Preduzednički duh?

[Toto]

Sta je preduzetnicki duh kod naske na Balkanu?
Ima li ga uopste?
Da li se radjamo sa tim sposobnostima ili se one sticu?
Da li je za njegovanje preduzetnickog duha vaznije kultura i tradicija ili obrazovanje?
Kako mozemo provjeriti: je li nas "obaso" ovaj duh?

[PipiDugaDevetka]

Nemam neku pametnu reći o ovom duhu. Samo šala mala:
Za preduzetnički/poduzetnički duh preduslov je kokuzluk.
To imamo i predviđam pojavu nevjerovatno preduzetnih Bosanaca i Hercegovaca.

[antimobbing]

Sta je preduzetnicki duh kod naske na Balkanu?
Ima li ga uopste?
Da li se radjamo sa tim sposobnostima ili se one sticu?
Da li je za njegovanje preduzetnickog duha vaznije kultura i tradicija ili obrazovanje?
Kako mozemo provjeriti: je li nas "obaso" ovaj duh?

Nažalost, veoma malo mladih ljudi kod nas ima ovaj poduzetnički duh radi vođenja pogrešne poslovne politike.

Mladi ljudi stručnjaci iz raznih oblasti nakon godina školovanja kada završe fakultet, kad nas obično idu na budžet gdje za dvije godine potpuno zatupe.

Imao sam prijatelja koji je zaista bio veseo i poduzetan, sve dok se nije zaposlio da radi u jednoj Općini.

Nakon samo toga se je u potpunosti promijenio, njegovo ponašanje, priča i sve ostalo postalo je tako monotono …

Državne institucije bi trebale osnovati fondove i raditi na pomaganju svih onih ljudi koji iskazuju bilo kakav poduzetnički duh i finansijski ih pomoći.

Možda na ovaj način da pronađemo nekog novog Emerika Bluma ...

Ovo bi imalo za rezultat zapošljavanje velikog broja ljudi dok sa druge strane kao društvo ne bi imali gubitak, recimo da se jedan inžinjer nakon toliko godina školovanja zaposli na budžetu, gdje će nositi papire od kancelarije do kancelarije …

Ono što bi preporućio svim mladim ljudima:

Ne sjedite u svojim kućama ... za početak ako ništa drugo izadjite i šetajte po gradu, pričajte sa ljudima, upoznajte se i razmjenjujte informacije.

Nakon toga, lagano poćnite da trenirate i bavite se bilo kakvim sportom, trčanjem, plivanjem ili vožnja biciklom, jer kada je čovjek debeo onda je i depresivan a kao takav nije ni za kakvog posla.

Ne dozvolite da vam mladost prolazi u depresiji i debljini ... trenirajte ...

Pročitao sam knjigu jednog veoma uspješnog poduzetnika iz Amerike koji daje ljudima savjete kako da postanu uspješni u poslu.

Njegov prvi savjet je ''trenirajte i bavite se sportom'' jer zdravom tijelu je i zdrav ''poduzetnićki'' duh.

[slobodni armirach]

gledajuci generalno Balkanski poluotok, nas je OBASHAO taj preduzetnicki duh, ima tu malo, i genetike, i nasljedja, pa i proteklih politickih sistema.

Nekoliko stotina godina smo bili vazda hamali nekoj od vladajucih tadasnjih drzava, nismo nikad vladali, kao sto je to slucaj sa talijanima, nijemcima, francuzima, japancima, a da ne spominjem Engleze da su imali periode kad nikad im nije Sunce zalazilo sa engleskih posjeda.

u novijoj istoriji, dosadasnji politicki sistemi nisu odgajali preduzetnicke generacije, drzava se brinula o svemu, koliko djece da imas, dobivas neki stan, dobijas neki posao, samo se razmisljalo kako satrat tri kile meze i 5 litara Zveceva konjaka za vikend.

Nakon naglog budjenja iz ekonomske kome, svi smo pomalo zateceni, odojcetom kapitalizma sta sada mlatara po Balkanu.

Neke preduzetnicke sposobnosti ima, ali ne dovoljno, treba par generacija da se promijeni, mislim prvenstveno na obrazovanje, pa onda na ostale socioloske okolnosti.

[Toto]

gledajuci generalno Balkanski poluotok, nas je OBASHAO taj preduzetnicki duh, ima tu malo, i genetike, i nasljedja, pa i proteklih politickih sistema.

Nekoliko stotina godina smo bili vazda hamali nekoj od vladajucih tadasnjih drzava, nismo nikad vladali, kao sto je to slucaj sa talijanima, nijemcima, francuzima, japancima, a da ne spominjem Engleze da su imali periode kad nikad im nije Sunce zalazilo sa engleskih posjeda.

u novijoj istoriji, dosadasnji politicki sistemi nisu odgajali preduzetnicke generacije, drzava se brinula o svemu, koliko djece da imas, dobivas neki stan, dobijas neki posao, samo se razmisljalo kako satrat tri kile meze i 5 litara Zveceva konjaka za vikend.

Nakon naglog budjenja iz ekonomske kome, svi smo pomalo zateceni, odojcetom kapitalizma sta sada mlatara po Balkanu.

Neke preduzetnicke sposobnosti ima, ali ne dovoljno, treba par generacija da se promijeni, mislim prvenstveno na obrazovanje, pa onda na ostale socioloske okolnosti.

da nam ne prodje vakat??

prica se da je kod naske propo i darvinizam i kapitalizam
pa kontam: da nas samo duhovi mogu izvuc

jer nam se najbolji resusri trose na sabiranje sta je gdje propalo

[pemanapemani]

Broj postova na temi najbolje pokazuje koliki je preduzetnički duh. "On" se kod nas očituje u blaćenju svega i svačega, pravdanjem lošom ekonomskom situacijom (za koju, naravno, nismo krivi mi, nego uvijek neko drugi) i pronalasku nekoliko hiljada KM koje će strastveno poderati bluzu, pa grudnjak i otvoriti put do državne dojke.
Nema druge, treba nastaviti trčati. Za koju godinu se možda nešto preduzetno napravi na polju atletike, kraljice sportova.

[NekoIzMase]

Sve dok se ne uvedu povlastice za podsticaj preduzetništva situacija će biti slična ovoj današnjoj gdje svi preferiraju sigurna primanja i 8 radnih sati naspram 16 radnih sati bez vikenda sa nestalnim primanjima.

Naime, najlakše je osnovati firmu sa nekom idejom koja bi bila uspješna ali postizanje likvidnosti uz izmirenje svih obaveza prema državi je naprosto nemoguće ukoliko preduzetnik/poduzetnik ne posjeduje pozamašan kapital. Kreditna zaduženja su nepovoljna zbog visokih kamatnih stopa. Spremnost na preuzimanje rizika je slabo izraženo u našem društvu ali Država kojom upravljaju ljudi odškolovani u eri socijalizma nemaju sluha za preduzetništvo i ne podstiču ljude na isto. Ukoliko bi se donijele određene povlastice za preduzetnike/poduzetnike izražene kroz niže kamatne stope na kreditna zaduženja, oslobađanje pojedinih poreza tokom prvih godina poslovanja, skraćena procedura registracije firme, itd. vjerujem da bi se situacija znatno promijenila, ali čisto sumnjam da će se to desiti sve dok administrativni rashodi iz godine u godinu rastu.

[Toto]

Moze li poduzetnistvo da postoji bez privilegija, podsticaja, humanizma i renesanse? da li piduzetnik poduzima poduzetnicki poduhvat radi komsiluka, socijale, Tite, partije, drzave, komunizma ili radi sebe?

[NekoIzMase]

Ako misliš da neko poduzima samo radi sebe, varaš se.

Pokretanjem poduzetničkog poduhvata zapošljavaju se novi radnici i povećava se životni standard društva odnosno kupovna moć, učestvuje se u Bruto Domaćem Proizvodu (vrijednost finalnih dobara i usluga proizvedenih u zemlji tokom dane godine, izraženo u novčanim jedinicama) što automatski povlači razvoj države. Povećanje BDP-a bi značilo plasman proizvoda na domaće tržište i smanjenje obima uvoza a moguće povećanje izvoza. Zatim daje se doprinos državi kroz poreze, socijalno i penziono osiguranje, zdravstveno osiguranje itd.

Sada za tebe jedno pitanje. Da li poduzimaš samo radi sebe?

[Toto]

Iskljucivo radi sebe.

[sa obzirom na...]

Prema relevantnim studijama, npr. u Americi, taj poduzetnicki duh sa uspjesnom realizacijom posjeduje 2% stanovnista i oni vode naciju u bolje sutra. Ostalo su followersi (sljedbenici).
Takodje studija je pokazala da vecina americkim milijardera nema zavrsene neke fancy skole ali svi imaju nesto zajednicko, a to je da su od najranijih dana bavili se i izmisljali neke poslove, npr. skupljali staro gvozdje pa ga preprodavali, pravili limunade pa prodavali na ulici.
Sad se vratimo na bosanske prilike.
Mi smo iz socijlaizma presli u fazu prvobitnog kapitalizma za kojeg iz svjetske istorije znamo koliko je bio surov.
Ja trenutno u Bosni znam samo za jednog pravog poduzetnika, koji je ono sto je postigao postigao svojim radom, a ne kroz muljaze i varanje drzave te kroz beneficije zbog poznanstava sa politicarima.
Jest da su radnici rade ko robovi ali ni on ne stedi sebe.
Redzo Bekto, Gorazde.
Za svakog drugog lako je otkriti kako je stekao prvi milion, ne bas regularnim putem.
Cak i trenutno najveci poduzetnik ,Nijaz Hastor, prvi milion je sumnjivo stvorio, jer je radio u Volkswagenu Vogosca, pa presao pocetkom rata u Volksburg.
Poslije svojih 12 godina rada u ekonomiji i privredi, mogu reci sljedece:
Najvaznija stvar, ako zelite da se bavite poduzetnistvom, nije da li imate osnovni kapital (mada je to osnovno), vec da li znate da radite posao kojim zelite da se bavite.
Najuspjesniji poduzetnici su oni koji vec imaju bar 10-godisnje iskustvo u oblasti kojom zele da se samostalno bave i koji su tokom tog svog iskustva stvorili razgranatu mrezu poznanstava u toj bransi.
To je osnovno, za kapital u krajnjoj nuzdi tu je banka.

[antimobbing]

Mi smo iz socijlaizma presli u fazu prvobitnog kapitalizma za kojeg iz svjetske istorije znamo koliko je bio surov.
Ja trenutno u Bosni znam samo za jednog pravog poduzetnika, koji je ono sto je postigao postigao svojim radom, a ne kroz muljaze i varanje drzave te kroz beneficije zbog poznanstava sa politicarima.

Ima i svijetlih primjera ...

Otpušteni radnici "Vegafruita" pokreću vlastiti biznis uz preradu voća i povrća

Sa plasmanom svojih proizvoda nemaju problema.

Primjena najsavremenije, ali i tradicionalne proizvodnje

Jesenas zasađeni luk već iznikao Nakon što su prošle i ove godine Selimovići skršili najveći prerađivački kapacitet povrća i voća u BiH, fabriku "Vegafruit" u Maloj Brijesnici u Doboj Istoku, a radnicima podijelili otkaze, mnogi od stotina ljudi koji su "Vegu" podizali ostali su na ledu, bez posla, penzije i ikakvih primanja.

Zaposlio rodbinu

Skoro da su postali socijalni slučajevi. Mnogi od njih, međutim, nisu se predali sudbini. U naseljima Brijesnica Velika i Mala u kojoj je proizvodnja kvalitetnog povrća i voća stogodišnja tradicija, otpušteni radnici iz "Vegafruita", ali i drugi, u svojim objektima pokreću proizvodnju istu kao u svom nekadašnjem uzornom kolektivu.

Trojica otpuštenih radnika "Vegafruita" Ahmed Čaušević, Ibrahim Karić i Dževad Hrnjičić formirali su malu, ali uspješnu zadrugu za preradu i konzerviranje voća i povrća "A i DŽ" u Brijesnici i za sada posao ide iznad svih očekivanja, a sa plasmanom problema nema.

Njihovim stopama uspješno ide i bivši uposlenik Pro Credit banke u Gračanici čija je poslovnica prošle godine ugašena, profesor hemije Nermin Šišić. On je u posebno uređenom prostoru pored svoje kuće u Brijesnici Velikoj formirao malu porodičnu firmu "Agrovita" u kojoj je zaposlio rodbinu i uspješno prerađuje povrće proizvodeći dvadesetak različitih proizvoda na najsavremeniji, ali i tradicionalan način.

Uživa u radu

Ove godine proizveo je oko stotinu tona povrća i sve će proći kroz njegove ruke, biti upakovano i distribuirano na tržište diljem naše države.

- Ako nema posla u banci, ima na njivi. Uživam u proizvodnji luka, kupusa, mrkve, cvekle. Jesenas sam zasadio mladi luk za proljeće i već je nikao. Ljetos sam proizveo pečenjak na 15 dunuma i sve plasirao na sarajevsko tržište - kaže Šišić.

[ultima_palabra]

Nije slučajno da je ovaj primjer iz Gračanice, tamo su ljudi vrlo poduzetni... uz njih bih izdvojio Tešanj, Veliku Kladušu i par općina iz Zapadne Hercegovine. Ako je u prošlom sistemu neki grad bio produžetak fabrike (tipa Bratstvo-Novi Travnik) onda teško možemo očekivati neki biznis boom tamo, jednostavno ljudi nisu navikli da se brinu sami za sebe... možda za 20-30 godina, ako se nebriga države za namjensku industriju nastavi, djeca će uzeti stvari u svoje ruke.

Samo dijelom bih se složio da je kod nas nastupio surovi kapitalizam... 50% zaposlenih je na budžetu, što znači da socijalizam za njih još nije završio Zato ovih dvjestotinjak hiljada u privredi radi i za njih i za maloljetne, penzionere, nezaposlene itd... nenormalan sistem koji kad-tad mora puknuti

[sa obzirom na...]

Jelah i Siroki Brijeg. meni je posebno zanimljiv Jelah, nisu ni opština ali se svako tamo necim bavi.

[Toto]

Nije slučajno da je ovaj primjer iz Gračanice, tamo su ljudi vrlo poduzetni... uz njih bih izdvojio Tešanj, Veliku Kladušu i par općina iz Zapadne Hercegovine. Ako je u prošlom sistemu neki grad bio produžetak fabrike (tipa Bratstvo-Novi Travnik) onda teško možemo očekivati neki biznis boom tamo, jednostavno ljudi nisu navikli da se brinu sami za sebe... možda za 20-30 godina, ako se nebriga države za namjensku industriju nastavi, djeca će uzeti stvari u svoje ruke.

Samo dijelom bih se složio da je kod nas nastupio surovi kapitalizam... 50% zaposlenih je na budžetu, što znači da socijalizam za njih još nije završio Zato ovih dvjestotinjak hiljada u privredi radi i za njih i za maloljetne, penzionere, nezaposlene itd... nenormalan sistem koji kad-tad mora puknuti

Gracanica i zapadna Hercegovina, imaju zajednicku "mahanu" da nisu imali skoro nikakve privrede za komunistockog vakta. Bili su zavisni samo od sebe; sto neko naprijed rece: kokuzluk. Samoodrzivost i kokuzluk su najjaci pokretaci i motivi da covjek sam sa sopstvenim resursima nesto poduzme.

Velika koncentracija poduzetnika u manjim sredinama moze imati presudan uticaj na cijelu zajednicu, lokalnu vlast i birokratiju. Gracanica je jedna od rijetkih opcinskih admnistracija gdje je vrijeme potrebno za registracije firme svedeno na najmanje moguce vrijeme i mnogo krace negu u Sarajevu, Mostaru, Banjaluci.
Ako su poduzetnici biracka baza: onda ce se i ''drzava" i politika okrenuti njima i gledati da da sve od sebe u stvoranju povoljng ambijenta za poduzetnike i svoju izbornu bazu. Ako je birokratija izborna baza politicarima: onda ce se i politika okrenuti "kupovanju" i produciranju birokratije a zapostavoce se podizeetnistvo.

Dugi potencojalni izvor poduzetnistva bi trebalo biti znanje i obrazovanje. Ali, nismo mi te srece.

[Toto]

.....dupla

[felipe kajetano]

Cuj Gracanica nije imala privredu za "komunistickog vakta" , jel se to "Fering" i "Fortuna" ne racunaju ?...za tako malo mjesto vise nego dovoljno

[drndalo]

Ocito da im to nije bilo dovoljno, pa su se bavili "svacim"... Ne znam otkud u Gracanici onoliko posla oko plastike, ali pretpostavljam da su u startu imali neki OK kanal kojim su gasterbajteri iz Njemacke usli u taj segment...

[zomri]

Cuj Gracanica nije imala privredu za "komunistickog vakta" , jel se to "Fering" i "Fortuna" ne racunaju ?...za tako malo mjesto vise nego dovoljno

i fering i fortuna su na svom vrhuncu maksimalno upošljavali 3 hiljade radnika. "jadrina", "olimp" i sve ostale firme malo više od toga što je za opštinu sa 60 hiljada stanovnika prema popisu iz 1991., ipak nedovoljno...činjenica je da je do sredine osamdesetih ta opština spadala u red siromašnijih u bivšoj državi.

[felipe kajetano]

Cuj Gracanica nije imala privredu za "komunistickog vakta" , jel se to "Fering" i "Fortuna" ne racunaju ?...za tako malo mjesto vise nego dovoljno

i fering i fortuna su na svom vrhuncu maksimalno upošljavali 3 hiljade radnika. "jadrina", "olimp" i sve ostale firme malo više od toga što je za opštinu sa 60 hiljada stanovnika prema popisu iz 1991., ipak nedovoljno...činjenica je da je do sredine osamdesetih ta opština spadala u red siromašnijih u bivšoj državi.

Jeste..al' Gracanica se naslanjala na Doboj pa je dosta ljudi hljeb zaradjivalo tamo...ne znam.. ne bi rekao da su bili neka sirotinja.

[Toto]

Prema relevantnim studijama, npr. u Americi, taj poduzetnicki duh sa uspjesnom realizacijom posjeduje 2% stanovnista i oni vode naciju u bolje sutra. Ostalo su followersi (sljedbenici).
Takodje studija je pokazala da vecina americkim milijardera nema zavrsene neke fancy skole ali svi imaju nesto zajednicko, a to je da su od najranijih dana bavili se i izmisljali neke poslove, npr. skupljali staro gvozdje pa ga preprodavali, pravili limunade pa prodavali na ulici.

Ova statistika je vjerojatno tacna ali nepotpuna. Fale milioni poduzetnika koji nisu milijarderi -ni milioneri, al' imaju biznise, od kojih generacijama zive. I oni su obuhvaceni raznim studijama, ali nisu toliko atraktivni kao primjer i uzor.

Milioni malih USA poduzetnika je statisticki uzorak koji je uporediv sa nama, i valjalo bi se pozabaviti sa njima, jer su oni kriticna masa koja stvara i odrzava vrijednosti i trendove iz kojih se stvaraju Bil Gejtsi, Rokfeleri, Paris Hiltonke.

U statistikama su poznate metode koje odbacuju ekstremume (miljardere i prosjake), pa tek onda analiziraju pojave i stvaraju modele ponasanja.
Bil Gejts se vise nece ponoviti ni u americi, a kamo li da se "strefi" u biH, pa nam nije interesantan za ovaj eksperiment - sto bi Djuro rekao.

ZA nas je mnogo vaznije da vidimo koji se biznisi -kod nas- mogu razviti na bazi onoga sto je Bil Gejts stvorio.
U USA ima na hiljade malih firmi koje su razvile biznis na bazi Bilovih "proizvida", recimo: MS Excela i SQL-a.

Za pokrenut slican biznis ni u BiH ne trebaju milioni, fransize i krediti. Treba samo znanje i poduzetnicki duh.

Nas je problem sto imamo na stotine nezaposlenog "znanja", koji nemaju znanje ili poduzetnog duha, da u ovoj (excelu) i slicnim tehnologijama vide priliku za poduzetnicki poduhvat i kreiranja samostalnih biznisa.

Male firme nemaju i nikada nece imati novaca za kupovnu skupih informacionih sitema, niti da zaposljavaju profesionalne programere, a imaju potrebu za analitickom obradom na hiljade podataka. Bil Gates je za njih namjenio MS Excel i na njemu je zaradio milijarde. Ne zbog ljepote i sarma excela; ili zboog toga sto bi svi ameri da su milijarderi, vec zbog excelove upotrebne vrijednosti.
Ovih par cinjenica su dovoljne americkim malim poduzetnicima da na bazi ove tehnolgoje razviju cijeli spektar proizvoda i usluga i da pokrenu poduzetnicke poduhvate iz kojih se onda razvijaju biznisi.

Istovjetno se desava i u svim drugim sferama zivota.

Na ovom forumu je hit tema otvaranje McDonaldsa u Sarajevu, iako otvaranje desetak McD restorana u Sa ne bi imalo presudan uticaj na BiH privredu, niti bi razvijalo zakrzljali bosansko-hercegovacki poduzetnicki duh. Dokaz je postojanje fabrike CocaCola u Sarajevu.

U gradu, kantonalnom sredistu sa 150 000 stanovnika (u drzavi u kojoj je nastao McD) ima oko 400 razlicitih restorana, a samo 5 McDonalds restorana i dvadesetak slicnih McD (Burger King, taco bell itd). U cjelom kantonu ima tek 10-tak McD, dok je kanton poznat po 250 vinarija a ima stanovnika kao i Sarajevski Kanton.
Za promociju poduzetnistva u BiH bi bilo mnogo prikladnije analizirati kakvu ponudu i usluge nudi preostalih 350 restorana, koji uspjesno djeluju u istom okruzenju kako i McD i zaposljavaju par hiljada zaposlenih i indirektno generisu jos par stotina drugih radnih mjesta i biznisa.

Ja cu prestaviti jedan u kojem cesto svratim na "tipicno" amaricko jelo - pilav . Porodicni restoran velicine i koncepta jedne nase standardne buregdzinice. Nemaju cak ni web sajt, jer im nije presudan za biznis - sto i nije rijetkost cak i USA.

Locirani su pored lokalnog koledza u centru grada. Imaju dvije manje prostorije: kuhinja od 15 m2 i 20 m2 prodjanog dijela. Kuhinja ima najmanjii kuhinjski sparet i rostilj. Prodajni dio ima: najmanju vitrinu za hranu -istovjetnu kao u nasim buregdzinicama - kasa, 3 manja stola za dvije osobe i automat vitrina za prodaju nekoliko vrsta flasiranih sokova. O nekom dizajnu enterjera i namjestaja nema ni govora. Objekat je drveni/ daske, na podu je linoleum -sto je americki standard. Sto i stolice su primjerenije kamp opremi. Za sve postojece se moze reci da je neugledno.
Cistoca je standardna -americka i nimalo ne odskace od vecine nasih ugostiteljskih objekata. Sve pobrojeno nije razlog da se u vrijeme rucka mora stati u red koji cesto izadje iz restorana. U redu za pilav su: moj poridicni lijecnik-vegetraijanac, profesiri sa koledza, arhitekta iz obliznjeg biroa, studenti, prodavaci iz komsijeke prodavnice auto dijelova i cak prodavac iz obliznjeg fast food restorana Taco Bell-a, jer nema sanse da postoji covjek na svjetu koji bi za sve obroke i cijeli zivot jeo samo McD hamburgere. To ej odgovor poduzetnicima na potanje: zasto americka carsija ima 400 restorana a samo 4 McDonaldsa.

Na meniju se nudi samo jedno jelo: PILAV i to sve vrste pilava; tj. pilav sa rizom i plav sa rezancima . Uz ova dva osnovna sastojka moze se kombinirati dvije vrste piletine (leso/kuhana i sa rostilja), te po jedna vrsta kuhane govedine i svinjetine, spremane u popularnim sosovima. Kao dodaci se mogu dobiti: obareno povrce (samo brokoli, mohune i soja u zrnu) i par sosova (terijaki, soja sos, i mandarinsk sos sa narandzom).



Sa ovim skromnim izborom sastojaka se moze napraviti desetak kombinacija jela. Jelo se servira u tri kolicine u plasticnim ccasama i sa plasticnim viljuskama. Restoran zaposljava dvoje zaposlenih u smjeni (kuhar i prodavac), ukupno cetvero. Svi zaposleni su clanovi jedne familije.



Ovaj restoran je dizajniran na lokalnom koledzu -preko puta restorana- u sklopu kulinarske akademije. A vlasnik je bio jedan od prvih studenata ove akademije. Jelo je staro nekoliko hiljada godina, pa je trebalo samo donijeti nekoliko poduzetnickih i poslovnih odluka -o kojima se ucilo na kulinarskoj akademiji, te hrabrosti da se poduhvat realizuje.

Pilav je jelo poznato nasoj gastronomiji i kulturi. Sasvim je izvjesno da bi bilo prihvaceno na nasem trzistu. Zasto i mi nemamo pilavdzije koji drze restorane brze hrane po BiH, a imamo Pilavdzica? Vjerojatno je problem u poduzetnickom duhu; te akademijama i fakultetima koji obrazuju buduce poduzenike.

Treci primer je gotovo banalan, ali je postavio temelj danas uspjesne kompanije koja obrce skromni biznis, ali se ipak radi o milionima.

Vlasnik je ostao bez posla, a sam je finansirao neke troskove skolovanje i morao je: ili brzo naci novi posao, ili smisliti sopstveni. Ideju mu je dao bivsi sef restorana, koji je jednom rekao: da bi radije kupovao isjeckan crveni luk, nego ganjao hamale po kuhinjii koji su trebali cistiti i sjeckati luk. Kao student je osmislio istrazivanje po restoranima, da vidi kolika je zainteresovanost potencijalnog trzista. Muntajuc gazdaricu da mu iznajmi garazu za posla ispostavilo se da bi i gazdarica usla u poso tako: da mu posudi nesto ustedejvine za nabavku luka i obavljanje nekih sekretarskih poslova, oko narudzbi i promocije. Prije pocetka je napravio nekoliko formalnih ugovora sa gazdama restorana i sam poceo sa poslom. Poslije nastave je kupovao luk, rucnom-rendom sjeckao i pakovao luk, a rano izjutra bi sve dostavljao restoranima, pa potom isao u skolu. Posao se lagano sirio. Prvi profiti su ulagani u produktivnost (skromnu automatizaciju operacija za sjeckanje luka) i frizidere za skladistenje. Kad je zavrsio skolovanje prosirio je posao, napustio garazu i nekoliko godina razvijao taj biznis - da bi ga prodao nekom rodjaku od bivse gazdarice, koja je imala dionice u tom poslu. Zaradjene pare je ulozio u vinariju - sto i sad radi.

Kad bi se skontalo koliko u Sarajevu i BiH ima: cevabdzija koji uz cevap serviraju sitno sjeckan crveni luk; buregdzija- koji obilno koriste luk u bureku; te restorana - mozda bi i ova poslovna ideja mogla finansirati neciji fakultet i biti odskocna daska za neki drugi biznis u BiH.

Navedena su tri primjera i sva su iz Silicijske doline i njene komsijske Mjeseceve doline, u kojoj je i Jack London sva - tad ne mala- sredstva, zaradjena od pisanja, ulozio u biznis koji nije imao nikakve veze sa knjizevnoscu, a danas je druga izvozna industrija, jedne od najbogatijih zemalja svijeta.

Istovjetnih primjera se moze naci i u svim drugim djelatnostima.

Poduzetnicki duh je u stanju da razvije uspjesan bizinis iz najbanalnije tehnoloske operacije, a ne samo od grandioznih poslovnih ideja, za koje, manje- vise, svi znaju, ali nisu u stanju da ih realizuju.

[Nele9]

Nije slučajno da je ovaj primjer iz Gračanice, tamo su ljudi vrlo poduzetni... uz njih bih izdvojio Tešanj, Veliku Kladušu i par općina iz Zapadne Hercegovine. Ako je u prošlom sistemu neki grad bio produžetak fabrike (tipa Bratstvo-Novi Travnik) onda teško možemo očekivati neki biznis boom tamo, jednostavno ljudi nisu navikli da se brinu sami za sebe... možda za 20-30 godina, ako se nebriga države za namjensku industriju nastavi, djeca će uzeti stvari u svoje ruke.

Samo dijelom bih se složio da je kod nas nastupio surovi kapitalizam... 50% zaposlenih je na budžetu, što znači da socijalizam za njih još nije završio Zato ovih dvjestotinjak hiljada u privredi radi i za njih i za maloljetne, penzionere, nezaposlene itd... nenormalan sistem koji kad-tad mora puknuti

I tih 50% će puškom braniti taj svoj status povlaštene kaste.

[JThomas]

realno, ovdje je najvećem dijelu ljudi, i omladine i starijih, najveća fantazija udomiti se u državnoj instituciji gdje je plata solidna, a odgovornost i zahtjevani trud nikakvi. znači ne poduzetnički duh, on je viša kategorija, nego volja za životom, radom i napredovanjem generalno - nula poena.

šta je uzrok tomu, zahtjevalo bi jedan sociološki traktat, kombinacija nebrojenih faktora, al' je tako...

[detroit-mercy]

11% procenata mladih ljudi iz BiH nikada nije trazilo posla, dovoljno govori o svemu. Druga prica je san svakoga mladog covjeka da se ubaci na budzet.
U normalnom svijetu jednome diplomcu i nije neki san da se ubaci da radi za city ili state. Cak ni banke nisu tako atraktivne za Business graduates kao kod nas.
Jedan banalan primjer, nar i sok od nara, jako skupi i cijenjeni u svijetu zbog velikog ucesca antioxidanata. Hercegovacki nar je zasigurno jedan od najkvalitetnijih narova u svijetu, koliko proizvedemo i plasiramo soka o nara na trziste, pitanje je sad.
Vjerute mi jako malo, a od toga se moze solidno zivjeti.

[Comrad]

Ajd sto nas politicari z*uzise sa visokim primanjima, nego ce ubiti i malo poduzetnickog duha. Pa oni su glavne zvijezde. Hebo ti drzavu kad otvoris novine 95% je politika i crna hronika, onih 5% je vezano za ekonomiju.

Stavite se vi u poziciju jedne mlade osobe. Da mozes birati izmedju drzavne institucije/firme gdje ti si osiguran, imas dobru i redovnu platu, godisnje odmore, vikende slobodne, krediti, regres, ne radi se puno (kako ko)...

i...

radne subote, neplaceno prekovremeno, plate 500-700KM, ako se gazda smiluje mozda te i osigura na minimalac, praznici u zavisnosti od gazdinog raspolozenja i tako isto i godisnji, radis ko konj (svako)...

Bas je teska dilema.
Naravno, postoje i izuzeci, koji opet samo potvrdjuju ovo gore navedeno.