Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
arzuhal wrote:Ljubav prema Allahu može biti, kako to lijepo objasni Rabija Adevija, interesna ili bezinteresna. Ova prva uvijek uključuje i ljudski Ego. Zato to nije autentična ljubav, nego ljubav iz nekog interesa koji postavlja Ego. To je uvjetovana ljubav nama samima, ma koliko neko sebe zavaravao da to nije slučaj kod njega.
Bezinteresna ljubav je ljubav koja ničim nije uvjetovana. Tu ne postoji Ja, ima samo Ljubav. Onaj ko je postigao ovu ljubav, taj je prestao da priča o njoj i od njega nema glasa.
O jednoj se priča, o drugoj ne.
Obzirom da sam odavno sagledao svoje jadno stanje, kada je riječ o ljubavi prema Allahu, ja o nekoj ljubavi prema Njemu, Uzvišenom, više i ne pričam. Kada sam shvatio da ne mogu ni sebe prevarit, onda sam samo zašutio i oborio pogled...
Mislim da ta ljubav nije jedna konstanta nego varijabila..
Najjace sam je osjetila pred Kabom, neponovljivo.
Za ostalo, meni je davno postalo jasno da nismo meleki nego ljudi, prema tome ni Bog dragi nas ne duzi iznad nasih mogucnosti. Ovo o cemu ti pises mozda mogu dozivjeti neke evlije a takvih je valjda malo. jako je tesko utvrditi sta se krije iza ljudske motivacije tj koja je motivacija iza djela/cina, skoro pa najteze za "desifrovati" , prema tome tvrditi da smo dosegli ovu drugu vrstu ljubavi, ociscenu od ega je dosta smjelo i meni strano. ako nista ima primjesa ljubavi iz zahvalnosti a tu je opet ego u igri...
Na poslu sam pa ne mogu bas detaljno i lijepo pretociti misli, a jako mi je inetresatna ova diskusija o vrstama ljubavi prema Stvoritelju dz s
sarajlija_ba wrote:Može li neko malo više informacija dati o učenju sufizma ?
Možda bi bilo to najbolje očekivati od postavljača teme, a ako nađem vremena možda nešto postavim o historijskom aspektu sufizma i njegovom kretanju...Eh, pa sad, šta koga zanima, nekog možda zanima samo učenje i srž, a nekog upravo historijski aspekt sufizma, nastanak, razvoj i kretanje, da li u svijetu ili samoj Bosni...Po meni se radi o kompleksnom gradivu, jer u svijetu postoji 12 tarikata...
Ono što je žalosno kod nas, a s obzirom na dugu tradiciju sufizma u Bosni, koji se javlja sa dolaskom Osmanlija (dosta historijskih izvora govori o prisustvu i pojavi sufija i sufizma, i mnogo prije dolaska Osmanlija), jeste, da kada bi danas pitali 100 "prosječnih" muslimana u Bosni ko su sufije, dobili bi iritantne izjave i podatke. Neki bi u neznanju rekli da su to neki ekstremisti, drugi "pak" bi tvrdili da je to neka sekta, a oni koji ko nešto i znaju bi rekli "Ma to su ti oni što zikre grupno, okreću se, hukču i bodu se !". Nažalost je stanje neinformisanosti takvo, da čak i "džamijski" ljudi ne znaju tačno šta je sufizam. Bitno je spomenuti da ima grupacija čije je znanje iznad prosjeka, ali informacije o sufizmu crpe iz govora mržnje, a ne sa pravih izvora. Toliko od mene za sada...
Last edited by asurbanipal on 26/10/2011 12:32, edited 1 time in total.
Ako želimo nešto da naučimo moramo to prvo zavoljeti. Nije moguće usavršiti nijedno polje znanja, bilo da se radi o muzici, umjetnosti, nauci iii zanatu, bez ljubavi prema dotičnoj znanosti ili umjetnosti. Izučavati nešto bez ljubavi dovodi do uskog i površnog razumijevanja. Prava dostignuća dolaze samo putem ljubavi.
Za mnoge, sufuzam je put ljubavi. Voljeti druge i voljeti ljepote ovoga svijeta znači razviti u sebi sposobnost za ljubav uzvišeniju od tih, jer što više ljubavi ima u nama mi više volimo i Allaha Uzvišenog. Voljeti Allaha znači i poznavati Ga.
Mnogi se od nas plaše ljubavi zbog razočarenja koja su doživjeli, ne samo u romantičnoj ljubavi, već i u ljubavi u porodici i među prijateljima. Zbog tih razočarenja, mnogi se plaše da srca svoja ponovo otvore. Stara turska izreka kaže: "Koga je čorba opekla i u jogurt puše!" Ipak, ma koliko mi propatili u prošlosti i strahovali da ćemo opet patiti, moramo opet voljeti. Jedna od najvažnijih uloga učitelja je da obezbjedi mjesto za one koji iskreno traže. Mjesto u kome će se oni opet upustiti u rizik ljubavi.
Plašimo se ljubavi i zbog toga što nas ona mijenja. Svijest o samom sebi gubi se i nestaje kod iskrenog ašika, tako ašik i Mašuk postaju jedno. Duša strahuje da će izgubiti kontrolu, još više je uplašena nestajanja u Voljenom; stoga, ona staino iznova nalazi izgovore strahujući da se prepusti Njemu i uroni u more Njegove ljubavi.
Dopustimo sebi da postanemo nadahnuti riječima onih koji bijahu ašici iskreni.
Osnovni cilj tesavufa je zadobijanje vjerovanja ehli-sunneta i pridržavanje šerijata. Svrha tesavufa je osigurati ehli-sunnetski iman, snažan i čvrst, kojeg ne mogu načeti sumnje. Iman koji počiva samo na razumu, dokazima i logici ne može biti tako čvrst. Značenje koje, između ostalog, podrazumijeva dvadeset osmi ajet sure Er-Ra’d: “One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah pomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!”, je ulazak imana u srce i da je njegovo učvršćivanje u srcu moguće jedino zikrom (spominjanjem Allaha).
Drugi cilj tesavufa je da nam olakša ibadete, da ih činimo sa oduševljenjem i radošću, a ne sa lijenošću kako to nalaže nefs.
Cilj tesavufa nije dostizanje sposobnosti viđenja nečega što drugi ne vide, niti obavještavati druge o nepoznatim i čudnim stvarima. Takođe cilj tesavufa nije osjetiti neka čudna svjetla, ili uspostaviti kontakte sa drugim svjetovima ili sanjati lijepe i čudne snove. To su sve uzaludne i beskorisne stvari. Šta to nedostaje svakodnevnom svjetlu, raznim bojama i prirodnim ljepotama, pa ih ljudi napuštaju i traže druge stvari, prelazeći teške puteve prepune patnji i mnogih neugodnosti? U krajnjoj liniji svakodnevno svjetlo i divni oblici, kao i te druge stvari kojima teže su sve stvorenja Allaha Uzvišenog koja očituju Njegovo postojanje i Njegovu svemoć.
Tesavuf ima mnogo pravaca. Najbolji i najpodesniji je put onih velikana koji izbjegavaju bid’ate (novotarije) i koji se čvrsto drže sunneta. Ovi velikani, sve dok slijede sunnet u svemu što govore i rade, ne brinu se zato što nemaju kešfova (otkrovenja), kerameta (činjenje čuda), halova (čudnih stanja)... Ako bi im se neke od ovih stvari i dogodile u trenutku dok su makar za jedan trun tromi u izvršavanju sunneta, oni ih odbacuju znajući da su nefsanska ili šejtanska zamka. Radi toga je na njihovom putu zabranjena igra i zabava. Oni ne cijene slast i stanja koja potiču iz istih. Svi ovi halovi i kušanja, koja se rađaju iz zabrana šerijata, su po ovom siromahu istidradž (nefsanska ili šejtanska zamka). Jer, ovakva stanja (tobožnja otkrovenja ili neka čudesa) se dešavaju i kjafirima i griješnicima. Ova stanja se mogu naći i kod grčkih filozofa, brahmanskih sveštenika i indijskih prosjaka. Pravo stanje je samo ono koje je u skladu sa šerijatom. Ovakva stanja ne dolaze iz harama.
Ono što sufije rade, kao i ono što izbjegavaju raditi nije automatski halal ili haram. Mi im ne zamjerimo za ono što rade ili ne rade. Što se nas tiče, neka im je opravdano, ali Uzvišeni Allah zna njihovo stanje i On će ih dočekati onako kako On hoće. Ako želimo saznati šta je halal a šta haram, poslušaćemo riječi naših imama kao na primjer imami-ea’zama Ebu Hanife, imama Ebu Jusufa El-Ensarija i imama Muhammeda Eš-Šejbanija. Nimalo nas se ne tiče jesu li to, ili nisu, radili velikani tesavufa, kao na primjer: Ebu Bekr Eš-Šibli i Ebul-Husejn En-Nuri i Džunejd Bagdadi, rahmetullahi alejhim (Imam Rabbani, k.s., ove velikane tesavufa navodi samo kao primjer, ne sumnjajući u njihovu ispravnost).
Nezreli derviši, koji nemaju pojma o šerijatu i tarikatu, su pretvorili tarikat u plač, vrisku, muziku i ples, misleći da će tako zaraditi sevapea a sve pod izgovorom da su tako radili njihovi učitelji. Značenje sedamdesetog ajeta sure El-En’am je: “Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo.”
Kako se iz ovog što smo do sada rekli razumije, ko namjerno i svjesno odobrava stvari koje su zasigurno haram, taj postaje kjafir i murted (otpadnik). Možemo li sad zamisliti kakavo je stanje onih koji veličaju harame i smatraju ih ibadetom? Neka je vječna hvala i zahvala Allahu Milostivom što se naši velikani tesavufa (sâdât) nisu ukaljali ovom prljavštinom i što su i nas tako odgojili. Slijedeći njih, štitimo se od činjenja ovih sramnih djela.
Međutim, pojedinci rade suprotno pod izgovorom da su tako radili njihovi učitelji. Oni pokušavaju prikriti i zataškati zabrane šerijata govoreći da su tako radili njihovi učitelji. Na taj način se, nemajući pravo, sakrivaju iza svojih učitelja. Međutim, baš me zanima kakav li će bijedan izgovor iznijeti da bi opravdali svoju krivicu? To što oni čine, ne samo da šerijat zabranjuje, već su to i naši velikani izbjegavali činiti. Zar nije sramota raditi nešto, što nije u skladu sa postupcima naših velikana (sâdât), čak kad to šerijat i ne bi zabranjivao?
Kolika je tek grjehota i sramota činiti nešto što je šerijat zabranio.
Mjesto tesavufa u islamu
ilj tesavufa je praktikovanje vjere i predstavljanje vjere u stanju posebne razdraganosti i radosti. Njegovo najveće bogatstvo jeste postizanje Allahove ljubavi. Allah Uzvišeni je odabrao vjeru Islam za cijelo čovječanstvo i poslao ju je ljudima preko svog poslanika i miljenika Muhammeda, a.s. Vjera Islam je upotpunjena Božijom objavom Kur’anom i sunnetom Božijeg poslanika Muhammeda, a.s. Ko traga za nekom drugom vjerom ili pravcem neće mu biti prihvaćen od strane Allaha, dž. š., i na Ahiretu (drugom vječnom svijetu) bit će izgubljen. U svijetu Islama prisutni su mnogi pravci koji predstavljaju neku vrstu njegove punine i savršenosti, a jedan takav pravac je i tesavuf.
Šta je tesavuf? Kakav je to pravac? Čemu se to pozivaju ljudi? Zašto se susrećemo sa njegovim različitim nazivima? Da li je tesavuf neka nova vjera ili se pak, radi o nekoj vrsti sujevjerja? U postavljanju ovakvih pitanja kao i davanju odgovora na njih i mi uzimamo učešća. Ono što je najvažnije znati i od čega trebamo krenuti jeste to da bilo kakav pravac, model mišljenja, ili ideja koja prelazi okvire vjere neće biti prihvaćena od strane Allaha dž. š. Putnici koji na svom putu ne pronađu poslanika Muhammeda, a.s., neće moći pronaći ni Allaha, dž.š., pa ni dospjeti do Njegove milosti. Svaki način života, svaka aktivnost i djelovanje čovjeka koje nije propraćeno njegovim lijepim moralnim postupcima i ponašanjem i u kojem je izostavljeno Allahovo, dž.š., zadovoljstvo ne može donijeti čovjeku sreću na Budućem svijetu i izmamiti osmijehe na njegovom licu.
Prava, čista vjera je upotpunjena i bez nedostatka objavljena ljudima. Ono što je nakon toga ostalo čovječanstvu jesu mudžtehidi, muršidi, mudžahidi čija je prioritetna zadaća rasprostrijeti i raširiti Allahovu vjeru, ispravno je poimajući, istinski je doživljavajući i prakticirajući. U takvom stanju poimanja i doživljavanja vjere uložen je ogroman trud i napor i dat veliki doprinos od strane fakiha u oblasti fi kha, mufessira u oblasti tefsira, muhaddisa u oblasti hadisa, kao i od strane mnogih drugih islamskih učenjaka na poljima različitih islamskih znanosti u produbljivanju, buđenju i oživljavanju vjere.
Velikani tesavufa su u centar svog interesovanja i učenja stavili srce. Uputiti se srcu, naukovanju i znanju koje se za srce veže, bio je osnovni zadatak. Iskreni vjernik mora svojim srcem biti prisutan u svakom svom poslu, postupku i aktivnosti. Imajući u vidu značaj srca i njegovu ulogu kod čovjeka, časni poslanik Muhammed, a.s., je rekao: “U čovjekovu tijelu postoji jedan organ, ako je zdrav, zdravo je i cijelo tijelo, a ako se pokvari, pokvari se čitavo tijelo. To je srce!.” (Buhari,
Muslim, Ibn Madže) Allah, dž. š., u 28. ajetu sure Ra’d kaže: “Oni koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene smiruju - a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!”
Ovladavši u dovoljnoj mjeri islamskim znanostima i zadobivši pravo, istinsko znanje velikani tesavufa su se trudili da ga usklade sa svojim djelima, da se zaogrnu potpunom iskrenošću, te zadobiju ljubav Božiju. Osim vjerskog naukovanja, prije svega veliku važnost su pridavali odgoju čovjeka, njegovom duhovnom i moralnom usavršavanju. Na tom putu odgoja, duhovnog i moralnog usavršavanja veoma važnu ulogu igra zikr. Zikr je bio prisutan u svakom segmentu njihovog života. Istinski i iskreno doživljavajući i praktikujući vjeru kjamili-muršidi (potpuni učitelji) su je i mogli u najljepšem svjetlu izložiti i ponuditi ljudima.
Šta je cilj tesavufa?
Cilj tesavufa je praktikovati vjeru, predstaviti je u stanju posebnog oduševljenja i radosti. Najveće njegovo bogatstvo je postizanje Allahove ljubavi. Temelji tesavufa su: odgoj, duhovno i moralno usavršavanje, istinska iskrenost i potpuna predanost Allahu Uzvišenom. Na ovom putu nema uspjeha bez čistote srca, duhovnog i moralnog usavršavanja i zadobijene ljubavi Božije. Ko ne pročisti svoje srce neće moći ni osjetiti slast duhovnosti. Kjamili-muršidi su liječnici srca i pripadaju jednoj od četiri pravne škole Ehli sunneta. Na putu odgoja, primjenjujući raznovrsne metode, prolazili su kroz različita stanja i približavali se duhovnom i moralnom savršenstvu.
Kako bismo izliječili svoja srca i oslobodili se iz ropstva ljubavi prema Dunjaluku (ovom svijetu) ponudili su nam modele rješenja zasnovanih na Kur’anu i Sunnetu. Zahvaljujući Kur’anu i Sunnetu razvili su i usavršili čitav sistem metoda na putu odgoja, duhovnog i moralnog usavršava nja. Podigli su i izgradili mjesta za učenje i odgajanje. Opisujući i objašnjavajući svoja duhovna stanja na putu odgoja, upotrebljavali su raznovrsne termine i nazive, pa su se kao i na polju islamskih znanosti i na putu duhovnog i moralnog usavršavanja javili mnogi pravci. Međutim, ono što je najvažnije za one koji žele krenuti ovim putem jeste da prije svega, moraju očistiti svoja srca kako bi mogli istinski i iskreno doživjeti vjeru. Dakle, glavni zadatak koji se stavlja pred čovjeka je da očisti svoje srce od kufra, širka, oholosti, gafl eta (nemarnosti) kako bi dostigao stepen iskrenog Allahovog roba i zadobio ljubav Božiju. To predstavlja krunu tesavufa.
Imami Rabbani objašnjavajući put tesavufa kaže: “Tesavuf nije ništa drugo do jedna velika škola potpune iskrenosti i predanosti Allahu Uzvišenom. Kako bismo zaimali istinski iman, postigli Allahovo zadovoljstvo i zadobili ljubav Božiju neophodno je da svoje postupke i djelovanja u potpunosti uskladimo sa onim što Allah Uzvišeni traži i zahtijeva od nas.”
Tesavuf čovjeku nije nudio niti nudi nešto što nije prihvatljivo sa stanovišta vjere i ne obavezuje ga sa nečim što mu i sama vjera ne nalaže. To su uglavnom djela koja sa aspekta vjere mogu biti farz, vadžib, sunnet ili mustehab. Ono što kjamili-muršidi (potpuni učitelji) traže od svojih murida (učenika) i na čemu insistiraju jeste ono što je tražio i na čemu je insistirao časni poslanik Muhammed, a.s., - otvoreno i javno prihvatanje i slijeđenje Kur’ana i sunneta i duhovno i moralno usavršavanje. Oni koji u svoju obavezu uzmu odgoj čovjeka, njegov duhovni i moralni progres predstavljaju one za koje poslanik Muhammed, a.s., kaže: “Ko uvede jedan lijep običaj u Islam, imat će za to nagradu, a i nagradu za sve one koji poslije njega to budu radili, a da se ne umanji njihova nagrada...” (Muslim)
Oni koji slijede Kur’an i Sunnet, a istražujući i proučavajući tesavuf doći će do zaključka da je upravo tesavuf taj lijepi običaj u Islamu.
Muršid
Mušid (učitelj) vodi svog murida (učenika) na tom putu, opominjući ga, posjećajući ga na ono što Gospodar njegov i Poslanik njegov od njega traže, pomaže mu da postigne iskrenost, te da se duhovno i moralno usavrši.
Specifične termine ili izraze koji se upotrebljavaju u tesavufu u oblasti duhovnog i moralnog usavršavanja moramo shvatiti samo u kontekstu vjere, a nikako nečeg drugog. U tesavufu se na vird, hatmu i zikr gleda kao što se gleda i na zahtjeve, naredbe upućene od strane emira (zapovjednika) vjernicima. Ono na čemu insistiraju muršidi (učitelji) jeste râbita, međusobna povezanost i udubljivanje i duboko razmišljanje koje je poželjno za svaku zrelu osobu. Bit, suština ovoga je kjamili-insan (potpuna osoba) koja će biti sposobna preuzeti ulogu Allahovog namjesnika na zemlji. U ovakvom stanju muršid (učitelj) je na takvom mjestu gdje se približava odličnosti, postiže obilje duhovnosti, zadobija lijep moral i odgoj, biva ispunjen ljubavlju prema Allahu Uzvišenom.
Murid
Murid (učenik) mora nastojati zadobiti Allahov nur, vezati ga za svoje srce i manifestovati ga kroz svoje ponašanje i moral. Teško je da ovo shvate oni koji svoje oči drže zatvorenim pred Allahovim nurom kjamili-insanâ (potpunih ljudi). Stoga, povezanost, veza između muršida i murida predstavlja jedan od temelja na kojem počiva tesavuf. Predanost i odanost koja se očekuje od murida (učenika) može se uporediti sa pokoravanjem imamu u vjeri i prihvatanjem njegovih savjeta.
Tevba koja je preduslov za duhovni i moralni uspon čovjeka stavljena mu je u strogu obavezu. Privrženost šejhu i poštovanje prema njemu nailazi na podstrek i pohvalu u Islamu, a lijep odgoj i moralno ponašanje koje se traži od svakog čovjeka predstavlja ahlak našeg dragog poslanika Muhammeda, a.s., pa je prihvaćeno da bude osnova tesavufa.
Početak istinskih murida (učenika) se zasniva na obavezi sadržanoj u izrazu “fena fi l-ihvan” - voljeti svoga brata kao sebe, a što predstavlja i uslov, po hadisu, za kjamili- mu’mina (potpunog vjernika). Stanje defi nisano izrazom “fena fi š-šejh” podrazumijeva ljubav i privrženost prema svome vodiču koja je manifestacija ljubavi prema Allahu Uzvišenom. Ova ljubav dokazana kod kjamili-muršida (potpunih učitelja) prelazi na najveći stepen i kod njih dostiže svoj vrhunac. Poslije ovoga, murid (učenik) nastoji postići stepen na kome će poslanika Muhammeda, a.s., voljeti više od svega.
Ova ljubav je uslov da bi se dosegao stepen kjamili-mu’mina (potpunog vjernika) i u tesavufu je poznata pod nazivom “fena fi r-Resul”. Ova ljubav se postiže kada se srce u potpunosti ispuni ljubavlju prema Allahu i kada se sve što se čini, čini radi Allahovog zadovoljstva. Pripadnici tesavufa ovo svoje stanje defi nišu izrazom «fena fi - llah ve beka billah«. Ovo stanje je na osnovu hadisa poznato kao stanje ihsana-vrhunskog dobročinstva.
U tesavufu je nafila kruna svih ibadeta, a hizmet na Božijem putu poput džihada - borbe na Allahovom putu na kojem se zalaže imetak i vlastiti život. Ono što kjamili - muršid traži od svog iskrenog murida je upravo ono što Uzvišeni Allah traži od svojih robova. Tesavuf koji počiva na Kur’anu i Sunnetu je put sreće na kojem se jača iman, oživljava iskenost u vjeri, zadobija ljubav Božija i postiže lijep odgoj i moral prožet Allahovim svjetlom. Sve je to dokaz Allahove milosti, Resulullahovog morala i ljepote vjere.
Postoji velika vjerovatnoća da se danas susretnemo sa različitim vrstama kritika i primjedbi međutim, mnogo je važnije ono što je tesavuf ostavio i ostavlja iza sebe. Čuli smo toliko neprimjerenih kritika i vidjeli toliko loših djela učinjenih na račun tesavufa da ih ne može opravdati ni najslabiji iman i fetva. Svi oni koji su učestvovali u ovome zasigurno nisu bili na putu Sirati- Mustekima, te se smutnja i nered koji su izazvali ne može i ne smije pripisati tesavufu. Uprkos tome, svjetlo kjamili-muršida nije se dalo ugasiti, naprotiv, zasjalo je još jače, jer da nije tame čovjek ne bi mogao ni uvidjeti vrijednost svjetla.
fatamorgana wrote:Kako ono reče Rabija: Ako te volim zbog dženneta ne daj mi da nikad uđem u njega.
Ako te volim zbog straha od džehennema odmah me baci u njega.
A ako te volim zbog samog tebe .......................................
Bože moj, ako Te obožavam zbog straha od džehenema, Ti me baci u njega.
Ako Te obožavam radi nade u džennet, udalji me od njega.
Ali, ako te obožavam radi Tebe samoga, onda mi ne uskraćuj Tvoju vječnu ljepotu.
edit: tek pročitah ono u zagradi
Last edited by lilla7 on 26/10/2011 23:58, edited 1 time in total.
Bože moj, ako Te obožavam zbog straha od džehenema, Ti me baci u njega.
Ako Te obožavam radi nade u džennet, udalji me od njega.
Ali, kao te obožavam radi Tebe samoga, onda mi ne uskraćuj Tvoju vječnu ljepotu.
Kad smo već pomenuli h. Rabiju, evo još jedne njene dove
Moj Gospodaru, kojim god dijelom ovog svijeta obdariš mene, obdari njime Tvoje neprijatelje,
i šta god od budućeg svijeta podariš meni, podari to Tvojim prijateljima,
Meni si dovoljan Ti
"Na svom prvom putovanju pronašao sam znanje koje je bilo prihvatljivo i onim izabranim i običnom svijetu; na drugom putovanju, pronašao sam znanje samo za odabrane; a na trećem putovanju, znanje koje ni odabrani nisu mogli prihvatiti. Tako sam ostao odbačen i sam.
Prva vrsta znanja je pokajanje koje je prihvatljivo svima; druga vrsta znanja je povjerenje, ljubav i odanost Allahu, ovo je samo za odabrane; treća vrsta znanja je `spoznaja Realnosti' koja je daleko iznad ljudske učenosti i razuma, i stoga je ljudi odbacuju." - Zun-Nun Misri
I, za kraj jedna hikaja šejha Edina Urjana Kukavice (pogledaj gore Behar br. 95 na kraju ima dobar intervju s njim):
Šejh Kukavica naglašava i važnost načina na koji se određuju životni prioriteti. Ispričao nam je ovu priču:
- Jedan šejh je izišao pred svoje derviše i muhibe noseći u bošči neke stvari. Bez riječi je uzeo veliku teglu i počeo je puniti ping-pong lopticama. Kada je završio pitao je okupljene da li je tegla puna; oni rekoše da jeste. Potom je uzeo klikere i počeo ih sipati u teglu, dok su klikeri popunjavali praznine između loptica. Potom je ponovo pitao je li tegla puna i okupljeni rekoše da jeste.
Zatim je šejh uzeo kesu pijeska i počeo ga sipati u teglu; pijesak je popunio sve praznine između loptica i klikera. Još jednom je upitao da li je tegla puna i derviši ponovo potvrdiše da jeste. Šejh tada dohvati veliku đezvu sa peći i sasu je u teglu, te kahva popuni sve praznine koje čvrsta materija nije mogla; sva kahva iz džezve stade u teglu.
"Dakle, reče šejh, ova tegla je vaš život. Ping-pong loptice su važne stvari - Bog, Uzvišeni, vjera, domovina, porodica, zdravlje, džema'at... - stvari koje, i da sve ostalo izgubite, vaš život ne bi bio prazan; klikeri su stvari poput posla, kuće, auta... Pijesak je sve ostalo - male svakodnevne stvari. Ako teglu svoga života napunite pijeskom - beznačajnim stvarima, nećete imati mjesta za klikere i ping-pong loptice - one doista važne, od kojih ovisi život.
Svoju pažnju posvetite stvarima bez kojih nećete biti sretni; prerasporedite svoje dosadašnje prioritete. Uvijek će se naći vremena da se očisti kuća ili opere auto, ali neće za ibadet i za porodicu. Pobrinite se najprije za svoje ping-pong loptice, ostalo je samo pijesak."
Jedan od derviša upita šta onda kahva predstavlja. Šejh se nasmija i reče, "Drago mi je da si to upitao; bez obzira kako vaš dan ili život bio ispunjen, uvijek nađite vremena za findžan kahve i cigaretu sa svojim prijateljima."
Jedno od najčešćih pitanja koja se postavljaju sufiskim učiteljima
je sljedeče : "Da Ii je moguće postati derviš, bez obaveze da se postane
musliman?" Prema nekim izvorima, smatra se da univerzalne istine
sufizma može upražnjavati svaki onaj koji iskreno traži, bio on musliman
i[i ne. Medutim, u sufiskim krugovima prevladava mišljene da to nije
mvguče: ako niste musliman ne mažete postati ni derviš .
Može ili ne može tj. kakvo je stanje u Bosni po ovom pitanju?
osnova sufizma je najbolje definisao imama Rabbani
Osnovni cilj tesavufa je zadobijanje vjerovanja ehli-sunneta i pridržavanje šerijata. Svrha tesavufa je osigurati ehli-sunnetski iman, snažan i čvrst, kojeg ne mogu načeti sumnje. Iman koji počiva samo na razumu, dokazima i logici ne može biti tako čvrst. Značenje koje, između ostalog, podrazumijeva dvadeset osmi ajet sure Er-Ra’d: “One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah pomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!”, je ulazak imana u srce i da je njegovo učvršćivanje u srcu moguće jedino zikrom (spominjanjem Allaha).
Dervišluk je čudan rahat, Nemojte vi na to mahat, Golem će bit to kabahat. Hajde ašik u tekiju!
S tim da nisam pobornik niti nekog pseudo tesavufa, niti nekog romanticnog, niti nekog akademsko nerazumljivog kao što je ova recenica u prvom postu koju bih ja volio da mi je neko rastabiri.
Nedavno mi jedan insan koji se trudi iskreno, barem se nadam, da bude derviš, rece kako je razgovarao sa nekom djevojkom u vozu i kako joj je saopštio da u njoj vidi "Boga", što je danas onako popularno "sufijski."
Kontam i velim u sebi: ne znam, ali ja u lijepoj ženi vidim samo lijepu ženu.
Dervišluk je čudan rahat, Nemojte vi na to mahat, Golem će bit to kabahat. Hajde ašik u tekiju!
S tim da nisam pobornik niti nekog pseudo tesavufa, niti nekog romanticnog, niti nekog akademsko nerazumljivog kao što je ova recenica u prvom postu koju bih ja volio da mi je neko rastabiri.
Nedavno mi jedan insan koji se trudi iskreno, barem se nadam, da bude derviš, rece kako je razgovarao sa nekom djevojkom u vozu i kako joj je saopštio da u njoj vidi "Boga", što je danas onako popularno "sufijski."
Kontam i velim u sebi: ne znam, ali ja u lijepoj ženi vidim samo lijepu ženu.
U svakom slucaju prvo zahir pa onda batin.
Ne znam, ali meni ovdje nema nista "sufijski" nego mi vise vuce na ono ljudski.
U sufijskoj poeziji se dosta ženska ljepota pa i vino spominje kao metafora Božanskoj ljepoti. Stim da Bogu nije ništa slicno, je je On kreator materijalne ljepote, htjeo sam da kažem da barem mene nikad iskustvo nije dovelo u takav "trans", te da ja volim više prizemljiti stvari. Nešto je lijepo jer ga je Bog dao lijepim, a ne što sam se ja izgubio u nekom transu pa samo vidim Boga u svemu lijepom...
svojnasvom wrote:U sufijskoj poeziji se dosta ženska ljepota pa i vino spominje kao metafora Božanskoj ljepoti...
Za opijanje ne znam ali za opijanje zenskom ljepotom, e to vec znam i osjecaj je, sudeci po opisima vjernika koje znam i njihovim prisnostima sa svojim bogom, slicno njihovom ushicenju koje se takodjer ne moze opisati rijecma, barem ja ne umijem.
Pa nema sumnje da je taj dio Božje kreacije ostao vjecna inspiracija pa cak i sufijama. Nije džaba došlo u hadisu: "Nisam ljudima iza sebe ostavio vece kušnje od žena." Frojd možda jeste pretjerao kad je korijen svakoj aktivnosti vracao tamo, ali nije bio budala. Čovjek sa više imetka teži da udovolji svojim prohtjevima i potrebama, a osim da glad utoli, nešto komfora nađe, kod zdravog čovjeka nema nekih puno strasti sem spomenute, zatim slijedi želja za vlašću i krug se završava. Pohlepa za više i više samo krug širi ali ništa novo ne dodaje...malo je kome strast bacanje sa vodopada padobranom i sl.
