Forum Klix.ba

Comrad wrote:Ajd sto nas politicari z*uzise sa visokim primanjima, nego ce ubiti i malo poduzetnickog duha. Pa oni su glavne zvijezde. Hebo ti drzavu kad otvoris novine 95% je politika i crna hronika, onih 5% je vezano za ekonomiju.

Stavite se vi u poziciju jedne mlade osobe. Da mozes birati izmedju drzavne institucije/firme gdje ti si osiguran, imas dobru i redovnu platu, godisnje odmore, vikende slobodne, krediti, regres, ne radi se puno (kako ko)...

i...

radne subote, neplaceno prekovremeno, plate 500-700KM, ako se gazda smiluje mozda te i osigura na minimalac, praznici u zavisnosti od gazdinog raspolozenja i tako isto i godisnji, radis ko konj (svako)...

Bas je teska dilema.
Naravno, postoje i izuzeci, koji opet samo potvrdjuju ovo gore navedeno.

mislim da ovom komparacijom nisi potrefio sustinu teme ...
u slucaju poduztenitva se ne govori o tome da je konkurencija drzavnom poslu neki hamalski posao- kod gazde, nego je alternativa da sam budes gazda....
poduzetnistvo stvara gazde
tacnije receno: poduzetnici hamale kod samog sebe, a to je za neke bolja opcija nego raditi cak i kod drzave..

u zemljama razvjenog poduzetnistva izgradjen je sistem vrijednosti gdje je uvjek konkurentnje raditi bilo koji posao cak i ispod svojih strucnih sposobnosti nego drezditi na birou...
potrosaci biroa se ne smatraju poduzetnim a poduzetnost se trazi u svakom poslu, tako da je na intervjuima uvjek bolje slagati da si lutao i putovao svijetom nego da si bio na birou ... cak i hobi moze biti presudniji kod dobijanja posla od staza na birou i neke drzavne sinekure.

Ja mislim da poduzetnickog duha u BiH ima, ali se to ne vidi u statistici iz razloga sto se dosta te poduzetnicke aktivnosti odvija u domenu sive ekonomije. Glavni razlog ovome je sto se jednom zanatliji koji “obrne”, recimo, 3000 KM mjesecno ne isplati registrirati firmu s obzirom na troskove koje mu drzava namece (registracija + razne takse) te mu je daleko jeftinije raditi “na crno”. Da drzavnom aparatu dodje iz dupeta u glavu, oni bi pojednostavlili registraciju firmi, eliminirali masu bezveznih taksi i propisa te, s druge strane, pojacali program inspekcija i povisili kazne za rad na crno.

Uz gore navedeno i dobro razvijen program poticaja za poduzetnike (efikasna administracija, mogucnost financiranja firmi i projekata mimo banaka (npr. preko drzavne banke za razvoj ili BiH verzije ExIm banke, itd.) stvorili bi se uslovi za ubrzan ekonomski razvoj. Naravno, istodobno bi trebali poceti investirati naveliko u skolstvo na svim nivoima jer smo tu katastrofa, a to nam je neophodno da bi dugorocno bili konkurentni.

detroit-mercy wrote:11% procenata mladih ljudi iz BiH nikada nije trazilo posla, dovoljno govori o svemu. Druga prica je san svakoga mladog covjeka da se ubaci na budzet.
U normalnom svijetu jednome diplomcu i nije neki san da se ubaci da radi za city ili state. Cak ni banke nisu tako atraktivne za Business graduates kao kod nas.
Jedan banalan primjer, nar i sok od nara, jako skupi i cijenjeni u svijetu zbog velikog ucesca antioxidanata. Hercegovacki nar je zasigurno jedan od najkvalitetnijih narova u svijetu, koliko proizvedemo i plasiramo soka o nara na trziste, pitanje je sad.
Vjerute mi jako malo, a od toga se moze solidno zivjeti.

Primjer nije nimalo banalan, vec jedan od najperspekrivnijih biznisa i hit u oblasti vocarstva i proizvodnji organske hrane; i to po kriterijima jedne od najbogatijih zemalja svijeta i poljoprivredene velesile -Kalifornije.
Trenutno je profitabilnije uzgajati nar nego stolne sorte grozdja.
Litra soka od sipka/nara -koji je nasim hercegovcima jako poznat- jer se stoljecima pravi u Hercegovini kosta u granapu 10$/ litar, dok litra 100% soka kosta ok 50 $.
Svjez plod sipka se prodaje na komad po cijeni 1.5-3 $, a najveci je velicine najmanjeg hercegovackog sipka "glavsa". Po ovim kriterijima prosjecan plod hercegovackog glavasa bi imao cjenu o 5-7 $/komadu, a najveci bi imao cijenu od oko 10-11 $ /komad.
Ove cijene su jedini odgovor na pitanje zasto kompjuterski strucnjaci iz Silicijske doline ulazu novac zaradjen na kompjuterima u plantaze i industriju prerade sipka.

Sipak kao industrijeka biljka nije nepoznat bosansko-hercegovackoj nauci i praksi.

Na poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu se moze naci doktorska disertacija o sipku, napravljena prije tridesetak godina, iz koje se mogu vidjeti potencijali sipka kao industrijske biljke.
Kora sipka ima mnogo vise pektina u sebi od jabuke, pa bi proizvodnja pektina iz kore sipka -koja je inace otpad kod proizvodnje soka- bila visestruko rentabilnije nego iz jabuke.
Samo na proizvodnji pektina od kore sipka se moze napraviti odlican biznis, jer se pektin koristi u prehrambenoj industrji.
Sipak se jos koristi za zastitu od erozije tla i klizista, jer razvija ogroman korijenski sitem, desetak puta veci od nadzemnoog dijela biljke. Sipak takodje ima izvanredne regenerativne sposobnosti.
Dok Mostar trpi ogromne stete zbog erozije tla, sa okolnih brda, do tada hortikulturnjaci i landscape dizejneri USA sade divlji spak kao ukras po najpopularnijim parkovima i uz autoputeve da bi sprijecili eroziju tla ,te kao ukras zbog lijepog cvijeta. Nije dzaba najljepsa spanska pokrajina Granada dobila ime po sipku.

Ne treba zabraviti da je u BiH prije tridesetak godina napravljena fabrika za izradu sokova i od sipka, kao poslovna ideja prof. dr. Osmana Pirije - jednog od najvecih brend menadzera i poduzetnika u istoriji Bosne i Hercegovine i bivse Jugoslavije.

samo na trenutak da se vratim na nedavno pausalno istrazivanje neznam koje zalosne statisticke agencije u vezi trazenja posla.
Ove vrazije agencije LUPETAJU bez osnova, pa par podataka cak i pogode ko baba Vanga.

Izuzetna komicna situacija kad navode nedostatak visokostrucne snage iz oblasti tehnicke struke, realnost izvan budzetskih zidina je u potpunosti drugacija. Preduzetnici a i poduzetnici imaju istancan ukus o zaposljavanju ovakvog kadra iskljucivo kao IKEBANU u svojim firmama, a po nepisanom pravilu muskadija donosi bureke i pive, a zenskadija kafe i kolace.

Vecini firmi koje su uzaljene jer nemaju visokostrucnog kadra, obicno i netrebaju ovakvi kadrovi, nego su im potrebni da za vrijeme holesterolskih shockova od meze i alkohola u kafanama, sa svojom rajom privatnicima kurche se koliko imaju uposlenih inzenjera. Sjajan primjer je Tender-Beg i njegova trgovacka firma automobilima, koja je poslala par telala da obavijeste pucanstvo da mu fali masinskih inzenjera.

Beze, a sto ce ti?

Ti si obicna robna kuca, kao i svaki STR, kojem su potrebni/e trgovacice, za bilo koji tehnicki posao u prodavnici automobila moze uspjesno da obavlja SSS masinskog smjera sa dva kursa, engleskog i njemackog, poznavanje osnovnih racunarskih radnji je sasvim normala medju svrsenicima srednjih skola.Za zahtjevnije poslove nabave i prodaje uspjesno ce da rade ekonomisti.

Manija nazvana, Fali na Inzenjera, koja je prepisana iz inostranstva, stoji na staklenim nogama, kako u BiH tako i vani,
Budzetski bastioni zvani statistika, razmasu se ovim floskulama bez ikakvog osnova, inzenjeri su potplaceni svugdje. Da njima fali inzenjera onda bi im i plate bile velike, stvarnost je drugacija, u BiH najcesca plata inzenjera u privatnom sektoru oko 1000 marki, a vani 2000-2500 eura. Koji god auslander kaze da ima vecu, laze, jer ga stid da kaze kolika je plata, ili apsolutno ne radi inzenjerske poslove nego neke menadzerli poslove.

slobodni armirach wrote:samo na trenutak da se vratim na nedavno pausalno istrazivanje neznam koje zalosne statisticke agencije u vezi trazenja posla.
Ove vrazije agencije LUPETAJU bez osnova, pa par podataka cak i pogode ko baba Vanga.

Izuzetna komicna situacija kad navode nedostatak visokostrucne snage iz oblasti tehnicke struke, realnost izvan budzetskih zidina je u potpunosti drugacija. Preduzetnici a i poduzetnici imaju istancan ukus o zaposljavanju ovakvog kadra iskljucivo kao IKEBANU u svojim firmama, a po nepisanom pravilu muskadija donosi bureke i pive, a zenskadija kafe i kolace.

Vecini firmi koje su uzaljene jer nemaju visokostrucnog kadra, obicno i netrebaju ovakvi kadrovi, nego su im potrebni da za vrijeme holesterolskih shockova od meze i alkohola u kafanama, sa svojom rajom privatnicima kurche se koliko imaju uposlenih inzenjera. Sjajan primjer je Tender-Beg i njegova trgovacka firma automobilima, koja je poslala par telala da obavijeste pucanstvo da mu fali masinskih inzenjera.

Beze, a sto ce ti?

Ti si obicna robna kuca, kao i svaki STR, kojem su potrebni/e trgovacice, za bilo koji tehnicki posao u prodavnici automobila moze uspjesno da obavlja SSS masinskog smjera sa dva kursa, engleskog i njemackog, poznavanje osnovnih racunarskih radnji je sasvim normala medju svrsenicima srednjih skola.Za zahtjevnije poslove nabave i prodaje uspjesno ce da rade ekonomisti.

Manija nazvana, Fali na Inzenjera, koja je prepisana iz inostranstva, stoji na staklenim nogama, kako u BiH tako i vani,
Budzetski bastioni zvani statistika, razmasu se ovim floskulama bez ikakvog osnova, inzenjeri su potplaceni svugdje. Da njima fali inzenjera onda bi im i plate bile velike, stvarnost je drugacija, u BiH najcesca plata inzenjera u privatnom sektoru oko 1000 marki, a vani 2000-2500 eura. Koji god auslander kaze da ima vecu, laze, jer ga stid da kaze kolika je plata, ili apsolutno ne radi inzenjerske poslove nego neke menadzerli poslove.

Odokativno, kod mene u firmi inzinjeri nakon par godina rada su na 75-100 hiljada dolara bruto a ima ih koji prave i vise, zavisno kako dugo rade. Menadzeri imaju vise.
Ali zar upravo inzirnjeri sa svojim znanjima ne bi trebal da budu temelj poduzetnistva. Medjutim postoji i ona druga, dosta nasi inzinjera podrazumijeva samo rad u kancelariji, a ne da se zaprlja. Vani se od inzinjera ocekuje i da uzme kljuc u ruke i da se zavali u totmast do lakata.
Plus, znam toliko inzinjera koji su radili par godina kod nas i osnovali svoje male businesse.

Toto wrote:

detroit-mercy wrote:11% procenata mladih ljudi iz BiH nikada nije trazilo posla, dovoljno govori o svemu. Druga prica je san svakoga mladog covjeka da se ubaci na budzet.
U normalnom svijetu jednome diplomcu i nije neki san da se ubaci da radi za city ili state. Cak ni banke nisu tako atraktivne za Business graduates kao kod nas.
Jedan banalan primjer, nar i sok od nara, jako skupi i cijenjeni u svijetu zbog velikog ucesca antioxidanata. Hercegovacki nar je zasigurno jedan od najkvalitetnijih narova u svijetu, koliko proizvedemo i plasiramo soka o nara na trziste, pitanje je sad.
Vjerute mi jako malo, a od toga se moze solidno zivjeti.

Primjer nije nimalo banalan, vec jedan od najperspekrivnijih biznisa i hit u oblasti vocarstva i proizvodnji organske hrane; i to po kriterijima jedne od najbogatijih zemalja svijeta i poljoprivredene velesile -Kalifornije.
Trenutno je profitabilnije uzgajati nar nego stolne sorte grozdja.
Litra soka od sipka/nara -koji je nasim hercegovcima jako poznat- jer se stoljecima pravi u Hercegovini kosta u granapu 10$/ litar, dok litra 100% soka kosta ok 50 $.
Svjez plod sipka se prodaje na komad po cijeni 1.5-3 $, a najveci je velicine najmanjeg hercegovackog sipka "glavsa". Po ovim kriterijima prosjecan plod hercegovackog glavasa bi imao cjenu o 5-7 $/komadu, a najveci bi imao cijenu od oko 10-11 $ /komad.
Ove cijene su jedini odgovor na pitanje zasto kompjuterski strucnjaci iz Silicijske doline ulazu novac zaradjen na kompjuterima u plantaze i industriju prerade sipka.

Sipak kao industrijeka biljka nije nepoznat bosansko-hercegovackoj nauci i praksi.

Na poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu se moze naci doktorska disertacija o sipku, napravljena prije tridesetak godina, iz koje se mogu vidjeti potencijali sipka kao industrijske biljke.
Kora sipka ima mnogo vise pektina u sebi od jabuke, pa bi proizvodnja pektina iz kore sipka -koja je inace otpad kod proizvodnje soka- bila visestruko rentabilnije nego iz jabuke.
Samo na proizvodnji pektina od kore sipka se moze napraviti odlican biznis, jer se pektin koristi u prehrambenoj industrji.
Sipak se jos koristi za zastitu od erozije tla i klizista, jer razvija ogroman korijenski sitem, desetak puta veci od nadzemnoog dijela biljke. Sipak takodje ima izvanredne regenerativne sposobnosti.
Dok Mostar trpi ogromne stete zbog erozije tla, sa okolnih brda, do tada hortikulturnjaci i landscape dizejneri USA sade divlji spak kao ukras po najpopularnijim parkovima i uz autoputeve da bi sprijecili eroziju tla ,te kao ukras zbog lijepog cvijeta. Nije dzaba najljepsa spanska pokrajina Granada dobila ime po sipku.

Ne treba zabraviti da je u BiH prije tridesetak godina napravljena fabrika za izradu sokova i od sipka, kao poslovna ideja prof. dr. Osmana Pirije - jednog od najvecih brend menadzera i poduzetnika u istoriji Bosne i Hercegovine i bivse Jugoslavije.

Ti sto se tice poljoprivrede kao da si enciklopedija , jeli ti to specijalnost ili se bavis time iz hobija?
Tuga me uhvati kada vidim ona polja kadulje kada vozis preko Komara, a vjerovatno i sam znas kako skupa ili trazena su etericna ulja kadulje i ostali biljaka koja se koristie u kozmetickoj industriji. Sam proces rafinacije nije tako skup niti zahtjevan, ali malo poduzetnickog duha ne bi skodilo.

ja sam htio pokrenuti mini firmu
i kad sam vidio koliki su troškovi...
a koliki rizik
skontao sam da je bolje u koloseumu staviti te pare na crno ili crveno

znaci za uspjeh je potrebno biti: bezobrazan il lud, a najbolje prolaze kombinovani

p.s. pojasnjenje: naime, na to nam se lože potrošači

komi wrote:ja sam htio pokrenuti mini firmu
i kad sam vidio koliki su troškovi...
a koliki rizik
skontao sam da je bolje u koloseumu staviti te pare na crno ili crveno

Rizik je dio posla svugdje u svijetu, sta mislis da je bilo gdje u svijetu lakse otvroiti biznis. Dosta ljudi koji otvaraju svoje male biznise imaju bracnog partnera koji obicno zadrzava stari posao zbog love i zdravstvenog dok biznis ne krene ali i za slucaj da ne krene.
Isto tako, svi oni koji startaju biznis ne racunaju na neki profit prvih godina nego na neko puko prezivljavanje dok biznis ne krene, i da racunaju da rade ko stoka, da ne vide ni vikenda ni praznika.
Medjutim imam utisak da je kod nas drugacije razmisljanje, dosta raje misli, otvorim biznis, velika lova odma kapa, uposlim par hamala a ja muda u sake pa na kafu u Strosu u po dana
Ne mislim licno na tebe, nego neko opste razmisljanje kako dosta raje gleda na mali biznis.

detroit-mercy wrote: Ti sto se tice poljoprivrede kao da si enciklopedija , jeli ti to specijalnost ili se bavis time iz hobija?
Tuga me uhvati kada vidim ona polja kadulje kada vozis preko Komara, a vjerovatno i sam znas kako skupa ili trazena su etericna ulja kadulje i ostali biljaka koja se koristie u kozmetickoj industriji. Sam proces rafinacije nije tako skup niti zahtjevan, ali malo poduzetnickog duha ne bi skodilo.

Seljak amater a pionirsku zakletvu polago uz kazane, buradi i susnice mesa. U prijasnjem zivotu sam devero oko tehnolgija, a poslije demobilizacije sam svastario "su razni biznisi".

S koje strane Komara su ta polja kadulje jel, sa strane Golesa ili Oboraca ?? Nesto se plaho i ne brigam za kadulju sa Komara, jer travnicani imaju Pharmamed koji je izvanredan primjer uspjesnog poduzetnistva u BiH. Mozda su ta polja kadulje bas njihova.