Pazi ovo
Iz NSBiH mi nisu dali karte za Belgiju
Sergej Barbarez, bivši as Hamburga, Borusije (D), Bajera, jučer je posjetio redakciju "Sana". Nekadašnji ljubimac bh. reprezentacije i prvi strijelac Bundeslige, skoro dva sata se družio sa novinarima i urednicima našeg lista. Dolazak nekada planetarne nogometne zvijezde, danas člana Uprave HSV, iskoristili smo za razgovor o reprezentaciji, njegovim planovima, te o skorašnjoj utakmici u Belgiji
- Nisu mi dali karte iz NSBiH za meč u Belgiji. Iskreno, nisam ni očekivao da će me me neko nazvati i pitati; trebam li karte? Ja sam davno, baš u razgovoru za "San", najavio da ću bodriti našu reprezentaciju u Genku. I hoću, ne iz lože, već sa tribina. Zahtjev za karte sam poslao preko HSV - izjavio je za naš list Barbarez.
Sergej ne konaktira sa čelnicima Saveza, niti sa bh. selektorom, makar je svim srcem za reprezentaciju.
- Momci zaslužuju svu podršku. Treba im pomoći, makar ne gajim iluzije da možemo nešto napraviti u ovim kvalifikacijama. Dobro je za sticanje potrebnog iskustva. Ova generacija ima nešto što moja nije imala, a to je šansu da zajedno igra, dva, tri ciklusa.
Sretan je što se karijera Edina Džeke razvija u željenom pravcu.
- Ovo nije njegov krajnji domet. Može i bit će još bolji. Znam da ga žele Italijani, Nijemci, Španci, ali za njega je najbolja engleska liga. Tek tamo bi eksplodirao. I ja sam svojevremeno trebao otići u Totenhem, bilo je kombinacija za Arsenal, ali nisam želio mijenjati Bundesligu. Moguće da sam pogriješio, ali ne kajem se. Italijanska je liga, kada je "Liga petice" u pitanju, najgora. I za gledati i za igrati.
Mandat člana Uprave u Hamburgu traje dvije godine. Sergej se školuje za trenera.
- Očekujem uskoro seminar za profi licencu. Vidim se u skorijom budućnosti kao trener, zašto kriti i kao selektor. Moja je želja da vodim bh. reprezentaciju. Sada nije pravo vrijeme. Ovi koji vladaju Savezom, nudili su mi selektorsku poziciju prije nego što su izabrali Ćiru Blaževića. Odbio sam, jer mislim da sa njima nema ozbiljnog posla.
Zanimao se za nogometne izbore čelnika Saveza, za dužinu mandata sadašnjih vlastodržaca...
- Sreća da su ograničeni dužinom mandata. Ne vjerujem da će ih narod ponovo izabrati. Mislim da i politika i političari moraju učiniti sve da se otvori prostor za mlađe, za nove neiskompromitovane ljude. Bosna ima takvih, puna ih je Evropa, ali ima takvih i u BiH. Kodro i Bolić su pokušali nešto, željeli najbolje, a onda su ih iskoristili i potrošili. Oni to nisu zaslužili, jer su željeli pomoći. To se više ne smije desiti. Svi znamo šta, za zemlju kao što je BiH, znači kada cijeli svijet piše o, recimo Ibiševiću, Misimoviću, Džeki... Ja sam mogao igrati za neku drugu zemlju, bilo je poziva, ali nikad mi nije palo na pamet. Mogu ja igrati i živjeti gdje hoću, ali Bosna i Hercegovina je moja jedna i jedina domovina - izjavio je na kraju posjete našoj redakciji Sergej Barbarez, sportska i ljudska gromada.
Na Marakani je trebalo prekinuti utakmicu
Sergej je u razgovoru sa novinarima "Sana" pričao o svojoj karijeri, o utakmicama reprezentacije...
- Na Marakani nije bilo uslova za igru. Možda se nije trebala ni igrati u onako užarenoj atmosferi. Trebalo je utakmicu prekinuti. Nisam imao tu moć, ali želio sam da zaštitim naše navijače i saigrače. Nažalost, bilo je kako je bilo. Kada sam čuo topovske udare, kada sam vidio šta rade našim navijačima, jednostavno nisam mislio na igru. Naši navijači su istinski heroji, patriote, kako oni iz svih krajeva BiH, tako i drugi koji prelaze svjetske destinacije da bodre sve naše reprezentacije - odao je Sergej priznanje bh navijačima.
Kartoni i golovi
Priznao je bivši as da su za igračke karijere postojala dva Barbareza.
- Tačno je da su bila dva Sergeja, jedan dok traje utakmica i drugi kada izađem ispod tuša. Na utakmici vidim samo teren, nosi me želja za pobjedom, taj nagon da obradujem svoje navijače. Izvan terena sam "ko curica". Negdje sam vidio podatak da sam dobio više kartona nego što sam postigao golova. A postigao sam 95 golova u zvaničnim utakmicama. Imao sam često bliske duele sa suparničkim igračima, pa i trenerima. Na utakmici sa Njemačkom, htio sam se potući sa Horst Hrubešom, legendom njemačkog fudbala i HSV. Sada smo prijatelji. A, bilo je to nakon jednog krvničkog nasrtaja njemačkog igrača na Nermina Šabića - podsjetio je Sergej.
Vojni policajac
Sa devetnaest godina je napustio bh. terene. Tada je bio jedan od najboljih Veležovih omladinaca. Skinuo je sivomaslinastu uniformu i otišao u Njemačku trbuhom za kruhom.
- U Zagrebu sam 1991. godine služio onu Titovu vojsku. Bio sam vojna policija. Meni je tada, valjda kao klincu, bilo sve zanimljivo, lijepo... Doduše, osjećao se miris baruta. Bio sam posljednja generacija vojne policije tadašnje vojske u Zagrebu. Kada sam skinuo uniformu, ostao sam u Mostaru tri mjeseca, a onda me otac Ljubo poslao kod rodbine u Njemačku. Kaže, ostani dok se ovdje ne smiri. Ostao sam do danas, ali sam mijenjao klubove i adrese - prisjetio se Sergej u uvijek u srcu nosio svoj Mostar, svoju BiH.
san.ba