Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
ljubav_aha wrote:ali mnoge osobe nemaju zivot na čovječan nacin
kako se objasnjava Bozija milost, Nejgov "test" i Nejgova odluka o rodjenju nezdravih osoba,umiranju mladih i slicno
Najkrace sto mogu - iskusenje, njihovo vlastito i nase, svih nas. Test mogu biti i one stvari koje se covjeku cine lijepim na ovom svijetu, milost moze biti i ono sto se nama u datom trenutku cini kao kazna. Nikom nece biti dato vece iskusenje nego sto moze podnijeti, a neki podnose vise nego bi vecina nas mogla i pomisliti da bi ikad podnijeli. Takvi nas ljudi uce hrabrosti, i nalazenju snage u nama samima, i stidu pred svim onim sto imamo a ne cijenimo...
Inace mislim da ovaj odgovor najbolje mogu dati sami ljudi koji su iskusavani takvim iskusenjem. Vec sam ti jednom postala ovaj link koliko se sjecam, a eto ako ti nije mrsko preporucujem i da malo progooglas, naci ces Nickov blog (evo nadjoh ja ako koga zanima: http://www.lifewithoutlimbs.org/nick). Ma koliko strasno njegovo iskusenje bilo, mene jos vise fascinira koliko ljubavi prema Kreatoru i vjere on nosi u sebi, koliko zivota i pozitivne energije, da se lijepo postidim na vise nivoa
eee to mi je potpuno jasno bas tako razmisljam,naravno,smao se cesto puta upitam,zasto takva nesrece nisu malo blaze ka dobrim ljudima mam kako ih oni dobro podnosili
hvala Baby Blue
ljubav_aha wrote:ontopic: fulala si moje pitanje, jer mnogi nemaju prilike za dobar i zdrav zivotni rizik
Nisam fulala tvoje pitanje, samo imam drugaciju polaznu tacku. Bez obzira na to da li vjerujes ili ne, zivot je ogranicen, smrt je u njemu jedina konstanta. Kako prozivjeti ono izmedju tacke A i tacke X spada u zivotnu filozofiju koju je dobro razviti, zlu ne trebalo. Sreca je takodje relativan pojam; mnogo onih koji su imali ili imaju dijete sa nekim nedostatkom reci ce ti da ih je naucilo da budu bolji ljudi i vole ih svim srcem. Poenta zivota i njegova ljepota je u nasoj nesavrsenosti i nacinu na koji se odnosimo prema istoj. Prema tome, ono sto je na prvi pogled lose nije uvijek lose, tu je da nas necemu nauci. Isto vrijedi za ono sto je na prvi pogled dobro.
Uzgred - sta znaci rotiranje ljudskog uma ?
takodjer tako razmisljam,ali ima momenata kad se necije nesreca moze ziasta dozivjeti ,znaci kad i unsrecena osoba prizna kao je nesretna,i kad je nasa pomoc ziasta ogranicena
bijela wrote:ovakva pitanja (a nije da pitanja ne trebaju - da me ne bi napali naučnici ovog foruma) su odraz sekularnog duha savremenog čovjeka. sekularnog u onom smislu prenaglašavanja materije i minimiziranja duha.
iliti - svođenja čovjeka na biće jedne prirode (fizička egzistencija), a ne dvojne (fizička+duhovna).
covjek je definitivno sklop fizicke i duhovne prirode
bijela wrote:ovakva pitanja (a nije da pitanja ne trebaju - da me ne bi napali naučnici ovog foruma) su odraz sekularnog duha savremenog čovjeka. sekularnog u onom smislu prenaglašavanja materije i minimiziranja duha.
iliti - svođenja čovjeka na biće jedne prirode (fizička egzistencija), a ne dvojne (fizička+duhovna).
covjek je definitivno sklop fizicke i duhovne prirode
bijela wrote:ovakva pitanja (a nije da pitanja ne trebaju - da me ne bi napali naučnici ovog foruma) su odraz sekularnog duha savremenog čovjeka. sekularnog u onom smislu prenaglašavanja materije i minimiziranja duha.
iliti - svođenja čovjeka na biće jedne prirode (fizička egzistencija), a ne dvojne (fizička+duhovna).
covjek je definitivno sklop fizicke i duhovne prirode
Ustrojstvo ovog svijeta je takvo da on nije savršen, zapravo nesavršenstvo je utkano u samo njegovo postojanje. Da nije nesavršenstva, ovaj ovakav svijet a i mi s njim ne bi ni postojali - da je recimo na početku bilo isto materije i antimaterije, da je materija bila raspoređena jednako u prostoru nakon što su se poništile primordijalne čestice i antičestice, ne bi gravitacija ni profunkcionisala, čestice se ne bi počele okupljati, ne bi bilo ni zvijezda ni ničega, samo jedna velika maglina, ujednačena i uravnotežena...
Dakle, "jednačina" po kojoj je svijet nastao sadrži u sebi nesavršenstvo, nedostatak, ono da ti nikad nije potaman, nikome i nikad, i na kraju, nakon što proživiš svoj život, po obrascu, umreš. Neko prije neko kasnije. Opet ista formula manjka i nesavršenstva sa našeg aspekta - jer, mi bi najradije da nam je "potamance" svima, da cvijeće cvjeta a ptice cvrkuću i tako narednih ... godina; i da nikad ne umremo, da ne zaboravim.
Suština je da je sposobnost doživljaja sveopćeg postojanja iznimno dragocjena i posebna stvar. Čovjek jeste mali, ni praška u ovom univerzumu, ali taj univerzum ne može njega sagledati, dok on može promišljati i sagledati cijeli Univerzum, i to korak po korak i radi.
E, taj mali čovjek pita sebe, ako ima jednačina po kojoj se stvari odvijaju, zašto ona postoji na način da neki ljudi pate, zapravo većina nas, svi da budemo iskreni (neko jako malo, neku užasno mnogo, ali svi na neki način), šta je svrha svega toga?
Mislim da je i za vjerujuće i za one koji su skeptični odgovor razum. Ako je velika slika - dakle postojanje i pravila po kojima to postojanje egzistira - zadata takva kakva jeste, razum, koji nam omogućava da u velikom zadatom toku osvijetlimo sve strane koje želimo osvijetliti, treba pojmiti da u toj zadatoj stvarnosti postoje "alati" koji se mogu koristiti da bi nam svima bilo bolje, i da bi nesreću, bol i patnju smanjili do najmanje moguće granice, do granice koju nije moguće potrati jer je suština stvarnosti ovoga svijeta. Razum treba prevladati pohlepu, sebičnost i egocentričnu strast da bi kreirao društvo koje će spriječiti patnje i boli koliko je to moguće, iz prostog razloga jer ako većini ljudi nije dobro, nikome nije dobro, i jer su nesigurnost, opasnost od uništenja prouzrokovanog haosom nezadovoljstva i patnje, činioci koji i one imućne čine u strahu i taocima vlastitog establišmenta, kojeg su stvorili.
Mislim da većina onih koji vjeruju pogrešno shvataju "iskušenje" koje se spominje u vjerskim knjigama - većina vjernika to iskušenje prihvataju kao pasivnu trpnju, kažu to je moralo tako biti, sad saburaj dok ne poplaviš. Svakako da se činjenice kao što je smrt drage osobe - oca ili majke - trebaju prihvatiti kao prirodan tok stvari, jer takva je priroda ovog svijeta, ali stvari kao što su nesreće prouzrokovane našim nemarom i indolentnošću, siromaštvo i patnja, nisu iskušenja koja treba trpjeti, protiv njih se treba boriti. Ako se ne varam, Kur'an kaže da je objava "za razumom obdarene", i dobar broj ajeta se tako i završava. Dakle, iskušenje u smislu da se naša moć razbora mora uhvatiti u koštac sa problemima i riješiti ih na način da svima bude bolje.
Zar nije ultimativno dobro znanjem potrati tmine zaostalosti i prosvijetliti ljude da budu "sebično empatični", da urede stvari tako da svima bude minimalno dobro, zato da bi svi mogli uživati u izobilju, i da bi oni malo bogatiji bili istinski srećni, a ne prestrašeni za svoje dobro. Da li će ikada postojati savršenstvo - ne u ovom univerzumu, zbog one prve opservacije da mu sam ustroj počiva na nesavršenosti.
Za savršenim smirajem bi, je li tako, trebali težiti vjernici - oni vjeruju da nakon smrti i proživljena idu u jedan drugi svijet koji nije satkan po ovim pravilima, nego je stvoren po načelu savršenstva.
A pitanje zašto je sve to tako je jednako pitanju zašto uopće išta postoji, zbog čega je Bog uopće stvorio sve? Mada mislim da se na ta pitanja teško može dobiti odgovor, jer po kojim mjerilima možemo uopće razmatrati razlog nastanka svega, iliti Božju volju u vezi sa svim - sa stanovišta jednog vjernika - kad ne znamo ništa o njegovoj suštini, a ustvrditi da je poput čovjeka, ili da su mu svojstveni ljudski motivi, jako je proizvoljna stvar, naročito zato što se i vjerski tekstovi mogu shvatiti kao obraćanje u ravni ljudskog poimanja.
bijela wrote:ovakva pitanja (a nije da pitanja ne trebaju - da me ne bi napali naučnici ovog foruma) su odraz sekularnog duha savremenog čovjeka. sekularnog u onom smislu prenaglašavanja materije i minimiziranja duha.
iliti - svođenja čovjeka na biće jedne prirode (fizička egzistencija), a ne dvojne (fizička+duhovna).
To je upravo to... Samo postavljanje ovakvih pitanja vec je korak blize samo matrijalnoj, fizickoj egzistenciji kao jedinoj i bitnoj... A jos je jasnije kada se kod ovakvih tema pitanja kaze ''e nemoj ti meni pisati ovdje HADISE ili ajete iz Kur'ana, nego hajde iz svoje glave nesto'' mislim nista ni sa cim....
bijela wrote:ovakva pitanja (a nije da pitanja ne trebaju - da me ne bi napali naučnici ovog foruma) su odraz sekularnog duha savremenog čovjeka. sekularnog u onom smislu prenaglašavanja materije i minimiziranja duha.
iliti - svođenja čovjeka na biće jedne prirode (fizička egzistencija), a ne dvojne (fizička+duhovna).
To je upravo to... Samo postavljanje ovakvih pitanja vec je korak blize samo matrijalnoj, fizickoj egzistenciji kao jedinoj i bitnoj... A jos je jasnije kada se kod ovakvih tema pitanja kaze ''e nemoj ti meni pisati ovdje HADISE ili ajete iz Kur'ana, nego hajde iz svoje glave nesto'' mislim nista ni sa cim....
Da ponovim kontra pitanje, ako idemo tom logikom dolazimo do zakljucka da treba pustiti nekoga ko se po nasoj fizickoj predstavi pati da nastavi jer to je dobro za njegov duh?
Ovo je u skladu sa arapskim objasnjenem zasto je ok da neko ima previse a neko premalo.
Madner, možeš li mi citirati to "arapsko objašnjenje" da je dobro da neko ima malo, ili ništa, a neko previše, ili sve? i da se to treba trpiti, ili slično...
VerticalHairFactor wrote:Madner, možeš li mi citirati to "arapsko objašnjenje" da je dobro da neko ima malo, ili ništa, a neko previše, ili sve? i da se to treba trpiti, ili slično...
ljubav_aha wrote:
takodjer tako razmisljam,ali ima momenata kad se necije nesreca moze ziasta dozivjeti ,znaci kad i unsrecena osoba prizna kao je nesretna,i kad je nasa pomoc ziasta ogranicena
To mi je itekako poznato. Ipak, treba se prisjetiti da su i pomagaci i oni kojima se pomaze u istom brodu. Sve je stvar percepcije i ne mozes pomoci nikome ko to sam ne zeli. Ponekad je dovoljno postovati drugog covjeka, ma kako i koliko nam se cinilo da grijesi. Niko od nas ne drzi kljuc zivota u rukama. Zivi i pusti druge da zive - ako ne onako kako zele, onda onako kako mogu.
madner wrote:
Da ponovim kontra pitanje, ako idemo tom logikom dolazimo do zakljucka da treba pustiti nekoga ko se po nasoj fizickoj predstavi pati da nastavi jer to je dobro za njegov duh?
Ovo je u skladu sa arapskim objasnjenem zasto je ok da neko ima previse a neko premalo.
a priznat ćeš da u ovim tvojim koracima stvarno nema nastavljajuće logike na ono što sam napisala ja ili golfer.
bijela wrote:ovakva pitanja (a nije da pitanja ne trebaju - da me ne bi napali naučnici ovog foruma) su odraz sekularnog duha savremenog čovjeka. sekularnog u onom smislu prenaglašavanja materije i minimiziranja duha.
iliti - svođenja čovjeka na biće jedne prirode (fizička egzistencija), a ne dvojne (fizička+duhovna).
To je upravo to... Samo postavljanje ovakvih pitanja vec je korak blize samo matrijalnoj, fizickoj egzistenciji kao jedinoj i bitnoj... A jos je jasnije kada se kod ovakvih tema pitanja kaze ''e nemoj ti meni pisati ovdje HADISE ili ajete iz Kur'ana, nego hajde iz svoje glave nesto'' mislim nista ni sa cim....
GOLFER,svako posjeduje svoje misljenje,ma kako trazio oslonac u necemu,treba znati zasto upravo podrzavas taj oslonac,nisma spoemula uipste Qur'an,vec iskljucivo hadise
madner wrote:
Da ponovim kontra pitanje, ako idemo tom logikom dolazimo do zakljucka da treba pustiti nekoga ko se po nasoj fizickoj predstavi pati da nastavi jer to je dobro za njegov duh?
Ovo je u skladu sa arapskim objasnjenem zasto je ok da neko ima previse a neko premalo.
a priznat ćeš da u ovim tvojim koracima stvarno nema nastavljajuće logike na ono što sam napisala ja ili golfer.
Kako nema, kazes da je problem sekularno razmisljanje koje fizicku egzistenciju stavlja ispred duhovne.
Dakle ispravno bi bilo razgledati duhovni aspekat, dakle posmatrati to ne kao nesrecu nego kao iskusenje.
madner wrote:
Kako nema, kazes da je problem sekularno razmisljanje koje fizicku egzistenciju stavlja ispred duhovne.
Dakle ispravno bi bilo razgledati duhovni aspekat, dakle posmatrati to ne kao nesrecu nego kao iskusenje.
Zar to nije ono sto si htjela rec?
goraM sam napisala "prenaglašavanje materijalnog" i "minimiziranje duhovnog" u sekulariziranoj misli savremenog čovjeka. time nisam mislila da jedno treba isključiti drugo, niti materija duhovno, niti duhovno materiju.
a kur'anski duh djelovanja nikada ne znači puko posmatranje nesreće, nego uvijek i isključivo otklanjanje iste.
neko muslimansko ime, a ne sjećam se koje je izreklo: sabur nije trpljenje nesreće, sabur je strpljivost u otklanjanju iste.
pitanje koje je ljubav_aha postavila otvarajući temu ukazuje samo na materijalni dio ovosvjetske egzistencije i ne uzima u obzir, recimo ponadegzistencijalni aspekt. o tome je bio moj post.
bijela wrote:ovakva pitanja (a nije da pitanja ne trebaju - da me ne bi napali naučnici ovog foruma) su odraz sekularnog duha savremenog čovjeka. sekularnog u onom smislu prenaglašavanja materije i minimiziranja duha.
iliti - svođenja čovjeka na biće jedne prirode (fizička egzistencija), a ne dvojne (fizička+duhovna).
To je upravo to... Samo postavljanje ovakvih pitanja vec je korak blize samo matrijalnoj, fizickoj egzistenciji kao jedinoj i bitnoj... A jos je jasnije kada se kod ovakvih tema pitanja kaze ''e nemoj ti meni pisati ovdje HADISE ili ajete iz Kur'ana, nego hajde iz svoje glave nesto'' mislim nista ni sa cim....
GOLFER,svako posjeduje svoje misljenje,ma kako trazio oslonac u necemu,treba znati zasto upravo podrzavas taj oslonac,nisma spoemula uipste Qur'an,vec iskljucivo hadise
Pa vidi ti nisi spomenula Kur'an ali u slicnim raspravama mnogi pozivaju vjernike, kada raspravlaju o nekim pitanjima u okvirima religije tih vjernika, da ne pisu nikakve hadise ni ajete iz kur'ana i takve prestavljaju kao da nemaju svoje misljenje, i na osnovu toga ih ''diskredituju'' za tu raspravu.
To sve je meni smjesno jer nemozes ti raspravljati o zabrani svinjetine a pri tome traziti da ti neko pise SVOJE misljenje jer eto copy/paste iz Kur'ana i hadisa je kao NESTO LOSE sto ne treba raditi, jer eto ko fol da glumimo nekakve pametnjakovice to je danas popularno u svijetu.
Osnovno misljenje vjernika ako je nesto zabranjeno (ili obrnuto) da je to tako BOG odredio i NAREDIO i stoga vjernik se prije svega tome POKORAVA nema tu ali... i vjerniku ne treba nikakav razlog vise da se pokori, ta naredba je sama DOVOLJNA, to mnogi trebaju da shvate kada dolaze na ove i slicne teme, i onda je jasno radi cega je i bitno da vjernik citira hadis u Kur'an, jer u tome je sve sto je vjerniku potrebno za tu tematiku...
Da postoji patnja svijetu postoji, da s esve desava sa Bozijom voljom, desava se... i sad necija logika ce ici dalje i zakljuciti =BOG je neko ko namjerno pati ljude, a vjernici to sve potpuno drugacije shvataju i vide i nevjerjem da ce se do sudnjeg dana jedi i drugi ikada dobro razumjeti...
Mislim da je problem dobrog dijela vjernika što neopravdano potenciraju nekakav "duhovni segment" čovjeka. Šta je to "duhovni segment" kod čovjeka? Da li to znači da je sve nevažno osim biti u pasivnom "poludrogiranom" stanju iščekivanja vlastitog kraja?
Mislim da ovakav doživljaj bilo koje vjere nema utemeljenja u samim vjerskim tekstovima.
Uzmimo na primjer ajet: "...i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine." (77, El-Kasas), sam ovaj pasus pobija stav većine vjernika da trebaju pasivno i fatalno pratiti nepravdu kao vid neumitnog Božijeg iskušenja i daje osnov pogleda svih abrahamanskih religija na odnos prema ovosvjetskom i onosvjetskom kao o ravnopravnim stvarima u svom osnovu, temeljnim namjerama i zabranjuje nered - dakle stvari koje vode patnji i haosu na ovom svijetu.
Nigdje nisam naišao ni u jednom vjerskom tekstu da se nevoljnici trebaju fatalistički i ignorantno odnositi prema svome stanju, da im "boljestojeći" ne trebaju pomoći, da postoje odabrani koji trebaju imati sve i oni koji to nisu i koji trebaju trpiti Božiji "kismet". Ništa se ne treba trpiti, osim ono što je neumitno svršen čin, tipa smrti drage osobe, itd.
Sa druge strane, iskvareni kler, koji egzistira na sujevjerju obične raje, potencira svu tu ispraznu praksu koja vjernike baca u još dublji fatalizam i zaleđenost nečinjenja bilo čega da se popravi sve što se da popraviti, a puno toga se da, osim činjenice da će čovjek na kraju umrijeti, zbog prirode ovog Univerzuma kako rekoh.
ljubav_aha wrote:ali mnoge osobe nemaju zivot na čovječan nacin
kako se objasnjava Bozija milost, Nejgov "test" i Nejgova odluka o rodjenju nezdravih osoba,umiranju mladih i slicno
Ja nešto mislim da se i ne objašnjava i ne preispituje, ako je neko vjernik. Ako nije, onda se neće ni zapitati.
Činjenica je da ljudske sudbine moju biti jako tužne. Moje pravilo je, generalno, ako možeš pomoći - pomozi, ako ne možeš pomoći - zaobiđi i ne otežavaj.
ljubav_aha wrote:ali mnoge osobe nemaju zivot na čovječan nacin
kako se objasnjava Bozija milost, Nejgov "test" i Nejgova odluka o rodjenju nezdravih osoba,umiranju mladih i slicno
Ja nešto mislim da se i ne objašnjava i ne preispituje, ako je neko vjernik. Ako nije, onda se neće ni zapitati.
Činjenica je da ljudske sudbine moju biti jako tužne. Moje pravilo je, generalno, ako možeš pomoći - pomozi, ako ne možeš pomoći - zaobiđi i ne otežavaj.
madner wrote:
Kako nema, kazes da je problem sekularno razmisljanje koje fizicku egzistenciju stavlja ispred duhovne.
Dakle ispravno bi bilo razgledati duhovni aspekat, dakle posmatrati to ne kao nesrecu nego kao iskusenje.
Zar to nije ono sto si htjela rec?
goraM sam napisala "prenaglašavanje materijalnog" i "minimiziranje duhovnog" u sekulariziranoj misli savremenog čovjeka. time nisam mislila da jedno treba isključiti drugo, niti materija duhovno, niti duhovno materiju.
a kur'anski duh djelovanja nikada ne znači puko posmatranje nesreće, nego uvijek i isključivo otklanjanje iste.
neko muslimansko ime, a ne sjećam se koje je izreklo: sabur nije trpljenje nesreće, sabur je strpljivost u otklanjanju iste.
pitanje koje je ljubav_aha postavila otvarajući temu ukazuje samo na materijalni dio ovosvjetske egzistencije i ne uzima u obzir, recimo ponadegzistencijalni aspekt. o tome je bio moj post.
Ali tvoj odgovor nije duhovan, nego je upravo materijalan. Tj, isklucivo se bavi opipljivim simptomima
bas tako razmisljam,naravno,smao se cesto puta upitam,zasto takva nesrece nisu malo blaze ka dobrim ljudima 
mam kako ih oni dobro podnosili 
zaključno 5!
mislim nista ni sa cim....
E bas mi je drago,zbog vas. 
