Washingtonski sporazum 1994?

[VjecitiStudent]

...
Ako je i u pitanju bio mir, ipak je ovo harakirijevski potez politickog vodstva u Bosnjaka, pogotovo sto licno znam da su skoro sati, a ne dani djelili od opste ofanzive ABiH na Kiseljak i Kresevo i da ih je ovaj potpis spasio malte ne u pet do dvanaest.
A daljnja desavanja oko tzv.HZHB i same deblokade Sarajeva bi sasvim drugacije ispisivao istorijske stranice. A tek legendarna Dijaspora koja je sa ovim sporazumom ucinkovito pocela da osvaja SAD sa dotadasnjim "sticenicima" Heliodroma,Dretelja, Domanovica i drugih sabirnih centara prd. konc. logora. A ujedno obraz prali najveci fasisti ovih prostora krivousti Vranjo i brat mu picar Gojko.
Americka administracija tim cinom dobila jaftinu radnu snagu i ujedno razbijala "gangoizirana" naselja sa ovim izbezumljenim i istravljenim pacenicima iz Hercegovine i srednja Bosne. Ma sve je to u duhu demokratije, ili one "ovo je nama nasa borba dala", a bogami i SDA u njoj.
...

Odakle uvjerenje da bi ta ofanziva bila uspjesno okoncana?

[Nekako s proljeća]

Dejtonskim sporazumom nije stavljen van snage Vašingtonski sporazum iz Marta 1994. godine. Uz sponzorstvo SAD-a se proklamovala Federacija Bosne i Hercegovine, konkretnije, zajednica Bošnjaka i Hrvata . Srbi i njihova tada proklamovana srpska republika u okviru BiH, nisu bili u planu.
Uz proglašenu Federaciju je i išla klauzula da će ta federacija ući u konfederaciju sa Republikom Hrvatskom, zato što je tada bio toliko dubok jaz na ratištu da se jednostavno uopšte nije računalo sa učešćem srpskog naroda u toj Federaciji BiH. To je osnovni razlog zašto imamo konstitutivnost u Federaciji samo Bošnjaka i Hrvata, a ne i Srba. A Dejtonskim mirovnim sporazumom su sva tri naroda konstitutivna na teritoriji BiH . Dejtonskim sporazumom Srbi ulaze u igru, u novu proklamovanu BiH, i unose svoj entitet.

A zašto je nastala Federacija...zato što su vojni stratezi u Americi tako odlučili, ne prihvatajući da postoje tri naroda i da svaki od njih ratuje međusobno. U skladu sa tzv teorijom ratovanja da u ratu moraju biti dvije strane, odlučili su da ujedine dvije strane protiv jedne strane.

Nisu Srbi ništa unjeli, pogotovo to nije njihov entitet jer im nije ostao u amanet od cara Lazara. To je jedna od najvećih podvala da je neko unio nešto svoje, to tzv. unjeto je oteto snagom tenkovskih motora bivše JNA. Kako je nastalo isto tako može i nestati na snazi motora nekih drugih tenkova.

Danas kada gledamo na te stvari , kada su topovi ne samo ućutali već i stavljeni pod punu kontrolu...možemo i na taj način imenovati ''pologe'' za dejtonskim pregovaračkim stolom. Međutim, u to vrijeme je to bila realnost na terenu koja se morala uvažiti. Dejtonski sporazum je prije svega MIROVNI ugovor, i po meni, ipak je pozitivno odigrao svoju ulogu u onom vaktu. Zaustavljen je višegodišnji rat ...a može se i u duhu tvog komentara posmatrati i kao kraj ''prvog poluvremena''.
Osim specifičnosti da je taj i takav mirovni sporazum (tzv Dejtonski) u svom Aneksu 4 nametnuo Ustav BiH, on nikada nije (Ustav BiH) proglašen od strane Parlamentarne skupštine BiH. Za ovaj Aneks 4 postoji propisana procedura na koji način se može mijenjati , ukoliko se to želi i postoji konsenzus oko toga. I naravno, kroz institucije države Bosne i Hercegovine, tačnije u Parlamentarnoj skupštini.
Nekoliko generacija mladih ljudi koje su u međuvremenu pristigle, imaju svoju šansu u budućnosti , da na miran i civilizovan način urede državu za sebe.Ako bude pameti, tzv ''drugo poluvrijeme'' se neće desiti.

Ali hajde, tema je Wašingtonski sporazum pa se izvinjavam na ...ne znam ni ja na čemu.

[Nekako s proljeća]

Pa tko jer onda dobio u washingtonu ???

Srpska strana je izgubila, jer je najveći uspjeh srbijanske politike u jednom periodu bio izazivanje sukoba Bošnjaka i Hrvata. Danas se nešto slično pokušava...

[poznanik]

Pa tko jer onda dobio u washingtonu ???

Srpska strana je izgubila, jer je najveći uspjeh srbijanske politike u jednom periodu bio izazivanje sukoba Bošnjaka i Hrvata. Danas se nešto slično pokušava...

Pod političkom i administrativnom kontrolom "srpske strane", danas je 49% države BiH, samo nekoliko procenata manje od teritorije koju su kontrolirali na vrhuncu svoje vojne i političke moći.

Ako je neko izgubio onda su najveći gubitnici građani koji su izglasali nezavisnost BiH u njenom republikanskom državnom uređenju, oni koji su oružjem i na svaki drugi način započeli odbranu suvereniteta, integriteta i državnosti Republike BiH, i koji su vjerovali da svoju krv i život daju za ostvarenje tih ciljeva.

Prvi poraz doživjeli su još početkom 1993. godine, a onda kasnije nizom loših poteza političkih i državničkih naivaca, i druge: Prijedlogom A. Izetbegovića Tuđmanu o ustroju Unije BiH, iz augusta '93, koji Tuđman nije prihvatio, a čime bi bila priznata teritorija pod okupacijom VRS, Washingtonskim sporazumom iz marta '94., kojim je uspostavljena Federacija BiH na dijelu RBiH koji je tada bio pod kontrolom vojnih jedinica Armije RBiH i HVO i HZHB (paravojne i paradržavne organizacije), čime je prekršen temeljni pravni akt države - Ustav RBiH, i istovremeno izvršeno priznanje paravojnim jedinicama VRS za okupaciju dijela teritorije BiH kojom politički upravlja paradržavna organizacija - Republika Srpska. Ja to smatram veleizdajom!

Osim uspostave Federacije BiH, proglašen je i Ustav FBiH, takođe nelegalan i nelegitiman čin, što se takođe može smatrati veleizdajom, jer je na snazi još uvijek bio Ustav RBiH, i država je funkcionirala u skladu s njegovim odredbama.

Washingtonskim sporazumom usaglašen je i Okvirni sporazum o konfederaciji dijela BiH - Federacije BiH sa R.Hrvatskom, što je još jedan veleizdajnički čin, i stvaranje preduslova za konačnu podjelu države, jer s druge strane nikakvih pravnih ili drugih, prepreka ne bi bilo i da Republika Srpske zaključi konfederalni sporazum sa SRJ.

Kreatori - pregovarači u stvaranju Washingtonskog sporazuma su Krešimir Zubak, Haris Silajdžić i Mate Granić. Taj Sporazum bio je osnov za kasnija pregovaranja u Daytonu, i nastanak Okvirnog sporazuma za mir, sa svim svojim aneksima, uključujući i Anex 4 - Ustav, koji je i danas sporan i najveća prepreka za normalan državotvorni razvoj.

[kv99]

Pa tko jer onda dobio u washingtonu ???

Srpska strana je izgubila, jer je najveći uspjeh srbijanske politike u jednom periodu bio izazivanje sukoba Bošnjaka i Hrvata. Danas se nešto slično pokušava...

Pod političkom i administrativnom kontrolom "srpske strane", danas je 49% države BiH, samo nekoliko procenata manje od teritorije koju su kontrolirali na vrhuncu svoje vojne i političke moći.

Ako je neko izgubio onda su najveći gubitnici građani koji su izglasali nezavisnost BiH u njenom republikanskom državnom uređenju, oni koji su oružjem i na svaki drugi način započeli odbranu suvereniteta, integriteta i državnosti Republike BiH, i koji su vjerovali da svoju krv i život daju za ostvarenje tih ciljeva.

Prvi poraz doživjeli su još početkom 1993. godine, a onda kasnije nizom loših poteza političkih i državničkih naivaca, i druge: Prijedlogom A. Izetbegovića Tuđmanu o ustroju Unije BiH, iz augusta '93, koji Tuđman nije prihvatio, a čime bi bila priznata teritorija pod okupacijom VRS, Washingtonskim sporazumom iz marta '94., kojim je uspostavljena Federacija BiH na dijelu RBiH koji je tada bio pod kontrolom vojnih jedinica Armije RBiH i HVO i HZHB (paravojne i paradržavne organizacije), čime je prekršen temeljni pravni akt države - Ustav RBiH, i istovremeno izvršeno priznanje paravojnim jedinicama VRS za okupaciju dijela teritorije BiH kojom politički upravlja paradržavna organizacija - Republika Srpska. Ja to smatram veleizdajom!

Osim uspostave Federacije BiH, proglašen je i Ustav FBiH, takođe nelegalan i nelegitiman čin, što se takođe može smatrati veleizdajom, jer je na snazi još uvijek bio Ustav RBiH, i država je funkcionirala u skladu s njegovim odredbama.

Washingtonskim sporazumom usaglašen je i Okvirni sporazum o konfederaciji dijela BiH - Federacije BiH sa R.Hrvatskom, što je još jedan veleizdajnički čin, i stvaranje preduslova za konačnu podjelu države, jer s druge strane nikakvih pravnih ili drugih, prepreka ne bi bilo i da Republika Srpske zaključi konfederalni sporazum sa SRJ.

Kreatori - pregovarači u stvaranju Washingtonskog sporazuma su Krešimir Zubak, Haris Silajdžić i Mate Granić. Taj Sporazum bio je osnov za kasnija pregovaranja u Daytonu, i nastanak Okvirnog sporazuma za mir, sa svim svojim aneksima, uključujući i Anex 4 - Ustav, koji je i danas sporan i najveća prepreka za normalan državotvorni razvoj.

1 ) Odkud tvrdis da "srpska strana " kontrolise 49 % ? Ili ti nije poznato da je arbitraznom odlukom uspostavljen brcko distrikt gdje je ta "srpska strana " izgubila administrativnu i politicku vlast pa ne uvazavas trenutno stanje ili nam pises iz 2000 godine ? Dodik i svi ostali velikosrbi citavo vrijeme pokusavaju da negiraju trenutno stanje tvrdeci da i danas imaju administrativnu i politicku kontrolu nad 49 % Bosne i Hercegovine a kako znam da nisi velikosrbin cudi me da i ti to zagovaras ?
2 ) Amerikanci su u vrijeme potpisivanja Vasing.sporazuma napravili vojnu analizu stanja i pokusali da procjene sta je potrebna da bi ABIH -cetnici uradili da bi se oznacilo kao vojna pobjeda i zakljucak je bio da bi trebali da ostvare 2 od sljedeca 3 cilja:
Cetnici :
- potpuno opkoljavanje Sarajeva ili zauzimanje barem polovine grada ( pokusavano do ljeta 1993 )
- zauzimanje Bihacke enklave ( pokusavano od samog pocetka agresije i intenzivirano od potpisivanja Vas.sporazuma)
- odsjecanje Tuzle od ostalih dijelova slobodne teritorije ( ofanziva na Olovo zima 1993/94 )
ABIH:
- deblokada Sarajeva ( pokusano vojnicki , ostvareno politicki u Dejtonu)
- presjecanje Savskog koridora ( ostvareno arbitraznom odlukom )
- presjecanje Drinskog koridora ( nije ostvareno )

Znaci cetnici nisu ostvarili ni jedan od navedenih ciljeva koji su bili potrebni da bi se ostvarila vojna pobjeda a bosanska strana je ostvarila 2 od 3 kroz Dejton i poslije Dejtona. Bilo kako bilo ako se ima izbora bolje je 10 godina sjediti za stolom nego jedan dan u rovu a Vasingtonski sporazum je bio prvi korak prvo slamanja Tudjmanove agresije a onda i velikosprske.

[kv99]

Pa tko jer onda dobio u washingtonu ???

Pa lijepo sam ti napisao : dobila je Hrvatska kao drzava i dobila je Bosna i Hercegovina kao drzava. Izgubili su Tudjmanova politika pokusaja podjele Bosne i Hercegovine a to znaci izgubio je isprdak .

[emillio estevez]

Pa tko jer onda dobio u washingtonu ???

Pa lijepo sam ti napisao : dobila je Hrvatska kao drzava i dobila je Bosna i Hercegovina kao drzava. Izgubili su Tudjmanova politika pokusaja podjele Bosne i Hercegovine a to znaci izgubio je isprdak .

aha sorry ,, je ,,zgodni je htjeo tako

[kv99]

Pa tko jer onda dobio u washingtonu ???

Pa lijepo sam ti napisao : dobila je Hrvatska kao drzava i dobila je Bosna i Hercegovina kao drzava. Izgubili su Tudjmanova politika pokusaja podjele Bosne i Hercegovine a to znaci izgubio je isprdak .

aha sorry ,, je ,,zgodni je htjeo tako

Ne znam ko je zgodni ali znam da krivoustom nije bilo bas lahko da se odrekne svog projekta ali kada je doslo da se bira Hrvatska u avnojevskim granicama ili krnjava Hrvatska bez SAO Krajine ali sa ispdrkom ...izbor je pao na avnoj Tako da je Hrvatska time dobila ali je isprdak izgubio sto znaci da je time i Bosna i Hercegovina dobila. Mozda se krivousti ne bi tada ni odrekao isprdka ali se nadao da ce moci politicki da ostvari ono sto je Vasingtonskim sporazumom priznao da ne moze na silu ali nije ispalo tako jer sto bi ameri rekli : d rest is histori .

[emillio estevez]

zgodni je Alija
krivousti je Franjo ili po tvome isprdak

ja mislim obrnuto

[poznanik]

1 ) Odkud tvrdis da "srpska strana " kontrolise 49 % ? Ili ti nije poznato da je arbitraznom odlukom uspostavljen brcko distrikt gdje je ta "srpska strana " izgubila administrativnu i politicku vlast pa ne uvazavas trenutno stanje ili nam pises iz 2000 godine ? Dodik i svi ostali velikosrbi citavo vrijeme pokusavaju da negiraju trenutno stanje tvrdeci da i danas imaju administrativnu i politicku kontrolu nad 49 % Bosne i Hercegovine a kako znam da nisi velikosrbin cudi me da i ti to zagovaras ? ...

...Znaci cetnici nisu ostvarili ni jedan od navedenih ciljeva koji su bili potrebni da bi se ostvarila vojna pobjeda a bosanska strana je ostvarila 2 od 3 kroz Dejton i poslije Dejtona. Bilo kako bilo ako se ima izbora bolje je 10 godina sjediti za stolom nego jedan dan u rovu a Vasingtonski sporazum je bio prvi korak prvo slamanja Tudjmanove agresije a onda i velikosprske.

I da je samo 1 % BiH teritorije ostao pod ingerencijom paradržavne i paravojne organizacije koja je glavni pokretač rata i krivac za hiljade žrtava, za uništenu privredu i za narednih nekoliko decenija, uništeno zdravlje stanovništva, ugroženo ekonomsko-socijalno stanje - bilo bi puno! A ne 49 ili 47...%

Ne shvatam kako ti nije jasno da je srpska strana apsolutni pobjednik rata sa gotovo 100% ostvarenim ciljevima. Najveći gubitnik su građani BiH koji su glasali za nezavisnost i suverenitet i 100% teritorijalni integritet svih nivoa vlasti na cjelokupnom području države.

[kv99]

1 ) Odkud tvrdis da "srpska strana " kontrolise 49 % ? Ili ti nije poznato da je arbitraznom odlukom uspostavljen brcko distrikt gdje je ta "srpska strana " izgubila administrativnu i politicku vlast pa ne uvazavas trenutno stanje ili nam pises iz 2000 godine ? Dodik i svi ostali velikosrbi citavo vrijeme pokusavaju da negiraju trenutno stanje tvrdeci da i danas imaju administrativnu i politicku kontrolu nad 49 % Bosne i Hercegovine a kako znam da nisi velikosrbin cudi me da i ti to zagovaras ? ...

...Znaci cetnici nisu ostvarili ni jedan od navedenih ciljeva koji su bili potrebni da bi se ostvarila vojna pobjeda a bosanska strana je ostvarila 2 od 3 kroz Dejton i poslije Dejtona. Bilo kako bilo ako se ima izbora bolje je 10 godina sjediti za stolom nego jedan dan u rovu a Vasingtonski sporazum je bio prvi korak prvo slamanja Tudjmanove agresije a onda i velikosprske.

I da je samo 1 % BiH teritorije ostao pod ingerencijom paradržavne i paravojne organizacije koja je glavni pokretač rata i krivac za hiljade žrtava, za uništenu privredu i za narednih nekoliko decenija, uništeno zdravlje stanovništva, ugroženo ekonomsko-socijalno stanje - bilo bi puno! A ne 49 ili 47...%

Ne shvatam kako ti nije jasno da je srpska strana apsolutni pobjednik rata sa gotovo 100% ostvarenim ciljevima. Najveći gubitnik su građani BiH koji su glasali za nezavisnost i suverenitet i 100% teritorijalni integritet svih nivoa vlasti na cjelokupnom području države.

U pravu si da je i 1 % puno je ali nije to ono sto oni zele. Sigurno dobro znas koje su strateske ciljeve sebi odredili i koliko su ih ostvarili ? Dobro znas da su u vrijeme potpisivanje Dejtonskog sporazuma dozivjeli to kao poraz svojih ciljeva i sigurno dobro znas kakvo je tada bilo stanje. Tada su imali sve odlike drzave ( vojska, valuta, teritorijalna povezanost , korakom stati na teritoriju gdje su bili vecina je bila misaona imenica a kamoli da se iko ikada vrati da zivi itd-itd). Sjeti se samo da ti je neko pricao ne samo 1993 vec i 1996 da ce danas drzavna policija da hapsi cetnike svuda po drzavi, da ce cetnici izgubiti kontrolu ne samo oko Sarajeva vec i Brckog , da ma koliko te ne zelili da placaju poreze, carine drzavi Bosni i Hercegovini a to rade, da im sudi drzavni sudija i tuzilac da li bi mu vjerovao ? Znam da je to mozda malo ali to je mnogo -mnogo vise nego sto su oni ikada mogli da zamisle kada su krenuli ubijati i protjeravati 1992.
P.S Znacenje Brckog nije u velicini vec mjestu i to znaju cetnici i zato i danas negiraju da su ga izgubili i zato i govorim nema vise 49 % jer 49 % znaci da imaju Brcko ali to je bilo prije ali danas ne. Ni politicki , ni administrativno a ni faktickim stanjem na terenu. Nema vise onog Brckog gdje je bilo 3 % ne-srba jer je sve preko toga bilo za njih previse. Sigurno dobro znas da su najjace i najbolje jedinice drzali oko Sarajeva i kod Brckog i sigurno dobro znas i zbog cega a ta mjesta su izgubili politicki jer su bili primorani vojnicki. Zato i kazem , nije onako kako bi oni zeljeli da jeste, nije ni blizu tih 100 % jer da jeste ni ja a ni ti ne bi bili ovdje na forumu vec bi nas trazili po rupama i rijekama ako bi iko imao da nas trazi .

[kv99]

zgodni je Alija
krivousti je Franjo ili po tvome isprdak

ja mislim obrnuto

Isprdak je onaj pokusaj kopiranja SAO Krajine u Bosni i Hercegovini koji je Tudjman pokusao da izvede. Ja njega ne bi zvao isprdak , to je uvreda, ja samo kazem onako kako jeste, krivousti bivsi Titin general koji ga je tako pokusao da kopira od voza, garde, DB, kontrole TV ali opet nije mogao da bude kao Tito.

[Kurir Operativnog]

Pa tko jer onda dobio u washingtonu ???

Dobila je strana koju je predstavljala Vlada BiH, jer je Vašingtonski sporazum bio osnov za proširenje teritorije koju je do tad kontrolisala, sa 20-ak % na oko 35% (sa tendencijom daljeg povećanja);
Dobila je Republika Hrvatska koja je nakon ovoga dobila odrešene ruke da završi sa Krajinom.
Dobili su Amerikanci jer su potvrdili svoj politički primat u odnosu na Evropljane.

Izgubili su Krajiški Srbi jer je Hrvatska dobila odrešene ruke da završi sa Krajinom;
Izgubili su Srbi u BiH jer su se druge dve zaraćene strane ujedinile protiv njih, a kad ni to nije bilo dovoljno, onda su pojačane vojskom RH, čime je teritorija pod njihovom efikasnom kontrolom srezana sa 70-ak % na 42-3%, sa (u tom momentu tendencijom daljeg pada).
Izgubili su Hrvati u BiH jer je njihovim "entitetom" (samo što se tada to nije tako zvalo) Tuđman platio Krajinu.

[Kurir Operativnog]

Ne shvatam kako ti nije jasno da je srpska strana apsolutni pobjednik rata sa gotovo 100% ostvarenim ciljevima. Najveći gubitnik su građani BiH koji su glasali za nezavisnost i suverenitet i 100% teritorijalni integritet svih nivoa vlasti na cjelokupnom području države.

U tom ratu nije bilo apsolutnog pobednika ako ratne profitere ne računam, već su svi ponešto izgubili - neki manje neki više.

Građani koji su glasali za nezavisnost su nezavisnost i ostvarili.

Ne znam šta ti znači "teritorijalni integritet svih nivoa vlasti", to si valjda sastavio dve stvari u jednu, ali teritorijalni integritet je ostao sačuvan (BiH nije menjala granice), organizacija vlasti je definisana Ustavom BiH tako da nema "paradržavnih" organa na teritoriji BiH (ne znam da li je eventualno D. Maoča izuzetak ), a sad to što iz tvoje perspektive federalne države nemaju teritorijalni integritet nezavisnost i suverenitet, to je nešto sasvim drugo...

[poznanik]

Pa tko jer onda dobio u washingtonu ???

Dobila je strana koju je predstavljala Vlada BiH, jer je Vašingtonski sporazum bio osnov za proširenje teritorije koju je do tad kontrolisala, sa 20-ak % na oko 35% (sa tendencijom daljeg povećanja);...Izgubili su Srbi u BiH jer su se druge dve zaraćene strane ujedinile protiv njih, a kad ni to nije bilo dovoljno, onda su pojačane vojskom RH, čime je teritorija pod njihovom efikasnom kontrolom srezana sa 70-ak % na 42-3%, sa (u tom momentu tendencijom daljeg pada)...

@Kurir, zaboravljaš da je Vlada Republike BiH tada bila jedini legitimni i legalni predstavnik države BiH, da je Armija RBiH bila jedina legitimna i legalna oružana snaga u BiH, i da je tada veći dio BiH bio protuustavno okupiran od strane paravojnih snaga VRS i HVO. Kako će neko ko je u poziciji da brani i oslobađa okupiranu državnu teritoriju biti dobitnik, ako je nakon pregovora stekao nadpolovičnu površinu, ostajući izvan administrativne uprave nad ostatkom te teritorije

VRS kao oružani izvršilac političkih naloga SDS-a, kasnije i nelegitimne paradržavne uprave RS, jedini je dobitnik nakon rata, posebno uz činjenicu da je SDS - vodeća politička organizacija bila ravnopravan pregovarač i politički subjekt, unatoč zabrani djelovanja i njenom proglašenju terorističkom organizacijom od strane Vrhovnog suda RBiH.

U BiH još niko nije pokrenuo krivični postupak protiv inicijatora i vođa oružane pobune i pokušaja državnog udara iz '92. godine.

Sa zadnjom rečenicom se slažem - Izgubili su Srbi (u BiH), jer su naivno i slijepo vjerovali političkim vođama SDS, koji su ih doveli do današnjeg jada i bijede u prostom dnevnom preživljavanju, slično kako su i neki drugi vjerovali svojim vođama, nakon rata

[Nekako s proljeća]

Mislim da , prije svega članova koji čitaju sadražaj ove teme jasno određenog naslova, a koji nisu bili ''punoljetni '' u vrijeme kada je Wašingtonski sporazum potpisan....dajte malo da im olakšamo i učinimo preglednijim taj period.Nema smisla da mi tipkamo na ovoj temi ukoliko će neko sa nje odlaziti sa još većom konfuzijom u glavi o suštini ove teme.Ja ću pokušati nešto u tom smislu, pa ako ne bude dovoljno dobro, korigujte me slobodno.
Ključna riječ je sporazum, u ovoj temi tzv Wašingtonski sporazum iz Marta 1994 godine.

Prije ovog sporazuma su poznati neki drugi u čijoj su se pozadini odvijale aktivnosti o teritorijalnoj podjeli BiH. Iz tih razloga su politički pregovori uvijek bili kombinirani s vojnim pritiscima, bilo da su vojne aktivnosti poticale političke pregovore, bilo da su politički pregovori i«mirovni planovi» poticali vojne aktivnosti.
Izvor: http://www.zatebebih.ba/korak/korak22.pdf

Prvi mirovni plan koji je izrađen za BiH bio je Kutiljerov plan iz Lisabona. Politička logika tog plana i njena dosljedna praktična primjena vodila je direktno u podjelu države Bosne i Hercegovine. Osnovna teza tog plana o «tri konstitutivne jedinice» koje su nacionalno određene i koje su u odnosu na državu BiH konstitucionalne, otkrivala je stvarni smisao i cilj tog plana – BiH se dijelila na tri nacionalna područja kojima je dodijeljena konstitucionalnost i koja su time postala tri nacionalne države u BiH.Temeljna praktična poteškoća provedbe ovog plana bila je kako odrediti granice ovih «konstitucionalnih jedinica» s obzirom na činjenicu etničke izmiješanosti stanovništva i nepostojanja čistih etničkih područja u BiH. Činjenica da su neka područja bila etnički homogena samo je povećavala problem jer ona svojim obimom nisu zadovoljavala ideju «konstitutivne jedinice». Tako je ovaj plan ustvari počivao
na matrici nacionalnog objedinjavanja i homogenizacije teritorija što je bilo signal nacionalnim politikama da dovršavaju svoje strateške programe, kako političke tako i vojne.

Drugi mirovni plan je bio Vens-Owenov koji je nešto otvorenije predstavljao ideju podjele BiH, s tim što je ovaj plan to prikrivao nacionalno mješovitim «provincijama».
Radi toga je on bio prihvatljiviji većini tadašnjih političkih lidera koji su imali moć odlučivanja o ovom
važnom pitanju. Međutim, ovaj plan je imao ugrađen mehanizam poticanja vojnih sukoba i on je izravnije od Kutiljerovog plana povezao mirovne pregovore i vojne aktivnosti. Ovim planom je bilo predviđeno tzv. pretpočinjavanje vojnih jedinica u skladu s nacionalnom strukturom stanovništva u «provincijama». Tako je sam mirovni plan inicirao formiranje nacionalnih vojski u «provincijama» koje su trebale konstituirati BiH. Budući da su nacionalne vojske dijelom već bile formirane ili su bile u fazi formiranja, Vens-Owenov plan je bio osnova za dovršenje ovog procesa i politički nalog međunarodne zajednice da se na jednom etničkom području može formirati samo jedna vojska. Faktički je to bila zapovijed da se vojne jedinice drugih etničkih skupina razoružaju i potčine.
Ovo je imalo posebno tragičan ishod u srednjoj Bosni i dolini Neretve gdje su do tada postojale nacionalno mješovite vojne jedinice Hrvata i Muslimana (kako je tada bilo nacionalno ime Bošnjaka i koje ću radi jasnoće koristiti u tekstu). Treba se prisjetiti zapovijedi tadašnjeg predsjedavajućeg Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića kojom
je Muslimane pozvao da ulaze u HVO «jer je to i njihova vojska». Bilo je to vrijeme kada se HVO formirao u funkciji obrane BiH od srbijansko- crnogorske agresije i od Karadžićevih paravojnih jedinica. Zapovjednici HVO Posavine i Mostara tada su bili Muslimani. Vojne jedinice TO RBiH su također bile nacionalno mješovite iako su bile formirane u područjima gdje su Muslimani bili većinsko stanovništvo. Takav HVO i TO kao paralelne vojne formacije imali su zajedničke vojne zadatke i dobru koordinaciju, uključujući uspostavu i čuvanje crte obrane prema već formiranoj Karadžićevoj vojski ojačanoj s JNA i paravojnim formacijama i rezervistima iz Srbije i Crne Gore.Vens-Owenov plan s idejom «pretpočinjavanja» bio je inicijalna kapisla sukoba HVO i TO koja će se transformirati u Armiju BiH.Tadašnji ministar obrane «Herceg-Bosne» izdao je odmah zapovijed, bez obzira što ovaj mirovni plan još nije bio usvojen, o «pretpočinjavanju», što je praktično značilo razoružavanje Muslimana, prvo u HVO, zatim «potčinjavanje» jedinica TO na područjima onih «provincija» koje su po Vens-Owenovom planu pripadale Hrvatima. Vens-Owenov plan je bio direktno u funkciji iniciranja hrvatsko-muslimanskog sukoba. Pošto su dolina Neretve i srednja Bosna bili etnički najmješovitija područja a interesi za nacionalizacijom teritorije bili najizraženiji, na tim područjima je izbio sukob. Iako će ovaj plan na kraju biti odbačen, sama njegova pojava je politički legitimirala formiranje nacionalnih vojnih jedinica i stvaranje etnički čistih područja. Funkcioneri «Herceg-Bosne» su već formirane jedinice HVO stavili u funkciju obrane granica svojih nacionalnih «provincija» i stvaranja jedinstvene i homogene hrvatske teritorije u BiH.U međuvremenu, Karadžić je uz pomoć JNA, Miloševića i raznih paravojnih jedinica iz Srbije, uveliko dovršavao taj projekt. Njegov problem je bio što se Vens-Owenov plan pojavio u fazi kada projekt još nije bio dovršen tako da ga on nije mogao prihvatiti i stati na pola puta. Mirovni plan je propao formalno ali se on praktično provodio vojnim aktivnostima – osvajanjem teritorije, zločinima koji su bili u funkciji etničkog čišćenja i genocidom.

Treći mirovni plan je bio Owen-Stoltenbergov. Ovaj dvojac međunarodne zajednice vodio je mirovne pregovore u Ženevi, u jesen 1993. godine, u vrijeme najžešćih vojnih sukoba u BiH. Njihovi mirovni pregovori i plan koji su ponudili otišli su korak dalje od prethodnog. Osnova pregovora bio je plan etničke podjele BiH koji su oni nazvali «Unija tri republike». Podjela više nije skrivana ni «konstitutivnim jedinicama» ni «provincijama» već je bila pretpostavka «mirovnog rješenja za BiH». Republika BiH koja je još formalno postojala i bila međunarodno priznata država u «mirovnom rješenju» Owena i Stoltenberga je nestala u konstituciji tri nacionalne «republike». Ovaj plan je sadržavao u sebi neskriveno Kutiljerovu ideju o «tri konstitutivne jedinice» i Vens-Owenovu ideju o nacionalizaciji teritorija, samo što je on obje ove ideje finalizirao u nacionalnim «republikama». «Unija BiH» je bila samo maska prelaznog rješenja u kome bi se potpuno konstituirale nacionalne države u BiH i nakon toga razdružile.
S obzirom na već formirane paradržavne tvorevine Srba i Hrvata- «Republike srpske» i «Herceg-Bosne», nije teško bilo predvidjeti da će A.Izetbegović kao nacionalni lider, u finalizaciji ovoga plana, izaći sa svojim prijedlogom. To se desilo 07.02.1994.godine, dva dana pred zakazano parafiranje ženevskog «mirovnog paketa», na sjednici
Skupštine Republike Bosne i Hercegovine. Skupština je trebala odlučiti u kakvom sastavu će državna delegacija otići u Ženevu i što će potpisati. U teškoj i polemičnoj raspravi SDA stranka izlazi sa prijedlogom
da se pripremljeni «Ženevski paket» preformulira i da se treća predviđena «republika» u okviru «Unije tri republike» proglasi «Muslimanskom državom». Na Izetbegovićevu intervenciju ovaj prijedlog je Skupština prihvatila.
Međutim, i ovaj plan je kao i prethodni imao temeljni problem – kuda povući granice budućih «republika» i kako riješiti problem u nacionalno mješovitim područjima?
Pošto je Tuđman u dogovoru s Miloševićem predao ovome Posavinu u kojoj su Hrvati i Muslimani 1991.godine činili većinu stanovništva, Karadžić je kompaktirao nacionalnu teritoriju Srba u BiH. Detalje tog projekta dogovorili su u Grazu Boban i Karadžić, zatim Boras i Krajišnik, a manje «intervencije» na terenu dovršavale postrojbe HVO i
vojska RS-a. Ostao je problem srednje Bosne i doline Neretve. Čini se da je u toj situaciji dolina Neretve bila manji politički problem jer je Neretva prirodna granica i vojske koje su se borile da ovladaju ovim područjem već su bile raspoređene oko nje i čvrsto držale svoje linije.
Srednja Bosna je i vojno i politički predstavljala mnogo veći problem jer nije bilo prirodne granice razgraničenja a zbog potpune nacionalne izmiješanosti stanovništva ona se i nije mogla povući. Tu liniju je povlačila vojska, odnosno HVO i Armija BiH i od tog odnosa snaga zavisili su politički i mirovni pregovori u Ženevi. I Hrvati i Muslimanisu imali izrazit nacionalni interes da im u konačnom razgraničenju i u formiranju nacionalnih «republika» u BiH pripadne ovo područje.
Hrvati su pretežno naseljavali Lepeničko-Lašvansku dolinu koja obuhvaća veliko područje od Kiseljaka do Travnika i Dobretića na Vlašiću. Muslimani su bili većinsko stanovništvo u Uskopsko-Vrbaskoj dolini koja se proteže od Gornjeg Vakufa do Jajca. Oba ova područja su u predviđenoj nacionalnoj podjeli države dospjela u nezavidnu poziciju. Lepeničko-Lašvanska dolina je upravo Uskopsko-Vrbaskom dolinom bila odvojena od većinskog hrvatskog područja zapadne Hercegovine; Uskopsko-Vrbaska dolina je upravo Lepeničko-Lašvanskom dolinom bila odvojena od doline rijeke Bosne u kojoj su Muslimani bili većina, odnosno nalazila se između dva hrvatska nacionalna područja.
Pošto je princip «Ženevskih pregovora» bio formiranje i objedinjavanje nacionalnih teritorija, ovi pregovori su faktički poticali HVO i Armiju BiH da vojničkim sredstvima povuku granice «republika». Za pregovaračkim stolom se nitko nije usudio odreći «svoje» nacionalne teritorije ili one za koju se ima interes, jer bi to imalo teške i dalekosežne političke posljedice. Kao najveći ustupak koji je napravljen da bi se «konačno došlo do mira», bio je onaj Franje Tuđmana kada je odustao od zahtijeva da Kreševo, Kiseljak i Fojnica budu u budućoj «hrvatskoj republici». (Tu svoju odluku je objašnjavao dva puta na HRT -u). Sa svoje strane, Izetbegović je također ponudio žrtvu. Na mirovnim pregovorima u Bonnu, koji su vođeni 9. i 10. januara 1994. davao je Tuđmanu zapadnu Hercegovinu, «i da nas ostavi na miru». On je cijelu srednju Bosnu želio imati u «bosanskoj republici». (I danas
se špekulira u hrvatskim medijima da sam ovu Izetbegovićevu «ponudu» Tuđmanu nosio ja. To nije istina. Izetbegović je to od mene tražio ali sam to odbio. Svjedok tih razgovora je bio gospodin Hidajet Biščević).
Problem srednje Bosne dakle nije bio rješiv ni politički za pregovaračkim stolom, ni vojnički - vojnim ovladavanjem tim područjem. Srednja Bosna i stanovništvo koje je tamo živjelo i ostalo u toku rata, bez obzira na nacionalnu pripadnost, postali su taoci i žrtve mirovnih pregovora. Što je svijest o njihovoj bezizlaznoj situaciji bila jasnija,
vojni sukobi su bili sve žešći jer su bili pod egzistencijalnim koliko i
političkim pritiskom.
Jedino rješenje u ovoj situaciji je bilo prekid pregovora koji dijele BiH i koji potiču vojna osvajanja. Bilo je jasno da svako jednostrano vojno zaposjedanje srednje Bosne vodi direktno u nacionalnu podjelu države, jer bi vojnički iscrtanu granicu priznali i pregovarači i medijatori pregovora – Owen i Stoltenberg.
Za ovakvo rješenje trebalo je dakle prekinuti «Ženevske pregovore » i zaustaviti vojne sukobe u srednjoj Bosni. Pregovori su se mogli prekinuti samo u situaciji u kojoj se vojni sukobi ne razbuktavaju, a to je značilo otpočeti odmah nove pregovore na drugačijim osnovama. To je trebalo učiniti brzo jer je vrijeme radilo u korist eskalacije
rata – Tuđman je već bio poslao hrvatske brigade prema Prozoru sa zadatkom da se spoje sa HVO srednje Bosne; Armija BiH je žurila izbaciti HVO s područja srednje Bosne i vršila snažni pritisak na Kiseljak i Vitez. U svemu tome najveći problem je bio spriječiti iseljavanje stanovništva s tih područja jer se u tom slučaju lakše povlačila i vojska.
Ostanak stanovništva u ratnom području bio je opet poseban rizik za to stanovništvo. – Utješno je bilo samo to što se narod ipak nije iseljavao već se zadržavao s vojskom koja mu je davala sigurnost i vjeru za opstanak. Onaj dio naroda koji se nalazio u području pod kontrolom vojske drugog naroda samo se raselio u područje pod kontrolom
svog naroda. Većina je ipak ostala u srednjoj Bosni.
U takvoj situaciji i vremenskoj stisci, iza leđa oficijelnih «mirovnih» pregovora u Ženevi, pripremao se drugi i drugačiji mirovni plan. Pripremala ga je grupa hrvatskih intelektualaca okupljena oko tek formirane HSS BiH i Hrvatskog Koordinacijskog odbora koji su činili u to vrijeme jedinu ali veoma otvorenu i principijelnu opoziciju u BiH vladajućem HDZ-u i F. Tuđmanu i njihovoj paradržavnoj tvorevini «Herceg- Bosni». Za taj plan su znali članovi Predsjedništva BiH, znali su za temeljne principe na kojima se on izrađivao i dali mu političku podršku.
U samoj proceduri nastavka Ženevskih pregovora i donošenja potrebnih odluka u Skupštini BiH, stvarao se prostor za finalizaciju tog plana i njegovu legalizaciju kako bi mogao biti ponuđen na nastavku pregovora. Prethodno je grupa koja ga pripremala sazvala Sabor Hrvata BiH 06.02.1994.godine u Sarajevu kako bi legitimirala plan kao
političko rješenje hrvatske opozicije u BiH, koja je okupljala intelektualce, predstavnike oficijelnih institucija Katoličke crkve, izbjegličke udruge iz srednje Bosne i Posavine, predstavnike političkih stranaka i kulturnih i drugih hrvatskih institucija koje su djelovale u Sarajevu i šire, te predstavnike dijaspore.
Plan je dobio potreban i legitimitet i legalitet tako da se mogao u nastavku Ženevskih pregovora pojaviti kao zvaničan plan državne delegacije koju su predvodili Haris Silajdžić, Miro Lazović i Ivo Komšić. Usprkos odbijanju Owena i Stoltenberga, te delegacija Karadžića i Tuđmana da se o planu raspravlja, morali su ga staviti na dnevni red
jer je plan prošao proceduru u Skupštini BiH. To što su plan odbili nije imalo nikakav značaj. Državnoj delegaciji BiH je to bio povod za prekid Ženevskih pregovora, izbacivanje iz mirovnih pregovora o BiH Owena i Stoltenberga i njihovog plana o nacionalnoj podjeli BiH kroz «Uniju tri republike». U tom trenutku je bilo bitno da državna delegacija ima u ruci plan koji ne dijeli već integrira državu kroz kantonalno uređenje.

[Nekako s proljeća]

Pregovaračke stolice u Ženevi se nisu bile ni ohladile a iz američke administracije dolazi poziv da se novi mirovni projekt donese u Washington i objasni. Ono što je poslije toga slijedilo bio je Washingtonski sporazum.
Značaj ovoga plana i svih aktivnosti oko njega, sve do usvajanja u Washingtonu, ogledao se u njegovom političkom utjecaju na vojne sukobe u srednjoj Bosni. Samo sazivanje Sabora Hrvata i objelodanjivanje plana smanjilo je napetosti između Hrvata i Muslimana, a težište političkih sukoba se iz Zagreba i Gruda prenijelo na Hrvatsko Narodno Vijeće kao izvršno tijelo Sabora i njegovo čelništvo. Vojnici HVO i Armije BiH su automatski smanjili svoje aktivnosti i nastalo je zatišje u kome se iščekivao novi plan koji zaustavlja rat. Sa parafiranjem sporazuma u Washingtonu, na borbenim linijama HVO i Armije BiH oružje je potpuno utihnulo a na nekim mjestima vojnici su, tako se govorilo, iz rovova izašli bez oružja i krenuli jedni prema drugima. – To je bio dokaz njihove iscrpljenosti i prevelike želje za mirom.
Washingtonskim sporazumom koji nije dijelio državu već je integrirao, postignuta su ona politička rješenja koja su sačuvala jedinstvo srednje Bosne i koja su stvorila pretpostavke za daljnje mirovne pregovore i integraciju cijele države. Srednja Bosna i dolina Neretve su integrirani u jedinstvene kantone sa paritetnom nacionalnom vlašću
što je omogućilo opstanak njihovih stanovnika i povratak onih koji su bili raseljeni.

Sa takvim rješenjima se dočekao Daytonski mirovni sastanak koji je nažalost išao u drugom smjeru i koji je imao za cilj legalizaciju postojećeg stanja a ne reintegraciju zemlje.Ali to je već druga tema...

[poznanik]

...Washingtonskim sporazumom koji nije dijelio državu već je integrirao, postignuta su ona politička rješenja koja su sačuvala jedinstvo srednje Bosne i koja su stvorila pretpostavke za daljnje mirovne pregovore i integraciju cijele države. Srednja Bosna i dolina Neretve su integrirani u jedinstvene kantone sa paritetnom nacionalnom vlašću, što je omogućilo opstanak njihovih stanovnika i povratak onih koji su bili raseljeni.
Sa takvim rješenjima se dočekao Daytonski mirovni sastanak koji je nažalost išao u drugom smjeru i koji je imao za cilj legalizaciju postojećeg stanja a ne reintegraciju zemlje.Ali to je već druga tema...

O kojoj integraciji pišeš, kad je poznato, a i napisao sam u postu iznad, da je Washingtonskim sporazumom formirana Federacija BiH - administrativno područje BiH koje je bilo pod političkom upravom legitimne i legalne Vlade RBiH i vojnom nadležnošću Armije RBiH i političke uprave nelegitimne HZHB i njihovih vojnih formacija, čime je priznata okupacija ostatka teritorije RBiH, koja je bila pod kontrolom paradržavne organizacije RS i njihove Vojske. Iznio sam svoj stav da je taj Sporazum čin veleizdaje, i ponavljam ga.

Posebno uz činjenicu da je kroz Washingtonski sporazum predviđeno ujedinjenje tog federalnog dijela BIH teritorije sa Hrvatskom u konfederalni državni oblik vladavine, čime se dala mogućnost srpskoj strani da i ona proglasi konfederaciju sa (tada) SR Jugoslavijom, čime bi definitivno bile ukinute AVNOJ-evske granice BiH.

[kv99]

...Washingtonskim sporazumom koji nije dijelio državu već je integrirao, postignuta su ona politička rješenja koja su sačuvala jedinstvo srednje Bosne i koja su stvorila pretpostavke za daljnje mirovne pregovore i integraciju cijele države. Srednja Bosna i dolina Neretve su integrirani u jedinstvene kantone sa paritetnom nacionalnom vlašću, što je omogućilo opstanak njihovih stanovnika i povratak onih koji su bili raseljeni.
Sa takvim rješenjima se dočekao Daytonski mirovni sastanak koji je nažalost išao u drugom smjeru i koji je imao za cilj legalizaciju postojećeg stanja a ne reintegraciju zemlje.Ali to je već druga tema...

O kojoj integraciji pišeš, kad je poznato, a i napisao sam u postu iznad, da je Washingtonskim sporazumom formirana Federacija BiH - administrativno područje BiH koje je bilo pod političkom upravom legitimne i legalne Vlade RBiH i vojnom nadležnošću Armije RBiH i političke uprave nelegitimne HZHB i njihovih vojnih formacija, čime je priznata okupacija ostatka teritorije RBiH, koja je bila pod kontrolom paradržavne organizacije RS i njihove Vojske. Iznio sam svoj stav da je taj Sporazum čin veleizdaje, i ponavljam ga.

Posebno uz činjenicu da je kroz Washingtonski sporazum predviđeno ujedinjenje tog federalnog dijela BIH teritorije sa Hrvatskom u konfederalni državni oblik vladavine, čime se dala mogućnost srpskoj strani da i ona proglasi konfederaciju sa (tada) SR Jugoslavijom, čime bi definitivno bile ukinute AVNOJ-evske granice BiH.

Kao sto navodis tim sporazumom je stvorena Federacija na jednom dijelu Bosne i Hercegovine ali si zaboravio da navedes da je to bolje nego sto je teoretski bilo moguce prije sporazuma. Prije tog sporazuma, u zimu/proljece 93/94 je ne samo u Evropskim krugovima vec i u dijelu americke administracije bio prijedlog da se prizna tadasnje TRENUTNO stanje na terenu . Sigurno se dobro sjecas kako je tada bilo, u tu zimu i gdje su bile pozicije koje bi se tako zacementirale i gdje bi imao priznanje EU/USA/UN granica Smrdije na Miljacki i hrvatske u Kiseljaku. Odbijanje pregovora i nastavak borbi sa hrvatskom bi bilo ono sto bi cetnici najvise zeljeli. Odbijanjem pregovora i vasingtonskog sporazuma bi nastao totalni rat do istrebljenja sa Hrvatskom i cetnici ne bi trebali metka poslije toga da opale da bi unistili i zadnjeg Bosnjaka i zadnji pedalj svega sto lici na Bosnu i Hercegovinu. Potpisivanjem Vasingtonskog sporazuma zaustavljena je hrvatska vojna agresija na Bosnu i Hercegovinu i postavljeni su uslovi za efikasnu odbranu od cetnicke agresije. Gledano nazada vidimo da se tzv hb poslije i politicki unistila i da cetnici ne samo da nisu dobili ono sto su zeljeli vec da su i dalje od svog cilja , ne samo gledano na 1992-95 vec i 1996 kada su imali sva obiljezja drzave a danas nista od toga. Moze krkan galamiti koliko hoce ali cetnici su danas dalje od svog cilja nego sto su bili tada a Vasingtonski sporazum je bio prvi korak u tom pravcu.

[Kurir Operativnog]

@Kurir, zaboravljaš da je Vlada Republike BiH tada bila jedini legitimni i legalni predstavnik države BiH...

Da se sad ne sporimo oko tačnosti navoda, ali sve i da je sve tačno, nisam zaboravio nego to nema veze sa suštinom problema da li je ili nije

Iznio sam svoj stav da je taj Sporazum čin veleizdaje, i ponavljam ga.

Da li je ta kako navodiš legitimna i legalna Vlada BiH trebala da nastavi rat sa Hrvatima i Srbima do poslednjeg, bez osvrtanja na zahteve MZ (pre svega SAD)? Tada oni ne bi bili (vele)izdajnici, nego patriote? Koliko bi koštao rizik nastavka rata na 2 fronta, uz gubljenje međunarodne podrške? Ja ne bih da sugerišem odgovore, ali mislim da nemaš dodir sa realnošću.
Ne samo što ne možeš da posmatraš stvari iz konteksta u kom su se dogodile, nego ovo nije čak ni "naknadna pamet" , s obzirom da znamo kako je nakon rata i Vašingtonskog sporazuma, hrvatska zajednica u BiH marginalizovana kao politički subjekt u korist "građanske opcije"...

[poznanik]

@Kurir, zaboravljaš da je Vlada Republike BiH tada bila jedini legitimni i legalni predstavnik države BiH...

Da se sad ne sporimo oko tačnosti navoda, ali sve i da je sve tačno, nisam zaboravio nego to nema veze sa suštinom problema da li je ili nije

Kod "Vlade BiH" mislim naravno i na 6-člano Predsjedništvo RBiH, sve i ostale nivoe vlasti, ostvarene nakon izbora. Samo je legitimna i legalna vlast mogla donositi odluke bitne za državu. Ostali su bili "pobunjenici", kreatori državnog udara, nelegalna, neformalna, paradržavna i paravojna formacija, sviđalo se tebi i ostalima ili ne...

Iznio sam svoj stav da je taj Sporazum čin veleizdaje, i ponavljam ga.

Da li je ta kako navodiš legitimna i legalna Vlada BiH trebala da nastavi rat sa Hrvatima i Srbima do poslednjeg, bez osvrtanja na zahteve MZ (pre svega SAD)? Tada oni ne bi bili (vele)izdajnici, nego patriote? Koliko bi koštao rizik nastavka rata na 2 fronta, uz gubljenje međunarodne podrške? Ja ne bih da sugerišem odgovore, ali mislim da nemaš dodir sa realnošću.
Ne samo što ne možeš da posmatraš stvari iz konteksta u kom su se dogodile, nego ovo nije čak ni "naknadna pamet", s obzirom da znamo kako je nakon rata i Vašingtonskog sporazuma, hrvatska zajednica u BiH marginalizovana kao politički subjekt u korist "građanske opcije"...

Da sam ja imao moć odlučivanja '92. rata ne bi bilo nikako. Moje stajalište je da se svaki konflikt može riješiti dogovorom - razgovorom i kompromisom, jer je samo jedan život vrijedniji od svakog napora i volje za sporazumima. Sasvim je druga tema postojanje volje za kompromisom, postojanje volje za dogovorom, jer je takve volje i namjere nedostajalo na svim zaraćenim stranama. Nažalost, cijena koja je plaćena je pre-previsoka...

Međutim, jedno se nikad ne smije smetnuti s uma, a to je volja naroda, volja građana - birača na legalnim izborima. Građani BiH su izabrali svoje političke predstavnike, izabrali vlast, dali im mandat i povjerenje, i proglasili ih legitimnim. Svako protivljenje odlukama takve vlasti je protupravno - protuustavno djelovanje, kažnjivo u svakoj svjetskoj državi. Ne znam zašto ne bi bilo i u ranijoj RBiH.

Pregovarati sa pobunjenicima, sa oružanom silom i njihovim političkim vođstvom, može se odobravati samo kod pitanja o predaji, bilo oružja, bilo okupiranih pozicija, o odgovornosti, o amnestiji, itd. Svako pregovaranje kojim se udovoljava pobunjenicima, posebno kojim im se dodjeljuje okupirana teritorija na političko i vojno upravljanje - je čin izdaje! To je pravilo staro hiljadama godina, zašto bi BiH slučaj bio izuzetak? Čini mi se da je čak i kroz Krivični zakon RBiH takva radnja bila kažnjiva. O neustavnosti pregovora i postignutih "dogovora" ne treba ni pisati, Ustav RBiH je kršen od strane legitimne vlasti još od '93. pa dalje...

[poznanik]

...Washingtonskim sporazumom koji nije dijelio državu već je integrirao, postignuta su ona politička rješenja koja su sačuvala jedinstvo srednje Bosne i koja su stvorila pretpostavke za daljnje mirovne pregovore i integraciju cijele države. Srednja Bosna i dolina Neretve su integrirani u jedinstvene kantone sa paritetnom nacionalnom vlašću, što je omogućilo opstanak njihovih stanovnika i povratak onih koji su bili raseljeni.
Sa takvim rješenjima se dočekao Daytonski mirovni sastanak koji je nažalost išao u drugom smjeru i koji je imao za cilj legalizaciju postojećeg stanja a ne reintegraciju zemlje.Ali to je već druga tema...

O kojoj integraciji pišeš, kad je poznato, a i napisao sam u postu iznad, da je Washingtonskim sporazumom formirana Federacija BiH - administrativno područje BiH koje je bilo pod političkom upravom legitimne i legalne Vlade RBiH i vojnom nadležnošću Armije RBiH i političke uprave nelegitimne HZHB i njihovih vojnih formacija, čime je priznata okupacija ostatka teritorije RBiH, koja je bila pod kontrolom paradržavne organizacije RS i njihove Vojske. Iznio sam svoj stav da je taj Sporazum čin veleizdaje, i ponavljam ga.

Posebno uz činjenicu da je kroz Washingtonski sporazum predviđeno ujedinjenje tog federalnog dijela BIH teritorije sa Hrvatskom u konfederalni državni oblik vladavine, čime se dala mogućnost srpskoj strani da i ona proglasi konfederaciju sa (tada) SR Jugoslavijom, čime bi definitivno bile ukinute AVNOJ-evske granice BiH.

Kao sto navodis tim sporazumom je stvorena Federacija na jednom dijelu Bosne i Hercegovine ali si zaboravio da navedes da je to bolje nego sto je teoretski bilo moguce prije sporazuma. Prije tog sporazuma, u zimu/proljece 93/94 je ne samo u Evropskim krugovima vec i u dijelu americke administracije bio prijedlog da se prizna tadasnje TRENUTNO stanje na terenu . Sigurno se dobro sjecas kako je tada bilo, u tu zimu i gdje su bile pozicije koje bi se tako zacementirale i gdje bi imao priznanje EU/USA/UN granica Smrdije na Miljacki i hrvatske u Kiseljaku. Odbijanje pregovora i nastavak borbi sa hrvatskom bi bilo ono sto bi cetnici najvise zeljeli. Odbijanjem pregovora i vasingtonskog sporazuma bi nastao totalni rat do istrebljenja sa Hrvatskom i cetnici ne bi trebali metka poslije toga da opale da bi unistili i zadnjeg Bosnjaka i zadnji pedalj svega sto lici na Bosnu i Hercegovinu. Potpisivanjem Vasingtonskog sporazuma zaustavljena je hrvatska vojna agresija na Bosnu i Hercegovinu i postavljeni su uslovi za efikasnu odbranu od cetnicke agresije. Gledano nazada vidimo da se tzv hb poslije i politicki unistila i da cetnici ne samo da nisu dobili ono sto su zeljeli vec da su i dalje od svog cilja , ne samo gledano na 1992-95 vec i 1996 kada su imali sva obiljezja drzave a danas nista od toga. Moze krkan galamiti koliko hoce ali cetnici su danas dalje od svog cilja nego sto su bili tada a Vasingtonski sporazum je bio prvi korak u tom pravcu.

@kv, ovo što si ti napisao je više politički pamflet SDA i svih koji pravdaju nesposobne i kobne, izdajničke odluke Izetbegovića, Silajdžića i njihove klike, koje su unazadile našu državu za proteklih 20 godina i narednih 50

[Nekako s proljeća]

Pretjeruješ, no to je ipak tvoje pravo na lično mišljenje.

[poznanik]

Pretjeruješ, no to je ipak tvoje pravo na lično mišljenje.

U čemu?

[kv99]

O kojoj integraciji pišeš, kad je poznato, a i napisao sam u postu iznad, da je Washingtonskim sporazumom formirana Federacija BiH - administrativno područje BiH koje je bilo pod političkom upravom legitimne i legalne Vlade RBiH i vojnom nadležnošću Armije RBiH i političke uprave nelegitimne HZHB i njihovih vojnih formacija, čime je priznata okupacija ostatka teritorije RBiH, koja je bila pod kontrolom paradržavne organizacije RS i njihove Vojske. Iznio sam svoj stav da je taj Sporazum čin veleizdaje, i ponavljam ga.

Posebno uz činjenicu da je kroz Washingtonski sporazum predviđeno ujedinjenje tog federalnog dijela BIH teritorije sa Hrvatskom u konfederalni državni oblik vladavine, čime se dala mogućnost srpskoj strani da i ona proglasi konfederaciju sa (tada) SR Jugoslavijom, čime bi definitivno bile ukinute AVNOJ-evske granice BiH.

Kao sto navodis tim sporazumom je stvorena Federacija na jednom dijelu Bosne i Hercegovine ali si zaboravio da navedes da je to bolje nego sto je teoretski bilo moguce prije sporazuma. Prije tog sporazuma, u zimu/proljece 93/94 je ne samo u Evropskim krugovima vec i u dijelu americke administracije bio prijedlog da se prizna tadasnje TRENUTNO stanje na terenu . Sigurno se dobro sjecas kako je tada bilo, u tu zimu i gdje su bile pozicije koje bi se tako zacementirale i gdje bi imao priznanje EU/USA/UN granica Smrdije na Miljacki i hrvatske u Kiseljaku. Odbijanje pregovora i nastavak borbi sa hrvatskom bi bilo ono sto bi cetnici najvise zeljeli. Odbijanjem pregovora i vasingtonskog sporazuma bi nastao totalni rat do istrebljenja sa Hrvatskom i cetnici ne bi trebali metka poslije toga da opale da bi unistili i zadnjeg Bosnjaka i zadnji pedalj svega sto lici na Bosnu i Hercegovinu. Potpisivanjem Vasingtonskog sporazuma zaustavljena je hrvatska vojna agresija na Bosnu i Hercegovinu i postavljeni su uslovi za efikasnu odbranu od cetnicke agresije. Gledano nazada vidimo da se tzv hb poslije i politicki unistila i da cetnici ne samo da nisu dobili ono sto su zeljeli vec da su i dalje od svog cilja , ne samo gledano na 1992-95 vec i 1996 kada su imali sva obiljezja drzave a danas nista od toga. Moze krkan galamiti koliko hoce ali cetnici su danas dalje od svog cilja nego sto su bili tada a Vasingtonski sporazum je bio prvi korak u tom pravcu.

@kv, ovo što si ti napisao je više politički pamflet SDA i svih koji pravdaju nesposobne i kobne, izdajničke odluke Izetbegovića, Silajdžića i njihove klike, koje su unazadile našu državu za proteklih 20 godina i narednih 50

Po cemu je pamflet SDA ? Po tome sto bi se pokazalo suicidno nastavak rata sa dva neprijatelja u isto vrijeme ? Mislis li ozbiljno da cinjenica da je vlada u Sarajevu bila legalna promjenilo stanje na terenu ? Vlada bila legalna i kvislinzi nisu smjeli da ista urade a MZ se satrla da nam pomogne Kao vojnik ABIH da li si mogao da kazes cetnicima da ne pucaju na vas ili ustasama da ne pljackaju konvoje hrane i MTS-a jer je vlada u Sarajevu bila legalna? Koliko si metaka dobio za svoju pusku jer je vlada bila legalna ? Mislis li da je iko dao ijedan metak ili jedan gram kruha jer je vlada bila legalna? Teoretski, u skolskoj klupi , kada se uci pravo to sto ti tvrdis ima veze ali realno , nema bas mnogo fajde od toga. Pogledaj malo ne samo ono sto se dogodilo po BiH vec i sta se radi po svijetu i vidjeces da legalnost i realnost su skroz dva razlicita pojma, ono sto bi trebalo da bude i ono sto jeste su dvije razlicite stvari.
Tvrdis isti tako da je pregovaranje sa pobunjenicima izdaja i da je to izuzetak u BiH ali nisi ni tu u pravu. Britanija je pregovarala sa IRA, IRA koja je bila proglasena od citavog svijeta kao teroristicka grupa, Britanija koja je financijski, materijalno, diplomatski , vojno, u svakom pogledu bila jaca od IRA je opet pregovarala sa njima. A ti tvrdis da se ovdje nije trebalo pregovarati ni kada je bilo pitanje opstanka ? Tada nije bilo pitanje teoretskih rasprava sta je legalno ili nije , tada je bilo pitanje fizickog opstanka i opet se na kraju dobilo mnogo vise nego sto je to iko mogao da zamisli pa cak i legalno ali ti smatras da se trebalo boriti do istrebljenja .
I na kraju kazes da smatras da se svaki konflikt moze rijesiti dijalogom i kompromisom ali isto tako smatras da se trebao voditi rat do zadnjeg bosanca i hercegovca pa tako da negiras sam sebe.

P.S Mozes li nam objasniti kako smatras da se trebalo uraditi umjesto da se potpise Vasingtonski sporazum ?