http://www.un.org/icty/bhs/cases/naleti ... 31main.htmTužilac se oslanja na svjedočenje svjedoka HH koji je izjavio da je negdje sredinom jula 1993., dok je zajedno s vojnicima HVO-a i ratnim zarobljenicima hodao u koloni kroz park Liska prema liniji sukoba, bio svjedok dijaloga između Tute i jednog od zarobljenika po imenu Zikret Karso.[739]
Ovo je forum!mr__bosnjak wrote:Ko je tebe sta pit´o?
Hvala.black wrote:momci koji su ubijeni u repovcima tj na putu prema repovcima su vojni policajci koji su isli u repovce da uhapse nekog...na povratku su ubijeni jer nije smjelo biti svjedoka...lik koga su uhapsili nekome je smetao..zasjeda je bila isplanirana puno prije jer tim momcima (rahmet im dushi) je prije vec su krenuli na zadatak neko povadio udarne igle iz pusaka...u kombi u kojem su bili je prvo ispaljena zolja da bi svi potom bili ubijeni iz neposredne blizine bez tragova borbe....
Majke ti...BackSeatDriver81 wrote:Ovo je forum!mr__bosnjak wrote:Ko je tebe sta pit´o?
S tobom čovjek inače nema o mnogo čemu razgovarati tako da je moj odgovor upuće tebi bio sasvim dovoljan.mr__bosnjak wrote:Majke ti...BackSeatDriver81 wrote:Ovo je forum!mr__bosnjak wrote:Ko je tebe sta pit´o?
Privodjen je da se uzme njegova DNA koliko mi je poznato, a istraga je u toku jos uvijek...black wrote:ma jok...pusten je taj novalic...uhapsen jeste bio al' izgleda da covjek nikakve veze nema sa ovim slucajem...Grom iz vedra neba wrote:Ovako. Prije godinu dana ubica Alije Avdibegovica, komandanta Repovaca, je pronadjen i osudjen. Njega su skrivali Hrvati i dali su mu novi identitet, inace bio je pripadnik Kaznjenicke bojne Mladena Naletelica Tute.
Trenutno se u Tuzilastvu BiH vodi istraga protiv Mithata Novalića, pripadnika HVO-a koji je nakon ubistva imenovan za zamjenika komadanta sektora, a 1993. godine uz odobrenje HVO-a, napustio je BiH i otišao u Njemačku.
Ko o cemu.... Tvoj prvi argument u ovoj diskusiji je "ko si ti da pricas" totalno nevezano za temu i besmisleno. ja sam ti samo u istom stilu odgovorio. A ako smatras da je bio dovoljan, smatraj mene ne mari briga, ali ako imas nesto reci viza vi teme onda to reci sa malo vise rijeci od "sta ti imas tu pricat"BackSeatDriver81 wrote:S tobom čovjek inače nema o mnogo čemu razgovarati tako da je moj odgovor upuće tebi bio sasvim dovoljan.mr__bosnjak wrote:Majke ti...BackSeatDriver81 wrote: Ovo je forum!
niko?zena wrote:kad ste vec ovdje... jel neko od vas bio u ustashkim logorima u Mostaru?
http://www.un.org/icty/transe34/011101ED.htm
Josh trazimo informaciju za Karso Zikreta... Nismo nashli mezar...
http://www.un.org/icty/bhs/cases/naleti ... 31main.htmTužilac se oslanja na svjedočenje svjedoka HH koji je izjavio da je negdje sredinom jula 1993., dok je zajedno s vojnicima HVO-a i ratnim zarobljenicima hodao u koloni kroz park Liska prema liniji sukoba, bio svjedok dijaloga između Tute i jednog od zarobljenika po imenu Zikret Karso.[739]
koli logor, heliodrom?zena wrote:niko?zena wrote:kad ste vec ovdje... jel neko od vas bio u ustashkim logorima u Mostaru?
http://www.un.org/icty/transe34/011101ED.htm
Josh trazimo informaciju za Karso Zikreta... Nismo nashli mezar...
http://www.un.org/icty/bhs/cases/naleti ... 31main.htmTužilac se oslanja na svjedočenje svjedoka HH koji je izjavio da je negdje sredinom jula 1993., dok je zajedno s vojnicima HVO-a i ratnim zarobljenicima hodao u koloni kroz park Liska prema liniji sukoba, bio svjedok dijaloga između Tute i jednog od zarobljenika po imenu Zikret Karso.[739]
HAG/DEN HAAG, 27.10.2006.
Na suđenju bivšim liderima bosanskih Hrvata, tužilac izvodi dokaze o granatiranju Gornjeg Vakufa i okolnih sela od strane HVO u januaru 1993. godine
http://www.sense-agency.com/ba/stream.p ... 8711&kat=6
Otvorene borbe između Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) su, prema optužnici protiv šestorice vojnih i političkih čelnika takozvane Herceg Bosne, počele u januaru 1993. godine. HVO je u periodu od 11. i 18. januara napao Gornji Vakuf i okolna sela Dušu, Hrasnicu, Uzričje i Ždrimce.
Nizom svedočenja žitelja ovih mesta tužilaštvo je ove sedmice izvodilo dokaze o napadima HVO, nakon kojih su, prema iskazima svedoka, kuće bosanskih Muslimana bile pljačkane i paljene. Zaštićena svedokinja BY iz sela Duše kod Gornjeg Vakufa opisala je danas kako je preživela granatiranje svog sela u januaru 1993. godine. Svedokinja, koja je tada bila ranjena, nije mogla da kaže kog je tačno datuma njeno selo granatirano, ali je potvrdila da su to učilile snage HVO.
Pre nego što je napad počeo, većina meštana Duše sklonili su se u podrume dok su se muškarci "pripremali za odbranu sela". Svedokinja je potvrdila da se napad HVO očekivao jer je do prvih okršaja hrvatskih i muslimanskih snaga došlo još u "junu 1992." Od tada, opisala je, "Hrvati i Muslimani na tom području nisu više organizovali zajedničke straže" za odbranu od napada srpskih snaga.
Sa još 65 meštana Duše svedokinja se sklonila u podrum jedne kuće. "Čekali smo šta će se dogoditi, bojali se, iščekivali i dočekali ono najgore", rekla je svedokinja. Počelo je granatiranje tokom kojeg je pogođena i kuća u koju su se sklonili. Mnogi meštani u podrumu, uključujući i svedokinju, su tu ranjeni. A kada su počeli da beže iz pogođenog skloništa, među njih je pala druga granata od koje je poginulo desetak civila, uglavnom žena i dece, opisala je svedokinja.
Nakon granatiranja pripadnici HVO su ušli u selo i prebacili ranjene u Paloč i Bugojno gde im je, prema rečima svedokinje, pružena medicinska pomoć. Nakon dva ili tri dana su se vratili, ali su ubrzo potom snage HVO zapalile gornji deo sela Duše. "Gorele su kuće, štale pune sena, i krave su izgorele", opisala je svedokinja.
Zarobljeni muškarci iz Duše su zatočeni i nakon približno dve sedmice, razmenjeni. Svedokinja je opisala da je deo žitelja gornjeg dela sela, koje je potpuno izgorelo, prebačen u Gornji Vakuf gde im je obezbeđen smeštaj.
Unakrsno ispitivanje svedokinje BY se većim delom odvijalo na zatvorenoj raspravi. U delu dostupnom javnosti optuženi Slobodan Praljak nastojao je da ospori tvrdnju svedokinje da su podrum u kojem se skrivala granatirale snage HVO iz tenka kojeg je videla na obroncima susednog brda. "Tog jutra su tamo bila dva tenka, da li su ispalili granatu iz njih ili ne, ne mogu znati ali bili su tamo pre nego što je počelo granatiranje", odgovorila je svedokinja BY.
http://www.sense-agency.com/ba/stream.p ... 8702&kat=6
HAG/DEN HAAG, 26.10.2006.
Stanovništvo većinski muslimanskog sela Uzrečje kraj Gornjeg Vakufa je u januaru 1993. očekivalo napad srpskih snaga, na šta su ih upozoravali i njihovi susedi, Hrvati. Umesto Srba, međutim, selo su 13. januara napale snage HVO
Tužilaštvo u postupku šestorice vojnih i političkih čelnika nekadašnje Herceg Bosne nastavilo je sa izvođenjem dokaze o zločinima na području opštine Gornji Vakuf. Na jučerašnja svedočenja žiteljki dva sela u okolini Gornjeg Vakufa, danas je nadovezan iskaz Zijade Kurbegović iz sela Uzrečja, koja je opisala događaje uoči i tokom "napada snaga HVO" na Gornji Vakuf i selo u kojem je živela sa mužem i dvoje dece.
Odnosi između muslimanskog i hrvatskog stanovništva na ovom području bili su harmonični sve do novembra 1992. godine, rekla je svedokinja opisujući kako je tada došlo do prvih okršaja u Gornjem Vakufu za koje je čula da su bili posledica napada HVO. Kada su "hrvatske žene s decom počele napuštati selo", stanovništvo ovog, većinski muslimanskog mesta, počelo se pripremati za mogući napad ali - kako su tada verovali i kako su im rekle komšije Hrvati - od strane srpske vojske.
Granatiranje Uzrečja počelo je 13. januara 1993. godine i svedokinja se sa porodicom sklonila u jednu od pripremljenih zemunica. Tu su proveli "devet dana i devet noći", rekla je Zijada Kurbegović opisujući kako su ih nakon toga hrvatski vojnici isterali iz skloništa i odveli u dve kuće u selu gde su ostali zatočeni sve do marta ili aprila 1993. godine.
Odbrana Bruna Stojića je u unakrsnom ispitivanju od svedokinje tražila da objasni zbog čega i ona sa porodicom nije napustila selo nakon što je "odlazak hrvatskih žena" ukazivao na, kako je sama opisala, moguću opasnost. Zijada Kurbegović je ponovila da tada "niko nije verovao" da bi se išta tako strašno moglo dogoditi, te da se smatralo da nije neophodno napuštati selo.
Za odbranu ali i predsedavajućeg sudiju Antonetija/Antonetti ovaj odgovor nije bio zadovoljavajući pa je usledila serija pitanja o tome kako je odlučeno da se selo ne napušta, ko je doneo tu odluku i šta je svedokinja u vezi s tim razgovarala sa svojim mužem. "Naravno da je bilo razgovora o tome ali kuda da idemo, kamo?", odgovorila je svedokinja.
Kako je odbrana nastavila sa ovom linijom ispitivanja, reagovao je sudija Arpad Prandler, ocenjujući da insistiranje na ovom pitanju može delovati kao "optuživanje svedokinje što nije pobegla nego je ostala u selu". Mađarski sudija je ukazao da bi svrha svedočenja Zijade Kurbegović trebalo da bude utvrđivanje činjenica o događajima u Uzrečju.
Suđenje Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berisavu Pušiću biće nastavljeno sutra.
http://www.sense-agency.com/ba/stream.p ... 8694&kat=6
HAG/DEN HAAG, 25.10.2006.
Svedočenja meštanki sela na području Gornjeg Vakufa o zločinima koji su prema tužiocu počinjeni početkom 1993. godine, prilikom napada jedinica HVO
Skraćena radna sedmica na suđenju šestorici političkih i vojnih čelnika nekadašnje Herceg Bosne počela je svedočenjem očevidaca i žrtava zločina koje su, prema tužiocu, snage Hrvatskog veća obrane (HVO) počinile na području Gornjeg Vakufa početkom 1993. godine.
Britanski obaveštajac Endrju Vilijams/Andrew Williams je u svom svedočenju, protekle sedmice, svedočio o napadima HVO na sela Bistrica, Uzričje, Duša, Ždrinjci i Hrasnica kod Gornjeg Vakufa, potvrđujući tezu tužilaštva da je glavni krivac za sukobe na tom području u januaru 1993. godine HVO. Senada Bašić i zaštićena svedokinja BX opisale su napade na sela Hrasnica odnosno Uzričje, gde su živele u januaru 1993. godine.
Granatiranje Hrasnice počelo je 5.januara i trajalo sedam dana. Vojnici HVO su nakon toga ušli u selo, svedočila je BX, isterali meštane iz njihovih kuća koje su zatim opljačkali i zapalili. Svedokinja je zarobljena sa još 150 žitelja Hrasnice i zatočena u jednoj kući na obodu sela. Prethodno su, prema njenim rečima, muškarci odvojeni od žena, dece i starijih i odvedeni u Prozor. Budući da joj je bilo dozvoljeno da odlazi u selo po hranu svedokinja je, tvrdi, videla kako su pripadnici HVO iz napuštenih kuća, odnosili kućne aparate i nameštaj. Oslobođena je zajedno sa ostalim civilima tri sedmice kasnije.
Slično se, prema svedočenju Senade Bašić dogodilo i u selu Uzričju koje je granatirano od 11. do 13. januara 1993. godine. Nakon pet dana, koje je svedokinja sa još pedesetak meštana provele u jednoj "zemunici", vojnici HVO su ušli u Uzričje i pljačkali i palili kuće iz kojih su isterali civile. Svedokinja je u zatočeništvu provela je desetak dana, tokom kojih je ispitivana o ubistvu jednog pripadnika HVO i primoravana da "čitav dan provede na hladnoći."
Obe svedokinje opisale su kako je uniforma pripadnika HVO koji su ušli u njihova sela bila "kamuflažna ili crna", te da su im lica bila obojena "nekom crnom bojom". Odbrana je, međutim, sugerisala da se svedokinje nisu lično uverile da su napadači zaista bili pripadnici HVO, ali su one tvrdile da su vojnici na rukavima uniformi imali ambleme HVO. Branioci su, takođe, zamerali tužiocu i svedokinjama što su napadače često nazivale "ustašama", ali im je Senada Bašić odgovorila da su se "oni sami predstavljali kao ustaše."
HAG/DEN HAAG, 19.10.2006.
Na suđenju šestorici optuženih bosanskohercegovačkih Hrvata svjedočio je mještanin sela Hrasnica kod Gornjeg Vakufa, koje su postrojbe HVO u januaru 1993. godine sravnile sa zemljom
http://www.sense-agency.com/ba/stream.p ... 8678&kat=6
Suđenje šestorici bivših čelnika samozvane Herceg Bosne nastavljeno je svjedočenjem zaštićenog svjedoka tužiteljstva, čiji se iskaz najvećim dijelom, odvijao na sjednicama zatvorenim za javnost. Riječ je, koliko se moglo naslutiti iz javnih dijelova rasprave, o stanovniku sela Hrasnica kod Gornjeg Vakufa koje je u januaru 1993. godine u napadima Hrvatskog vijeća obrane (HVO) sravnjeno sa zemljom.
O napadima hrvatskih postrojbi na Hrasnicu ranije je svjedočio britanski obavještajac Endrju Vilijams/Andrew Williams. Prema zapisima njegove pukovnije HVO je u Hrasnici u januaru 1993. godine vršio etničko čišćenje nad Muslimanima.
Svjedok je potvrdio svoje ranije izjave date istražiteljima Haškog tribunala da je u trenutku kada su postrojbe HVO zauzele selo Hrasnica zarobljen zajedno sa još četrdesetak drugih seljana, među kojima se nalazilo i nekoliko pripadnika Armije BiH. HVO mu je odbio pružiti liječničku pomoć iako je, kako je zapisano u ranijoj izjavi svjedoka, skoro na smrt iskrvario. Ona mu je pružena tek nekoliko sati kasnije, po dolasku u selo Trnovača koje su također kontrolisale hrvatske snage.
Odbranu je u unakrsnom ispitivanju zanimalo zašto je svjedok u nekoliko navrata u ranijim izjavama vojnike HVO nazivao ustašama. Svjedok je odgovorio da su oni sami sebe tako nazivali dok su sa položaja oko sela prije napada dovikivali da će Hrasnica uskoro biti njihova i da tada u selu neće ostati nijedan živ Musliman.
Svjedok je na insistiranje odbrane da opiše razliku između Hrvatskih oružanih snaga (HOS) i HVO rekao da bi se ona, po njemu, ogledala u tome što je HVO bio regularna a HOS paravojna formacija. Braniteljica Milivoja Petkovića Vesna Alaburić se složila sa svjedokom rekavši da je i HVO smatrao da je HOS bio paravojna formacija i da su "hosovci" bili bliski onome što se nazivalo "ustašama", što svjedok nije prokomentarisao.
Suđenje bivšim čelnicima Herceg Bosne Jadranku Prliću, Milivoju Petkoviću, Slobodanu Praljku, Valentinu Ćoriću, Berislavu Pušiću i Bruni Stojiću nastavljeno je izvođenjem novog zaštićenog svjedoka tužiteljstva.
POZIV NA PREDAJU
HAG/DEN HAAG, 18.10.2006.
http://www.sense-agency.com/ba/stream.p ... 8670&kat=6
U unakrsnom ispitivanju britanskog obavještajca Endrjua Vilijamsa odbrana je ukazivala da vojni i politički vrh Herceg Bosne nije imao efikasnu kontrolu nad nekim jedinicama tokom sukoba u Gornjem Vakufu, te da HVO uoči početka sukoba nije Armiji BiH postavljao nikakve ultimatume ili, kako svjedok tvrdi, pozive na predaju
Odbrana šestorice optuženih bivših čelnika Herceg Bosne je u unakrsnom ispitivanju britanskog obavještajca Endrjua Vilijamsa/Andrew Williams dokazivala je da vojni i politički vrh tzv. Hrvatske zajednice Herceg Bosna nije imao efektivnu kontrolu nad nižim zapovjednicima Hrvatskog vijeća obrane (HVO) tokom sukoba u Gornjem Vakufu u januaru 1993. godine.
Svjedok se složio da je Željko Šiljeg, zapovjednik postrojbi HVO na području Gornjeg Vakufa, imao određenih problema s podređenim jedinicama u nekim područjima, ali je kazao da mu nije poznato da su protiv takvih jedinica ili pojedinaca kasnije poduzimane disciplinske mjere.
Vesna Alaburić, braniteljica optuženog Milivoja Petkovića koji je, prema svjedočenju ovog svjedoka, bio nadređeni Šiljegu, dokazivala je da su najviši časnici HVO pokušavali uspostaviti red "koliko je to bilo moguće" u datoj situaciji, te da je Petković naređivao da se svi hrvatski ekstremisti "hapse i zatvaraju". Odbrana je to ilustrirala jednom Petkovićevom naredbom od 29. januara 1993. godine.
Svjedok je potvrdio da je u to vrijeme hrvatska strana pružala uvjeravanja u takva svoja nastojanja, ukazujući međutim da su se rezultati takvih naredbi osjetili tek pošto je, krajem januara, zaključen sporazum o prekidu vatre.
Odbrana je također dokazivala da je rukovodstvo HVO dan uoči napada na Gornji Vakuf pripadnicima Armije BiH predlagalo demilitarizaciju grada i uspostavu zajedničkih patrola vojne policije, te da je to nije bio "ultimatum o predaji" kako je to svjedok opisao u glavnom ispitivanju.
Svjedok je na to odgovorio da postavljanje roka od 24 sata da se pripadnici Armije BiH povuku iz Gornjeg Vakufa nije ništa drugo do ultimatum - a ne "izvršni zahtjevi" kako je to Petkovićeva odbrana nazivala. Na pitanje suca Stefana Treksela/Stefan Trechsel da li bi taj zahtjev HVO dan uoči početka sukoba nazvao pozivom na predaju, svjedok je odgovorio potvrdno.
Suđenje Jadranku Prliću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću, Berislavu Pušiću i Bruni Stojiću nastavlja se iskazom zaštićenog svjedoka optužbe.
HAG/DEN HAAG, 30.10.2006.
Tužilaštvo nastavilo izvođenje dokaza o napadima HVO na sela u području Gornjeg Vakufa u januaru 1993. godine
http://www.sense-agency.com/ba/stream.p ... 8727&kat=6
Selo Ždrimci kraj Gornjeg Vakufa napadnuto je 18. januara 1993. godine. Muamer Trkić, koji je danas svedočio na suđenju šestorici vojnih i političkih čelnika nekadašnje Herceg Bosne, imao je tada 16 godina. Opisao je kako je selo najpre granatirano a zatim su u njega ušli pripadnici HVO i isterivali žitelje iz kuća i skloništa.
Trkić je zajedno sa još oko 40 muškaraca zatvoren u jednu garažu u kojoj je bio zatočen 11 dana. Vojnici koji su ih zarobili, potvrdio je svedok, imali su maskirne uniforme i oznake HVO na rukavu. Nakon dva dana naloženo mu je da ode do sela Vrse, udaljenog oko kilometar i po, i obavesti meštane šta se dogodilo u Ždrimcima kako bi "shvatili da im je bolje da se predaju".
Umesto u Vrse, svedok je otišao do svoje kuće gde je zatekao majku i sestru sa opekotinama na rukama, zadobijenim prilikom gašenja kuće i štale koje je HVO zapalio. Trkić se zatim vratio u garažu gde su pripadnici HVO premlaćivali i maltretirali neke od zatočenika. Njih petnaestak je ubrzo odvedeno iz garaže i autobusima prebačeno, kako je svedok kasnije saznao, u Prozor.
Muamer je garažu privremeno napustio i drugi put kada se kao dobrovoljac prijavio "da u selu pokopa dva tela". Idija Trkić bio je ubijen "metkom u sred čela", dok je druga žrtva koju je pokopao, Ahmo Ćatić, imao više prostrelnih rana na telu. Svedok međutim nije mogao da kaže ko je i kada ubio tu dvojicu meštana.
U unakrsnom ispitivanju, Trkić je potvrdno odgovorio na sugestiju branilaca da je deo muškaraca u selu bio naoružan, uključujući i njegovog oca koji je kupio pušku M-48, kao i da je jedna grupa od dvadesetak muškaraca napustila Ždrimce uoči napada.
Tužilaštvo je Trkićevim svedočenjem nastavilo izvođenje dokaza o zločinima koje su prema optužnici pripadnici HVO počinili u Gornjem Vakufu i okolnim selima tokom napada izvršenih u januaru 1993.godine.
Novi svedok optužbe na suđenju Jadranku Prliću, Milivoju Petkoviću, Brunu Stojiću, Slobodanu Praljku, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću počinje sutra svedočenje koje će, kako je najavljeno, trajati do kraja sedmice.
Bitka za Gornji Vakuf
HAG/DEN HAAG, 31.10.2006.
http://www.sense-agency.com/ba/stream.p ... 8738&kat=6
Pod izgovorom da priprema napad na srpske pozicije na Kupresu, HVO je već od sredine 1992. godine gomilao snage u Gornjem Vakufu i pripremao se za oružano zauzimanje grada kroz koji je prolazilo sve što je tada ulazilo u BiH – rekao je na suđenju bivšim čelnicima Herceg Bosne brigadir Fahrudin Agić
Nakon serije svedoka koji su prošle sedmice svedočili o napadima HVO na sela u okolini Gornjeg Vakufa u januaru 1993. godine, danas je na suđenju bivšim čelnicima Herceg Bosne započelo svedočenje brigadira Fahrudina Agića, bivšeg komandanta Teritorijalne odbrane a zatim i 317 brdske brigade Armije BiH u Gornjem Vakufu.
Na početku svedočenja, koje će kako je najavljeno trajati do kraja ove sedmice, Agić je opisao postepeni rast napetosti između hrvatskih i bošnjačkih snaga u gradu, prve oružane sukobe koji su izbili već u junu 1992. godine, dolazak jedinica iz Hrvatske poput "Garavih" i "Frankopana" pod izgovorom da pripremaju napad na srpske pozicije na Kupresu, kao i uspostavljanje kontrolnih punktova HVO na prilazima Gornjem Vakufu. Razvoj događaja će, rekao je svedok, pokazati da su sve to bile pripreme za oružano zauzimanje od strane hrvatskih snaga.
Napetost je posebno porasla nakon što su snage HVO u oktobru 1992. godine zauzele Prozor. HVO je nastavio da gomila snage, kontakti između hrvatske i bošnjačke strane bili su sve slabiji, a poseban problem su predstavljale komunikacije pošto su snage HVO svojim kontrolnim punktovima blokirale sve ključne saobraćajnice oko Gornjeg Vakufa. Agić, koji je tada bio načelnik štaba odbrane Armije BiH u Gornjem Vakufu, je o svemu tome redovno obaveštavao III Korpus u Zenici, ali je njegov komandant Enver Hadžihasanović insistirao da se po svaku cenu izbegne sukob sa HVO, jer bi krizom u Gornjem Vakufu bio praktično odsečen ostatak zemlje, budući da je tuda, kako je rekao svedok, "prolazilo sve što je dolazilo u BiH."
Do otvorenog napada snaga HVO na jedinice Armije BiH u području Gornjeg Vakufa došlo je 12. januara 1993. godine. U nastojanju da se situacija smiri 14. januara 1993. je u Gornji Vakuf, na pregovore sa čelnicima HVO, došla delegacija III Korpusa na čelu sa zamenikom komandanta, generalom Džemalom Merdanom. Međutim, umesto pregovora kojim bi se došlo do mirnog rešenja krize, bošnjačkoj strani je – rekao je svedok koji je prisustvovao tom sastanku – upućen ultimatum da u roku od 24 sata svoje snage stave pod kontrolu HVO, inače će biti na silu razoružane. Ultimatum je, prema svedoku, bio sadržan u dokumentu vlade takozvane Hrvatske Republike Herceg Bosna, na čijem je čelu tada stajao optuženi Jadranko Prlić. General Merdan je, prema svedoku, na to reagovao veoma smireno, ili se pretvarao da je smiren, dok je Agić komandantu HVO, pukovniku Andriću, rekao da s tim papirom može da učini nešto što mu je "nezgodno da ponovi pred sudom."
Sukob HVO i Armije BiH u Gornjem Vakufu je trajao sve do sredine februara kada je sklopljeno primirje koje je, rekao je svedok, "uz velike napore uspelo da se održi do 20. juna 1993. godine."
Pustimo se suplje idemo na cinjenice.graciella wrote:Ja cu se samo ukratko osvrnuti na ovo tvoje, posto izgleda da sam ja opet jedini krivac skretanja sa teme. I vise necu da se javljam u svezi ovoga na ovu temu.zzzzz wrote:Dobar dio od tih 300.000 je svjesno izabralo taj "progon". Momak, koji je bio direktan ucesnik tog rata u Srednjoj Bosni, ti objasnjava kako je bilo ali dzaba, ti imas svoj viziju o tim dogadjajima.graciella wrote:
Dragi moj ti se osjecas prozvanim zbog cinjenica da generali koji su odgovorni za srednju Bosnu i zlocine nad hrvatima sjede u Hagu. To nisu uostalom moja razmisljanja nego cinjenice.
Jos uvijek su nevini dok se ne dokaze da su krivi, ali nadajmo se da ce svatko od njih dobiti ono sto je zasluzio za etnicko ciscenje, zlocine i izgon vise od 300.000 Bos Hrvata srednje Bosne.
Ostaje cinjenica da je HVO u Srednjoj Bosni bio legitiman cilj, na zalost stradali su u nekim slucajevima i civili a veliki broj je izabrao da se povuce zajedno sa jedinicama HVO-a. Pripadnici Armije BiH mogu odgovarati za neke izolovane slucajeve ali nikako za ono sto su optuzeni generali HVO-a, za planirano etnicko ciscenje i razbijanje jedne medjunarodno priznate zemlje
Da u pravu si.Samo oni koji su ostali bili su izlozeni torturi, zatvarani i onda razmijenjivani za svoje na drugoj strani.
Ja dobro znam sto pricam posto sam i sama prozivjela sve te stvari.
Narod nije bjezao bez razloga.Ne samo hrvatski u ovome slucaju nego i obrnuto. Ja nemam viziju.Ja sam osjetila na svojoj kozi sve te stvari.I to svjesno je bilo mudro jer mnogi "nesvjesni" su ostavili svoje zivote.
Sto se tice izolovanih slucajeva onda grijesis jer general Hadzihasanovic koji sijede u Hagu ukljucujuci i jednog pukovnika Kuburu nisu sigurno ubijali golim rukama i u izolovanim slucajevima kako ti to nazivas nego su tamo po komandnoj odgovornosti.A ti znas sto to znaci.
Kada se general nadje u Hagu onda se dobro zna sto to znaci.
Obojica su osudjeni zbog zlocina nad Bos. Hrvatima a to ipak nesto znaci.
Ovo je bilo moje zadnje javljanje u ovome topicu posto ne zelim da budem krivac odlazenja od teme ovoga topica.
PotpisujemGrom iz vedra neba wrote:Pustimo se suplje idemo na cinjenice.graciella wrote:Ja cu se samo ukratko osvrnuti na ovo tvoje, posto izgleda da sam ja opet jedini krivac skretanja sa teme. I vise necu da se javljam u svezi ovoga na ovu temu.zzzzz wrote: Dobar dio od tih 300.000 je svjesno izabralo taj "progon". Momak, koji je bio direktan ucesnik tog rata u Srednjoj Bosni, ti objasnjava kako je bilo ali dzaba, ti imas svoj viziju o tim dogadjajima.
Ostaje cinjenica da je HVO u Srednjoj Bosni bio legitiman cilj, na zalost stradali su u nekim slucajevima i civili a veliki broj je izabrao da se povuce zajedno sa jedinicama HVO-a. Pripadnici Armije BiH mogu odgovarati za neke izolovane slucajeve ali nikako za ono sto su optuzeni generali HVO-a, za planirano etnicko ciscenje i razbijanje jedne medjunarodno priznate zemlje
Da u pravu si.Samo oni koji su ostali bili su izlozeni torturi, zatvarani i onda razmijenjivani za svoje na drugoj strani.
Ja dobro znam sto pricam posto sam i sama prozivjela sve te stvari.
Narod nije bjezao bez razloga.Ne samo hrvatski u ovome slucaju nego i obrnuto. Ja nemam viziju.Ja sam osjetila na svojoj kozi sve te stvari.I to svjesno je bilo mudro jer mnogi "nesvjesni" su ostavili svoje zivote.
Sto se tice izolovanih slucajeva onda grijesis jer general Hadzihasanovic koji sijede u Hagu ukljucujuci i jednog pukovnika Kuburu nisu sigurno ubijali golim rukama i u izolovanim slucajevima kako ti to nazivas nego su tamo po komandnoj odgovornosti.A ti znas sto to znaci.
Kada se general nadje u Hagu onda se dobro zna sto to znaci.
Obojica su osudjeni zbog zlocina nad Bos. Hrvatima a to ipak nesto znaci.
Ovo je bilo moje zadnje javljanje u ovome topicu posto ne zelim da budem krivac odlazenja od teme ovoga topica.
1. 25. mart 1991. dogovor Franjo Tudjman - Slobodan Milosevic u Karadjorjevu o podjeli Bosne.
2. Nakon toga otvara se posebna telefonska linija Tudjman - Milosevic koja ostaje na snazi cijeli rat.
3. Stenogrami Franje Tudjmana direktno opisuju agresiju Hrvatske na gradove u Srednjoj Bosni i etnicko ciscenje u Hercegovini.
4. Maj 1992. Blaz Kraljevic odbija da ucestvuje u podjeli Bosne i dogovoru sa Srbima i krece da ratuje u Istocnu Hercegovinu protiv Srba, nakon cega izdaje proglas protiv podjele BiH.
5. August 1992. Tudjmanova klika na celu sa Bobanom poziva na sastanak Kraljevica i njegove oficire na sastanak i ubija ih, nakon cega HOS potpisuje kapitulaciju.
6. Krece se sa etnickim ciscenjem Hercegovine od Bosnjaka i napad na Srednju Bosnu, jer vise ne postoji nikakva prepreka za to.
7. Hrvati Srbima daju Posavinu za mir u Istocnoj Hercegovini, ucvrscivanje dogovorene podjele.
8. Pocinje serija napada na gradove Gornji Vakuf, Vitez, Novi Travnik, Busovaca, Kresevo.
9. Pocinje serija masakara: Vrbanja, Rastanani, Kostana Bolnica, Logor Sunje, Gabela, Dretelj, Heliodrom, Mokronoge, Dusa, Uzricje, Hrasnica, Bistrica, Ahmici, Stupni Do, Doljani, Sovici, Here, Varvara, masakr na Makljenu, Prozor, Stolac, Capljina itd.
10. Pocenje sistematsko rusenje vjerskih i kulturnih objekata: Dzamije u Stocu, Capljini, Stari most, dzamije u Mostaru, Livnu, Pocitelju itd. na stotine porusenih vjerskih objekata (to nisu bili incidentni slucajevi, vecina dzamija su srusene u podrucjima gdje nije bilo vojne linije, nego je fino policija dosla, ogradila dzamiju, minirala, odvezla ostatke na smetljiste, i zabila krst ili izgradila crkvu na mjestu dzamije).
11. Nakon otvaranja konc logora poput onih nacistickih, Vijece sigurnosti UN-a trazi od Hrvatske da u roku od 15 dana zaustavi napade i da raspusti logore.
12, Amerika prijeti da nece Hrvatskoj pomoci protiv pobunjenih Srba u Hrvatskoj ako ne zaustavi napade na Bosnjake.
13. Mart 1994. potpisan mir u Vasingtonu.
BTW, Kubura i Hadzihasanovic nisu osudjeni za naredjivanje, planiranje ili izvrsenje bilo kakvog zlocina. Kubura je osudjen na 2 godine, jer nije izveo preventivnu akciju na sprecavanju pljacke cetiri sela. A Hadzihasanovic na 5, jer nije do kraja proveo postupak sankcionisanja nekoliko lica koji su pocinili krivicna djela maltretiranja i ubistva nekoliko lica.
S druge strane da ne govorim o Kordicu, Blaskicu, Cerkezu, Tuti, Steli, nizu nizerangiranih oficira, i kompletnom vrhu Hrvata koji sjede u Haagu, a koji su osudjeni ili optuzeni kao dio udruzenog zlocinackog poduhvata zajedno sa pokojnicima Tudjmanom, Suskom, Bobetkom i Bobanom...
POKUSAJ ZAUZIMANJA JABLANICE
http://www.sense-agency.com/ba/stream.p ... 8776&kat=6
HAG/DEN HAAG, 07.11.2006.
Safet Idrizović, bivši komandant Teritorijalne odbrane u Jablanici, u nastavku suđenja šestorici bivših čelnika Herceg Bosne svjedoči o raskolu između HDZ i SDA u tom gradu krajem 1992. i početku sukoba između HVO i Armije BiH u aprilu 1993. godine
Svjedok tužilaštva Safet Idrizović, bivši komandant Teritorijalne odbrane i šef objezbjeđenja u Hidroelektrani Jablanica, u nastavku suđenja šestorici bivših čelnika Herceg Bosne svjedoči o događajima koji su krajem 1992. godine doveli do konačnog raskola i sukoba između dotadašnjih koalicionih partnera HDZ i SDA.
Svjedok je od aprila 1992. do istog mjeseca 1993. godine zajedno s još nekolicinom saboraca sakupljao dokumente i vodio bilješke o svemu što se događalo u Jablanici: od funkcionisanja opštinskih vlasti do pokušaja HVO da preuzme kontrolu nad gradom u kojem je živjelo većinski muslimansko stanovništvo.
Bilo je to, rekao je, "doba hajdučije" u Jablanici, a situaciju je dodatno otežavalo prisustvo oko deset hiljada izbjeglica. Nakon što je u novembru 1992. godine HVO otvoreno zatražio da se Jablanica priključi HZ Herceg Bosni, svjedoku je postalo jasno da će zajednički život postati neodrživ. HVO je, tvrdi Idrizović, u januaru 1993. godine pokušao preuzeti i Hidroelektranu u Jablanici, a Božo Rajić, ministar odbrane Herceg Bosne, je naredio da se TO u Jablanici pretpočini HVO.
Oružani sukobi počeli su 13. i 14. aprila 1992. godine napadima HVO na jablanička sela Sovići i Doljani. Sva imovina muslimanskog stanovništva u ova dva sela je opljačkana, kuće zapaljene a preživjeli stanovnici odvedeni u logor u Ljubuški. Dan kasnije granatirana je i Jablanica u kojoj se nalazilo oko deset hiljada izbjeglica.
U unakrsnom ispitivanju je Majkl/Michael Karnavas, advokat prvooptuženog Jadranka Prlića, optužio svjedoka da je lično odgovoran za zlostavljanje nekoliko ljudi hrvatske nacionalnosti koji su uhapšeni da na dan izbijanja sukoba u Jablanici, 14. aprila 1993. godine, a potom odvedeni u podrumski zatvor u opštinskoj zgradi gdje su tokom deset dana više puta pretučeni. Svjedok je negirao ove tvrdnje advokata odbrane navodeći da je zatvorenike istog dana predao vojnoj policiji 4. korpusa Armije BiH te da ne zna šta se nakon toga s njima dešavalo.
Pošto mu je ponestalo vremena za ispitivanje svjedoka, uprkos dodatnim minutama koje su mu posudili ostali advokati odbrane, Karnavas se poprilično glasno požalio da su "rigoroznim mjerama" ograničavanja vremena za ispitivanja svjedoka "ugrožena ljudska prava njegovog klijenta". Nakon što ga je predsjedavajući sudac Antoneti/Antonneti upozorio da ne prijeti sucima, Karnavas se izvinio rekavši da mu "nije bila namjera vikati", ali da je želio da se čuje njegov glas.
Safet Idrizović će svjedočenje nastaviti i sutra unakrsnim ispitivanjem preostalih advokata odbrane šestorice optuženih bosanskohercegovačkih Hrvata.
Neonacisti i placene ubice iz HV i HVO
Na prvome suđenju za ratne zločine u Švedskoj, Šveđanin koji se borio kao strani plaćenik u hrvatskim snagama u Bosni i Hercegovini tijekom devedesetih, priznao je u petak krivnju, objavio je njegov odvjetnik.
Jackie Arklov, naturalizirani Šveđanin liberijskoga porijekla, već je u zatvoru jer je u Švedskoj zbog ubojstva dvojice policajaca osuđen na doživotni zatvor, a sebe smatra novom osobom, pišu švedske novine.
Njegov odvjetnik Per Durling kaže da Jackie priznaje većinu optužba i da se želi suočiti sa svojom prošlošću. "Možda zvuči paradoksalno, ali oni misli da je dobro što će to napokon početi i moći će to ostaviti iza sebe", rekao je Durling za švedski radio. "On želi da sve to završi. On je sada novi čovjek".
Optužen je na sudu u Stockholmu za zločine protiv ratnog prava i običaja. Sud u Mostaru Arklova je već 1995. osudio za ratni zločin na 15 godina zatvora, a vrhovni sud u Sarajevu tu je kaznu smanjio na osam godina.
Nakon kraćeg boravka u zatvoru u Zenici Arklov je prebačen na izdržavanje kazne u Švedsku. Tamo ga je sud oslobodio zbog nedostatka dokaza.
Ubrzo je ubio dvojicu švedskih policajaca te je kažnjen kaznom doživotnog zatvora. Associated Press javlja kako je švedski sud zbog novih elemenata odnosno novih svjedoka obnovio postupak protiv Arklova. Novi sudski proces počeo je u petak izjašnjavanjem Arklova koji je priznao krivnju, a kako se očekuje, postupak bi trebao završiti idući mjesec.
Mediji javljaju da se Arklova tereti da je 1993. godine sudjelovao u ratnom zločinu nad zarobljenicima bošnjačke i srpske nacionalnosti u logorima Heliodrom kod Mostara i Dretelj u Čapljini.
FENA
10/11/2006 20:45
Korak naprijed, nazad dva
http://www.sense-agency.com/ba/stream.p ... 8792&kat=6
HAG/DEN HAAG, 09.11.2006.
Odbrana šestorice bivših čelnika Herceg Bosne dokazivala je da su optuženi činili sve što je bilo u njihovoj moći da spriječe sukobe između HVO i Armije BiH na širem području Jablanice, dok je svjedok optužbe Safet Idrizović ostao pri ranijem iskazu da svaki korak naprijed istovremeno značio i dva koraka nazad
U nastavku suđenja šestorici optuženih bosanskohercegovačkih Hrvata odbrana je u unakrsnom ispitivanju svjedoka Safeta Idrizovića, bivšeg komandanta Teritorijalne odbrane u Jablanici dokazivala da su čelnici Herceg Bosne činili sve što je bilo u njihovoj moći da spriječe sukobe između HVO i Armije BiH.
U transkriptu razgovora od 27. marta 1993. godine koji su u sudnici pokazali advokati odbrane, Franjo Tuđman saopštava Aliji Izetbegoviću da je pristao da Slobodana Praljka pošalje u BiH, zato što ga je Praljak lično uvjerio da "Hrvati tamo malo griješe prema Muslimanima".
Idrizović je ostao pri svom ranijem iskazu da je, uprkos sastancima kojima je nekoliko puta prisustvovao i optuženi Praljak, situacija u praksi bila totalno drugačija i da je "svaki korak naprijed" istovremeno značio i "dva koraka nazad".
Nakon Idrizovića, počelo je svjedočenje zaštićenog svjedoka BZ, koji je bio
očevidac događaja u selu Sovići, zauzetom od strane HVO 17. aprila 1993. godine. On je u trenutku napada stanovao u Sovićima i zajedno sa skupinom seljana se, nakon bezuspješnog otpora, predao postrojbama HVO. Odveden je zatvor u Ljubuški a potom prebačen u logor Heliodrom gđe je tokom prisilnog obavljanja fizičkih poslova ranjen. Oslobođen je u martu 1994. godine. Veći dio svjedočenja ovog svjedoka se zbog zaštite identiteta odvijao na sjednicama zatvorenim za javnost.
Šestoricu bivših čelnika Herceg Bosne optužnica između ostalog tereti i za zločine koji su počinjeni u jablaničkim selima Sovići i Doljani te logorima Heliodrom i Vojno kao i u okružnim zatvorima u Dretelju i Gabeli.
BITKA ZA PRIJESTOLNICU
http://www.sense-agency.com/ba/stream.p ... 8823&kat=6
HAG/DEN HAAG, 15.11.2006.
U nastavku suđenja šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata pripadnik Španjolskog bataljona mirovnih snaga UN svjedoči o sukobima HVO i Armije BiH u Mostaru - nesuđenoj prijestolnici tzv. Herceg Bosne
Zaštićeni svjedok "CB", bivši pripadnik Španjolskog bataljona mirovnih snaga u BiH, na suđenju šestorici bivših čelnika Herceg Bosne svjedoči o izbijanju sukoba HVO i Armije BiH 9. maja 1993. godine. Cilj HVO je, tvrdi svjedok, bio protjerivanje Muslimana iz zapadnog dijela Mostara.
Prilikom prvih obilazaka Mostara krajem aprila '93. svjedok je zaključio da Hrvati "vrše pritisak" na muslimansko stanovništvo kako bi od Mostara napravili hrvatsku prijestolnicu jer su, kako se tada moglo čuti, "Muslimani već imali svoj glavni grad Sarajevo" pa bi Hrvati zato "trebali imati Mostar". To mu je lično rekao i Mate Boban, prvi i jedini predsjednik samoproglašene Hrvatske Republike Herceg Bosne prilikom susreta u Širokom Brijegu.
Dvije patrole Španjolskog bataljona koje su zbog zaoštravanja situacije u aprilu 1993. godine upućene u Mostar po naređenju francuskog generala Filipa Morijona/Philippe Morillon, redovno su obavještavale zapovjednišvo u Međugorju o svemu što se u tom gradu događalo.
U izvještajima patrola zabilježeno je kako HVO 9. maja 1993. godine počinje granatirati grad dok vojnici HVO u zapadnom dijelu Mostara okupljaju ljude u gomile a potom ih tjeraju ka gradskom stadionu. Svjedok je naveo da su pripadnici HVO zatočene Muslimane potom odvozili ka Heliodromu.
S druge strane, tvrdi svjedok, HVO je granatiranjem i rušenjem mostova na Neretvi pokušao prekinuti komunikaciju između istočnog dijela Mostara, koji je kontrolirala Armija BiH, s Jablanicom i srednjom Bosnom, tako da je taj dio grada uskoro bio potpuno izoliaran. Humanitarna situacija je uskoro dosegla kritičnu tačku zbog nedostatka hrane i vode kojom se stanovništvo snabdijevalo iz Neretve.
Svjedok je naveo da je na sastancima na kojima se u više navrata na visokom nivou razgovaralo o prekidima vatre, postojala "opšta volja da se ti sporazumi ispoštuju" ali da je očigledno među nižim oficirima vladalo drugačije raspoloženje.
Optužnica šestoricu visokih dužnosnika Herceg Bosne između ostalog tereti za zločine počinjene nad muslimanskim stanovništvom Mostara tokom sukoba HVO i Armije BiH u tom gradu.
