Forum Klix.ba

Nepass wrote:Odem kod punca na vikendicu sa zenom, nema struje uopste i rasvjeta su dva fenjera. Vikendica je bas u sumi, visoko u brdu. I tako navecer sjedim napolju, buljim u nebo, povremeno provjeravjuci hoce li se kakva zivotinja pojaviti iz sume.
Nit kad vidjoh ufo, nit kakva babaroga proviri iz sume.

trebao si nam barem slagati da se nesto desilo, ovako nije zanimljivo

Vizionar 1985 wrote:

SmokingMan wrote: Ostali smo drugovi,ako ništa,vjerovatno bolja i realnija solucija.No hard feelings.Ali moram priznat da su me snovi o njoj znali duboko zabrinuti.

Najgore je hvatati zrak.

Vjeruješ da u takvim trenutcima samo mislim na to kako doći do daha,zaboravim na smrt i sve oko sebe.Kao riba a suhom.

Jb no je i kad letis u snu, pa krenes padat sa visine, i visine i samo padas i padas, pa te to trzne, probudi i srce ti skoro iskoci od uzbudzenja.

Imo sam svega. Kad sam imo oko 13 godina neko me crno bice crnije od noci napalo u snu i davilo, a nedavno pored kreveta slicno samo bijelo ko neonka bilo pored kreveta.
Trznulo me i viko duh, duh, duh.
Bica bez ociju, lica itd. samo figurom na ljude podsjecaju.
Kazu za to neki Dzini neko Andzeli itd. da oni tako izgledaju.

Opisao sam to u sveskama, jbg nisam imo komp a i ne radi najbolje ni sad.
Cudo @Dozera ne interesuje sta je moj stari vidio.

Stari ima nest, neko bi reko vidovitost i slicno, inace u porodici je toga bilo.
Sestra most davno ko dijete neki rekla srusit ce se i srusio se, kad su negdje prije rata isli sa njom negdje.

Ima svega i svacega.

Kod mene je uglavnom "sivilo",ili ti ga brisani prostor.

Nepass wrote:Odem kod punca na vikendicu sa zenom, nema struje uopste i rasvjeta su dva fenjera. Vikendica je bas u sumi, visoko u brdu. I tako navecer sjedim napolju, buljim u nebo, povremeno provjeravjuci hoce li se kakva zivotinja pojaviti iz sume.
Nit kad vidjoh ufo, nit kakva babaroga proviri iz sume.

Drugi put bolje gledaj.
Ili...mozda ne vidis dobro
Kod ocnog - podhitno

Dovoljan dokaz mnogima je bio, nakon sto bi oboljeli, i bivali uvuceni u svoju novu realnost i poimanje svijeta, da postoji nesto iznad onoga sto mi znamo, i svojim osjetilima vidimo, odnosno osjetimo.

Znam bezbroj primjera ljudi koji su se vracali islamu, kada bi vidjeli, na svojoj kozi, ili na kozi svojih blizih kako ucenje Kurana djeluje na dzine, odnosno demone koji su zaposjeli insana.

https://www.youtube.com/watch?v=Yl-3o57qA9c

Ako želite, da provjerite kako vi reagujete na Allahov govor, slobodno stavite slušalice u uši, i pustite sebi suru el Bekare, ili učenje sa linka ispod..

Nemojmo ovu temu pretvarati u jos jednu o religiji, ima komplet forum pa ako mislis da ce na nekog djelovati to slobodno tamo ostavi. Licno sam poslusao nekoliko puta takve stvari i djelovalo je na mene jednako kako bi djelovao audio isjecak iz indijske serije. Stoga, neka na ovoj temi zanimljivih prica, jer iako vjerujem da za sve postoji racionalno objasnjenje bar je zanimljivo citati dogadjaje, posebno one koji su i razjasnjeni na kraju kao ova sa firmom kasno navece.

sherbett wrote:Jednom sam ja slusala .. suru valjda..a ja nit sam sta razumjela, plus, ja sam i krscanka...a sam plakala ko kisna godina..onako iz dubine trbuha...ono..jecaji pravi.

Zato sto si iskrena, a plakala si jer je to Govor onog koji te je stvorio..



A slusaj Kuran, i citaj prevod. u njemu imaju sure koje govore i o Isusu, Mariji,i njihovoj porodici..

Dope_Man wrote:Nemojmo ovu temu pretvarati u jos jednu o religiji, ima komplet forum pa ako mislis da ce na nekog djelovati to slobodno tamo ostavi. Licno sam poslusao nekoliko puta takve stvari i djelovalo je na mene jednako kako bi djelovao audio isjecak iz indijske serije. Stoga, neka na ovoj temi zanimljivih prica, jer iako vjerujem da za sve postoji racionalno objasnjenje bar je zanimljivo citati dogadjaje, posebno one koji su i razjasnjeni na kraju kao ova sa firmom kasno navece.

Nije ovo tema o religiji?'?? Nevjerovatno si racionalan!!!
Pojam "paranormalnog" ustvari jeste pojam vjerovanja u nesto nevidljivo, i direktno je vezano za religiju. Joj, kad ovi pocnu, nemoj mjesati vjeru i politiku, nemoj mjesati vjeru i paranormalno, nemoj mjesati vjeru i bilo sta. Nju za svoja cetiri zida ostavi, a pedere pusti i nas da paradiramo i iskazujemo svoju bolest ili glupost...

Pasa moj. Vjera je direktno vezana sa paranormalnim.

zahson wrote:

Dope_Man wrote:Nemojmo ovu temu pretvarati u jos jednu o religiji, ima komplet forum pa ako mislis da ce na nekog djelovati to slobodno tamo ostavi. Licno sam poslusao nekoliko puta takve stvari i djelovalo je na mene jednako kako bi djelovao audio isjecak iz indijske serije. Stoga, neka na ovoj temi zanimljivih prica, jer iako vjerujem da za sve postoji racionalno objasnjenje bar je zanimljivo citati dogadjaje, posebno one koji su i razjasnjeni na kraju kao ova sa firmom kasno navece.

Nije ovo tema o religiji?'?? Nevjerovatno si racionalan!!!
Pojam "paranormalnog" ustvari jeste pojam vjerovanja u nesto nevidljivo, i direktno je vezano za religiju. Joj, kad ovi pocnu, nemoj mjesati vjeru i politiku, nemoj mjesati vjeru i paranormalno, nemoj mjesati vjeru i bilo sta. Nju za svoja cetiri zida ostavi, a nas pedere pusti da paradiramo i iskazujemo svoju bolest...

Pasa moj. Vjera je direktno vezana sa paranormalnim.

Znam da jeste, tehnicki nema apsolutno nikakve razlike izmedju prica o paranormalnom i religijskih prica, jer religijske price upravo vecinom i jesu opisi paranormalnih bica i dogadjaja. Ono sto je poenta gore je da bi ova tema ipak trebala da ostane na zanimljivim paranormalnim pricama (a pri tom se valjda svi slazemo da imamo naucenu distinkciju religija/paranormalno). Ili, ako nista, da se zadrzi na zanimljivim pricama, tj. da ne ode tema u promociju vjere s jedne, i dokazivanje nelogicnosti vjere s druge strane. Evo i sam cu prestati jer samim pisanjem i ja vodim temu u off.

drag_gost wrote:
Davno jednom sam naletio na jednu temu o cudnim stvarima iz ovog rata, a ne mogu je sada naci nikako... Bilo bi dobro kada bi je neko nalijepio ovdje.

i ja sam tu temu trazio danima.....nema je...

a sjecam se da je neki forumas napisao o nekom paranormalnom "dogadjaju" ....
i sto je zanimljivo to je potvrdio jos najmanje jedan forumas....koji je to takodje "vidio"

Tomahawk11 wrote:

Nepass wrote:Odem kod punca na vikendicu sa zenom, nema struje uopste i rasvjeta su dva fenjera. Vikendica je bas u sumi, visoko u brdu. I tako navecer sjedim napolju, buljim u nebo, povremeno provjeravjuci hoce li se kakva zivotinja pojaviti iz sume.
Nit kad vidjoh ufo, nit kakva babaroga proviri iz sume.

Drugi put bolje gledaj.
Ili...mozda ne vidis dobro
Kod ocnog - podhitno

Moram infracrvenu kameru zbaviti da snimam okolo

na ovu priču garant svi mislite:

Evo jedne tuđe price, vrlo je zanimljiva...

Zima je 93'. Bili smo udaljeni od neprijatelja nekih tristotinjak metara zracne linije. Nasi su polozaji bili u rovovima ukopanim bas na pocetku sume dok su oni imali polozaje u jednom malom zaseoku (brat bratu dvadesetak krhkih kucica). Danima se niko nije pomjerao ni metra. Tuklo se minobacacima (tu i tamo) poneko puskaranje, ali nista strasno. I jedni i drugi, sta reci, cekali smo daljnja naredjenja, s vrha naravno i drzali svoje crte. Hladno je bilo, onako kako samo u Bosanskim zabitima zna biti, ali iskreno receno, bili smo dobro opskrbljeni. Te noci bio sam poslan u izvidjanje s jednim suborcem, inace mojim jako dobrim prijateljem. Nismo trebali daleko ici, mozda kojih 150 metara u niciju zonu, mozda nepotrebno, ali ipak. I tako smo se nas dvojica lagano puzeci priblizavali zbunju koje je trebalo biti nasa busija narednih nekoliko sati.lijepo smo se smjestili i onako nedisciplinirano pripalili po cigaru , sto bi se reklo frajerski i neoprezno, ali s zarom okrenutim unutra, prema dlanu.Imali smo jedan lijepi dvogled IR. Eh da nam ga je bilo imati kad smo bili klinci i iz daljine virili u auta gdje su se valjali zaljubljeni parovi..
S vremena na vrijeme pogledao bih u pravcu neprijatelja, vidjelo se kretanje, hodali su, nosili drva, nista narocito, al nesto mi nije bilo jasno. Nekoliko njih je krenulo na drugi kraj zaseoka, onako u zurbi i s puskama na gotovs, cula se i vika. Dao sam prijatelju da pogleda i on je poslije par sekunda poceo da brblja, zadihao se i brzo mi gurnuo dvogled u ruke i samo izgovorio "gledaj tamo"..Ponovo sam pogledao i vidio da su oni napadnuti, pocela je i pucnjava, pojedinacna, rafalna (sve se dogadjalo jako brzo) vidjeo sam neke, neka bica ljudskoga oblika, ali nisam skuzio sta je. Vidjeo sam da ih napadaju i ubijaju (neprijateljske vojnike), grizu. Planulo je par kuceraka a sad se tamo vec odvijao pravi rat pucnjevi vatra, vrisci, uzasni urlici. Nasi su nas odmah pozvali da vide sta se desava. Dao sam dvogled prijatelju i odgovorio nadredjenom da nemam pojma sta se desava ali sa nama nema nikakve veze.
Moj je prijatelj onako otvorenih usta gledao. S obzirom da je vatra bila jaka sjene, siluete se se vidjele golim okom. Bio sam sledjen (od straha ne od hladnoce).. Daj mi normalnu bitku, nema frke, ali ovo.
Uzeo sam , istrgao dvogled i htio, unatoc strahu, vidjeti sve iz vece blizine.
I vidjeo sam jednu priliku zenskog izoblicenog lica (veliki zubi izobliceni, produzena vilica, brada siljata i kandze) kako gleda, ravno, ali ravno prema nama. Mi smo dovoljno daleko u mraku, ali gledala je u nas, znala je da smo tamo. I tada je potrcala velikom brzinom u nasem pravcu. Ja sam sledjen i dalje drzao dvogled kao paraliziran, ali u jednom trenu kao kroz san rekao sam svome suborcu da puca ravno u mrak, ODMAH. I on je zapucao, a odjednom sa moje desne strane u pravcu kuca zapucalo je jos dvadesetak kalasnjikova (ja u svoj onoj izgubljenosti nisam ni primjetio da je jedan dio nase ekipe stigao do nas i razvio polozaj). Poslije dvije tri sekunde i ja sam opalio rafal.
S naseg glavnog polozaja su poceli udarati i minobacacima. Pocelo je oprave, mada niko nije imao pojma o cemu se u stvari radi.
Trajalo je, recimo, deset minuta (ne trebam govoriti da sa druge strane nije stigao ni metak).. Kada je prestalo s lupanjem glavni casnik (ne zelim govoriti ni o imenima niti mjestu zbivanja ) je htio da krenemo naprijed, ali sam ga uvjerio da sacekamo jutro. Puno pitanja je postavljeno, ali nismo im nista kazali, nista sto bi uputilo na to da nas proglase ludima.
Krenuli smo naprijed (vedro je bilo oko 08.00) i poslije par minuta stigli na protivnicke pozicije. Jos je bilo zara na kucicama. Snijeg je bio pun krvi na sve strane, razbacano oruzje i vatreno i hladno (nozevi umrljani krvlju), ali niti jednog mrtvog. Nikome nista nije bilo jasno. Ipak u jednom rovu, zatrpanog snijegom i zemljom pronasli smo jednog mrtvog vojnika, rastrganog. Jasno su se vidjeli ujedi i dijelovi otkinutog mesa.
Ja i prijatelj smo se pogledali, a casnik je to sve prokomentirao kao "bas ga je raznijela prokleta mina". A "oni su se povukli pod nasim djejstvom i pokupili svoje mrtve i ranjene"... To je bilo to i tako je priopceno javnosti.

http://forum.klix.ba/strasno-a-pomalo-i ... 21s50.html

Nisam imao ovakvih ratnih iskustava... Doduse, i sam sam para(ab)normalan, pa me valjda ostalo zaobidje

Vizionar 1985 wrote: Cudo @Dozera ne interesuje sta je moj stari vidio.

Nisam upratio...o cemu se radi?

Ako duhovi postoje u mom stanu, više sam ja njih isprepadala nego oni mene.

nadžak wrote:na ovu priču garant svi mislite:

Evo jedne tuđe price, vrlo je zanimljiva...

Zima je 93'. Bili smo udaljeni od neprijatelja nekih tristotinjak metara zracne linije. Nasi su polozaji bili u rovovima ukopanim bas na pocetku sume dok su oni imali polozaje u jednom malom zaseoku (brat bratu dvadesetak krhkih kucica). Danima se niko nije pomjerao ni metra. Tuklo se minobacacima (tu i tamo) poneko puskaranje, ali nista strasno. I jedni i drugi, sta reci, cekali smo daljnja naredjenja, s vrha naravno i drzali svoje crte. Hladno je bilo, onako kako samo u Bosanskim zabitima zna biti, ali iskreno receno, bili smo dobro opskrbljeni. Te noci bio sam poslan u izvidjanje s jednim suborcem, inace mojim jako dobrim prijateljem. Nismo trebali daleko ici, mozda kojih 150 metara u niciju zonu, mozda nepotrebno, ali ipak. I tako smo se nas dvojica lagano puzeci priblizavali zbunju koje je trebalo biti nasa busija narednih nekoliko sati.lijepo smo se smjestili i onako nedisciplinirano pripalili po cigaru , sto bi se reklo frajerski i neoprezno, ali s zarom okrenutim unutra, prema dlanu.Imali smo jedan lijepi dvogled IR. Eh da nam ga je bilo imati kad smo bili klinci i iz daljine virili u auta gdje su se valjali zaljubljeni parovi..
S vremena na vrijeme pogledao bih u pravcu neprijatelja, vidjelo se kretanje, hodali su, nosili drva, nista narocito, al nesto mi nije bilo jasno. Nekoliko njih je krenulo na drugi kraj zaseoka, onako u zurbi i s puskama na gotovs, cula se i vika. Dao sam prijatelju da pogleda i on je poslije par sekunda poceo da brblja, zadihao se i brzo mi gurnuo dvogled u ruke i samo izgovorio "gledaj tamo"..Ponovo sam pogledao i vidio da su oni napadnuti, pocela je i pucnjava, pojedinacna, rafalna (sve se dogadjalo jako brzo) vidjeo sam neke, neka bica ljudskoga oblika, ali nisam skuzio sta je. Vidjeo sam da ih napadaju i ubijaju (neprijateljske vojnike), grizu. Planulo je par kuceraka a sad se tamo vec odvijao pravi rat pucnjevi vatra, vrisci, uzasni urlici. Nasi su nas odmah pozvali da vide sta se desava. Dao sam dvogled prijatelju i odgovorio nadredjenom da nemam pojma sta se desava ali sa nama nema nikakve veze.
Moj je prijatelj onako otvorenih usta gledao. S obzirom da je vatra bila jaka sjene, siluete se se vidjele golim okom. Bio sam sledjen (od straha ne od hladnoce).. Daj mi normalnu bitku, nema frke, ali ovo.
Uzeo sam , istrgao dvogled i htio, unatoc strahu, vidjeti sve iz vece blizine.
I vidjeo sam jednu priliku zenskog izoblicenog lica (veliki zubi izobliceni, produzena vilica, brada siljata i kandze) kako gleda, ravno, ali ravno prema nama. Mi smo dovoljno daleko u mraku, ali gledala je u nas, znala je da smo tamo. I tada je potrcala velikom brzinom u nasem pravcu. Ja sam sledjen i dalje drzao dvogled kao paraliziran, ali u jednom trenu kao kroz san rekao sam svome suborcu da puca ravno u mrak, ODMAH. I on je zapucao, a odjednom sa moje desne strane u pravcu kuca zapucalo je jos dvadesetak kalasnjikova (ja u svoj onoj izgubljenosti nisam ni primjetio da je jedan dio nase ekipe stigao do nas i razvio polozaj). Poslije dvije tri sekunde i ja sam opalio rafal.
S naseg glavnog polozaja su poceli udarati i minobacacima. Pocelo je oprave, mada niko nije imao pojma o cemu se u stvari radi.
Trajalo je, recimo, deset minuta (ne trebam govoriti da sa druge strane nije stigao ni metak).. Kada je prestalo s lupanjem glavni casnik (ne zelim govoriti ni o imenima niti mjestu zbivanja ) je htio da krenemo naprijed, ali sam ga uvjerio da sacekamo jutro. Puno pitanja je postavljeno, ali nismo im nista kazali, nista sto bi uputilo na to da nas proglase ludima.
Krenuli smo naprijed (vedro je bilo oko 08.00) i poslije par minuta stigli na protivnicke pozicije. Jos je bilo zara na kucicama. Snijeg je bio pun krvi na sve strane, razbacano oruzje i vatreno i hladno (nozevi umrljani krvlju), ali niti jednog mrtvog. Nikome nista nije bilo jasno. Ipak u jednom rovu, zatrpanog snijegom i zemljom pronasli smo jednog mrtvog vojnika, rastrganog. Jasno su se vidjeli ujedi i dijelovi otkinutog mesa.
Ja i prijatelj smo se pogledali, a casnik je to sve prokomentirao kao "bas ga je raznijela prokleta mina". A "oni su se povukli pod nasim djejstvom i pokupili svoje mrtve i ranjene"... To je bilo to i tako je priopceno javnosti.

http://forum.klix.ba/strasno-a-pomalo-i ... 21s50.html

da,da.....to je ta prica...

Nepass wrote:

Tomahawk11 wrote:

Nepass wrote:Odem kod punca na vikendicu sa zenom, nema struje uopste i rasvjeta su dva fenjera. Vikendica je bas u sumi, visoko u brdu. I tako navecer sjedim napolju, buljim u nebo, povremeno provjeravjuci hoce li se kakva zivotinja pojaviti iz sume.
Nit kad vidjoh ufo, nit kakva babaroga proviri iz sume.

Drugi put bolje gledaj.
Ili...mozda ne vidis dobro
Kod ocnog - podhitno

Moram infracrvenu kameru zbaviti da snimam okolo

nisi ti to dobro gledao
možda si zaspao

nadžak wrote:na ovu priču garant svi mislite:

Evo jedne tuđe price, vrlo je zanimljiva...

Zima je 93'. Bili smo udaljeni od neprijatelja nekih tristotinjak metara zracne linije. Nasi su polozaji bili u rovovima ukopanim bas na pocetku sume dok su oni imali polozaje u jednom malom zaseoku (brat bratu dvadesetak krhkih kucica). Danima se niko nije pomjerao ni metra. Tuklo se minobacacima (tu i tamo) poneko puskaranje, ali nista strasno. I jedni i drugi, sta reci, cekali smo daljnja naredjenja, s vrha naravno i drzali svoje crte. Hladno je bilo, onako kako samo u Bosanskim zabitima zna biti, ali iskreno receno, bili smo dobro opskrbljeni. Te noci bio sam poslan u izvidjanje s jednim suborcem, inace mojim jako dobrim prijateljem. Nismo trebali daleko ici, mozda kojih 150 metara u niciju zonu, mozda nepotrebno, ali ipak. I tako smo se nas dvojica lagano puzeci priblizavali zbunju koje je trebalo biti nasa busija narednih nekoliko sati.lijepo smo se smjestili i onako nedisciplinirano pripalili po cigaru , sto bi se reklo frajerski i neoprezno, ali s zarom okrenutim unutra, prema dlanu.Imali smo jedan lijepi dvogled IR. Eh da nam ga je bilo imati kad smo bili klinci i iz daljine virili u auta gdje su se valjali zaljubljeni parovi..
S vremena na vrijeme pogledao bih u pravcu neprijatelja, vidjelo se kretanje, hodali su, nosili drva, nista narocito, al nesto mi nije bilo jasno. Nekoliko njih je krenulo na drugi kraj zaseoka, onako u zurbi i s puskama na gotovs, cula se i vika. Dao sam prijatelju da pogleda i on je poslije par sekunda poceo da brblja, zadihao se i brzo mi gurnuo dvogled u ruke i samo izgovorio "gledaj tamo"..Ponovo sam pogledao i vidio da su oni napadnuti, pocela je i pucnjava, pojedinacna, rafalna (sve se dogadjalo jako brzo) vidjeo sam neke, neka bica ljudskoga oblika, ali nisam skuzio sta je. Vidjeo sam da ih napadaju i ubijaju (neprijateljske vojnike), grizu. Planulo je par kuceraka a sad se tamo vec odvijao pravi rat pucnjevi vatra, vrisci, uzasni urlici. Nasi su nas odmah pozvali da vide sta se desava. Dao sam dvogled prijatelju i odgovorio nadredjenom da nemam pojma sta se desava ali sa nama nema nikakve veze.
Moj je prijatelj onako otvorenih usta gledao. S obzirom da je vatra bila jaka sjene, siluete se se vidjele golim okom. Bio sam sledjen (od straha ne od hladnoce).. Daj mi normalnu bitku, nema frke, ali ovo.
Uzeo sam , istrgao dvogled i htio, unatoc strahu, vidjeti sve iz vece blizine.
I vidjeo sam jednu priliku zenskog izoblicenog lica (veliki zubi izobliceni, produzena vilica, brada siljata i kandze) kako gleda, ravno, ali ravno prema nama. Mi smo dovoljno daleko u mraku, ali gledala je u nas, znala je da smo tamo. I tada je potrcala velikom brzinom u nasem pravcu. Ja sam sledjen i dalje drzao dvogled kao paraliziran, ali u jednom trenu kao kroz san rekao sam svome suborcu da puca ravno u mrak, ODMAH. I on je zapucao, a odjednom sa moje desne strane u pravcu kuca zapucalo je jos dvadesetak kalasnjikova (ja u svoj onoj izgubljenosti nisam ni primjetio da je jedan dio nase ekipe stigao do nas i razvio polozaj). Poslije dvije tri sekunde i ja sam opalio rafal.
S naseg glavnog polozaja su poceli udarati i minobacacima. Pocelo je oprave, mada niko nije imao pojma o cemu se u stvari radi.
Trajalo je, recimo, deset minuta (ne trebam govoriti da sa druge strane nije stigao ni metak).. Kada je prestalo s lupanjem glavni casnik (ne zelim govoriti ni o imenima niti mjestu zbivanja ) je htio da krenemo naprijed, ali sam ga uvjerio da sacekamo jutro. Puno pitanja je postavljeno, ali nismo im nista kazali, nista sto bi uputilo na to da nas proglase ludima.
Krenuli smo naprijed (vedro je bilo oko 08.00) i poslije par minuta stigli na protivnicke pozicije. Jos je bilo zara na kucicama. Snijeg je bio pun krvi na sve strane, razbacano oruzje i vatreno i hladno (nozevi umrljani krvlju), ali niti jednog mrtvog. Nikome nista nije bilo jasno. Ipak u jednom rovu, zatrpanog snijegom i zemljom pronasli smo jednog mrtvog vojnika, rastrganog. Jasno su se vidjeli ujedi i dijelovi otkinutog mesa.
Ja i prijatelj smo se pogledali, a casnik je to sve prokomentirao kao "bas ga je raznijela prokleta mina". A "oni su se povukli pod nasim djejstvom i pokupili svoje mrtve i ranjene"... To je bilo to i tako je priopceno javnosti.

Svakako jaka prica

bh.tornjak wrote:

drag_gost wrote:
Davno jednom sam naletio na jednu temu o cudnim stvarima iz ovog rata, a ne mogu je sada naci nikako... Bilo bi dobro kada bi je neko nalijepio ovdje.

i ja sam tu temu trazio danima.....nema je...

a sjecam se da je neki forumas napisao o nekom paranormalnom "dogadjaju" ....
i sto je zanimljivo to je potvrdio jos najmanje jedan forumas....koji je to takodje "vidio"

Znam za događaj, a prepričavao mi ga je jedan mudžahid lično, koji je poprilično istinoljubljiv, i povjerljiv insan, plus k tome, hafiz Kurana. Događaj se odigravao negdje na liniji, gdje su naši spremali da upadnu na četničku liniju koja je bila na jednom uzvišenju u šumi. Naši su bili pod tim brdom, i čekali su znak da napadnu (sad se ne sjećam, dal u sabah ili u akšam). Odjednom kaže, na tom uzvišenju je počela žestoka pucnjava, koja se je nakon nekoliko minuta smirila. Kada su uletili gore našli su mrtve četnike. Nekoliko ih je preživilo, ili bilo ranjeno. Kada su ih zarobili, ovi su im prepričali da su iz krošnji drveća počeli spuštati "specijalci armije BiH u bijelim odijelima" nakon čega su ih velikom brzinom pobili, i samo nestali. Njima je onda postalo jasno, da je Allah, ne prvi put u ovom ratu poslao svoje nevidljive vojske u vidu meleka (anđela) da se obračunaju sa krvolocima.

“O vi koji vjerujete, sjetite se Allahove blagodati koju vam je dao kada vam je došla vojska, pa smo na njih poslali vjetrove i vojsku koju vi niste vidjeli! A Allah zaista vidi ono što vi radite.”(Al-Azhab,9)

nadžak wrote:na ovu priču garant svi mislite:

Evo jedne tuđe price, vrlo je zanimljiva...

Zima je 93'. Bili smo udaljeni od neprijatelja nekih tristotinjak metara zracne linije. Nasi su polozaji bili u rovovima ukopanim bas na pocetku sume dok su oni imali polozaje u jednom malom zaseoku (brat bratu dvadesetak krhkih kucica). Danima se niko nije pomjerao ni metra. Tuklo se minobacacima (tu i tamo) poneko puskaranje, ali nista strasno. I jedni i drugi, sta reci, cekali smo daljnja naredjenja, s vrha naravno i drzali svoje crte. Hladno je bilo, onako kako samo u Bosanskim zabitima zna biti, ali iskreno receno, bili smo dobro opskrbljeni. Te noci bio sam poslan u izvidjanje s jednim suborcem, inace mojim jako dobrim prijateljem. Nismo trebali daleko ici, mozda kojih 150 metara u niciju zonu, mozda nepotrebno, ali ipak. I tako smo se nas dvojica lagano puzeci priblizavali zbunju koje je trebalo biti nasa busija narednih nekoliko sati.lijepo smo se smjestili i onako nedisciplinirano pripalili po cigaru , sto bi se reklo frajerski i neoprezno, ali s zarom okrenutim unutra, prema dlanu.Imali smo jedan lijepi dvogled IR. Eh da nam ga je bilo imati kad smo bili klinci i iz daljine virili u auta gdje su se valjali zaljubljeni parovi..
S vremena na vrijeme pogledao bih u pravcu neprijatelja, vidjelo se kretanje, hodali su, nosili drva, nista narocito, al nesto mi nije bilo jasno. Nekoliko njih je krenulo na drugi kraj zaseoka, onako u zurbi i s puskama na gotovs, cula se i vika. Dao sam prijatelju da pogleda i on je poslije par sekunda poceo da brblja, zadihao se i brzo mi gurnuo dvogled u ruke i samo izgovorio "gledaj tamo"..Ponovo sam pogledao i vidio da su oni napadnuti, pocela je i pucnjava, pojedinacna, rafalna (sve se dogadjalo jako brzo) vidjeo sam neke, neka bica ljudskoga oblika, ali nisam skuzio sta je. Vidjeo sam da ih napadaju i ubijaju (neprijateljske vojnike), grizu. Planulo je par kuceraka a sad se tamo vec odvijao pravi rat pucnjevi vatra, vrisci, uzasni urlici. Nasi su nas odmah pozvali da vide sta se desava. Dao sam dvogled prijatelju i odgovorio nadredjenom da nemam pojma sta se desava ali sa nama nema nikakve veze.
Moj je prijatelj onako otvorenih usta gledao. S obzirom da je vatra bila jaka sjene, siluete se se vidjele golim okom. Bio sam sledjen (od straha ne od hladnoce).. Daj mi normalnu bitku, nema frke, ali ovo.
Uzeo sam , istrgao dvogled i htio, unatoc strahu, vidjeti sve iz vece blizine.
I vidjeo sam jednu priliku zenskog izoblicenog lica (veliki zubi izobliceni, produzena vilica, brada siljata i kandze) kako gleda, ravno, ali ravno prema nama. Mi smo dovoljno daleko u mraku, ali gledala je u nas, znala je da smo tamo. I tada je potrcala velikom brzinom u nasem pravcu. Ja sam sledjen i dalje drzao dvogled kao paraliziran, ali u jednom trenu kao kroz san rekao sam svome suborcu da puca ravno u mrak, ODMAH. I on je zapucao, a odjednom sa moje desne strane u pravcu kuca zapucalo je jos dvadesetak kalasnjikova (ja u svoj onoj izgubljenosti nisam ni primjetio da je jedan dio nase ekipe stigao do nas i razvio polozaj). Poslije dvije tri sekunde i ja sam opalio rafal.
S naseg glavnog polozaja su poceli udarati i minobacacima. Pocelo je oprave, mada niko nije imao pojma o cemu se u stvari radi.
Trajalo je, recimo, deset minuta (ne trebam govoriti da sa druge strane nije stigao ni metak).. Kada je prestalo s lupanjem glavni casnik (ne zelim govoriti ni o imenima niti mjestu zbivanja ) je htio da krenemo naprijed, ali sam ga uvjerio da sacekamo jutro. Puno pitanja je postavljeno, ali nismo im nista kazali, nista sto bi uputilo na to da nas proglase ludima.
Krenuli smo naprijed (vedro je bilo oko 08.00) i poslije par minuta stigli na protivnicke pozicije. Jos je bilo zara na kucicama. Snijeg je bio pun krvi na sve strane, razbacano oruzje i vatreno i hladno (nozevi umrljani krvlju), ali niti jednog mrtvog. Nikome nista nije bilo jasno. Ipak u jednom rovu, zatrpanog snijegom i zemljom pronasli smo jednog mrtvog vojnika, rastrganog. Jasno su se vidjeli ujedi i dijelovi otkinutog mesa.
Ja i prijatelj smo se pogledali, a casnik je to sve prokomentirao kao "bas ga je raznijela prokleta mina". A "oni su se povukli pod nasim djejstvom i pokupili svoje mrtve i ranjene"... To je bilo to i tako je priopceno javnosti.

http://forum.klix.ba/strasno-a-pomalo-i ... 21s50.html

Istu priču je napisao lik na forum hr, nick. je bio Tulkas ako se ne varam. U svakom slučaju odlična priča.

Pa moguce po prici i da je hvo jer ne pise gdje mjesto i imena ljudi koji su tu bili

zahson wrote:

bh.tornjak wrote:

drag_gost wrote:
Davno jednom sam naletio na jednu temu o cudnim stvarima iz ovog rata, a ne mogu je sada naci nikako... Bilo bi dobro kada bi je neko nalijepio ovdje.

i ja sam tu temu trazio danima.....nema je...

a sjecam se da je neki forumas napisao o nekom paranormalnom "dogadjaju" ....
i sto je zanimljivo to je potvrdio jos najmanje jedan forumas....koji je to takodje "vidio"

Znam za događaj, a prepričavao mi ga je jedan mudžahid lično, koji je poprilično istinoljubljiv, i povjerljiv insan, plus k tome, hafiz Kurana. Događaj se odigravao negdje na liniji, gdje su naši spremali da upadnu na četničku liniju koja je bila na jednom uzvišenju u šumi. Naši su bili pod tim brdom, i čekali su znak da napadnu (sad se ne sjećam, dal u sabah ili u akšam). Odjednom kaže, na tom uzvišenju je počela žestoka pucnjava, koja se je nakon nekoliko minuta smirila. Kada su uletili gore našli su mrtve četnike. Nekoliko ih je preživilo, ili bilo ranjeno. Kada su ih zarobili, ovi su im prepričali da su iz krošnji drveća počeli spuštati "specijalci armije BiH u bijelim odijelima" nakon čega su ih velikom brzinom pobili, i samo nestali. Njima je onda postalo jasno, da je Allah, ne prvi put u ovom ratu poslao svoje nevidljive vojske u vidu meleka (anđela) da se obračunaju sa krvolocima.

“O vi koji vjerujete, sjetite se Allahove blagodati koju vam je dao kada vam je došla vojska, pa smo na njih poslali vjetrove i vojsku koju vi niste vidjeli! A Allah zaista vidi ono što vi radite.”(Al-Azhab,9)

Tesko onom ko ceka nevidljivu vojsku da ga spasi.

Po tekstu mi više liči da bi moglo bit da je Hrvat pisao, zbog riječi časnik, priopćio itd. Neko od bosanaca bi to malo ležernije prepričao, bez nekih kancelarijskih termina, bilo bi više onako mahalski.

Mislim, dobra je priča skroz.

Ja poslije rata otisao da obidjem familiju u starom gradu i kada sam se vracao niz mahalu i sretnem jednog prijatelja od moga amidze. Tog covjeka nisam oko deset godina vidio. Upitamo se za zdravlje, pita me za amidzu itd., pozdravimo se i ja niz mahalu, sutradan sretnem amidzu i kazem da ga je taj i taj pozdravio, on zine od cuda i kad se pribrao kaze, pa jes ti siguran skim si pricao taj je umro davno prije rata na radnom mjestu! Ni dan danas mi nije jasno, kasnije sam isao tom ulicom i zavirkivao necu li ga opet sresti, pitao sam i komsije (bilo mi nezgodno zenu mu pitati) kada je taj covjek umro i oni su mi potvrdili isto kao i amidza sto je rekao.

Joj priče
[emoji23][emoji23][emoji23][emoji23]
Samo jos da neko postavi onu o zrtvovanju ljudi u Srebrenici.

Ako je neko igrao FarCry, gotovo isti scenario je kao u ovoj priči. Gledaš preko ic uređaja i vidiš protivnike u vojnoj bazi kako ih komada čudovište.

[emoji1] [emoji1] [emoji1]