_BataZiv_0809 wrote: ↑15/07/2025 11:00
Ma da, ogromna drzava u poredjenju sa nama, 80 milona ljudi, svakakvih iskustava ima.
Kod nas je iz firme nedavno otisla jedna djevojka i cini mi se da se bas zeznula. Naravno njen pojedinacni primjer nije pravilo, to ni ne tvrdim (na ovim temama se vazda to mora naglasavati
).
Doduse ona je i poletila, imam osjecaj da se i nije dobro raspitala gdje ide, sto me cudi jer je kod nas u firmi bila zmaj za posao (radila je u administraciji i bila sinonim za tacnost, preciznost i za nekoga ko generalno ne donosi ishitrene odluke dok sve dobro ne razmotri).
Ali u tom nekom periodu pred samo dobijanje vize zvucala je kao @ZoomZoomKiwi na steroidima .
Ne znam sta je ocekivala da ce je tamo docekati, ali ako npr. ovdje osvane oblacan dan imam osjecaj da je govorila da je u Njemackoj sada sigurno vedro i sunacno
Proljetos, ono oko Uskrsa se okupimo na kafi, bogme druga osoba skroz. Sva je potonula i samo ceka kad ce joj isteci ugovor da mijenja posao ili da se curikne nazad. Izgleda starija 10 godina najmanje.
Doduse, treba uzet u obzir da je ovdje radila u administraciji, imala top uslove i beneficije i onda sve to stavila pod noge da ode raditi kao njegovatelj. Mislim da je to bar 50% ako ne i vise razloga za tako nesto.
Njoj je mnogo jebeno. Ali ako zna šta joj je ultimativni cilj i dugoročni plan, onda nek zapne k’o bivol i udri.
Ako je krajnji cilj emigracija iz BiH, odlazak i na kraju integracija u društvo države u koju si otišao/la, onda se te početne teškoće mogu prevazići, sve dok ti je na umu taj krajnji cilj. Da je jebeno, itekako jest.
Mislim da je više primjera takvih da su ljudi imali dobar downgrade glede posla, ali su ga morali prihvatiti jer im je to bila ulaznica za tamo.
Ja da sam išao u Njemačku probably bi tako i meni bilo, jer mnogo, mnogo je lakše naći posao za SSS nego za VSS nama auslanderima tamo.
Rijetki imaju sreće da im odmah od prvog dana sve bude bolje, pa i firma i posao i sve.
Znam momka iz Zenice koji je u Mittalu imao jako dobar VSS posao, otišao prije tri godine u Njemačku i to mu prvi gig bio Aeroground u Minhenu, jebote iz kancelarije otišao bacat kofere, al’ izdržao godinu, našao drugi posao, pa treći, i evo sad je tek na svom terenu, doveo i ženu i djecu. On kaže da je vrijedilo.
Ja mislim da će samo vrijeme pokazati da li vrijede ti kompromisi koje većina emigranata iz BiH mora napraviti u prvih nekoliko godina. Ponavljam, rijetki su sretnici kojima je sve upgrade od prvog dana vani.
Ja sam imao sreću, ali ja nisam ni žurio ni išao da odem što prije. Posao tražio godinama vani, pa samo u Njemačku i Austriju sam do prije dvije godine poslao brat bratu četverocifren broj prijava i mailova. U Hrvatsku samo stotinjak tada.
Jebeš ga, džabe mi i diploma i dobar CV i iskustvo kad nemaš EU papire onda si odmah na dnu liste.
Ne znam je li i sad tako, ali meni je prije tri godine tako bilo.
Al’ eto, strpljenje je spas, Kiwiji su me rado primili
