prenosnik wrote:
takodjer se navodi da je za homoseksualne akte po sitskom pravu slobodna volja sudije da li da optuzeni bude usmrcen macem, kamenovanjem, bacanjem sa visokog zida ili ziv spaljen.
ispada da su razlike izmedju irana i isis-a samo politicke, a ne ideoloske. ocito se u ovim akaidskim i fikhskim pitanjima u potpunosti slazu.
islam ispada isti, iz sitskog ili ekstremno sunitskog ugla...
Iranski kazneni zakon od 11. 12. 2007. je ovdje:
http://rc.majlis.ir/fa/news/show/845002
Za homoseksualnost vrijede čl. 233.-241., konkretno:
Čl. 233. Homoseksualni čin je čin ulaženja muškog spolnog organa do ili preko prepucijuma u analni otvor drugog muškarca. (لواط عبارت از دخول اندام تناسلی مرد به اندازه ختنهگاه در دبر انسان مذکر است.)
Čl. 234. Kazna za homoseksualni čin za počinioca
u okolnostima silovanja, ucjene ili kada je isti oženjen i konzumirao brak, je smaknuće. (حد لواط برای فاعل، درصورت عنف، اکراه یا دارا بودن شرایط احصان، اعدام و در غیر این صورت صد ضربه شلاق است.)
Čl. 235. Tafhiz je čin ulaska muškog spolnog organa među butove ili stražnjicu drugog muškarca. Napomena: ulazak i prije prepucijuma se karakterizira kao tafhiz. (تفخیذ عبارت از قرار دادن اندام تناسلی مرد بین رانها یا نشیمنگاه انسان مذکر است. تبصره- دخول کمتر از ختنهگاه در حکم تفخیذ است.)
Čl. 236. U slučaju tafhiza, izvršitelj čina i onaj nad kojem je čin izvršen bivaju
kažnjeni sa 100 udaraca bičem. (در تفخیذ، حد فاعل و مفعول صد ضربه شلاق است و از این جهت فرقی میان محصن و غیرمحصن و عنف و غیرعنف نیست.)
Čl. 237. Istospolni činovi koji ne spadaju u homoseksualni odnos ili tafhiz,
u obliku ljubljenja ili milovanja iz strasti, kažnjavaju se sa od 31 do 70 udaraca bičem (6. nivo). Kazna se izvršava i za ženske prijestupnike. (همجنسگرایی انسان مذکر در غیر از لواط و تفخیذ از قبیل تقبیل و ملامسه از روی شهوت، موجب سی و یک تا هفتاد و چهار ضربه شلاق تعزیری درجه شش است. حکم این ماده در مورد انسان مؤنث نیز جاری است. )
Čl. 238. Lezbijski čin je kada žena stavlja svoj spolni organ na spolni organ svoje homoseksualne partnerice. (مساحقه عبارت است از اینکه انسان مؤنث، اندام تناسلی خود را بر اندام تناسلی همجنس خود قرار دهد.)
Čl. 239.
Kazna lezbijstva je sto udaraca bičem. (حد مساحقه، صد ضربه شلاق است.)
Čl. 240. Glede kazne lezbijstva ne postoji razlika između vršioca i one na kojoj je čin izvršen. (در حد مساحقه، فرقی بین فاعل و مفعول و مسلمان و غیرمسلمان و محصن و غیرمحصن و عنف و غیرعنف نیست.)
Čl. 241.
U slučaju nedostatka dokaza nedosljednog ponašanja ili poricanja optužbe, policiji se ne dozvoljava nikakva istraga privatnih sfera života pojedinca. Slučajevi u kojima je vjerojatnost silovanja, ucjene, maltretiranja, krađe čovjeka ili obmane moguća, ili slučajevi koji bi prema ovom zakonu mogli uzrokovati čin silovanja su izuzetak. (در صورت نبود ادله اثبات قانونی بر وقوع جرائم منافی عفت و انکار متهم هرگونه تحقیق و بازجویی جهت کشف امور پنهان و مستور از انظار ممنوع است. موارد احتمال ارتکاب با عنف، اکراه، آزار، ربایش یا اغفال یا مواردی که به موجب این قانون در حکم ارتکاب به عنف است از شمول این حکم مستثنی است.)
Iranski zakoni također propisuju zatvorske kazne, novčanu protuvrijednost ili dobrotvoran rad kao alternativu fizičkim kaznama, osim u slučaju težih kaznenih djela ili one propisane smrtnom kaznom.
Osim za slučajeve
silovanja i ucjene za koje vrijedi
smrtna kazna, kazneno djelo se prema čl. 199. utvrđuje isključivo osobnim priznanjem ili uz najmanje četiri punoljetna svjedoka čime se referira općenje na javnom mjestu. Sa svjedočenjem se nije za šaliti jer postupak u težim slučajevima (za smrtnu kaznu) traje zakonski najmanje dvije godine, i
ako istražitelji utvrde da se radi o podvali svjedoka taj automatski postaje krivcem za ubojstvo (ako se kazna izvršila) ili za pokušaj ubojstva (ako nije), plus 'rovaranje' protiv državnog aparata. Ovo sve navodim jer hipotetski je gotovo nemoguće da se četiri drugara tek tako dogovore da optuže dvoje ljudi, vrlo je vjerojatnije da će u tom slučaju glavom platiti inicijator smicalice.
Kad se sve zbroji i oduzme kazneni zakon po pitanju homoseksualnosti jest svakako 'glup' jer u slučaju diskretnog dobrovoljnog općenja možeš biti kažnjen samo ako prijaviš sam sebe i partnera/icu, a bez svjedoka policija ne može ništa jer im je zabranjeno rovariti po privatnom životu.
Ispade da je razlika izmedju Irana i "ID" kao razlika izmedju ISTINE i LAZI.