanja na mjestima gdje je snajper pucao, nekih zvukova, spavanja na podu i neke tihe panike i straha, folija na prozorima, dima itd. Ne sjecam se bas tacno definisanih dogadjaja, vise nekih slika i mirisa. Rodjen sam 1992.

Confirmation bias. Ima to svugdje

[FreakyStyley]

@muha_sa

Da, pa i moj je stari bio jedan od tih naivaca, da ne idem dalje. Vecina raje je isto tako razmisljala.

@stakasa

Zanimljivo, bas citam o ovome. Dijelom odgovara na moja pitanja.

[razonoda]

Najzalosnije sto djeca ne uce nista o ratu. Jos koja generacija i vrlo malo ce se znati o tome. Zato djecu treba vaspitavat od malena, onako kako rade srbi i hrvati, i kako su radili vjekovima.

nedavno ja sa jednom "dosljom" rodjena 94 ja mislim... njeni dosli kao izbjeglice iz IB nekad poslije rata. I idiot meni kaze da je iz SA mogao izac ko kad je god htjeo u ratu.. kao nije bilo tako strasno?! Kontam ko te odgoji TUKO jedna

Ne prica ona gluposti, pricalo se da se SARAJEVO -CUDILO zasto iz Srebrenice traze da im dostave --soli--kao stace im so, kad nemaju hrane.Imali su nesto stoke pa su htjeli susiti, e to je navodno naljutilo SA. Nisu htjeli da posalju.

[Ali Kemal]

U Sarajevu 1991 nije bilo nikakve potrebe da se cuvaju straze.

Veze ti nemaš!

Odgovorno tvrdim da 1991 niko nije morao da cuva nikakve straze u Sarajevu!

Ko tvrdi suprotno neka objasni gdje, kada i ko ga je natjerao da strazari i zbog cega?

Pored svih dogadjaja koji su se desili sada treba jos i izmisljati

[Ali Kemal]

Ta malo trznem temu.

Može li mi iko reći kada su stvari u Sarajevu prestale biti "normalne"? Vidim da spominjete da se u neke dijelove grada nije moglo doći i sl. a život tekao kao da to nije neka bitna stvar. Kraj '91. ili još ranije? Ne znam da li je to iskustvo rata ali da danas neko blokira neki dio grada makar na 3 sata to bi bio OZBILJAN problem.

Koliko se ja sjecam moze se reci da je bilo normalno sve do ljeta 1991 kada se rat u Hrvatskoj ipak odrazio i na BiH, pogotovu u Hercegovini.
U Sarajevu je moze se reci sve do kraja 1991 bilo normalno, pa i sve do 1.marta 1991 kada su se stvari konacno otele kontroli.
Medjutim rekao bih da je vec sa pocetkom 1992 dosla i neka mucna atmosfera, mediji su tu odigrali kljucnu ulogu, svako je navijao za svoju stranu i narod je izludjivan svime time. Poznato je da 9. januara konstituisana tzv Srpska republika Bosna i Hercegovina, vise onako teoretski i uopsteno, bez granica. Naravno iza zavjese su pripreme za rat vec trajale, pocelo je da se kupuje i dijeli oruzje, mada vecina naivnog naroda nije vjerovala da ce do rata i da dodje, ukljucujuci i moju malenkost.
Kulminacija se desila 1. marta kada su nakon ubistva svata podignute srpske barikade. Dobro se sjecam te veceri kada su javili na televiziji da se desilo to ubistvo. Ocekivao sam slijedeci dan da ce SDS organizovati neke demonstracije ili nesto slicno, ali oni su podigli barikade, za mene potpuno neocekivano.
Barikade su se poslije nekoliko dana povukle, ne sjecam se sada bas tacno, ali tu je bio konacni kraj onog starog zivota i dotadasnja Bosna je krenula na put bez povratka, Tri po godine kasnije imamo jednu novu preuredjenju drzavu u svakom pogledu, 100 hiljada mrtvih, ko zna koliko invalida, ispreseljenih, odselenjih, vecina siromasna, etnicki duboko podijeljena.

Znaci definitivan kraj normalnog zivota bi po meni bio 1. mart 1992.

[madner]

1991 je na moru (Korcula) bilo dosta manje turista nego inace.

[Cholina_Lokica]

1991 je na moru (Korcula) bilo dosta manje turista nego inace.

Zivogosce, nas 10 iz Sarajeva jedini gosti u hotelu

[madner]

Mislim da to slikovito opisuje visoku borbenu spremnost.

[dudlov]

Ta malo trznem temu.

Može li mi iko reći kada su stvari u Sarajevu prestale biti "normalne"? Vidim da spominjete da se u neke dijelove grada nije moglo doći i sl. a život tekao kao da to nije neka bitna stvar. Kraj '91. ili još ranije? Ne znam da li je to iskustvo rata ali da danas neko blokira neki dio grada makar na 3 sata to bi bio OZBILJAN problem.

Koliko se ja sjecam moze se reci da je bilo normalno sve do ljeta 1991 kada se rat u Hrvatskoj ipak odrazio i na BiH, pogotovu u Hercegovini.
U Sarajevu je moze se reci sve do kraja 1991 bilo normalno, pa i sve do 1.marta 1991 kada su se stvari konacno otele kontroli.
Medjutim rekao bih da je vec sa pocetkom 1992 dosla i neka mucna atmosfera, mediji su tu odigrali kljucnu ulogu, svako je navijao za svoju stranu i narod je izludjivan svime time. Poznato je da 9. januara konstituisana tzv Srpska republika Bosna i Hercegovina, vise onako teoretski i uopsteno, bez granica. Naravno iza zavjese su pripreme za rat vec trajale, pocelo je da se kupuje i dijeli oruzje, mada vecina naivnog naroda nije vjerovala da ce do rata i da dodje, ukljucujuci i moju malenkost.
Kulminacija se desila 1. marta kada su nakon ubistva svata podignute srpske barikade. Dobro se sjecam te veceri kada su javili na televiziji da se desilo to ubistvo. Ocekivao sam slijedeci dan da ce SDS organizovati neke demonstracije ili nesto slicno, ali oni su podigli barikade, za mene potpuno neocekivano.
Barikade su se poslije nekoliko dana povukle, ne sjecam se sada bas tacno, ali tu je bio konacni kraj onog starog zivota i dotadasnja Bosna je krenula na put bez povratka, Tri po godine kasnije imamo jednu novu preuredjenju drzavu u svakom pogledu, 100 hiljada mrtvih, ko zna koliko invalida, ispreseljenih, odselenjih, vecina siromasna, etnicki duboko podijeljena.

Znaci definitivan kraj normalnog zivota bi po meni bio 1. mart 1992.

Kako za koga, npr. za mog brata je kraj normalnog života bio nakon skupštine 15. na 16. oktobar 1991. Lola odgledao skupštinu, dao otkaz u firmi i pokupio 24 lična dohotka, obišao bližu familiju da nam prenese šta nas čeka, te još u oktobru 91. zapalio na Zapad. Znam da smo se familijarno telefonirali i iščuđavali od čega Lola poludi pa ode vani i što je najgore...dade otkaz.

[FreakyStyley]

I sta bi kad ste uvidili da ste se zajebali?

I kako je on uspio zakljuciti sto drugi nisu?

Nadam se da ne pitam previse.

[Tiger 033]

[stakasa]

Ta malo trznem temu.

Može li mi iko reći kada su stvari u Sarajevu prestale biti "normalne"? Vidim da spominjete da se u neke dijelove grada nije moglo doći i sl. a život tekao kao da to nije neka bitna stvar. Kraj '91. ili još ranije? Ne znam da li je to iskustvo rata ali da danas neko blokira neki dio grada makar na 3 sata to bi bio OZBILJAN problem.

Koliko se ja sjecam moze se reci da je bilo normalno sve do ljeta 1991 kada se rat u Hrvatskoj ipak odrazio i na BiH, pogotovu u Hercegovini.
U Sarajevu je moze se reci sve do kraja 1991 bilo normalno, pa i sve do 1.marta 1991 kada su se stvari konacno otele kontroli.
Medjutim rekao bih da je vec sa pocetkom 1992 dosla i neka mucna atmosfera, mediji su tu odigrali kljucnu ulogu, svako je navijao za svoju stranu i narod je izludjivan svime time. Poznato je da 9. januara konstituisana tzv Srpska republika Bosna i Hercegovina, vise onako teoretski i uopsteno, bez granica. Naravno iza zavjese su pripreme za rat vec trajale, pocelo je da se kupuje i dijeli oruzje, mada vecina naivnog naroda nije vjerovala da ce do rata i da dodje, ukljucujuci i moju malenkost.
Kulminacija se desila 1. marta kada su nakon ubistva svata podignute srpske barikade. Dobro se sjecam te veceri kada su javili na televiziji da se desilo to ubistvo. Ocekivao sam slijedeci dan da ce SDS organizovati neke demonstracije ili nesto slicno, ali oni su podigli barikade, za mene potpuno neocekivano.
Barikade su se poslije nekoliko dana povukle, ne sjecam se sada bas tacno, ali tu je bio konacni kraj onog starog zivota i dotadasnja Bosna je krenula na put bez povratka, Tri po godine kasnije imamo jednu novu preuredjenju drzavu u svakom pogledu, 100 hiljada mrtvih, ko zna koliko invalida, ispreseljenih, odselenjih, vecina siromasna, etnicki duboko podijeljena.

Znaci definitivan kraj normalnog zivota bi po meni bio 1. mart 1992.

Kako za koga, npr. za mog brata je kraj normalnog života bio nakon skupštine 15. na 16. oktobar 1991. Lola odgledao skupštinu, dao otkaz u firmi i pokupio 24 lična dohotka, obišao bližu familiju da nam prenese šta nas čeka, te još u oktobru 91. zapalio na Zapad. Znam da smo se familijarno telefonirali i iščuđavali od čega Lola poludi pa ode vani i što je najgore...dade otkaz.

Pa koliko je samo ljudi ostalo da cuva posao...
I islo na posao pod granatama da mu se neko ne uvali

[karanana]

das otkaz i dobijes 24 plate? eeeeee kakav je to sistem bio......

[stakasa]

I sta bi kad ste uvidili da ste se zajebali?

I kako je on uspio zakljuciti sto drugi nisu?

Nadam se da ne pitam previse.

Evo ti jos jedan tips
http://en.wikipedia.org/wiki/Thinking,_Fast_and_Slow

[FreakyStyley]

I sta bi kad ste uvidili da ste se zajebali?

I kako je on uspio zakljuciti sto drugi nisu?

Nadam se da ne pitam previse.

Evo ti jos jedan tips
http://en.wikipedia.org/wiki/Thinking,_Fast_and_Slow

Hvala.

[dudlov]

I sta bi kad ste uvidili da ste se zajebali?

I kako je on uspio zakljuciti sto drugi nisu?

Nadam se da ne pitam previse.

Ne pitaš previše. Dobio informaciju na ljeto 91. da ćebiti roke-koke od jednog Srbina (SDS) iz Vogošće i jednog Bošnjaka(SDA) sa Vratnika...tako se ispalio brzo da nije stigo ni na polaganje vozačkog izaći, a obuku tek završio

[karanana]

koliko mu je godina bilo?
mene i dalje fascinira da je tako (ja pretpostavljam mlad covjek bez nekog hiljadugodisnjeg radnog staza) dobio 24 plate i to dajuci otkaz na svoju ruku.

[Ali Kemal]

Kako za koga, npr. za mog brata je kraj normalnog života bio nakon skupštine 15. na 16. oktobar 1991. Lola odgledao skupštinu, dao otkaz u firmi i pokupio 24 lična dohotka, obišao bližu familiju da nam prenese šta nas čeka, te još u oktobru 91. zapalio na Zapad. Znam da smo se familijarno telefonirali i iščuđavali od čega Lola poludi pa ode vani i što je najgore...dade otkaz.

To je valjda prirodna inteligencija.
U martu i aprilu si prakticno mogao da biras zemlju u Evropi gdje da se smjestis

Pa koliko je samo ljudi ostalo da cuva posao...
I islo na posao pod granatama da mu se neko ne uvali

Sta ces, ne treba ih okrivljavati, tesko je to tada bilo shvatiti kakav i koliko ce dug rat biti.
Sad bi bilo puno lakse to sve shvatiti

[stakasa]

koliko mu je godina bilo?
mene i dalje fascinira da je tako (ja pretpostavljam mlad covjek bez nekog hiljadugodisnjeg radnog staza) dobio 24 plate i to dajuci otkaz na svoju ruku.

To je bilo nekih tri - cetri hiljade maraka tad, nije neka lova

[stakasa]

Kako za koga, npr. za mog brata je kraj normalnog života bio nakon skupštine 15. na 16. oktobar 1991. Lola odgledao skupštinu, dao otkaz u firmi i pokupio 24 lična dohotka, obišao bližu familiju da nam prenese šta nas čeka, te još u oktobru 91. zapalio na Zapad. Znam da smo se familijarno telefonirali i iščuđavali od čega Lola poludi pa ode vani i što je najgore...dade otkaz.

To je valjda prirodna inteligencija.
U martu i aprilu si prakticno mogao da biras zemlju u Evropi gdje da se smjestis

Pa koliko je samo ljudi ostalo da cuva posao...
I islo na posao pod granatama da mu se neko ne uvali

Sta ces, ne treba ih okrivljavati, tesko je to tada bilo shvatiti kakav i koliko ce dug rat biti.
Sad bi bilo puno lakse to sve shvatiti

Ne okrivljujem ja nikoga, iz linkova koje sam stavio se vidi ta su to u stvari prirodne i uobicajene reakcije

[zateznistub]

U Sarajevu 1991 nije bilo nikakve potrebe da se cuvaju straze.

Veze ti nemaš!

Odgovorno tvrdim da 1991 niko nije morao da cuva nikakve straze u Sarajevu!

Ko tvrdi suprotno neka objasni gdje, kada i ko ga je natjerao da strazari i zbog cega?

Pored svih dogadjaja koji su se desili sada treba jos i izmisljati

Malo si preformulisao i tu si u pravu! Niko nije morao ni '91 ni kasnije...Niko nije morao...ali to ne znači da se nije išlo na straže...

Ono što ne znaš, ne širi kao činjenice...

[Banksy]

koliko mu je godina bilo?
mene i dalje fascinira da je tako (ja pretpostavljam mlad covjek bez nekog hiljadugodisnjeg radnog staza) dobio 24 plate i to dajuci otkaz na svoju ruku.

To je bilo nekih tri - cetri hiljade maraka tad, nije neka lova

Koliko pamtim, daleko više.