Forum Klix.ba

Na moju žalost K. Ljolje nije više među živima.
STR je miks: istina, mogućih istina, poluistina, prividnih istina i neistina!
Sve (ama baš sve) sam objasnio, samo se trebate malo potruditi i pronaći sadržaj koji vas posebno imteresuje!

@x-ray, sa l0=ct0 označavam bilo koju, bilo koliku, dužinu. Index koristim kako bih naglasio da je to dužina koja "miruje" u odnosu na "posmatrača", u odnosu na koju "posmatrač" miruje (dužina koja ima isto stanje kretanja/mirovanja kao i "posmatrač" koji je izmjerio, koji mjeri, tu dužinu). Njen značaj i ulogu u STR najbolje ćeš shvatiti ako proučiš MM eksperiment i u njemu označenu tu dužinu kao razdaljinu između prizme P i ogledala O. PO = l0. Također je to ista dužina u jednakopromjenljivom kretanju, a označava razdaljinu (dužinu puta) od momenta dostizanja trenutne brzine v pa do dostizanja trenutne (konačne u posmatranom konkretnom primjeru) brzine c , c > v > 0. Na primjeru slobodnog pada možeš razmotriti i pitanje "šta biva kada v dostigne c".
Skoro sve (baš sve) veličine prisutne u STR možeš i sam izvesti iz relativnih odnosa iskazanih u ovoj jednakosti



@underwater, u jednom od prethodnih postova sam napisao: Lorentzova koordinata x' = ct' nije ono što nam A. Einstein govornim jezikom kaže da jeste, već jeste ono što nam algebra i geometrija, svojim nepristrasnim jezikom, kažu da jeste. O čemu se tu radi najbolje ćeš utvrditi na brzinama c i v malih skalarnih vrijednosti, bilo kojeg njihovog međusobnog relativnog odnosa n = c/v.
Milan R. Pavlović je i obrazovaniji i pametniji od mene, ali nije uočio niz detalja vezano za relativne odnose veličina u STR. Mislim da sam Lorentzove veličine bolje objasnio (od njega). "Ključ" za sve istine i zablude u STR je u ispravnom razumijevanju i tretiranju ovog algebarskog iskaza:

Samo jedno prosto pitanje za postavljaca teme ( bez ikakve provokacije ):

Posto je za 99% obicnih smrtnika ovo pretesko shvatiti, da li ti mozes za ovo dobiti kakvu nagradu ( ako je ovo stvarno neko revolucionarno otkrice - zasto ne i Nobelovu nagradu ) ?

Puno srece i uspjeha u zivotu ....

veljaca wrote:Samo jedno prosto pitanje za postavljaca teme ( bez ikakve provokacije ):

Posto je za 99% obicnih smrtnika ovo pretesko shvatiti, da li ti mozes za ovo dobiti kakvu nagradu ( ako je ovo stvarno neko revolucionarno otkrice - zasto ne i Nobelovu nagradu ) ?

Puno srece i uspjeha u zivotu ....

Moze dobit... ne bih da budem vulgaran, ali mislim da ces skontati.

Za sve postoji "prvi put", pa i za upoznavanje sa sljedećim korisnim tekstom:

Rasprava o metodi

Tako Dekart počinje sa metodskom sumnjom - "u početku valja u sve sumnjati" kao osnovnom polaznom tačkom. Treba, dakle, sve srušiti, kako bi se počelo potpuno iznova i stvorila takva naučna metoda, pomoću koje će se pronaći i spoznati istine tako evidentne, da u njih više nećemo moći sumnjati. Dekart je smatrao da je pronašao takvu metodu. U "Raspravi o metodi" on je izložio i objasnio tu svoju metodu. Ona se sastoji od četiri pravila: sumnja, analiza, sinteza i provera.
"Prvo je pravilo bilo, da nikad ništa ne prihvatam kao istinito, a da jasno ne spoznam da je takvo, to znači, da najbrižljivije izbegavam svako prenagljivanje i neprovereno donošenje suda, i da u svojim sudovima obuhvatam jedino ono, što je za moj duh jasno i razgovetno, da nema nikakvog povoda u to sumnjati." Dakle, u prvom planu je krkritičko-skeptičko prilaženje svemu što se proučava i razmatra, utemeljeno na sumnji kao osnovnom elementu metode i spoznavanja uopšte. To je polazna tačka spoznajnog procesa.

"Drugo, da svaku od teškoća, koju bih proučavao, podelim na onoliko delova na koliko je to moguće i koliko je potrebno radi njihovog najboljeg rešenja." To je analitički momenat metode. Novi čovek se odvaja od Starog i Srednjeg veka i sve više postaje stvaralac svog objekta, svog sveta i samoga sebe. Obejekt spoznaje postaje predmet čovekovog rada, preobražavanja i osmišljavanja i zato on više nema karakter otuđenosti, već se lomi, kida, razara, rekonstruiše, stvara, dakle analizira.

"Treće, da svoje misli upravljam izvesnim redom, polazeći od najjednostavnijih i najrazumljivijih predmeta, da bih se postepeno uzdizao do spoznaje najsloženijih, pretpostavaljajući red čak između onih, koji po prirodi ne prethode jedni drugima." Ovo je predstavljalo sintetički metodski momenat. Dekart se još kao đak oduševljavao matematikom i smatrao da je to jedina nauka koja svojim unutrašnjim redom, sistemom razloga, dokaza i argumenata, kao i svojim jasnim, povezanim i razložnim izvođenjem zaključaka, od najjednostavnijih do najsloženijih istina, može zadovoljiti ljudski duh, i da samo takav ili sličan metodski postupak može dovesti do prave i istinite spoznaje stvari. Zato je on i odlučio da stvori filozofsku metodu po uzoru na matematiku i goemetriju, odnosno da primeni racionalne induktivne metode nauke na filozofiju. Dekart je rekao: "U našoj potrazi za direktnim putem do istine ne bi trebalo da se bavimo predmetima za koje ne možemo naći ubeđenje jednako demonstraciji aritmetike i geometrije."

Četvrto pravilo metode je dopuna prvim trima i njegov sastavni deo koji je nophodan u svakom naučnom istraživanju kao momenat proveravanja postignutog i kao garancija sigurnosti, sređenosti i potpunosti razmatranog materijala. "I poslednje, da posvuda sve tako potpuno pobrojim i načinim opšte preglede, da mogu biti siguran kako nisam ništa izostavio."
--------
---------------
Ovakav put prošao sam u mojim spoznajama o Einsteinovoj Specijalnoj teoriji relativnosti.
Moje spoznaje su istinite, valjane, nesporne, i ne može ih osporiti, niti treba da osporava, Edward Viten, Stephen Hawkig,...., ili bilo koji profesor i mislilac u BiH!

Einsteinova genijalnost u dvije riječi
Geometrijsku, algebarsku i fizičku istinu iskazanu ovim algebarskim iskazom zapisanu u ovom obliku

Albert Einstein transformiše u iskaz , ili isto to drugačije zapisano

i to se proglasi najvećom genijalnošću u nauci dvadesetog stoljeća!
Albert Einstein, Edward Vitten, Stephen Hawking, Peter Higgs, ..., i mnogi drugi "umovi" nisu uočili da to isto važi i za Lorentzove veličine


Mnogi, koji predaju fiziku, ne znaju razlikovati, ili poistovjećuju, Einsteinovo i Lorentzovo , tumačeći te istinite iskaze na sasvim pogrešan način !
Ljudi moji, na šta nam je nauka spala! Trebamo se odreći vlastite pameti (o prostoru i vremenu) da bi Einsteinovi zaključci, razmišljanja i tumačenja bili istiniti!

Jedan od primjera "silovanja našeg uma"!

Dr. Vida J. Žigman, profesor Fizičkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, u udžbeniku Specijalna teorija relativnosti – Mehanika, II izdanje 1997 godine, na strani 175 piše:
“Dve čestice, od kojih se svaka u odnosu na proizvoljni inercijalni system reference S, kreće brzinom manjom od c (ili brzinom jednakom c, kada su u pitanju fotoni), mogu imati međusobnu relativnu brzinu u odnosu na S veću od c ( i najviše jednaku 2c ). Međutim, zapazimo da pojam “međusobna relativna brzina” nema fizičkog smisla. Ne postoji fizički objekat koji bi se kretao tom brzinom. Brzina jedne čestice u odnosu na drugu česticu je svakako manja od c (ili jednaka c) u skladu sa zakonom transformacije brzine.”

Zapazite ovu rečenicu (izjavu, tvrdnju): “Međutim, zapazimo da pojam “međusobna relativna brzina” nema fizičkog smisla.” Kakva samo “pametna” konstatacija! Čija li pamet osmisli ovakvu izjavu?! Naravno, odgovor je - Albert Einstein!
Međusobna relativna brzina je osnov i temelj svakog relativnog kretanja - ublehe jedne!

Zapazite još “genijalniju misao: “Brzina jedne čestice u odnosu na drugu česticu je svakako manja od c (ili jednaka c) u skladu sa zakonom o transformaciji brzine!”
Dogodi li se “raspad” u kojem se formiraju dvije čestice koje se kreću od momenta raspada po pravcu, ali u suprotnim smjerovima, svaka brzinom 0,6c u odnosu na mjesto raspada (katoda, naprimjer) – nema nikakvog osnova tvrditi da je njihova međusobna relativna brzina manja od c.
Pozivati se na nepostojeći “zakon o transformaciji brzine”, kojeg su donijeli nepostojeći članovi nepostojećeg parlamenta može samo osoba koja ne koristi svoj vlastiti misaoni aparat!
Relativna brzina dva tijela (zvali ih čestice, pioni, fotoni, kamioni ili avioni) je fizička (eksperimentalna) činjenica, i te kako ima fizičkog smisla pojam “međusobna relativna brzina” za dva tijela. Također je u navedenom primjeru i njihova međusobna relativna brzina 1,2c eksperimentalno provjeriva i dokaziva (mjerenjem dostignute međusobne razdaljine- l – nakon nekog vremenskog intervala t i dijelenjem te razdaljine vremenom za koje je ostvarena. Računom i eksperimentom tačno bi utvrdili međusobnu relativnu brzinu: l/t = 1,2c . Dužina l je ostvarena, obistinjena po zakonu puta: l = 0,6c∙t + 0,6c∙t = (0,6c + 0,6c)t = 1,2c∙t)!
Njihova relativna brzina je svakako c (po “zakonu o transformaciji brzine” koji su usvojili “članovi nepostojećeg svemirskog parlamenta”) - kažu ublehe na čelu sa A. Einsteinom!!!
U skladu sa zakonom koji je usvojio nepostojeći parlament i na nepostojećim činjenicama izveden je "genijalan naučni stav"! Ovo je slično pozivanju na mišljenje koje je izrekao - mrtav čovjek, nepostojeći čovjek!
“Zakon o transformaciji brzine” nema naučno ni eksperimentalno utemeljenje! Pozivati se na takav zakon mogu samo - ublehe, na čelu sa Albertom Einsteinom!
O, mrtvi čovječe! Zar ti ne reče da su svi prirodni zakoni jednako valjani (formulišu se na istovjetan način)?! Zar nije i prirodni zakon relativno kretanje dva tijela (dvije čestice ili dva svemirska objekta, sasvim svejedno) po istom pravcu a u suprotnim smjerovima po prirodnom zakonu - sabiranja brzina suprotnog smjera?!

Od sada, nadalje i ubuduće - navedeni zakon se proglašava ništavnim! Kongloanci mogu da se žale nepostojećem parlamentu, a žalba A. Ensteinu - nije dopuštena! A. Einstein se upućuje svemogućem i sveznajućem na raport (radi nepoštivanja prirodnih zakona i zavođenja naučne zajednice na krivi put)!


Ako je u tački P pukla petarda i tog momenta brzinom c počelo formiranje sfere r = ct = x = PC = PC' onda je CC' = 2r = 2ct = (c +c)t. Također, ako je PB = vt onda je BC' = ct + vt = (c + v)t i ne postoji Edward Vitten ili Stephen Hawking koji tu fizičku, geometrijsku i algebarsku istinu može osporiti, ili treba da osporava! BC = PC - PB = ct - vt = (c-v)t , pa ma šta svemirski parlament i Albert Einstein pričali o tome!
Šta vi mislite - da li je CC' = (2c)t?! Da li je BC' = ct + vt = (c + v)t ?! Jedan od profesora na Prirodno-matematičkom fakultetu u Tuzli tvrdi da to nije tako, već se drži teksta iz udžnenika o STR - i citiranog: "njihova međusobna relativna brzina je svakako c ili manja od c"!

Hello, vi umom obdareni! Zapazite da pisac udžbenika o STR prvo izjavi: “Dve čestice, mogu imati međusobnu relativnu brzinu u odnosu na S veću od c ( i najviše jednaku 2c )." Samo dvije rečenice kasnije "pljuje" u vlastita usta: "Brzina jedne čestice u odnosu na drugu česticu je svakako manja od c (ili jednaka c)".

Drugi primjer "silovanja uma i razuma"!
Kako vam se sviđa pjesma: "Laži, laži, laži me - ti mi lažeš najbolje,...!?"

U udžbeniku: „Fizika , sa zbirkom zadataka za 4. razred srednje škole“ (Fahrudin Kulenović, Slavenka Vobornik, Josip Sliško, udžbenik iz 2000. god), na strani 11 piše:
„S tačke gledišta klasičnog fizičara, u Lorencovim transformacijama je katastrofalno to da se u njima pojavljuje brzina svjetlosti, čak kad je i mehanika u pitanju, ali je još gore to što su u njima izmiješane prostorne i vremenske koordinate,…“.
Na istoj strani piše: „Newtonov apsolutni prostor i apsolutno vrijeme su zdravorazumske zablude, i kao takvi ne postoje“.
Sljedećom slikom: opisan je Sferni val:
„Neka u času t = 0 iz ishodišta K-ISR (x = 0, y = 0, z = 0) bljesne kratkotrajni svjetlosni impuls. Nakon nekog vremena t će valna fronta, koja je sfernog oblika (prostor je izotropan, c = const.), dosegnuti do tačaka na udaljenosti R = ct od ishodišta:
….sfera (1).
Neka se u času t = 0 (u K-sistemu) drugi jedan ISR, K, nalazi tačno u položaju sistema K', a nastavi dalje kretati se duž zajedničke ose x/x', te u trenutku t (u K-sistemu) ima položaj kao na crtežu 1. Prema Ajnštajnovom postulatu relativnosti, i u ovom ISR valna će fronta imati oblik:
..sfera (2).
Nepodudarnost sfera (1) i (2) , koje opisuju jedan te isti fizički fenomen, predstavljaju svojevrsni paradoks. Trebalo bi se odreći bilo principa relativnosti, bilo principa brzine svjetlosti (konstantnost). Međutim, teorija relativnosti upućuje na sasvim drukčiji pristup problemu. U pitanju je pojam istodobnosti u vremensko-prostornom relativističkom odnosu. Koji bi bio pravi odgovor na ovaj prividni paradoks?” (kraj citata).

Da naglasim: Ne kritikujem pisce udžbenika, jer su ih tome naučili njihovi profesori!
Kada i kako su moguće (istinite) navedene formule i kada i kako je moguće koristiti navedene sfere dat ću objašnjenje na nekom drugom mjestu ( drugom prilikom i povodom).
U navedenom tekstu imate istine, poluistine, prividne istine, moguće istine i neistine!
“Paradoks” postoji samo u glavama “zabludjelih ovčica”! Nažalost tim zabludama “truju” buduće fizičare! Neistinita je tvrdnja da će svjetlost oko oba koordinatna početka formirati sferu! Za takvu tvrdnju ne postoji ni eksperimentalni ni naučni osnov (Einsteinova tvrdnja je proizvoljna i lažna).
Razdvojite istine od neistina, razdvojite moguće istine od stvarnih istina, razdvojite privid od stvarnosti!

Relativistička algebra je moj naziv za univerzalni i jednakoobrazan način tretiranja veličina u jednolikim i jednako promjenljivim pravolinijskim i kružnim kretanjima, Lorencovim i Einsteinovim formulama u STR.
Bazu relativističke algebre čine brzine: , bilo kolikih skalarnih vrijednosti i bilo kojeg međusobnog relativnog odnosa n = c/v.

a) Izmjerena dužina l0 = ct0, te brzine c i v , bilo kojih skalarnih vrijednosti, bilo kojeg odnosa c/v = n . Brzina c je najveća (konkretna) brzina ("materijalne tačke") u posmatranom fizičkom zbivanju (c može biti, ali nije nužno da bude brzina svjetlosti u vakumu); izmjerena dužina l0 = ct0, 0 < l0 < ∞, a može biti i talasna dužina svjetlosti u vakuumu.
b) Pravougli trougao (Eriha L Kronekera): ;

, ∞ > p > q > 0 , p i q bilo kakvi realni brojevi, t - vrijeme (∞ > t > 0).

c) Univerzalna geometrijska slika (koja je samo djelić iz još univerzalnijeg geometrijskog modela):
.
Za svaki par brzina: 0 < v < c < ∞, bilo kojih skalarnih vrijednosti i bilo kojeg međusobnog relativnog odnosa n = c/v ( bila c brzina svjetlosti u vakuumu ili ne) uvijek imamo i dvije odgovarajuće dužine: PC = x = ct = n·vt i PP' = vt = ct/n = K°K'. Također, uvijek možemo naći dužinu:
PC - PP' = P'C = x-vt = ct - vt = 2ct2, i C'P + PP' = P'C' = x + vt = ct + vt = 2ct1 , te iskazati algebarski ili geometrijskom konstrukcijom nacrtati dužine iz Lorentzovih „boost“ formula za transformaciju koordinata.

Relativistička algebra na jednakoobrazan način tretira inercijalna i jednako promjenljiva kretanja (sa ili bez "početne brzine"), oscilatorna i talasna kretanja, Ajnštajnove relacije u "Specijalnoj teoriji relativnosti" (STR) i "Lorentzove ("boost") formule za transformaciju koordinata" i još mnogo više. Jednostavnost, sklad, ljepota i univerzalnost primjene relativističke algebre oduševiti će svakog korisnika (kako u praktičnim i konkretnim izračunavanjima, tako i u teorijskoj oblasti).

Za razumijevanje zakona puta: lc= ct (bilo čega, bilo kada, bilo gdje, u odnosu na bilo što, za bilo koga) ne treba nam "viša matematika", "matrice", "kvadrivektori", "diferencijalni račun", "tenzorski račun", "vektorska algebra", "koordinatni sistemi", "inercijalni sistemi referencije", "posmatrači", "odricanje od dosadašnjih shvatanja prostora i vremena", "geometrija Lobačevskog", "Rimanovi prostori", Kalabijevi prostori", "posebne jedinice mjere",..., A. Ajnštajn, H. Lorenc, J. C. Maxwel,...

Ljudska svijest, formirana intuicijom, pravilno shvata pojam dužina puta = lc = ct, bez ikakvih potreba za uvođenjem Ajnštajnovih iskaza o "dilataciji vremena" ili "kontrakciji dužina".

Za "relativističku algebru" proizvod mjernog broja brzine c i mjernog broja vremena t ima značenje: dužina linije (prave ili krive), dužina puta, dužina poluprečnika sfere r = ct , (kod jednakopromjenljivih kružnih kretanja 2r = ct). U Lorencovim ("boost") formulama za transformaciju koordinata je to koordinata x.

Erih Leopold Kroneker je dokazao da za svako p > q > 0 i za sve realne vrijednosti brojeva p, q i t postoje veličine:

, koje su rješenje Pitagorine neodređene jednačine:

.
Postoje veličine za p i q koje zadovoljavaju gore navedene uslove iz inercijalnih kretanja i trigonomoetrijskih vrijednosti pod a), b) i c) , uz istovremeno udovoljavanje Lorencovim formulama za transformaciju koordinata i Ajnštajnovim govornim izjavama predočenih Ajnštajnovim formulama u STR. Te veličine "poštuju" poznate nam matematičke, fizičke, geometrijske i logičke zakonitosti.
Dakle, za svako 0 < v < c < ∞ (nije bitno da li je v malo spram c ili je blizu c), bilo kojeg odnosa c/v =n , otkrio sam da veličine u Ajnštajnovoj STR p i q imaju sljedeće vrijednosti:
... i ... .
Potražite neki udžbenik iz trigonometrije i provjerite sve moguće trigonometrijske identičnosti. Uvjerite se koliko je navedeni "model" pogodan i prikladan za izvođenje trigonometrijskih transformacija, odnosno koliko nam olakšava njihovo izračunavanje. "Zabavljajte se" računanjima primjenjujući metode obične algebre i osobine jednakosti:
. Jednostavnost, sklad i ljepota "mog patenta" trebalo bi i vas da učine zadovoljnim.

Moj post sa najviše podataka (najsadržaniji post, crtkani vremenski interval t' je oznaka za Einsteinovo "vrijeme sistema u kretanju"):



.

,

x-ray wrote:

SprecoM wrote:

Oprostite mi što sam to uočio! Da me ne bi moderna inkvizicija spalila na lomači, šutite, sakrijte te istine!
Posebno to nemojte kazati Hasanu Jamak - mogao bi se zagrcnut od smijeha!

Haj probaj, ne bilo ti zapovjedjeno, nama laicima objasniti implikacije ove posljednje formule. Po cemu bi to bila inkvizicija? Po cemu se to razlikuje od aktuelne formule? Sta znaci ova formula konkretno?

@x-ray, ta formula (konkretno) opisuje "paralelno kretanje" svjetlosti u MM eksperimentu (dužinu puta). U proračunu "očekivanog rezultata" u tom eksperimentu ta formula je iskazana u ovom obliku: . Također u istom proračunu iskazana je i dužina puta "okomitog kretanja" svjetlosti u MM eksperimentu ovom formulom: .
Na osnovu tih formula računata je razlika "optičkih puteva" svjetlosti u Michelson-Morly-jevom interferometru između "paralelnog (ct) i okomitog (2ct') kretanja ct - 2ct' .
Analizirao sam značenje tih formula za sve moguće brzine 0 < v < c , bilo kojih skalarnih vrijednosti, i bilo kojeg međusobnog relativnog odnosa n = c/v . Izveo sam odgovarajuće zaključke (uočene istine vam svestrano predočavam).
Vrijeme (vremenski interval) t je vrijeme potrebno da se ostvare "događaji" opisani ovom Einsteinovom formulom

... i zatim = t


Formula opisuje kretanje brzinom c > v > 0 ("preticanje") nekog objekta dužine AB = l0, (recimo cisterne dužine AB koja se kreće brzinom v > 0) od momenta kada započinjemo preticanje ( u tački A) stizanja do njenog prednjeg dijela (tačka B) i istog momenta kao da se okrenemo i krećemo u suprotnom smjeru od prednjeg dijela (tačka B) pa do momenta kada se susretnemo sa zadnjim dijelom (tačka A). U fizičkoj stvarnosti to nije moguće izvesti sa realnim objektima, ali sa svjetlošću je to moguće izvesti ( a na papiru i u računu to idealizujemo i prikazujemo algebrom kao da je moguće to baš tako ostvariti).

Pitanje za matematičare i fizičare (moje „prijatelje“, da vas ne pominjem pojedinačno imenom i prezimenom):
Od kuda vam toliko nepovjerenje u moje intelektualne sposobnosti?!
Ako u „jednačini pravca“ y = kx koristite odnos između kateta pravouglog trougla k = y/x zašto mislite da na tom istom pravouglom trouglu nije korektno koristiti i odnos vt/ct (gdje je ct dužina hipotenuze pravouglog trougla)?


Pogotovu što je taj odnos prisutan u svakoj „relativističkoj formuli“ (ugrađen je u „gama faktor“ i "Lorencov faktor" ), pod nazivom "beta faktor" ?!

Zašto mislite da je manje vrijedan i značajan u STR sljedeći faktor ?!
Da li je za vas "naučni stav" izjava: "Da to nešto znači to bi već netko uočio?!

Nedavno sam dobio savjet: "Prema profesorima PMF u Tuzli, tvojim prijateljima, moraš biti odlučniji. Sa tobom sve fino, a iza leđa ti pričaju svašta, i nisu ti baš prijatelji".
Za svaku elipsu kojoj je velika poluosa a = ct i mala pluosa b = vt, te polovina žižne razdaljine e važi relacija:
.
Ono što je mojim prijateljima "ispodniženja" pogledati jesu sljedeće algebarske, geometrijske i fizičke istine:

Ako prethodnu jednakost podijelimo sa a dobit ćemo Einsteinovu "izmjerenu dužinu"

Ako ovu dužinu podijelimo sa sinus alpha dobit ćemo Einsteinovu dužinu 2ct' koja je jednaka Lorentzovoj dužini (x'+vt').
Mojim prijateljima je ovo ispodniženja posmatrati i proučavati! Moderatoru ovog foruma (kao i ovoj djeci koja izvode šegu sa ozbiljnim sadržajima i veličinama) ovo što pišem mogu okačiti "mačku o rep"!

Danas mi prijatelj reče da se slatko ismijao ponudi za opkladu u mom postu na jednom od blogova.

Stephen Hawking se kladio u 100 dolara da u CERN-u neće pronaći Higgsov bozon. Na prvu sliku koju su mu pokazali, nekako mi isuviše olako, izjavio je da je opkladu izgubio.

Nemam 100 dolara, ali imam muda.
Ulažem u opkladu i lijevo i desno jaje da algebarski iskaz Alberta Einsteina

nije suprotan klasičnoj (Njutnovoj) fizici i Euklidovoj geometriji!
Njegovo značenje je sljedeće:


Istu dužinu puta možemo ostvariti (obistiniti) različitim brzinama za različita vremena.

Brzine su obrnuto proporcionalne vremenima na istoj dužini puta!

Einsteinova formula iskazuje sljedeću geometrijsku i fizičku istinu:


PO = P'O' = l0 = cto . PP' = vt' , PO' = ct'
Naravno, navedenu istinu uvijek možemo i eksperimentalno provjeriti, pokazati i dokazati. Time ne pokazujemo i ne dokazujemo Einsteinovo pogrešno tumačenje navedene istine!
Albert Einstein je površan u razmišljanju, analizi i u zaključivanju:



Ima li netko ko se smije kladiti bar u dvoje kuhanih?!

Imamo dužine: a = ct i b = vt , ct/vt = c/v = n > 1.
Tada na svakoj elipsi imamo:
1.) a = ct – velika poluosa elipse, b = vt – mala poluosa elipse, e – plovina žižnog rastojanja, ekscentricitet elipse je

2.)
Ukoliko na velikoj poluosi uočimo i sljedeću dužinu 2l0 = 2ct0 = ct – p =AC

onda na svakoj elipsi možemo iskazati dužinu Einsteinove veličine 2ct' na sljedeći način:
3.)

Gdje je

Uporedite formule 2.) i 3.) i kažite razlog zbog čega je (moja) formula 3.) manje značajna, ili manje valjana od formule 2.)?!
Trebam li i ja ismijavati profesore matematike i fizike na Prirodno matematskom fakultetu u Tuzli i Sarajevu, koji formulu 2.) poštuju, a formulu 3.) „ismijavaju!!?
Formula 3.) bez oznaka Einsteinovih veličina (za one koji su "vjernici", da se ne boje svog "božanstva" i narušavanja "naučne religije" zvane STR)



Javna poruka prof. K. Subašić:
Ako si mi prijatelj, onda sa studentima analiziraj algebarske iskaze koje prezentiram u ovoj temi!

Fizička stvarnost odvija se u skladu sa geometrijskim i matematičkim značenjima formula u STR, ali ne i u skladu sa Ajnštajnovim razmišljanjima i tumačenjima značenja tih formula i tumačenjima fizičke stvarnosti opisane tim formulama.

Pišite vlastite naučne članke


Na bilo kojoj elipsi kojoj označimo veliku poluosu a = ct = x i malu poluosu b = vt = x/n , za sve moguće brzine, možemo pronaći (konstruisati počev od datog a i b) sve Einsteinove dužine u STR, dužine Lorentzovih (boost) koordinata i na logičan način objasniti i druge sadržaje i formule vezane za Ajnštajnovu STR, pa i sadržaje vezane za Hamiltonijan i Lagrangijan! Nema tu nikakve dilatacije vremena ili kontrakcije dužina! A. Einstein daje pogrešno tumačenje navedenih formula i njihovog fizičkog značenja!

Žao mi je što profesori Prirodno matematičkog fakulteta u Tuzli nisu iskoristili moja zapažanja za izradu vlastitih naučnih članaka i tekstova. Nemam njihovo znanje, i ne znam napisati takav članak, ali vidim (na drugim forumima) da se moji tekstovi čitaju. Nadam se da će moja zapažanja proširiti i produbiti pametniji od mene (neki budući profesori matematike i fizike)!

Do sada su posebno pominjane sljedeće veličine






Da li su vaše misli zarobljene?! Oslobodite ih, i počnite koristiti vlastiti mozak! Ne dozvolite Einsteinovom umu da upravlja vašim umom i razumom ! Razdvojite stvarno i moguće, stvarnu i moguću istinu!
Šta vas sprečava da ovo (sljedeće) provjerite svojim umom i razumom (za bilo koje skalarne vrijednosti brzina c i v , i bilo kojeg međusobnog relativnog odnosa n = c/v)?!


Ovo B. Bašić nije vidio na mojim web stranicama, ali mi je bar nešto napisao! V. Pašić i K. Subašić neće ni toliko!?

Interesantna tema za razradu.