Forum Klix.ba

old_drummer wrote:

Comrad wrote:

cyprus wrote:Ukidanje ocjenjivanja bi uvelo haos u obrazovni sistem. Nisu ni pedagozi čudotvorci da mogu izmislit tek tako način da zainteresuju učenike...

Znam da nisu, ali isto tako znam da je odabran najlaksi nacin. Dodje nastavnik, odradi lekciju, da ocjene i zavrsen pos'o. Dobijes hrpu malih robota koji ti u sekundi znaju izbiflati sve njutnove zakone, ali pojma nemaju kako oni funkcionisu u praksi i sl.

Znam da je ovo utopija, tesko da se ovakav sistem moze promjeniti, nego eto cisto me zanimalo misljenje forumasa.

Kad nam sutra djeca budu trazila tablete za smirenje u 6. osnovne, mozda se opametimo...

Ja za to ne bih krivila ocjene, nego nastavnike i sistem koji ih zaposljava u skoli. Postoje razliciti tipovi nastavnika, neki su vise orjentisani na svoju struku, tj. na usavrsavanje, neki su vise odgojni (takav je bio moj razrednik kroz srednju skolu i hvala mu na tome, i to uz sve ocjene), neki su kreativni itd. Ne mogu svi raditi posao nastavnika, bez obzira na njihov prosjek.
Kad sam vec spomenula razrednika, da i ispricam jednu anegdotu. Naime, to je bilo prije nekih 5-6 godina.

IV razred gimnazije. Djevojka ima sve petice (kasnije je bila i ucenik generacije) i apsolutni je uzor u ucenju, razumijevanju, elokvenciji itd. Na casu lektire, ovaj isti profesor prozove njeno ime i kaze:" X, jesi li ti ikad dobila jedinicu iz bosanskog?" - "Nisam, profesore.", kaze ona. I da bi joj pokazao kakav je i to osjecaj, dao joj je jedinicu taj dan. Ona se nasekirala, ali je na kraju ipak imala peticu zakljucnu i naucila je i tu lekciju. Ta djevojka je moja dobra prijateljica, i u jednom od razgovora je rekla da joj je taj dogadjaj olaksao dane na fakultetu.
I mene je isto sekirao tako ocjenama, ali se svaki put pokazalo da je to radio s nekim "visim" ciljem, da nas nauci nesto sto nema veze ni sa kakvom lektirom. Opet kazem, hvala mu na tome. Da ih je makar vise takvih.

Vecina nastavnika bi bila takva kada ne bi imali ovakav sistem. Ovaj brojcani sistem im omogucava ovakav dosadasnji nacin rada.

Te lektire su meni bile totalno njesra. Ja nijednu lektiru u srednjoj nisam procitao. Nisam htio iz inata. Uvijek sam dobijao jedinicu. Uvijek, a nije da nisam volio citati, bas naprotiv. Tu nije bilo fleksibilnosti. Nije profi palo na pamet da kaze, ajd svi procitajte koju hocete knjigu i dodjite mi sa osvrtom na istu. Ne! Moras citati ep o gilgamesu ko i svi ostali i gotova prica. Tu te odmah ogranicava, ne da ti slobodu. Pa hebo te takvo skolovanje. Mislim iz lektire dati jedinicu. kao eto to ce te natjerati da citas...

Hoćeš sutra u životu raditi šta voliš? Tačnije, je li sad na poslu radiš šta hoćeš, ili ti šef kaže? Sloboda je divna stvar, i slažem se da treba postojati, ali anarhija je već kompleksno društveno uređenje, o njoj treba posebna tema.

komi wrote:pa prolazis ili ne prolazis
povecati nivo za prolaznost na 65% i ok

I tako ćeš spriječiti "učenje za ocjenu", a uvesti "učenje za znanje"?

Hoćeš, ali malo morgen, tako ćeš dobiti još goru situaciju, gdje će se učiti za prolaz, a ne za ocjenu, svi će gledati samo kako da nauče tih 65%, da dobiju prolaz i da su mirni, a neće ih biti briga jesu li išta naučili, a što je najgore neće postojati način da razdvojiš one koji su naučili taman tih 65% i one koji su naučili za svih 100%.

hz__semir wrote:

komi wrote:pa prolazis ili ne prolazis
povecati nivo za prolaznost na 65% i ok

I tako ćeš spriječiti "učenje za ocjenu", a uvesti "učenje za znanje"?

Hoćeš, ali malo morgen, tako ćeš dobiti još goru situaciju, gdje će se učiti za prolaz, a ne za ocjenu, svi će gledati samo kako da nauče tih 65%, da dobiju prolaz i da su mirni, a neće ih biti briga jesu li išta naučili, a što je najgore neće postojati način da razdvojiš one koji su naučili taman tih 65% i one koji su naučili za svih 100%.

Naravno - Prokrustov krevet.

Ja mislim da ocjenama na koje smo naviki nema mjesta u osnovnim skolama. Na zalost, za to bi nam trebao i odgovarajuci nastavni kadar, koji sigurno nemamo.

NightSkyWalker wrote:Americka djeca nemaju pojma niocemu jer im obrazovni sistem nije takmicarski i uciteljica se ne smije namrgoditi na dijete. Sta god da dijete dobije u redu je itd... zato vecina djece uopste ne uzima skolu kao nesto ozbiljno i vecina iz osmih razreda namaju pojma da je Njemacka u Europi.

Ako hocemo da i nasa djeca budu takva, onda ukinimo ocjene i od skole napravimo obdaniste!

P.S. Nema znanja bez ponekad dobivene jedinice i straha od batina!

Jest eto, mi smo pametni a oni su glupi. Opste je poznato da kod nas sve vrvi od strucnih kadrova, naucnih i tehnoloskih otkrica, da ne spominjem da koliko se univerziteta sa svjetske top 100 liste nalazi na na ovom nasem globalnom izvoru mudrosti

Da meni dodje dijete uplakano sa nastave radi necega sto je uradio nastavnik, neko bi bio u debelim problemima. *ebo bi im znanje.

hz__semir wrote:

komi wrote:pa prolazis ili ne prolazis
povecati nivo za prolaznost na 65% i ok

I tako ćeš spriječiti "učenje za ocjenu", a uvesti "učenje za znanje"?

Hoćeš, ali malo morgen, tako ćeš dobiti još goru situaciju, gdje će se učiti za prolaz, a ne za ocjenu, svi će gledati samo kako da nauče tih 65%, da dobiju prolaz i da su mirni, a neće ih biti briga jesu li išta naučili, a što je najgore neće postojati način da razdvojiš one koji su naučili taman tih 65% i one koji su naučili za svih 100%.

Vecina ih danas gleda samo kako da dobije dvicu, ono "za proooolaz". Tako da ti je to u sustini isto.

Hoćeš sutra u životu raditi šta voliš? Tačnije, je li sad na poslu radiš šta hoćeš, ili ti šef kaže? Sloboda je divna stvar, i slažem se da treba postojati, ali anarhija je već kompleksno društveno uređenje, o njoj treba posebna tema.

Ja bih radije da obrazovni sistem, koji i sam sponzorisem placanjem poreza, obrazuje nezavisne mislioce, idealiste i individualce, nego osobe koje ce biti u stanju da se snadju i obave neki posao

dr.Gonzo wrote:

Hoćeš sutra u životu raditi šta voliš? Tačnije, je li sad na poslu radiš šta hoćeš, ili ti šef kaže? Sloboda je divna stvar, i slažem se da treba postojati, ali anarhija je već kompleksno društveno uređenje, o njoj treba posebna tema.

Ja bih radije da obrazovni sistem, koji i sam sponzorisem placanjem poreza, obrazuje nezavisne mislioce, idealiste i individualce, nego osobe koje ce biti u stanju da se snadju i obave neki posao

Daj primjer društva u kojem to imaš. Ni pariška komuna to ne bi mogla garantovati, nažalost.

Mislim da su skandinavske zemlje tu najvise odmakle. Iz mog iskustva, fakat se osjeti i na ljudima

Nadam se da ce nam neko od forumasa iz tih zemalja napisati nesto vise o njihovom obrazovnom sistemu...

Drago mi je to čuti. Kako stoje sa ocjenjivanjem?

[/quote]
Vecina nastavnika bi bila takva kada ne bi imali ovakav sistem. Ovaj brojcani sistem im omogucava ovakav dosadasnji nacin rada.

Te lektire su meni bile totalno njesra. Ja nijednu lektiru u srednjoj nisam procitao. Nisam htio iz inata. Uvijek sam dobijao jedinicu. Uvijek, a nije da nisam volio citati, bas naprotiv. Tu nije bilo fleksibilnosti. Nije profi palo na pamet da kaze, ajd svi procitajte koju hocete knjigu i dodjite mi sa osvrtom na istu. Ne! Moras citati ep o gilgamesu ko i svi ostali i gotova prica. Tu te odmah ogranicava, ne da ti slobodu. Pa hebo te takvo skolovanje. Mislim iz lektire dati jedinicu. kao eto to ce te natjerati da citas... [/quote]




Prvo, tebi niko nije zabranio da citas sta zelis. A ako citas za sebe, onda ti ne bi trebao bit bitan taj "osvrt na tu knjigu pred nastavnikom i eventualno razredom". Ti uvijek imas slobodu da citas ono sta tebe zanima, ali i obavezu da citas ono sto se smatra vaznim, iz bilo kojih razloga.

Drugo, kao neko ko studira knjizevnost, vidim svu vaznost citanja knjizevnih djela koja su svrstana u odredjeni "literary canon" (http://www.wisegeek.com/what-is-a-literary-canon.htm). Shodno tome, nastavnici su dobili plan i program, spisak djela koja su vazna da se procitaju. Sad sto neki ne shvataju vaznost tih djela... To moze biti i do nastavnika, i to ucenika - njegove/njene nazainteresovanosti.

Trece, jedinica se ne daje za lektiru, nego za nepokazivanje saradnje, tj. za nezainteresovanost za djelo, i za neodgovornost. Od malih nogu se trebaju djeca uciti odgovornosti, ako preuzmes obavezu na sebe da nesto radis (konkretno to radis upisom u odredjenu skolu) ti prihvatas odredjena pravila.

Meni su ocjene sasvim uredu, jedino diskutabilno su kriteriji i nastavnici/profesori.

Mislim da u osnovnoj skoli imaju samo neke opisne ocjene, al da ne lupam napamet, bolje da se javi neko ko zna

Ne znam onda cime bi ucenici bili motivisani, ako ne bi bilo ocjena?!

1. Ocjenjivanje kao sistem bodovanja ulozenog truda i nacin prilagodjavanja djeteta sistemu u kojem ce zivjeti je pozitivna stvar.
2. Ocjenjivanje putem ocjena od 1 do 5, ili od 5 do 10, je pogresno, jer samo po sebi u ukupnom zbiru ne daje nikakvu sliku. Ako je dijete prvi put naucilo za 4, drugi put 5, a treci put samo za prolaz, tj. za 2, na kraju mu dajes prosjecnu ocjenu tako sto to sve saberes i podijelis. E, mora postojati razlika izmedju njega koji je ucio za prolaz i nekoga ko se trudio za 3 (ili 5, sasvim nebitno). Zato je opisno ocjenjivanje majka, a na kraju dobijes sasvim jasnu sliku i rezmirias je, tako da i celjade i sistem znaju sta dalje.
3. Anarhija je divno uredjenje, ali ne vidim narod u Evropi koji je dovoljno spreman da ju uvede.

dr.Gonzo wrote:Mislim da u osnovnoj skoli imaju samo neke opisne ocjene, al da ne lupam napamet, bolje da se javi neko ko zna

Mislim da je do treceg ili cetvrtog razreda (ispasce da je i do petog ) opisno ocjenjivanje. Gledala sam knjizicu od rodice koja je drugi razred i izgleda mi kao neki djeciji leksikon to njihovo opisivanje.

U okviru formalnog obrazovanja moraju postojati ocjene. Neformalno i informalno obrazovanje je već nešto drugo. Davno je rečeno (navodno je Mark Twain to rekao): "I have never let my schooling interfere with my education".

Klodovik wrote:U okviru formalnog obrazovanja moraju postojati ocjene. Neformalno i informalno obrazovanje je već nešto drugo. Davno je rečeno (navodno je Mark Twain to rekao): "I have never let my schooling interfere with my education".

Upravu si, ali definitivno danas vecina ljudi ne vidi razliku izmedju ova dva pojma. A zbog toga ne vidi ni vaznost ovog drugog. Danasnjoj je djeci obrazovanje "zadnja rupa na svirali", sto bi rekli stariji i mudriji

nema ocjena od 1-3 razreda, samo ljutko ( lose ) smjalic ( dobro ) i zvjedice ( najbolje )..zavrsne ocjene su opisne, znaci u knjizicama se opise rad djeteta za svaki predmet..

Za djecu do 8-9 godina se slažem da ocjene nisu potrebne, ali već kasnije rad i učenje se mora valorizirati i ocjene su potrebne, ali je opet potrebno naći način da se te ocjene objektiviziraju i da se zna da je petica petica bez obzira od kojeg nastavnika dolazila ili iz koje škole. Moglo bi se npr. uvesti testiranje djece na kraju tromjesečja gdje bi postojali neki unificirani državni testovi.
A obrazovni sistem kompletan je potrebno mijenjati jer nema logike da je gradivo tako obimno, a da iz škola izlazi polupismen svijet. Kad vidim doktore nauka koji ne razlikuju č i ć ili ne poznaju h kod pridjeva u genitivu,zlo mi dolazi.

I jos nesto. Djeca bi trebala da sa osmjehom idu u skolu, da se tamo druze i nesto uce, a ne da se kuci vracaju sa traumama i strahovima. Ubjedjen sam da je ovo sasvim moguce. Mozda ne sa meterijalnim i kadrovskim ogranicenjima sa kakvim je obrazovni sistem u BiH suocen, ali zar nije dobro imati neki (ne)dostizan ideal?

U našem devetogodišnjem obrazovnom sistemu, ocjenjivanje se vrši opisno u I, II i na prvom polugodištu III razreda. Nakon toga prelazi se na brojčano ocjenjivanje.
Inače, problem ocjenjivanja i općenito mjerenja količine nečijeg znanja i vrednovanja istog veoma je kompleksan i težak posao, dakle, nije to baš tako jednostavno kako neki misle. Izmjeriti, vrednovati i pravilno ocijeniti nečije znanje zahtijeva poznavanje mnoštva činjenica iz struke, pedagogije, psihologije, socijalnog rada itd.
Stvar je u tome da ocjena treba biti motivirajući faktor, a ne obrnuto, što je kod nas jako čest slučaj, nažalost. I jedna od najčešćih grešaka koju nastavnici i općenito ocjenjivači prave jeste da se ocjenjuje ono što ispitanik ne zna a ne ono što zna.

nisam za ukidanje ocjena
ne zato sto mislim da ovakav sistem valja...vec zato sto mislim da bi ukidanje sisema ocjenjivanja samo pogorsalo opce stanje

na zalost...velika vecina ljudi koji rade u obrazovanju nisu kompetentni za objektivan sud..
tako da..mogu samo pomisliti na sta bi ocjenjivanje sveukupnog dojma nekim opisnim metodama licilo..
od kad znam za sebe bilo je stela u skolstvu...ova nastavnica zna moju tetku pa me voli..ovaj nastavnik voli plave curice pa one uvijek imaju i bolje ocjene ..znam za slucaj steljenja titule ucenika generacije curci koja to nije zasluzila ali dolazi iz poznate porodice

ja sam za uvodjenje testova..PISANIH...u vidu zaokruzivanja tacnog odgovora i sl.
onako kako to rade u USA

jer tu nema fule
odgovor je tacan ili netacan

meni se desilo vise puta da odgovor na ispitu bude ponisten...ne zato jer je kratak..nego preopsiran (ne govorim o esejima jer mi fax nije takav nego o 4 prosto prosirene recenice)..

dakle, sud o takvim odgovorima i uopce dojmu o uceniku ili studentu vrlo rijetko mogu biti objektivni...a pogotovo u nasoj korumpiranoj mahalskoj sredini..

Kako biste djecu upisivali u srednju školu ako nema ocjena? Kako biste djecu primali na fakultete ako nema ocjena? Nije ocjena najvažnija, ali neki pokazatelj se mora uzeti u obzir. Problem je što je sistem ocjenjivanja nestandardiziran. Ako u zemlji postoji državna matura i standardizirani testovi i prijemni ispiti, može se imati više povjerenja u ocjene i rezultate koje djeca nose sa sobom iz osnovne i srednje škole. Ovako je sve to skupa prilično klimavo.

Ako nekada u budućnosti budemo imali sprave koje će testom krvi, urina ili neke druge tjelesne izlučevine, biti u stanju izmjeriti količinu i vrstu nečijeg znanja, ocjene nam neće biti potrebne. Bile one opisne, brojčane ili ko zna kakve, sada nemaju alternativu.
Školski sistem, broj predmeta i njihova svrha, način prezentacije gradiva učenicima i način provjere znanja učenika, se mogu mijenjati ali ocjena ostaje jedini način da se procijeni nečiji rad ili nerad.

convict wrote:Za djecu do 8-9 godina se slažem da ocjene nisu potrebne, ali već kasnije rad i učenje se mora valorizirati i ocjene su potrebne, ali je opet potrebno naći način da se te ocjene objektiviziraju i da se zna da je petica petica bez obzira od kojeg nastavnika dolazila ili iz koje škole. Moglo bi se npr. uvesti testiranje djece na kraju tromjesečja gdje bi postojali neki unificirani državni testovi.
A obrazovni sistem kompletan je potrebno mijenjati jer nema logike da je gradivo tako obimno, a da iz škola izlazi polupismen svijet. Kad vidim doktore nauka koji ne razlikuju č i ć ili ne poznaju h kod pridjeva u genitivu,zlo mi dolazi.

Može dijete u školi napisati odličan rad ili esej, struktura je tu, odlično izlaže ideje, rezonuje, zaključuje... i pogriješi dva puta prilikom pisanja Č i Ć. I sad je ono polupismeno? Treba ga oboriti? Naš pristup je jednostavno takav - ako neko ne zna č i ć, odmah je nepismen. Imaš ljude koji to jednostavno ne razlikuju. Doduše, kod nas malo ko u školama uopće zna primijetiti da dijete ima disleksiju ili disgrafiju ili neki drugi poremećaj.