jeza u ledja wrote: ↑03/06/2025 18:38
haubica_i_to_teshka wrote: ↑03/06/2025 14:38
jeza u ledja wrote: ↑02/06/2025 23:40
Samo jos da dodam ovo posto se ovdje govori o razlicitim stvarima izgleda - obicni telefonski razgovori sa doktorima bilo kakve vrste, pogotovo nakon vec etabliranog odnosa sa tim doktorom, su sasvim normalna pojava u Americi i dostupna svima.
Mozda ako se radi o nekom superstar hirurgu za kojeg dolaze sa drugog kraja svijeta, onda se mora nesto cekati, inace je razhovor na telefon sasvim normalna pojava.
Zar to nije tako svugdje pa i kod nas?
Edit: I jos jedno pitanje. Je li relativno normalna pojava da vas doktor sam nazove i pita kako se osjecate (nakon neke posjete ili procedure) ili nakon nekog razgovora nesto jos da dodatno pojasni. Ovo pitam jer mi desilo za zadnje dvije stvari za koje sam ja isao kod doktora u zadnjih par godina. (Oba puta ja se nisam javio i otislo na voicemail
) Pretpostavljam naravno da su me zvali iz kancelarije.
Nije relativno normalna pojava nego zakonska obaveza. Ljekar je duzan da prati oporavak pacijenta nakon posjete/bolnickog lijecenja, do vremena koliko( ako )je zakonski propisano za odredjene bolesti/hirurske zahvate.
U protivnom, ako dodje do zdravstvenog pogorsanja pacijenta sa posljedicama, je njegova odgovornost. Onda "eticari nagaze", suspenzija ili gubitak dozvole za rad, a moze i krivicna/civilna prijava na kraju.
Sto se djece tice, tu je "nulta tolerancia", znaci sve i odmah je pod MORANJE!!!
Ako moj pacient izjavi( ili po mojoj procjeni) moze da ugrozi tudje ili svoje zdravlje(ubistvo/samoubistvo,samopredjivanje ili povreda nekog drugog) moram obavijestiti i organizovati psihijatrijsko lijecenje(bolnica) i policiju.Za vrijeme hospitalizacije bolnicki psihijatar duzan je odrzava redovan kon takt sa mnom kao primarnim psihijatrom pacijenta (dijagnoza/terapija ,et centera) sve do izlaska iz bolnice.
Ako pacijent nema historiju bolesti, nema psihijatra/terapeuta...do daljnje on mora da vodi brigu o tom pacijentu..video/telefonski pozivi sve dok po njegovom misljenju pacijent nije opasnost po sebe /druge, ili ne dobije van bolnickog psihijatra .
Ovo je vrijeme kada svako tuzi svakoga za bilo sta...tako da ..
Obicno kancelarija od doktora nazove ili samo posalje email, “da pita za zdravlje”. I to u 90% slucajeva ja mislim radi sestra, ne doktor.
Zato i spominjem ova dva puta koja su se meni desila, jer nije to jedini put da sam isao kod doktora.
Bukvalno imao preventativni razgovor sa doktorom u vezi necega sto je normalno u mojim godinama i bila prica eto da li ako je rezultat XY trebamo poceti sada sa minimalnom dozom ili cekati godinu da vidimo progres. Nema sanse da je on licno bio obavezan da me sutra odmah zove i kaze “da ne treba”, lol. Hocu da kazem ne radi se o necemu ozbiljnom.
Ali sto sta ja znam sta je tu za njih obavezno.
druze jezu, ti si stari forumas,nisi namcor, pa cu ‘vako …
Kad zakazujes termin kod ljekara, u 90% slucajeva razgovaras sa nnekim na recepciji/medicinskom sestrom ili lekarom konsultantom.Ako od njih nije u mogucnosti da odgovori, moze i ljekar odgovoriti (nije zauzet) je l’ tako….jes. Sve zavisi od bolnice/privatne prakse.
Do tada, tvoj ljekar ne snosi nikakvu odgovornost prema tebi kao pacijentu.
Poslije prvog tretmana,konsultacije...sva odgovornost za tvoje zdravlje je na njemu, a on odgovara drzavnoj /privatnoj praksi /bolnici… koje se opet u nekim slucajevima obavezuju da prate tvoje zdravstveno stanje u ime tvog ljekara i to naglase (ordinacija tog i tog ljekara).
Imao si neki mali operativni zahvat pod anestezijom koji ne zahtijeva lezanje u bolnici, duzni da te “prate” narednih 24/48 h, provjeravaju jes’ “dobar”).
Et’ u tvom slucaju, mozda ni on ne zna da li treba odmah ukljuciti terapiju ili ne ..
A mozda je skont’o da si “bosanac”, pa da mozda nisi skont’o, pa da budę siguran da si skont’o...ili mozda nisi skont’o…
(Salim se druze jezu).
Imas I drugu stranu “medalje”. Po “zakonu”, ne smijem prvi pozdraviti, ili imati fizicki kontakt sa pacijentom (ako se slucajno sretnemo na ulici/prodavnici, etc).
E, sad bi u mojoj specijalnosti trebalo to biti kao neka moralna dilema, narocito kada su djeca u pitanju.
Sto se mene tice, dileme nema. Ne postoji taj zakon koji cu (is)postovati i koji me sprijecava da ne pridjem, zagrlim to dijete. Kao covjek/ roditelj, pa nek’ me tuze.
Svaka cast tvojoj pedijatrici!!!
Na kraju, svaka bolnica/privatna praksa … ima svoja neka interna pravila, ali u globalu sve je to “u 5 deka”.
P.s.
Za ove sto su u dilemi, kada/ kako/koliko dati neke lijekove.
Pa imate uputstvo za upotrebu, procitajte.
), i ako nema nista konkretno osim ono standardnih krvnih nalaza, vaga, ovo ono, malo pricica, i ako nema nikakvih preporuka za specijaliste, to je to. Nece on mene nazvati par dana poslije da pita za zdravlje. Zakaze se na licu mjesta novi pregled za godinu dana poslije. U stvari taj moj doktor opste prakse, koji je moj doktor vec 5+ godina...ja ti s njim nikad na telefon nisam pricao. Ima brate elektronska posta i cao. Dakle to je jos jedan primjer da te ne zove doktor na telefon.
