miodray wrote:Pozdrav svim Srbima, Bošnjacima, Hrvatima, pravoslavcima, muslimanima, rimokatolicima i ostalim (ako su oni pored ove tri grupe uopšte bitni bilo kome u ovoj državi)!
Imao sam želju da započnem ovakvu temu već izvjesno vrijeme i unaprijed se izvinjavam ako već postoji slična.
Srbin sam iz Republike Srpske (jer to je veoma bitno naglasiti), imam 18 godina i vjerovatno većina vas smatra da još nisam dorastao ovakvoj temi, ali me zanimaju mišljenja i starijih i korisnika mojih godina. Iz dana u dan se sve više pitam dokle smo stigli kao društvo i kao država. Mi smo i 23 godine poslije rata na nivou da ja, kao osoba koja bi trebalo da ima neku perspektivu i da razmišlja o svojoj i o budućnosti svoje porodice, umjesto priča o otvaranju novih radnih mjesta, boljem položaju studenata i mladih generalno, slušam i gledam priče o ratu, podjelama, konstitutivnosti i ugroženosti, strahujem od novog rata itd., a sve zbog nepromišljenih izjava naših političara. Mada i nisu nepromišljene, jer znamo svi zašto oni vole pričati o tome. Ali DA LI JE MOGUĆE da se svi mi i dalje 'palimo' na to? Ja ne mogu shvatiti da je ljudima bitnije šta je rekao neki politički predstavnik jednog naroda o ova druga dva naroda od poskupljenja, korupcije, odliva stanovništva itd. kojim svjedočimo svaki dan. Znam da će mi većina vas sada spomenuti nekog ratnog zločinca iz naroda kom i ja pripadam, a koji je pobio toliko i toliko ljudi u ratu. I to je okej, razumijem. Ali četvrt vijeka je prošao od toga i ja stvarno ne shvatam da se svi vi Hrvati, Bošnjaci i mi, Srbi, nismo zasitili toga? Ljudi ovdje će izaći na ulicu da slave neki Dan Republike, a neće izaći na ulicu da štrajkuju zbog kašnjenja plata, penzija i povećanja cijena, u Republici Srpskoj pogotovo. Dok su federalni veterani blokirali puteve, ljudi u mom okruženju se smiju - Balije se pobile s policijom! Nama kao dobro, sve super. Ja stvarno nisam znao da je nama ekonomska sitacija toliko dobra, da možemo da se bavimo praznicima i ostalim glupostima i još da se smijemo onima koji se bore za svoja prava.
Mene moja okolina doživljava kao nekog izdajnika ako kažem da gledam npr. Al Jazeeru, ako istaknem zastavu BiH na socijalnim mrežama, ako kažem da mi 9. januar ne predstavlja ništa, ako kažem da sam iz Bosne i Hercegovine bez da naglasim iz Republike Srpske...
Na kraju se pitam - da li je problem u meni? Možda sve ovako treba, a ja sam glup. Zato me zanima vaše mišljenje, i starijih i mlađih, koji su rođeni poslije rata, kao i sam. Da li ćemo ikad moći normalno živjeti u ovoj zemlji ili ćemo se uvijek svađati, a kad se sretnemo u Njemačkoj, biti najbolji prijatelji?
Sine (ne zamjeri na ovome "sine", ali moj sin je stariji od tebe, pa samim tim po godinama mi to mozes biti i ti), ako je istina ovo sto si napisao o sebi (nisam citao dalje od uvodnog posta, iskreno), onda ovdje, u ovoj zemlji maloumnika, mozda jos uvijek ima nade...
Ono sto je bitno da shvatis jeste da ti, kao takav kakav jesi, nisi sam. Cak ni u RS. Medjutim, problem je upravo u onome sto si i sam detektovao - mozak ispran ENV (Etno-Nacional-Vjerskom) matricom. A po toj matrici, u kojoj ucestvuju podjednako i B i H i S "konstitutivne" komponente predvodjene "svojim" ENV "vodjama", zavisi i vlada upravo na bazi te ispranosti nsrodnog mozga. I oni to uredno i uporno odrzavaju jer su svjesni da im je to jedini nacin i recept za ostanak na vlasti.
S druge strane, narod je toga svjestan, bar vecina naroda jeste sto pokazuje i izlaznost na izbore (oko 50-55%), ali se - boji. A boji se zbog stvari koje si i sam naveo - egzistencijalni strah (ekonomski, u smislu zaposlenja), stalne tenzije i prijetnje novim ratom (koju uredno podgrijavaju i odrzavaju upravo ENV politicari), kao i zaziranja od "onih tamo".
Najveci problem u svemu tome je sto ljudi, ocigledno, nisu sposobni da se otrgnu od toga i da kao svoje prioritete na prvo mjesto stave - sebe i svoje licne realne interese, kao pojedinaca. A ti ciljevi nikome sigurno nisu nekakvo srpstvo, bosnjastvo, hrvatsvo i slicne imaginarne nebuloze, nego upravo ekonomski egzistencijalni status i mogucnosti. Ali, radi navedenih strahova ljudi sami sebi vlastite licne interese potisnu u pozadinu, a onda na sav glas pricaju i hvale one kolektivne, pri cemu uopste ne razumiju da ti kolektivni "ciljevi i vrijednosti" njima ne donose ama bas nista dobro. Osim ako nisu na direktni ili indirektni nacin dio politickih elita koje vladaju na toj prici, i od koje samo oni imaju realnu korist.
A ti nisi glup. Glupi su oni oko tebe koji se povinuju ENV matrici. I u RS i u FBiH, tj. u cijeloj BiH. Oni su ti koji nemaju svoje JA, koji nemaju dovoljno mozga, hrabrosti i snage da se odupru toj matrici i da realno sagledaju stanje u koje ih (nas) je sve dovela ta matrica u proteklih 28 godina od svog pojavljivanja i zasijedanja na vlast.
Kada sljedeci put budes komunicirao sa svojim vrsnjacima o ovome, postavi im neka vrlo jednostavna pitanja poput (a sva pitanja se odnosne i na Bosnjake i BH Hrvate):
- Zasto je vama toliko bitno biti Srbin?
- Zasto vam je toliko bitan ovaj dio BiH koji zovemo RS, i u kojoj je prosjecna statisticka plata oko 430 EUR, a realna i niza od toga?
- Znate li da ste rodjeni u drzavi BiH, a da je RS samo dio te drzave, i da nije drzava niti ce to ikada biti, pa ma sta Dodik i slicni o tome pricali?
- Da li biste voljeli da vam plata, kada i ako pocnete raditi, bude bar 1.000 EUR?
Vidjeces da ce odgovori biti svedeni na glupu pricu o Turcima, muslimanima, o tome kako se s njima ne moze, itd., pri cemu ti niko nece moci dati zaista licni odgovor koji se odnosni na njega/nju licno, nego ce se samo ispaljivati ENV floskule koje tupe politicari vec duze od dvije decenije. Shvatices da ti ljudi zapravo i nemaju licni stav, pa ma kakav da je, nego da samo orkestrirano ponavljaju ono sto im je silom implantirano u mozak kao "istina".
Shvatices koliko su svi u stvari prazni i isprazni, besmisleni, plitkoumni i bez ikakvih zaista bitnih zivotnih ciljeva.
Na tebi je da li ces se s njima upustati u rasprave i pokusavati im na nekim realnim primjerima objasniti da grijese. Tezak je to posao, vjeruj mi na rijec jer znam, ali isplati se ljudima bar nametnuti nesto drugo o cemu ce bar na sekund razmisljati i sto ce ih, mozda, navesti da se zapitaju da li je ono sto su do tada mislili tudjom glavom - pogresno. Nece skontati odmah, to ne ocekuj, ali na primjerima se dokazuju ispravnost ili neispravnost tvrdnje. A Njemacka i prijateljstva tamo su odlican primjer.
