Forum Klix.ba

Najmrzi



Najdrazi

Zašto Inzaghi najmrži?

Pepe

Stevie G, Raul najdrazi

Ander Herrera najmrzi

Kategorija je valjda jasna

Jedan od dražih svakako je Socrates. Sve mi je bilo fascinatno u vezi njega. Prvo odrastanje u prašumama Amazona, otac farmer i siromah a opet manijakalni ljubitelj i štovatelj antičke književnosti i filozofije. Otuda i imena koja je dao svojoj djeci, jedan Antigona a drugi Socrates. Nosio je broj 8, igrao na poziciji ofanzivnog veznog, ponta de lança što bi brazilci rekli. Doktor niti je imao neki šut, niti brzinu niti dribling. Pa šta je imao, pitate se? Imao je komičnu anatomiju i natprosječnu inteligenciju što mu bi dovoljno da postane jedan od najvećih fudbalera ikada. Zamislite osobu sa preko 1.90m, nekih sedamdesetak kila bez mišićne mase i stopala sa brojem 38-39 . Zaboravite Xavia i Iniestu jer upravo zbog super malih stopala mogao je koristiti svaki dio istog što mu je omugućilo da daje pasove nevjerovatne preciznosti u bilo kom smjeru. Imao je memoriju slona, nikada nije učio ispite već samo slušao predavanja a opet je završio medicinu i radio kao doktor. Kako je uspio spojiti nespojivo? Pa samo se takvoj personi može dopustiti da ne dolazi na treninge a u kantini da čita umjesto da se sprema sa ostatkom tima za narednu utakmicu. Nemojte pomisliti da u ondašnje vrijeme fudbal se nije tretirao kao ozbiljno zanimanje. Upravo suprotno, jer ako razmišljate van vremenskih okvira onomad u Brazilu fudbal je bio jedan od plaćenijih zanimanja. Više nego pravo ili medicina. Naš brazilski fudbal, znao je govoriti, je kreativnost i radost naše socijalne formacije; pobuna ka pretjeranom unutrašnjem i vanjskom uređenju, konstantna borba protiv prekomjerne uniformisanosti, geometrizacije, standardizacije i totalitarizma koji se zalažu za pojedinačnu raznolikost i ličnu spontanost! Jel možete Neymara ili Ronalda, ili bilo koga od današnjih fudbalera zamisliti da izgovara rečenice poput navedene? Mogao bih do sutra pisati o njemu ali da bih izbjegao kilometarske postove zaustavljam se ovdje sa preporukom za mlađe da pogledaju neke njegove utakmice. Ipak, kompletna Socratesova familija je imala problema sa stidom i mučila se sa depresijom. Kurve i alkohol je koristio kao antidepresive na dnevnoj bazi. Ovo drugo će ga na kraju i uništiti i odvesti u, nadam se, neki bolji svijet.

Viva, Doutor, viva!

Bas unikatna osoba. Ne znam sto se o njemu nije do sada snimio neki film. Al mozda se njegova prica ne uklapa u danasnje vrijeme u kojem zivimo.

Najmrži - ima ih dosta, ali bih izdvojio Materazzija. Neviđena stoka. Ramos je mala maca spram ovog kretena.

Najdraži - Thierry Henry i Dennis Bergkamp. Moji idoli iz djetinjstva. Ako gledam dalje od Arsenala onda Ronaldo, ali brazilac.

Romario, Del Piero i haj recimo Zidane.

Najmrzi recimo Pepe i Ramos

Najdrazi: Edin Dzeko
Najmrzi: Pepe

Najdrazi Zinedin Zidane,Steven Gerard
Nemam mrskih ali bih volio "propustit kroz sake" Luis Suareza i Oleguera

Medju mrskim igracima su mi uvijek bili kostolomci poput Van Bomela te razmazene primadone poput Neymara

Najdrazi iz djecackih dana su mi bila dva brazilska majstora Bebeto i Djalmihna.

Najmrži - Ramos, Alba, C Ronaldo. Svako stoka na svoj način.

Ramos jer je prgava pizda sa konjskom njuškom. Alba jer je bezobrazni padavičar, metar i žilet u njemu sa arogantnom facom koja vapi za šamarom. Ronaldo jer je plačipička koja samo misli na sebe prvo, nema dostojanstva da se pojavi na gali kada njegovi saigrači dobiju nagrade, zna folirati i padati ko Pippo nekad. Ne mogu ga nikako.

Najdraži -Marcelo Salas, Juan Sebastian Verón, Alessandro Nesta.

Salas jer je bio malen, zdepast al njuh za gol. Imao je šut glavom što neki nemaju ni nogom. Ostao mi je u sjećanju na SP 1998 kada je sa Zamoranom činio strašan ZaSa tandem u napadu. Tog ljeta je došao u Lazio. Ostalo je istorija.
Verón jer je bio magičar na sredini sa ležernim stilom igranja. Gol iz slobodnjaka Romi proljeća Gospodnjeg 2000 godine, godine Scudetta je bio ravan svršavanju.
Nesta, zar je potrebno išta reći. Dijete Lazija, kapiten i gentleman u kopačkama, jedan od najboljih CB ikad što je hodalo fudbalskim pašnjacima. Uvijek elegantan, što privatno što na terenu, nikad grub, uvijek staložen i precizan u svojim klizećim startovima. Nikad nije tražio pažnju i bio papak kao kapiten onog drugog crvenog tima sa kojim su ga tada poredili. Il Capitano, zauvijek.

Halal ti cufte za ovu trojicu najdrazih. Podsjeti me kakva je tada Seria A bila, cista romantika. Dobri Milan, Inter, Juventus, Lazio,
Roma, Parma prije nego im je Parmalat propao..cak i oni nesto slabiji timovi su imali bar po jednog svemirskog igraca.

I moja tri najdraza igraca bi datirala iz tog perioda i iz Serie A. Tesko ih je izabrati al hajde:

Rui Costa - elegancija, vizija

Pipo Inzaghi - zabio gol Interu za titulu ili Bresci u kupu jednako srcano ga je slavio

Gabriel Omar Batistuta - nevidjena glad za golovima

Najmrzi:

Sinisa Mihajlovic - prgav, pokvaren iako znalac

Roberto Carlos - sjajan igrac ali mucko djubre

Materazzi - glup i bezobrazan

Kako neko moze da ne voli Roberta Carlosa

Ne mogu se sjetiti koja je utakmica bila ali uglavnom zaguzvalo je i protivnickog igraca
neko gurne i on padne u gol, ovaj stajao na prvoj stativi i nagazi ga nogom dok je ovaj na podu.

Nakon toga kao smiruje situaciju, on je glas razuma .

Sjajan fudbaler ali za mene bas onako djubre.

Koja nostalgija od teme procitah sve stranice od-do

Da dam i svoj 'sud';

Najdrazi/najcijenjeniji: Roberto Baggio - ne volim koristiti rijec "idol" ali mi je sigurno bio najveci uzor. Djecacki san mi je bio postati igrac poput njega. Redoslijed ostatka spiska nema nikakve veze sa vecim/manjim simpatijama (niti ima bilo kakve logike) vec je pisan kako mi je ko padao na pamet (neki su mi manje/vise dragi, neki i ne toliko ali ih postujem kao igrace a neki oboje!): Ravanelli, Vialli, Del Piero, Zola, Moller, Matheaus, Balbo, Fonseca, Herrlich, K.H. Riedle, Reuter, Klose, Poborsky, Berger, Smicer, Kuka, Peruzzi, Forlan, Recoba, Cantona, Klinsmann, Scholl, Kahn, T. Henry, Bergkamp, Salas, Zamorano, R.Carlos, Raul, Helguera, Baresi, Lombardo, Stoichkov, Ronaldo (Nazario), Torricelli, Ferrarara, Mendieta, Diego Tristan, Djalminha, Aldair, Claudio Lopez, Serginho, Marcio Amoroso, Suker, Romario, Bebeto, Mijatovic, Bierhoff, Xavi, Albertini, Pagliuca, Campos, Di Natale, Maicon, M. Jardel, Okocha, Finidi, Shearer, Vieri, Caminero, Kiko, J.M. Bakero, J. Guerrero, Kodro, G. Hagi, F. Couto, J. Pinto, Kohler, Stam, Basturk, Zidane, Vieira, Dessaily, Higuita, Kaka, Iniesta, Larsson, Weah, Basler, Frings, Pepe Signori, P. Maldini, J. Zanetti, Totti, M. Hadji, Kluivert, Drogba, Lampard, Joe Cole, Massaro, Sukur, Casillas, Seedorf, Asprilla, Redondo, Batistuta, Boksic, Rui Costa, Ali Daei, Lizarazou, Walderrama, Ronaldinho, Thuram, Djorkaeff, Rai, Rapajic, Overmars, Kanu, Gerrard, Hasselbank, Yorke, Cole, M. Owen (do momenta kad je potpisao za Man.Utd) ali sam ga morao svrstati jer mi je bas bio drag igrac.
Nisam lud za njima ali zbog ogromnog traga kojeg su ostavili u fudbalu, Messi i Cristiano zasluzuju da se nadju ovdje.

100% se nisam sjetio bas svih igraca koji su me dojmili svojom igrom ili karakterom, ili necim petim, desetim... predugo aktivno pratim ovaj sport, mnoge igrace sam ispratio od samog pocetka pa do kraja njihovih igrackih karijera, tako da je i ovaj spisak tokiki kokiki je. Sta je tu je.

Nikoga nisam mrzio, niti sada mrzim ali su me nervirali (ili jos uvijek nerviraju): Neymar, Ibrahimovic, Figo, Pepe, Ramos, Van Bommel, Van Persie, Fabregas, Nasri, Aguero, Jeremies, Abelardo, I.Campo, Manuel Pablo, mada su vecina navedenih kvalitetni fudbaleri bez sumnje. Da sam 10+ godina mladji, vjerovatno bi mnogi iz gornjeg "doma" bili svrstani ovdje ali sam valjda s godinama postao tolerantniji.

Jah, nikako nisam volio onu generaciju Man.Utd. koja je u finalu dobila Bayerna (koji mi danas nije skoro nimalo drazi od njih). Ali je ta ista generacija, ruku na srce (uz Arsenal ranih 2000ih i Barcu od prije 10-12 god.) igrala najljepsi fudbal na svijetu!

Prvi Evropski klub koji je pridobio moje simpatije je onaj Baggiov Juventus, pa kasnije i ona generacija sa Ravanellijem, Viallijem, Del Pierom, Di Liviom, Conteom, Deschampsom, Pessotom, Vierchowodom, Sousom, Kohlerom, Peruzziem, Torricelliem, Ferrarom, Padovanom, Lombardom... koja je osvojila EPL 96. godine. Dobili Ajaxa (koji je tada bio svemirski brod) na penale. Dobro se sjecam, Baho vristi "place Vialli, place Ravanelli..." a ja skacem ko lud po kuci.

Jako sam gotivio i onu vec pomenutu generaciju Arsenala iz perioda 2001-04 koja se zestoko tada fajtala sa SAF-ovim Man.Utd. Gotivio sam i Rijkardovu Barcu sa Ronaldinhom, Guilyem, Marquezom, Xaviem, Puyolom, Decom, Van Bronckhorstom... Treba spomenuti i onaj Kloppov Dortmund koji je svojevremeno masakrirao Bayerna par sezona.

Danas moje najvece simpatije ima Kloppov Liverpool. Jedini klub za kojeg navijam je Sarajevo a u Evropi za kvalitetan fudbal! Jedini izuzetak je SAF-ov Man.Utd. Strasno su me nervirali. Ne znam zasto, tesko je to objasniti

@dr arsla, uzivao sam tada u Primeri, SuperDepor bio bash gotivna ekipa, Valeron bio rijetko vidjen majstor i tehnicar

83. godiste

Ihhh kako se ne sjecam taj Deportivo je zario i palio. Debeli Brazilac Donato koji je igrao za Spaniju cvikeras Irureta, gdje li je on sad I Mustapha Hadji je tamo bio nesto kratko ali se nije snasao jelde ono to je bilo par godina ranije dok im je Kouba branio, tad je i Rivaldo igrao za njih bio. Kakav tim jbt!

Jasta radi, sjecam se toga. Penal za titulu sjecam se SP USA 94, sto kazes nekad ima struje, nekad nema... ja po pehu nisam imao kad se igralo finale Brazil - Italija. Sutradan mi jaran koji je imao struje prepricavao kako je Baggio fulio odlucujuci penal itd

Najdraži Crespo, jer je bio moj heroj dok sam bio tinejdžer. Od ovih igrača što su igrali za druge timove, onda Totti.

Najmrži mi je Buffon, iako ga smatram najboljim golmanom ikad. Ali ljudske kvalitete su mu nula.

Od naših mi je Kodro najdraži, a najmrži mi je Spahić, a i kod njega su mi presudile ljudske nekvalitete

tovarish wrote: ↑08/02/2020 18:05 Najdraži Crespo, jer je bio moj heroj dok sam bio tinejdžer. Od ovih igrača što su igrali za druge timove, onda Totti.

Najmrži mi je Buffon, iako ga smatram najboljim golmanom ikad. Ali ljudske kvalitete su mu nula.

Od naših mi je Kodro najdraži, a najmrži mi je Spahić, a i kod njega su mi presudile ljudske nekvalitete

Gledam ti taj grb pa mi naumpade onaj strasni tim kojeg je s klupe predvodio Nevio Scala. Luca Bucci na golu, Benarrivo, Mussi, Apolloni, Dichiarra, D. Baggio, Brohlin, Zola, Asprilla, Crippa... osvojili kup UEFA (ili pobjednika kupova, ne sjecam se sad...) u finalu protiv Juventusa, kad je onaj fenomenalni volej uhavatio Vialli. To je i dan danas jedan od top 10 golova ikad, sigurno. Pa generacija nakon te Veron, Ze Maria, Thuram, Chiesa, Crespo...

East_side wrote: ↑08/02/2020 18:16

tovarish wrote: ↑08/02/2020 18:05 Najdraži Crespo, jer je bio moj heroj dok sam bio tinejdžer. Od ovih igrača što su igrali za druge timove, onda Totti.

Najmrži mi je Buffon, iako ga smatram najboljim golmanom ikad. Ali ljudske kvalitete su mu nula.

Od naših mi je Kodro najdraži, a najmrži mi je Spahić, a i kod njega su mi presudile ljudske nekvalitete

Gledam ti taj grb pa mi naumpade onaj strasni tim kojeg je s klupe predvodio Nevio Scala. Luca Bucci na golu, Benarrivo, Mussi, Apolloni, Dichiarra, D. Baggio, Brohlin, Zola, Asprilla, Crippa... osvojili kup UEFA (ili pobjednika kupova, ne sjecam se sad...) u finalu protiv Juventusa, kad je onaj fenomenalni volej uhavatio Vialli. To je i dan danas jedan od top 10 golova ikad, sigurno. Pa generacija nakon te Veron, Ze Maria, Thuram, Chiesa, Crespo...

E nekad bilo, sad se spominjalo.


Protiv Juventusa je bio kup uefa '95. Dvije godine ranije je bio kup pobjednika kupova, a sezonu između izgubili finale kpk izgubili od Arsenala.

Iako je naredna generacija sa Crespom bila rezultatski lošija, meni je ipak draža.

Koji je to bio dream team.

East_side wrote: ↑08/02/2020 16:46 Jasta radi, sjecam se toga. Penal za titulu sjecam se SP USA 94, sto kazes nekad ima struje, nekad nema... ja po pehu nisam imao kad se igralo finale Brazil - Italija. Sutradan mi jaran koji je imao struje prepricavao kako je Baggio fulio odlucujuci penal itd

Ja bih se zakleo da ga je fulao Baressi, ali mozda je i Robberto, ne mogu se sada sjetit, poodavno bilo

Gandalf wrote: ↑08/02/2020 18:24

East_side wrote: ↑08/02/2020 16:46 Jasta radi, sjecam se toga. Penal za titulu sjecam se SP USA 94, sto kazes nekad ima struje, nekad nema... ja po pehu nisam imao kad se igralo finale Brazil - Italija. Sutradan mi jaran koji je imao struje prepricavao kako je Baggio fulio odlucujuci penal itd

Ja bih se zakleo da ga je fulao Baressi, ali mozda je i Robberto, ne mogu se sada sjetit, poodavno bilo

Baressi je tu fulio prvi penal cini mi se a Baggio cak i da je dalo ne bi puno znacilo jer bi Brazil izvodio jos jedan za pobjedu