Pa i ja sam noso flase ne samo za ulje nego i za vereniku i kiselinu.
Sto se tice ovih zadruga: to nije sa ovog foruma.
radi se o CSA Community Suported Agriculture CSA (agrikultura podržana od zajednice) ili sto bi se po naski reklo kupujmo domace, ali u americkom, njemackom, japanskom stilu.
Sustina je da se sve na relaciji njiva-trpeza rezalizuje od strane proizodjaca i potrosaca. Proizvodnja se od obje strane unaprijed dogovori i isfinansira; proizodjac proizvede i -jednom sedmicno- dostavi ugovoreno na kucnu adesu.
Kupci vrse konrolu kvaliteta, kupovinu sjemena, djelimicnog finansiranja. Neki zadruge oko ovoga modela i sopstvenih clanova razviju cijeli spektar poslovnih aktivnosti na profitabilnoj osnovi. Potrosaci/Zadrugar formiraju klubove; zadrugar dizjnira web stranicu; knjigovodja vodi knjige, poduzetne majke krenu sa dopunskim biznisom proizvodnje djecije hapice od povrca i voca u cijoj su proizvodnji ucestvovali i u ciji kvalitet imaju povjerenje. Varijacije su na temu halucinacije.
Cesto je i konacna cijena u 5 deka sa onim iz trgovine.
U ostalim dunjalucima ove zadruge zovu:
* Association pour le maintien de l'paysanne poljoprivreda (AMAP) u Francuskoj
* Poljoprivreda soutenue par la communauté (ASC) u Québec
* Teikei u Japanu
* Reciproco u Portugalu
* Landwirtschaftsgemeinschaftshof u Njemačkoj
Ovaj oblik partnestva/ zadrugarstva je nastao u Njemačkoj i Švicarskoj, šezdesetih godina prošloga stoljeća, kao odgovor potrošača i prizviđača na pad kvalitata industrijske hrane i nezainteresovanosti bankarskog i trgovačkog sektora za investiranje u povećanje kvaliteta prehrambenih proizvoda.
Vrlo sličan model je pokrenut sedamdesetih godina u Tokiju od strane majki koje su željele zaštiti kvalitet hrane za bebe.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća u USA nastaje CSA model.
Danas u USA ima oko 1500 CSA zadruga. Najuspješnije CSA zadruge okupljaju i do 4000 članova, pa se procjenjuje da je oko CSA modela zadrugarstva okupljeno izmedju 2 i 3 miliona američkih potrošača i proizvođača.
Zadruge su iskljucivo fokusirane na lokane relacije ne radi nekih politickih parola vec je lokalni kontekst slucajno nastao iz dva kljucna elmeneta modela:
-Potrosaci vrse kontrolu kvaliteta, repromaterijala, tehnologije i proizvodnje pa "fabrika" mora biti lokalne a ne globalna. Ko ce ici u Kinu da kontolise kojom varekinom kinezi bijeli luk naprave jos bjeljim;
-Proizvodjaci vrse ditribuciju i nemoguce je da oni to rade na velke udaljenosti.
4/5 zadruga su porodicna domacinstva iz oblasti povrtlarstva a sa njima se povezuju i udruzuju svi lokalni proizvodjaci jaja, mesa, vina, voca meda, ribari ili svega sto se proizvodi na lokalnoj razini.
van sezone i potrosaci i proizvodjaci se snadbjevaku uvoznom robom kod svojih "slovenaca" i tako im niko ne moze reci da mrze "slovence" i drze monopol.
KLjuc uspjeha je vrhunsko planiranje i organizacije proizvodjaca, te izvanredna informiranost i educiranost potrosaca.