Kronični prostatitis
Kronični prostatitis može se razviti i nakon akutnog prostatitisa, a i neovisno o njemu, bez simptoma jake upale, iz dva razloga: infekcije i zastoja u prostati. Žarišta infekcije prostate obično se nalaze u stražnjoj uretri i samoj prostati, a mogu biti i drugdje - sinusitis, tonzilitis, karijes zubi i bronhitis.
Sekretorni i venozni zastoji povećavaju obujam prostate te dolazi do povećanog pritiska od vlastite ovojnice (fascije). To dovodi do daljnjeg poremećaja krvotoka, pojave upalnih izmjena te smanjenja otpornosti. Ako produkti raspadanja i sekreta zastoja dugotrajno nadražuju sluznicu folikula (kesica, mjehurića) žlijezde, dolazi do upale - takozvanog zastojnog prostatitisa. Razlog zastoja je atonija (mlohavost) folikula i njihovih izlaznih kanala, npr. na bazi dugotrajnog spolnog suzdržavanja. Česti zatvori također dovode do poremećaja snabdijevanja krvlju prostate uz stvaranje mjesta zastoja.
Kod kroničnog prostatitisa slabije su izražene upalne izmjene nego kod akutnog. Njih se može svesti na tri osnovna sindroma: bolni, dizurijski (poremećaj izlučivanja mokraće) i seksualni.
Bolovi se kod prostatitisa najčešće osjećaju u donjem dijelu trbuha, genitalijama, perineumu i križima. Takva lokalizacija je uvjetovana kako širenjem bolova koji dolaze od prostate, izvan područja neposrednog oboljelog mjesta, tako i zahvaćanjem patološkim procesom sjemenih vrećica i žlijezdi. Jačina bolova može biti različita: od jedva primjetnih koji se osjećaju kao neugoda, do izraženijih, koji s vremena na vrijeme ometaju san. Bolovi su često vezani kako za suzdržavanje, tako i za prekomjernu seksualnu aktivnost. Bolovi se mogu pojačati ili oslabjeti nakon popuštanja napetosti, u većem ili manjem obliku, neposredno prilikom ejakulacije. Također se mogu osjetiti oštri bolovi u perineumu prilikom orgazma zbog nadrazene upaljene sluznice ovojnice stražnje uretre.
Kod prostatitisa su najkarakterističniji bolovi u skrotumu i perineumu, koji se šire na prepone. Već sama gesta kojom pacijent obično pokazuje mjesto gdje osjeća bolove, vrlo je karakteristična i gotovo dovoljna da se može postaviti dijagnoza kroničnog prostatitisa.
Dizurijski poremećaji kod prostatitisa obično se ispoljavaju u obliku učestalog izlučivanja mokraće, imperativnih potreba za mokrenjem i osjećaja nepotpunog pražnjenja mokraćnog mjehura. Upalni proces zahvaća stražnju uretru i vrat mokraćnog mjehura - glavnu zonu pri izlučivanju mokraće. Ovi poremećaji dizurije najčešće se susreću kod bolesnika s kroničnim prostatitisom u početku bolesti, a izražavaju se u obliku učestalog, a zatim u određenoj mjeri otežanog mokrenja. Dalje se ti poremećaji smanjuju zbog različitih mehanizama prilagođavanja ljudskog organizma. U kasnijoj fazi prevladava otežano mokrenje zbog razvoja bolesti u vratu mokraćnog mjehura i u prostatskom dijelu uretre. Dizurijski poremećaji kod prostatitisa mogu biti psihogeni, izazvani depresijom.
Spolni poremećaji kod prostatitisa raznovrsnog su karaktera. Ispoljavaju se kako kao česte noćne erekcije, tako i kao izostajanje erekcije. Nisu rijetki ni slučajevi prebrzog izbacivanja sjemena, kao ni tupi mukli oštri osjećaji u trenutku orgazma ili tzv. "slabi orgazam".
Seksualni poremećaji kod prostatitisa obično idu u određenom kontinuitetu. Za početnu fazu karakteristične su česte (posebno noćne) erekcije. Dalje erekcije mogu biti slabije. Zbog prevelike nadrazenosti centra erekcije može doći do preuranjenih ejakulacija, a kod jačih hormonalnih poremećaja dolazi do smanjenja seksualne uzbuđenosti i želje. Kada u trenutku orgazma i odmah nakon njega uslijede bolovi, često dolazi do izbjegavanja seksualne aktivnosti. No kod osoba sa jakom spolnom konstitucijom, seksualni se poremećaji razvijaju kasnije i manje su izraženi. Na žalost, zabrinutost zbog nenormalnih osjećaja u području genitalija može pospješiti spolne poremećaje i često dovodi do depresivnih stanja.
Možemo zaključiti da su osnovni simptomi kroničnog prostatitisa slijedeći:
■ tupi bolovi ili osjećaji nelagode u donjem dijelu trbuha, preponama i skrotumu;
■ osjećaj žarenja u perineumu i uretri;
■ neprijatni osjećaji prilikom defekacije;
■ učestale i imperativne potrebe za mokrenjem;
■ otežano i isprekidano mokrenje;
■ dugotrajno uretralno lučenje prilikom defekacije; » prisutnost u mokraći plivajućih gnojnih niti;
■ dugotrajne noćne erekcije;
■ ubrzano izbacivanje sjemena;
■ slabi osjećaji prilikom orgazma;
■ smanjena potencija;
■ pojačan opći umor.
Ako ste ranije osjećali prolaznu slabost, onda sada već znate da treba hitno poduzeti mjere, a to su: odlazak liječniku, pridržavanje njegovih uputa i opće jačanje organizma. Imajte strpljenja, ne budite depresivni. Ako znalački i metodično učinite sve što je potrebno, moći ćete se oduprijeti bolesti.
Moguće komplikacije kod prostaititisa
U pravilu kod prostatitisa su zahvaćeni i obližnji organi kao što su: sjemene vrećice, stražnja uretra, sjemenski brežuljak i bulbouretralne (Cowperove) žlijezde.Često se događa da je bolest, koja je zahvatila te organe, individualno izražena i zahtijeva dopunske terapeutske mjere. Može se dogoditi da simptomi oboljelih obližnjih organa nisu jasno izraženi u općoj kliničkoj slici prostatitisa, ali ponekad dolaze u prvi plan i čak mogu biti glavni razlog zbog kojeg se bolesnik prvi puta obratio liječniku.
Tako, na primjer, dugotrajne noćne erekcije mogu govoriti o stražnjem uretritisu i kolikulitisu koji ga prati, a za kojeg je karakteristično učestalo mokrenje uz oštru bol, neprijatan osjećaj u perineumu, hemospermija (krv u spermi) i prerano izbacivanje sjemena. Kao osnovne komponente terapije kod stražnjeg uretritisa i kolikulitisa najsvrsishodniji su antibakterijski preparati širokog spektra, a isto tako je potrebno ograničiti spolne aktivnosti, prestati koristiti alkohol i ljute začine koji nadražuju upaljenu sluznicu zadnje uretre i sjemenski brežuljak. Preporučuju se veće količine tekućine. Tako će se smanjiti koncentracija mokraće i njezino nadražujuće djelovanje.
Druga komplikacija prostatitisa je upala sjemenih vrećica - spermatodstitis ili vezikulitis, koji se obično razvija zbog prodora infekcije iz stražnje uretre preko ušća sjemenog ištrcajnog voda. Razvoj spermatocistitisa pospješuje dugotrajno spolno suzdržavanje. Po mom mišljenju nije svrsishodno suzdržavati se od spolne aktivnosti za vrijeme liječenja kroničnog uretritisa. Spermatocistitis nagovještavaju bolovi u perineumu i prilikom orgazma u kombinaciji sa simptomima prostatitisa. Specifični simptomi spermatocistitisa ispoljavaju se palpacijom ili ultrazvučno. Karakteristične su također i promjene svojstava ejakulata u kojem se nalaze primjese krvi ili gnoja. Liječenje kroničnog spermatocistitisa se podudara s liječenjem prostatitisa, ali može biti dopunjeno pažljivom masažom sjemenih vrećica i ubrizgavanjem u uretru preparata koji sadrže antibakterijske i protuupalne komponente.
Ponekad prilikom palpacije (opipavanja prstima) anusa, li-ječnOlipože vrhovima palca ili kažiprsta u dubini perineuma, u području prednjeg polukruga analnog sfinktera, napipati male, relativno bezbolne žlijezde veličine graška. To su upaljene Cowperove žlijezde ili cowperitis koji nije česta komplikacija prostatitisa. U toku dugotrajnog liječenja kroničnog prostatitisa, u većini slučajeva, dolazi do skleroze prostate. Kronični prostatitis dovodi do zastoja sekreta u žlijezdi, poremećaja krvotoka u njoj, a zatim i do atrofije žlijezde. Skleroza prostate se ispoljava kao stalno otežano mokrenje i kao bolni osjećaji. Prilikom palpacije obično se može utvrditi da se žlijezda smanjila i stisnula. Ultrasonografske pretrage, koje su jedan od najpouzdanijih načina dijagnosticiranja skleroze prostate, omogućuju da se odredi veličina i struktura prostate te da li postoji zaostala mokraća. Liječenje skleroze prostate se vrši kirurškim putem, zato je vrlo važno da se pravovremeno dijagnosticira.
Ciste u prostati mogu uzrokovati eventualni razvoj prostatitisa i još više otežati njegovo liječenje. Ciste mogu biti uzrok stvaranja kamenaca u prostati. Infekcija cisti može izazvati apsces prostate. Ako gnojna cista prodre u uretru može doći do divertikula (izbočine na stijenci u obliku vrećice) prostate. Ciste se mogu lako dijagnosticirati primjenom ultrasonografije.
Ciste se mogu dijagnosticirati i pretragom analnog otvora (rektuma) palpacijom. Liječenje nekompliciranih cisti prostate se sastoji u povremenom pražnjenju cisti punktiranjem. To se koristi samo u slučaju da ciste rastu vrlo brzo.
Jedna od komplikacija kroničnog prostatitisa su kamenci prostate. Kamenci bitno otežavaju tok prostatitisa i pojačavaju upalu prostate. Kamenci, koji se dugo nalaze u prostati, pogoduju kroničnoj upali jer je neprekidno ozljeđuju, remete krvotok u njoj i jer su u stalnom kontaktu s mikroflorom koja ostaje čak i nakon terapije antibakterijskim preparatima. Kamenci u prostati mogu izazivati bolove koji se pojačavaju kod stezanja muskulature perineuma, tj. prilikom orgazma, lučenja mokraće i pražnjenja debelog crijeva
Jedna od mogućnosti dijagnosticiranja kada se sumnja na kamence je metoda pretrage prostate palpacijom pomoću sonde koja se umeće u uretru (tvrda ili meka sonda različitog promjera). Tom pretragom se može osjetiti kamenac koji se nalazi između prsta i instrumenta. To se koristi onda kada liječnik nije siguran u pouzdanost ultrasonografske dijagnostike kamenaca u prostati. Da se izbjegnu ozljede tkiva prostate prilikom pretraga sondom, često se prije palpiranja, u uretru uvode antibiotici i kortikosteroidi - protuupalni preparati hormonalnog porijekla. Kamenci se mogu ustanoviti i prilikom rendgenološke pretrage, a ultrazvučna ehoskopija je znatno pojednostavila njihovo otkrivanje.
Liječenje prostatitisa uz prisutnost kamenaca je vrlo težak zadatak, iako su već postignuti određeni uspjesi kada se koristi ubrizgavanje u uretru tvari za resorpciju kamenaca. Tako se omogućuje usitnjavanje kamenaca.
Jedna od ozbiljnih komplikacija prostatitisa može biti poremećaj sposobnosti za oplodnju. Poznato je da se u prostati vrši izmjena tvari (metabolizam) spolnih hormona i upala može dovesti do slabljenja procesa stvaranja muških spolnih stanica. Liječenje poremećaja sposobnosti za oplodnju pri prostatitisu je otežano jer većina antimikrobnih preparata koji se u tom slučaju koriste, negativno djeluje na spermatogenezu. Može se očekivati da će takve komplikacije nastati u roku od tri-četiri mjeseca nakon završetka antibakterijske terapije.
Dijagnosticiranje prostatitisa
Dijagnosticirati prostatitis prilično je teško. Simptomi koji su karakteristični za prostatitis mogu biti izazvani drugim bolestima kao što su: infekcije urogenitalnog sustava, koje još nisu zahvatile prostatu, upale uretre ili adenom prostate. Po lokalizaciji bolova prostatitis se može zamijeniti s disfunkcijom crijestrana tijela. Na 1 mm3 krvi zdrav čovjek ima 6000 do 8000 leukocita.
Biopsija se primjenjuje u slučaju potrebe da se isključi tumorozna priroda infiltrata prostate ili ako se sumnja na tuberkulozu prostate. Biopsija se vrši pomoću specijalne igle rektalnim ili perineumnim punktiranjem. Kod kroničnog prostatitisa biopsija se koristi uglavnom radi isključivanja tumorozne prirode infiltrata prostate.
Samo točna i detaljna dijagnoza prostatitisa može biti osnova za uspješno liječenje. Samo se u tom slučaju može očekivati učinkovita terapija. Što je upalni proces u prostati duži, tim je duže i vrijeme liječenja. Zato trajnost bolesti u dijagnostici i liječenju prostatitisa ima veliko značenje. Međutim određivanje dužine bolesti može biti otežano time, što se simptomi bolesti razvijaju postupno i što bolesnici traže medicinsku pomoć tek kada simptomi postanu izraženiji, kao i zbog toga što simptomi nisu potpuno specifični.
Dijagnostičke pretrage trebaju se provoditi periodično jer je tok prostatitisa obično nestabilan - može se pojačati, komplicirati, a ponekad i privremeno izliječiti.
Nedavno obra�ivano: lakky 02/28/09 16:13:57. Edited 2 times.
Interakcija
Moj zadnji post
Odgovori Citiraj
offlinelakky METODE LIJEČENJA PROSTATITISA #2 [url] [-]
avatar
Posts: 129
02/28/09 11:24:42
Nastavak sa prethodnog posta!
2. METODE LIJEČENJA PROSTATITISA
Terapija kroničnog prostatitisa do danas ostaje težak zadatak, čak i uz primjenu mnoštva različitih metoda i lijekova. To je zbog toga što je struktura prostate složena, što postoji mnogo uzroka bolesti i što ih je teško ukloniti, i zato što je za prostatitis karakteristično da se neprekidno ponovo vraća. Drugim riječima - liječenje prostatitisa je dugotrajan i složen proces, praćen određenim ograničenjima. Zato ne treba očekivati brzi terapeut-ski učinak. Bolest se može savladati samo strpljivošću i optimizmom.
U liječenju kroničnog prostatitisa osnovni zadatak je obnavljanje strukture i funkcije prostate. Zato liječenje mora biti kompleksno, strogo individualno, dugotrajno i s puno strpljenja. S druge strane, pravilno liječenje kroničnog prostatitisa, njegovih posljedica i komplikacija, moguće je samo nakon temeljitih i detaljnih pretraga, zahvaljujući kojima je moguće odabrati pojedine komponente kompleksnog liječenja.
Potrebno je podcrtati da liječenje prostatitisa treba biti dugotrajno i individualno, a nadzor liječnika treba biti kontinuiran i redovit.
Osobitosti anatomske građe prostate, njezina mišićno-žljez-dasta struktura i složena mreža krvnih žila, predstavljaju poteškoće zbog kojih mnogi preparati ne mogu prodrijeti u žlijezdu, te se teško može otkloniti infekcija pa je zato upalni proces u prostati obično spor i dugotrajan.
Liječenje prostatitisa je uvijek individualno. Propisivanje lijekova "prema dijagnozi", a da se pri tome ne vodi računa o individualnim karakteristikama bolesti, može biti ne samo neučinkovito, već može pogoršati tok bolesti. U svakom pojedipojedinačnom slučaju, osim stadija upale, treba se odrediti i karakteristika toka upale kod svakog konkretnog bolesnika, kako bi se mogao izraditi konkretan program liječenja za određenog pacijenta.
Program liječenja se određuje za relativno kraći vremenski period (2-4 tjedna) i dinamički se korigira u skladu s izmjenama u toku bolesti. Zato u liječenju prostatitisa nisu ispravne šablonske sheme liječenja, koje se sastavljaju za nekoliko mjeseci unaprijed, kao ni postupci niti lijekovi, od kojih bi pacijent trebao biti brzo izliječen.
Liječenje kroničnog prostatitisa prije svega treba biti usmjereno na uklanjanje osnovnih faktora koji uzrokuju bolest. U pravilu, glavni uvjet za uklanjanje upalnog procesa je obnavljanje poremećene strukture i funkcije prostate, kao i djelovanje na patogenu floru. Da bi se postigao taj cilj, primjenjuju se različite terapeutske metode u kojima se koriste lijekovi raznih grupa (antibiotici, analgetici i spazmolitici), te također fizički, manualni i psihoterapeutski načini.
Do nedavno je vladalo mišljenje da je prostatitis infekcija, pa se dijagnostika i terapija uglavnom svodila na traženje i primjenu antibakterijskih preparata. Međutim, praksa je pokazala da je takav pristup pogrešan i već od kraja 80-ih godina liječenje prostatitisa postalo je kompleksno. Razmotrit ćemo detaljnije komponente tog procesa.
Terapija lijekovima
Antibakterijska terapija prostatitisa nije jedina metoda liječenja, ali ne bi bilo dobro da se ona podcijeni. Antibakterijski preparati se propisuju samo u slučaju potrebe, uglavnom kada dolazi do periodičnih pogoršanja i jače izraženih simptoma bolesti. U pravilu se antibakterijska terapija počinje provoditi nakon što se odredi flora, koja je prisutna u nastanku i razvoju bolesti, te stupanj njene osjetljivosti na određene antibakterijske preparate. Poznato je da različiti antibiotici jednako ne prodiru u prostatu pa je i njihova koncentracija u prostati različita, a to znači da je i učinkovitost terapije prostatitisa također različita.
Zato se od lijekova, na koje je utvrđena najveća osjetljivost flore, odabiru oni koji mogu maksimalno prodrijeti u prostatu. Drugi uvjet učinkovitosti preparata koji se koristi za liječenje prostatitisa, je taj da mora biti širokog spektra antibakterijalnog djelovanja. To je zbog toga što je vrlo teško točno odrediti floru u prostati. Preparati sa širokim spektrom antibakterijske aktivnosti prije svega su preparati penicilinske grupe: benzilpenicil-lin, oksacillin, ampicillin, ampioks i karbenicillin.
Vrijedne karakteristike, što se tiče prodiranja u prostatu i širokog antibakterisjkog djelovanja, imaju i preparati tetraciklini.
Preparati iz grupe fluorkinolona: pefloksacin (abaktal), ciprofloksacin (cifran, ciprobaj), ofloksacin (tarivid, zanocin), norfloksacin, temafloksacin (tarivid, zanocin), sparfloksacin i drugi, su nova antibakterijska sredstva koja imaju veliku prednost u odnosu na druge, jer imaju širi spektar antimikrobnog djelovanja i sposobnost da se nakupljaju u prostati u visokim koncentracijama kod peroralne primjene (kroz usta). Fluorkinoloni, osim što imaju direktno antibakterijsko djelovanje, pospješuju jačanje imuniteta.
Najdjelotvornijima za liječenje kroničnog prostatitisa kod oralne upotrebe, smatraju se antibiotici tetraciklini (doksiciklin, metaciklin), kinoloni (ofloksacin, ciprofloksacin, pefloksacin, norfloksacin), makrolidi (eritromicin, oleandomicin), trimetoprim i njegovi nusprodukti, cefalosporini (cefaleksin).
Mladi pacijent, koji je dobio kuru antibakterijske terapije, treba znati da korišteni preparati mogu imati spermatoksični učinak. Zato je između primjene tih preparata i predviđenog začeća potreban vremenski razmak od najmanje četiri mjeseca, koji će biti veći od punog ciklusa spermatogeneze.
Da bi se postigla maksimalna učinkovitost antibakterijskog liječenja kroničnog prostatitisa potrebno se pridržavati slijedećih principa:
1. izdvojiti i odrediti mikrofloru prisutnu kod nastanka prostatitisa, te odrediti njenu osjetljivost na protumikrobna sredstva;
2. odabrati najefikasnije medicinske preparate s najmanje izraženim nuspojavama;
3. odrediti učinkovitost doza, načina i učestalosti korištenja preparata uzimajući u obzir karakteristike djelovanja odabranog preparata;
4. pravovremeno započeti liječenje i dovoljno duge kure protumikrobne terapije, koja osigurava maksimalni mogući učinak;
5. kombinirati antibakterijske preparate kako međusobno, tako i s preparatima i postupcima koji pojačavaju protumikrobni učinak, poboljšavaju djelovanje, smanjuju učestalost komplikacija i poboljšavaju mikrocirkulaciju u prostati;
6. provođenje kompleksne terapije vodeći računa o općem stanju zdravlja pacijenta.
Ponekad, prilikom dugotrajne ili vrlo aktivne antibakterijske terapije dolazi do razvoja crijevnog disbalansa. U tom slučaju preporučuje se primjena bifikola - preparata crijevne bakterije, koji se propisuje po pet doza prije jela u trajanju od 2 do 3 tjedna.
U cilju povećanja djelotvornosti antibakterijske terapije koriste se također sredstva i metode za poboljšanje mikrocirkulacije. Jedna od najracionalnijih metoda je masaža koja poboljšava krvotok i lokalnu otpornost parenhima prostate (specifično tkivo prostate koje vrši njenu osnovnu funkciju).
Strategija i taktika antibakterijske terapije je složena i raznolika, no ona povećava uspješnost liječenja.
Nemoguće je nabrojiti sve antibakterijske preparate koji se koriste kod liječenja kroničnog prostatitisa, a naročito zbog toga što se njihov broj neprekidno povećava analognim i identičnim medikamentima, koje proizvode različite firme. To također govori o tome da preparate treba propisivati specijalist.
Nakon uspješne antibakterijske terapije prostatitisa može nastupiti kraći ili duži period kada se bolesnik osjeća dobro. Međutim obično, prije ili kasnije, bolest se vraća. Iz tog se razloga primjena samo antibakterijskih preparata ne smatra dovoljnom. Dobre rezultate ima terapijski program koji povećava lokalnu i opću otpornost. U tom slučaju antibakterijska terapija može biti uspješna, ili se može postići duža remisija.
Kod svih oblika kroničnog prostatitisa, osim što se djeluje na mikrofloru, nastoji se obnoviti mikrocirkulacija u prostati, poboljšati otjecanje sekreta iz kanala žlijezde, povećati intenzitet izmjene tvari u žarištu upale, i povećati lokalnu i opću otpornost organizma.
U kompleks liječenja kroničnog prostatitisa ulaze posebni preparati kao što su: komplamin, tripsin, himopsin, fibrinolizin, eskuzan, koji djeluju vrlo učinkovito. U pojedinim slučajevima, kada dođe do pogoršanja kroničnog prostatitisa uz pojavu teškog i bolnog izlučivanja mokraće zbog venoznog zastoja, primjenjuju se preparati koji smanjuju tonus glatkih mišića prostate kako bi se smanjila potreba za lučenjem mokraće. No njih može preporučiti samo liječnik.
Jedna od neophodnih komponenata liječenja prostatitisa je povećanje sadržaja cinka u organizmu, jednog od osnovnih mi-kroelemenata potrebnih za izmjenu tvari u tkivu žlijezde, kao i za njezin lokalni imunitet. Zato se prilikom palpacije i masaže prostate anus maže sa 10 % cinkovom masti.
U kompleks liječenja prostatitisa lijekovima ulaze analgetici (analgin, baralgin, pentalgin, trimekain i novokain) i spazmo-litici (spazmalgon i drugi). Analgetici za neko vrijeme uklanjaju bol, a spazmolitici smanjuju pritisak na uretru zbog upaljene i oteknute prostate. Osim toga koriste se i interferonski lijekovi (reoferon, neovir), koji istovremeno djeluju protuvirusno i jačaju imunitet. Zapažen je vrlo dobar učinak tih lijekova kod kla-midijskog oblika prostatitisa.
Većina lijekova kod prostatitisa se koristi peroralno (gutaju se), ali su neki i u obliku čepića. Tako lijek brže dolazi u prostatu. Sredstva protiv bolova se gotovo uvijek koriste u obliku čepića i mikroklistira.
Neki liječnici nakon svake kure farmaceutskim preparatima koji se koriste kod prostatitisa, za čišćenje krvi preporučuju ekstrakte i čajeve od ljekovitog bilja. To je zato što su preparati protiv prostatitisa jaki alergeni koji djeluju na krv i izazivaju kod mikroba otpornost prema lijekovima. To je još jedan važan argument koji govori protiv toga da bolesnik sam sebi određuje lijekove. Samoliječenje u ovom procesu donosi samo štetu.
Budući da je za pacijenta osnovni simptom bol, prema kojem on shvaća da je bolestan i koji izaziva pojavu depresije, liječenje kroničnog prostatitisa analgeticima je jedna od najvažnijih komponenata općeg terapeutskog programa.
Sindromi boli kod kroničnog prostatitisa su vrlo različiti po svom lokalitetu, trajanju i stupnju intenziteta. Zbog toga metodika primjene analgetika ima veliko značenje. Peroralno (kroz usta) uzimanje lijekova je dosta djelotvorno i to treba znati kako bi se u slučaju potrebe bar privremeno uklonila bol.
Još je djelotvornija rektalna primjena preparata protiv bolova u obliku čepića i mikroklistira jer se u njima koristi kombinirano djelovanje analgetika: analgina, antipirina, anestezina, novokaina, trimekaina, te protuupalnih preparata: prednizolona, metiluracila, dimeksida, tiotriazolina i drugih, a također i djelovanje na temperaturu. Za izmjenu tonusa žlijezde u čepiće se može staviti ekstrakt velebilja ili prozerin.
Od fizioterapeutskih postupaka za smanjenje sindroma boli, može se koristiti rektalno djelovanje ultrazvukom ili laserom. Dobro djelovanje protiv bolova ima elektroforeza uz korištenje preparata protiv upale i bolova.
Protiv bolova dobro djeluju i blokade novokainom (nekoliko injekcija novokaina) u području prostate. U sastav tih blokada osim anestetika ulaze i antibiotici kao i protuupalni preparati (hidrokortizon).
Samo se u rijetkim slučajevima kod prostatitisa koristi terapija spolnim hormonima, i to samo kada dugotrajni prostatitis dovodi do povratne hipoandrogenije (smanjenog stvaranja muških spolnih hormona). To se treba utvrditi laboratorijskim pret-ragama. Osim toga, treba utvrditi kako se hormonalna terapija odražava na svakog konkretnog pacijenta s njegovim fiziološkim i biokemijskim osobitostima. Ako se u terapeutski program uključe na kraće vrijeme androgeni (muški spolni hormoni) može doći do očiglednog poboljšanja. No ni u kom slučaju se androgeni ne smiju koristiti bez liječničke preporuke, a osobama mlađim od 30 godina, koje su bolesne najviše dvije godine, oni su kontraindicirani.
Metode dekompresije
Metoda falodekompresije (grč. falos = muški spolni organ) je jedna od najdjelotvornijih suvremenih androloških metoda i sastoji se u tome da djeluje negativnim pritiskom na penis (LNP- lokalni negativni pritisak). Hipobarskim (0,4 do 0,6 at) djelovanjem na penis šire se krvne žile u njemu i pritječe krv u organ. Rezultat toga je djelomično ili čak potpuno uspostavljanje potencije. Usput dolazi do refleksnog nadraživanja prostate, koje dovodi do aktiviranja kapilarnog krvotoka, obnavljanja poremećenog napajanja žlijezde i obnove njene uloge kao transformatora testosterona.
Neki od postignutih učinaka pri falodekompresiji, kao što je povećanje sumarnog obujma kavernoznih tijela, ostaje i nakon završetka hipobarskog djelovanja, što dovodi do poboljšanja erekcije. Pozitivno djelovanje kod kroničnog prostatitisa ispo-ljava se još i zahvaljujući povećanoj spolnoj aktivnosti koja ima jak psihoterapeutski efekt.
Falodekompresija kod prostatitisa obavlja se svakodnevno ili svaki drugi dan, a kura se sastoji od 10 do 15 postupaka. Korisno je kombinirati falodekompresiju s instalacijskom masažom prostate (vidi u nastavku knjige), jer se kod toga povećava stupanj apsorpcije preparata nakon završetka postupka hipobarskog djelovanja.
U kompleksnom liječenju prostatitisa falodekompresija ima veliku vrijednost zahvaljujući raznolikosti terapeutskih efekata.
Paraprostatske blokade
Paraprostatske blokade znače potkožno unošenje ljekovitih tvari u predjelu prostate. Takve blokade znatno poboljšavaju subjektivan osjećaj bolesnika jer je upala u žlijezdi manje izražena.
Ljekovita smjesa koja se obično koristi za blokade sadrži: 20 ml 0,5% otopine novokaina i 25 ml hidrokortizona (bolja je suspenzija koja ima puno duži učinak), antibiotika (isključivo pogodnog za intramuskularno korištenje) i lidaze. Blokade (3 do 5 postupaka) se daju s prekidom od 3 do 4 dana.
Instilacijska terapija
Kod peroralnog načina korištenja ljekovite tvari u tableti, nakon dužeg vremena, na kraju krajeva dospijevaju u prostatu i na potreban način djeluju na nju. Ipak je bolje kad preparat odmah dospije u odredište. Instilacija je način pomoću kojeg se može preparat dostaviti direktno na odredište. Taj način u principu može savladati i sam bolesnik.
Instilacijskom terapijom se ljekoviti preparati daju preko vanjskog otvora uretre pomoću obične klix štrcaljke s konusnim jednokratnim kateterom (meka šuplja cjevčica) ili štrcaljkom Tarnovskog. Optimalna količina ljekovite smjese je 5 ml. U trenutku unošenja preparata preporučuje se da bolesnik imitira lučenje mokraće, tj. na određen način se treba opustiti (a prije toga mokraćni mjehur treba biti ispražnjen), tada će višak lijeka dospjeti u mokraćni mjehur i bit će izbačen s prvim lučenjem mokraće, a osim toga, tako se može spriječiti bolno preveliko rastezanje uretre. Glans penisa treba stisnuti prstima ili posebnom stezaljkom kako bi se spriječilo da se preparat ne vraća nazad nakon što se izvuče kateter ili štrcaljka Tarnovskog. Da preparat brže dođe do prostate potrebno je napunjenu uretru polagano gladiti prstima slobodne ruke u pravcu perineuma.
Nakon ovog postupka bolesnik će obavezno osjetiti potrebu za mokrenjem, ali treba se neko vrijeme suzdržati, jer bi uneseni preparat mogao odmah izići van. Preparat je smjesa koja se sastoji od istih lijekova koji se koriste peroralno: antibiotici, analgetici, spazmolitici, protuupalni i drugi lijekovi koje propiše liječnik.
Svakako instilacijska terapija prostatitisa daje mogućnost da se koriste različiti preparati u zavisnosti od karaktera bolesti, a također i od kompatibilnosti preparata koji se unose. Treba izbjegavati unošenje masnih kompozicija (čak ako se radi o vrlo popularnom ulju pasjeg trna) zbog opasnosti od embolije (začepljenja krvnih žila), eventualne povrede krvnih žila uretre zbog pre-lokalni negativni pritisak). Hipobarskim (0,4 do 0,6 at) djelovanjem na penis šire se krvne žile u njemu i pritječe krv u organ. Rezultat toga je djelomično ili čak potpuno uspostavljanje potencije. Usput dolazi do refleksnog nadraživanja prostate, koje dovodi do aktiviranja kapilarnog krvotoka, obnavljanja poremećenog napajanja žlijezde i obnove njene uloge kao transformatora testosterona.
Neki od postignutih učinaka pri falodekompresiji, kao što je povećanje sumarnog obujma kavernoznih tijela, ostaje i nakon završetka hipobarskog djelovanja, što dovodi do poboljšanja erekcije. Pozitivno djelovanje kod kroničnog prostatitisa ispoljava se još i zahvaljujući povećanoj spolnoj aktivnosti koja ima jak psihoterapeutski efekt.
Falodekompresija kod prostatitisa obavlja se svakodnevno ili svaki drugi dan, a kura se sastoji od 10 do 15 postupaka. Korisno je kombinirati falodekompresiju s instalacijskom masažom prostate (vidi u nastavku knjige), jer se kod toga povećava stupanj apsorpcije preparata nakon završetka postupka hipobarskog djelovanja.
U kompleksnom liječenju prostatitisa falodekompresija ima veliku vrijednost zahvaljujući raznolikosti terapeutskih efekata.
Paraprostatske blokade
Paraprostatske blokade znače potkožno unošenje ljekovitih tvari u predjelu prostate. Takve blokade znatno poboljšavaju subjektivan osjećaj bolesnika jer je upala u žlijezdi manje izražena.
Ljekovita smjesa koja se obično koristi za blokade sadrži: 20 ml 0,5% otopine novokaina i 25 ml hidrokortizona (bolja je suspenzija koja ima puno duži učinak), antibiotika (isključivo pogodnog za intramuskularno korištenje) i lidaze. Blokade (3 do 5 postupaka) se daju s prekidom od 3 do 4 dana
Instilacijska terapija
Kod peroralnog načina korištenja ljekovite tvari u tableti, nakon dužeg vremena, na kraju krajeva dospijevaju u prostatu i na potreban način djeluju na nju. Ipak je bolje kad preparat odmah dospije u odredište. Instilacija je način pomoću kojeg se može preparat dostaviti direktno na odredište. Taj način u principu može savladati i sam bolesnik.
Instilacijskom terapijom se ljekoviti preparati daju preko vanjskog otvora uretre pomoću obične klix štrcaljke s konusnim jednokratnim kateterom (meka šuplja qevčica) ili štrcaljkom Tarnovskog. Optimalna količina ljekovite smjese je 5 ml. U trenutku unošenja preparata preporučuje se da bolesnik imitira lučenje mokraće, tj. na određen način se treba opustiti (a prije toga mokraćni mjehur treba biti ispražnjen), tada će višak lijeka dospjeti u mokraćni mjehur i bit će izbačen s prvim lučenjem mokraće, a osim toga, tako se može spriječiti bolno preveliko rastezanje uretre. Glans penisa treba stisnuti prstima ili posebnom stezaljkom kako bi se spriječilo da se preparat ne vraća nazad nakon što se izvuče kateter ili štrcaljka Tarnovskog. Da preparat brže dođe do prostate potrebno je napunjenu uretru polagano gladiti prstima slobodne ruke u pravcu perineuma.
Nakon ovog postupka bolesnik će obavezno osjetiti potrebu za mokrenjem, ali treba se neko vrijeme suzdržati, jer bi uneseni preparat mogao odmah izići van. Preparat je smjesa koja se sastoji od istih lijekova koji se koriste peroralno: antibiotici, analgetici, spazmolitici, protuupalni i drugi lijekovi koje propiše liječnik.
Svakako instilacijska terapija prostatitisa daje mogućnost da se koriste različiti preparati u. zavisnosti od karaktera bolesti, a također i od kompatibilnosti preparata koji se unose. Treba izbjegavati unošenje masnih kompozicija (čak ako se radi o vrlo popularnom ulju pasjeg trna) zbog opasnosti od embolije (začepljenja krvnih žila), eventualne povrede krvnih žila uretre zbog prevelikog širenja u trenutku unošenja preparata. Bolesnik nikako ne smije sam sastavljati smjesu jer može pogriješiti u dozi zbog čega dolazi do neprijatnih, a možda i opasnih posljedica.
Masaža prostate
Jedan od najpoznatijih postupaka koji se u liječenju kroničnog prostatitisa koristio od davnina, je masaža prostate. Masaža prostate poboljšava snabdijevanje krvlju i smanjuje venozni zastoj u njoj, poboljšava izmjenu tkiva, lokalni imunitet i pospješuje obnavljanje, te održava drenažnu funkciju prostate. Masažom prostate se povećava potencija i pojačava sekrecijska aktivnost i organski osjeti.
Međutim, iako je masaža prostate vrlo raširena, ukoliko se vrši šablonski i ne vodi računa o eventualnim kontraindikacijama i komplikacijama, ona može biti opasna ne samo za zdravlje, već čak i po život (kod raka prostate). Isto tako masaža je postupak pomoću kojeg liječnik može palpacijom ocijeniti prvobitno stanje prostate i dalje tokom liječenja neprekidno pratiti dinamiku izmjena. Izmjene u prostati, koje se mogu odrediti palpacijom, mogu biti vrlo različite te zahtijevati različite tehnike masaže.
Jedno od važnih zahtjeva vezanih za masažu prostate je pozitivno djelovanje, naročito kod izraženih simptoma upale prostate. Tehnika masaže treba se mijenjati zavisno o karakteristikama individualne grade prostate, patoloških izmjena u njoj i njihove dinamike tokom liječenja. Masaža u pravilu ne treba biti duža od jedne minute. Nakon završetka masaže bolesnik se treba pomokriti da iz uretre udalji stvoreni sekret koji sadrži mikrofloru iz alveola u kojima je došlo do zastoja krvi. Siguran rezultat masaže je smanjenje bolova zbog smanjenja obujma prostate i u vezi s tim manjeg rastezanja kapsule. Time se objašnjava olakšano lučenje mokraće.
Masaža prostate je kontraindikativna kod raka prostate i kod akutnog prostatitisa, a osobito kod apscesa prostate. Pod utjecajem preaktivnih masaža može se ubrzati rast adenoma.
Kao što se dužina kure, tako se i dužina i intenzitet masaže određuje ovisno o karakteru izmjena u prostati i palpacijom izraženom njihovom dinamikom u procesu liječenja. To isto se može reći i o periodičnosti masaža čije izvođenje (svakodnevno ili svaki drugi dan) zavisi o karakteru patoloških izmjena u prostati, zatim o tome kako se masaža podnosi i da li je spojiva s drugim istovremenim lokalnim liječenjem. Individualno se rješava i pitanje dozvoljenog broja kura masaža godišnje. Treba imati u vidu da, osim što je sama po sebi važna, masaža može imati i pomoćno djelovanje, npr. kod antibakterijske terapije aktivira mikrocirkulaciju i prodiranje u prostatu, čime se povećava djelotvornost preparata koji se koristi.
Želim napomenuti da masaže omogućavaju liječniku da dobije objektivne podatke o stanju prostate i u skladu s njima odredi daljnji program liječenja.
Postoji mišljenje da periodičnom masažom liječnik može na vrijeme otkriti i jednu od najpodmuklijih bolesti - rak prostate. Drugim riječima masaža omogućuje da se na vrijeme otkrije rak prostate. Otkriti rak na vrijeme znači ustanoviti ga onda kada ga još nema, ali samo što nije počeo, tj. u situaciji kada u tkivu ima samo nekoliko konglomerata od 10.000 stanica raka. Smatra se da se takve sitne nakupine ne mogu otkriti prilikom neposredne palpacije prostate. Zato će i prilikom redovite masaže dijagnoza raka ipak biti postavljena sa zakašnjenjem.
Sto se tiče samo-masaže prostate savjetujem da se ne trudite savladati tehniku masaže, a ako ste je već savladali, onda je nemojte primjenjivati. Isti savjet može se dati i suprugama bolesnika, ali uz slijedeću napomenu - najprije pročitajte poglavlja ove knjige i ako vam se učini da su navedene preporuke izvedive, onda pokušajte savladati masažu, iako je za to potrebno.
Postati profesionalni maser koji ima opće i specijalno (urološko) medicinsko obrazovanje. Samo se takvom stručnjaku može povjeriti masaža prostate. Čak se ni diplomiranom maseru ne može povjeriti masaža prostate ako nema diplomu androloga ili urologa. To je zbog toga što je prostatitis uvijek individualna bolest i samo liječnik koji je dobro proučio svog pacijenta, može znati kako i čime će mu pomoći.
Instilacijska masaža prostate
Ova je vrsta masaže vrlo korisna u liječenju kronične upale prostate. Ona se sastoji od kompleksnog terapeutskog postupka: poboljšava drenažu alveola u prostati i oslobađa ih od sadržaja nastalog zbog zastoja krvotoka, stimulira krvotok i djeluje medikamentozno (antibakterijski, protuupalno, regenerira-juće, uklanja bol). Dodatno djelovanje instilacijske masaže sastoji se u tome što štiti sluznicu stražnje uretre od sekreta koji luči prostata. Instilacijskom masažom se postiže mogućnost koju nema ni jedna od drugih metoda liječenja, a sastoji se u tome da se neposredno u alveolama stvaraju visoke koncentracije lijeka, koje omogućuju produženi učinak jer u tkivo prostate preparat prodire postupno.
Najprije se u uretru daje 5 do 7 ml kompozicije lijekova. To omogućuje djelomično neposredno prodiranje te kompozicije i u mokraćni mjehur čime se može postići dugotrajniji učinak u liječenju. Nakon što se završi davanje ljekovite smjese u uretru, pacijent treba prstima stisnuti penis u područnu glansa (ili treba stisnuti uretru u području sulcus coronarius/koronarne brazde specijalnim stezačem), zatim se izvodi masaža prostate na uobičajen način.
U toku instilacijske masaže količina kompozicije lijekova i njen pritisak na stražnju uretru, kao i stupanj prodiranja ljekovite smjese u prostatu, može se regulirati glađenjem perineuma prstima lijeve ruke u pravcu prsta kojim se izvodi masaža. Nekoliko minuta nakon masaže prekida se stezanje uretre i ostatak unesene kompozicije treba obrisati papirnatom maramicom. Nakon instilacijske masaže treba se neko vrijeme suzdržati od mokrenja. Ako postoje konkrementi (kamenci) u prostati, onda se primjećuje krv u ostacima smjese koja izlazi iz uretre.
Jedna od varijanata prilikom instilacijske masaže je ta da se nakon masaže ponovo u uretru unosi kompozicija lijekova. To se koristi u slučaju kada se nakon masaže mijenja tonus i konfiguracija žlijezde, što znači da se alveole oslobađaju sadržaja nastalog zastojem.
Instilacijska masaža se može izvoditi po želji periodično, kako svakodnevno, tako i jednom u tjednu, zavisno od potrebe.
Receptura ljekovitih kompozicija koje se koriste za instalacijsku masažu, može biti različita i zavisi o karakteristikama bolesti. Uvjet je da smjesa lijekova ne nadražuje sluzokožu mokraćnog kanala i da komponente u njoj budu kompatibilne. Jedan od znakova (na žalost, ne i apsolutnih) da se lijek može koristiti za lokalnu primjenu je njegovo korištenje potkožno ili intramuskularno. Primjena masnih otopina za uretralne instilacije nije poželjna jer je oštećenje vena sluznice pri rastezanju opasno zbog toga što može doći do masne embolije.
Preparati koji se koriste za instilacijske kompozicije mogu biti isti kao i za instilaciju bez masaže.
Djelotvornost instilacijske masaže može se povećati ako se kombinira s postupcima koji stimuliraju krvotok u prostati i koji utječu na propustljivost njenih staničnih membrana za lijekove. To se u prvom redu odnosi na falodekompresiju (LNP-terapiju) koja na prostatu ima izraženo refleksno djelovanje.
Paralelnim djelovanjem na prostatu laserskim zračenjem niskog intenziteta aktivira se mikrocirkulacija u području zračenja, povećava se koncentracija lijekova koji se nalaze u prostati i produžuje se njihovo djelovanje.
Navedeni postupci mogu se izvoditi slijedećim redom:
1. falodekompresija do postizanja maksimalnog obujma penisa;
2. instiladja uz stezanje penisa;
3. masaža prostate;
4. djelovanje na prostatu laserom;
5. prestanak stezanja.
Usporedna djelotvornost standardne i instilacijske masaže prostate kod istog pacijenta naročito je vidljiva kada se prelazi od obične metode na instilacijsku u toku jedne kure masaže.
Supozitoriji (čepići)
Liječenje prostatitisa čepićima je tradicionalno, no učinak prilikom liječenja prostatitisa supozitorijima je manji nego prilikom liječenja niza bolesti rektuma. To je zato što je prodiranje ljekovitih komponenti u prostatu preko slojeva crijevne stijenke, spletova vena i vlastite kapsule prostate, malo vjerojatno i, po svoj se prilici djelovanje preparata koji se nalaze u čepiću, vrši uglavnom preko općeg krvotoka.
Utvrđeno je da korištenje čepića ima dobar psihoterapeutski učinak. Pacijenti, kada se sami liječe, rado protiv prostatitisa koriste bilo koje supozitorije, bez obzira na njihov sastav. Najpopularniji su čepići s propolisom. Smatra se perspektivnim koristiti pri liječenju prostatitsa čepiće s tiotriazolinom (0,5 g u 1 čepiću), koji imaju kompleksni protuupalni učinak i koji stimuliraju membranu. Osim čepića s lijekovima, u praksi liječenja prostatitisa, koriste se i magnetni čepići.
Mikroklistiri
Osnova za korištenje mikroklistira u liječenju prostatitisa je njihovo istovremeno toplotno i medikamentno djelovanje. Mikroklistiri se obično koriste prije spavanja. Kao ljekovite tvari u mikroklistirima koriste se pripravci od kamilice, kalendule, žalfije ili srčenice, koji se pripremaju tako da se preliju kipućom vodom prije korištenja mikroklistira. Nakon što se pripravak ohladi do temperature 40 °C, unosi se kroz rektum. Unosi se manja količina, najviše 100 ml tekućine. Unesena tekućina preko rektuma treba se apsorbirati, što znači da nije poželjno imati stolicu odmah nakon mikroklistira.
Umjesto pripravaka ljekovitog bilja može se koristiti 1 mala žlica pripravaka s alkoholom (kalendule, srčenika ili kamilice -romazulan), koji se prije unošenja u rektum trebaju razrijediti s 100 ml tople vode. U pripravak se može dodati 1,0 g antipirina ili 10 kapljica jodnog pripravka. Kao i kod liječenja čepićima i ovdje je teško pretpostaviti direktno djelovanje lijeka na prostatu, međutim djelotvornost mikroklistira u liječenju prostatitisa je dobro poznata i ne treba je dokazivati.
Mikroklistiri se obično koriste istovremeno s antibakterijskim sredstvima, kao završna faza aktivnijih lokalnih postupaka ili kao samostalni terapeutski postupak kod slabijih bolova.
Hirudoterapija
Hirudoterapija (lat. hirudo - pijavica) je vjerojatno jedna od najperspektivnijih grana drevne medicine, koja se u naše vrijeme ponovo rodila. Hirudin, koji luče pijavice, poboljšava mikrocirkulaciju (uključujući i limfnu), uklanja poremećaj napajanja, povećava propustljivost stijenki kapilara, smanjuje oticanje i bubrenje tkiva, čini optimalnim međusustavne uzajamne odnose u žarištu bolesti. Slina pijavica odlično djeluje protiv bolova. Zahvaljujući navedenim karakteristikama hirudina, hirudoterapija ima dobar analgetički učinak.
Aplikacije pijavica su kontraindikativne u bolesnika s akutnim upalnim procesom lokaliziranim u području aplikacije.
Pijavice kod prostatitisa se stavljaju na točke koje se nalaze na udaljenosti od 3 cm s obje strane anusa u obliku slova X, gdje sredina slova označava anus, a krajevi mjesta gdje se stavljaju pijavice. U drugoj varijanti pijavice se stavljaju na udaljenosti od 1,5 do 2 cm s obje strane srednjeg šava perineuma (treba izbjegavati stavljanje pijavica direktno na šav). Za jedan postupak se obično koriste četiri pijavice, a kura se sastoji od 4 do 5 postupaka s prekidom od 5 do 6 dana.
Prostatilen
Prostatilen je prirodni ferment koji se dobiva iz prostate goveda. On ima kompleksno djelovanje i pospješuje obnavljanje funkcija prostate, poremećenih zbog patološkog procesa ili starenja. U eksperimentalnim ispitivanjima terapeutske aktivnosti prostatilena ustanovljeno je da on ima visoki protuupalni učinak. Prostatilen povećava imunitet i jača zaštitne funkcije organizma.
Fizioterapija i laserska terapija
Opće je poznat značaj fizioterapije i laserske terapije u liječenju prostatitisa. Na prostatu djeluju protuupalno, antimikrobno, smanjuju bol i pozitivno djeluju na druge načine. Fizioterapeutskim postupcima se uglavnom postiže poboljšanje krvotoka u prostati i maloj zdjelici. U kompleksnom liječenju fizioterapija prostate neposredno djelujući na prostatu, normalizira njene funkcije i omogućuje da preparati dospiju direktno u tkivo prostate.
Lokalno djelovanje izmjeničnim magnetnim poljem pospješuje normaliziranje aktivnosti krvnih žila što je vrlo bitno u liječenju prostatitisa, a naročito u ranijim fazama. Kod toga se povećava lokalna otpornost tkiva u prostati i poboljšava mikrocirkulacija. Bitno svojstvo magnetne kao i ultrazvučne i mikrovalne terapije je to da djeluje protiv bolova jer se smanjuje otok tkiva.
Ultrazvuk povećava lokalnu propustljivost tkiva, koja je potrebna za prolaz kroz tkivo preparata s antibakterijskim i protuupalnim djelovanjem.
Posljednjih godina šire se koristi liječenja kroničnog prostatitisa laserskim zračenjem. Terapija laserom male snage ne izaziva nuspojave, mobilizira sposobnost organizma da se štiti, ima stimulirajuće djelovanje i djeluje protiv bolova. Lasersko zračenje aktivira kemijske reakcije koje pospješuju izmjenu tvari u tkivu. Zapažen je dobar učinak na prostatu niskoenergetskog laserskog zračenja pomoću specijalne laserske rektalne sonde sa svjetlosnim provodnikom.
Mogućnosti liječenja u lječilištima
Kod kroničnog prostatitisa neobično veliki značaj ima liječenje u lječilištima, naročito gdje se koristi terapija ljekovitim blatom, balneoterapija (liječenje mineralnim vodama) i klimatoterapija. Takvo liječenje pomaže da se poboljša krvotok i protok limfe u organima male zdjelice, da se pojača drenažna funkcija organa, poboljšaju u organizmu procesi oksidacije i regeneracije. Osim toga, liječenje u lječilištima djeluje povoljno na imunitet.
Glavno ljekovito djelovanje kod kroničnog prostatitisa ima liječenje ljekovitim blatom. Postupci s ljekovitim blatom u obliku "gaćica" i rektalnih tampona djeluju na osjetljive krajeve živaca kože i sluzokože te refleksno prenose svoje djelovanje na centralni živčani sustav koji stimulira zaštitne reakcije. Te zaštitne reakcije pomažu da splasnu postupalna žarišta u organizmu. Vrlo je važna i apsorpcija mikroelemenata i biološki aktivnih tvari koje se nalaze u ljekovitom blatu.
Treba znati da kod prostatitisa kupanje u moru može neutralizirati učinak liječenja ljekovitim blatom i ne samo to, ono može izazvati pojačanje upale u prostati. Osim toga, treba imati na umu da u lječilištima nije dozvoljena upotreba alkohola.
Liječenje u lječilištima je kontraindikativno u slučaju pogoršanja kroničnog prostatitisa, koje zahtijeva antibakterijsku terapiju, a takva terapija obično ne ulazi u kompleks terapija u lječilištima.
Korištenje "Vitafona"
Vibroakustični aparat "Vitafon" izum je ruskog znanstvenika V.A. Fedorova. Taj je aparat najprije bio napravljen za liječenje posljedica traume. No tokom korištenja opseg njegove primjene se proširio i počeo se koristiti za liječenje raznih bolesti. Stečeno je iskustvo i ispoljile su se vrline i mane aparata. Do danas su utvrđene indikacije i kontraindikacije primjene vibroakustičnog djelovanja. Sada je poznato da "Vitafon" ima pozitivni učinak u liječenju kod više od 30 bolesti. Međutim u ovom poglavlju bit će riječi samo o tome kako se pomoću njega može boriti s prostatitisom i impotencijom koja ga često prati. Osim toga "Vitafonom" se možete izbaviti od zatvora koji, ne samo da prati prostatitis, nego i pogoršava njegov tok.
Aparat "Vitafon" sastoji se od elektronskog bloka i na njega pripojena dva parna pretvarača - vibrofona. "Vitafon" se uključuje u kućnu mrežu izmjenične struje. Na prednjoj strani elektronskog bloka nalaze se prekidači režima rada. Aparat prilikom kontakta pobuđuje mikrovibraciju tkiva tako da se neprekidno mijenja zvučna frekvencija. Izmjena frekvencije u zadanim okvirima i prijelaz od jednog poddijapazona na drugi događa se automatski po programu unesenom u blok. Jednim prekidačem se upravlja amplitudom mikrovibracije, a drugim se uključuje impulsna modulacija frekvencije. Režim rada se može mijenjati bez isključivanja iz električne mreže. Aparat je namijenjen za korištenje u ustanovama, za liječenje i prevenciju, a također za korištenje u kućnim uvjetima.
Sam izumitelj piše o učinku u liječenju njegovim aparatom slijedeće: "Za liječenje svake bolesti minimalno je potrebno da krvotok bude dobar, krv treba biti kvalitetna i da upravljanje radom organizma bude dobro. Često je to dovoljno za potpuno ozdravljenje, dok u slučaju kada nema jednog od nabrojena tri faktora, liječenje bolesti može biti vrlo dugotrajno ili potpuno nemoguće. Vibroakustičnom terapijom se može djelovati na sva tri faktora koja utječu na rezultat liječenja: pojačati lokalni krvotok i funkciju organa te poboljšati kvalitetu krvi te obnoviti upravljanje koje je poremećeno zbog nedovoljne opskrbe krvlju nervnih vlakana, tkiva i nervnih centara.
Osnovno i direktno fizičko svojstvo vibroakustičnog djelovanja je pojačanje općeg krvotoka i protoka limfe. U osnovi te pojave nalaze se dva pouzdana fizička efekta: prvi - smanjenje otpora u krvnim žilama protoka krvi kada se djeluje mikrovibracijom određene zvučne frekvencije, pri čemu za svaki promjer krvne žile postoji određena optimalna frekvencija. Ideja za konstrukciju "Vitafona" nastala je zahvaljujući shvaćanju upravo tog fizičkog efekta. Za smanjenje otpora u krvnim žilama predviđen je drugi frekvencijski dijapazon aparata.
Drugi, fizički efekt je efekt hidrodinamičke crpke u venama. Do njega dolazi uz pomoć ventila koji, prilikom djelovanja mikrovibracije, usmjeravaju kretanje krvi, da ono ne bude kaotično. Za korištenje tog efekta hidrodinamičke crpke predviđen je prvi frekvencijski dijapazon aparata. "Vitafon" u kontaktu, u radijusu od 7 do 10 cm neprekidnim mijenjanjem frekvencije zvuka pobuđuje mikrovibraciju tkiva. Izmjena frekvencije je odabrana tako da se osiguraju uvjeti povećane provodljivosti za krvne žile svih promjera. Tako dolazi do opuštanja muskulature i pojačanja mikrokapilarnog krvotoka, a također i protoka limfe. Taj se učinak ne može postići ni masažom, ni lijekovima, a niti drugim poznatim sredstvima. Značajno je to, da je pojačanje krvotoka i protoka limfe pomoću "Vitafona" bolje što je oštećenje tkiva veće.
Tokom rada vibrofoni emitiraju slabo magnetno polje i dugo-valno infracrveno zračenje, što se također uspješno koristi u fizioterapijskoj opremi.
Aparat je bio na ispitivanju u peterburškoj vojno-medicinskoj akademiji, Moskovskoj medicinskoj akademiji, Moskovskom medicinskom stomatološkom institutu i Riškom institutu traumatologije i ortopedije. Suvremenim metodama je potvrđeno višekratno pojačanje kapilarnog krvotoka, učinkovito liječenje svih vrsta trauma i kroničnih bolesti gdje je poremećena mikrocirkulacija krvi.
Prilikom rada aparata pacijenti najčešće ništa ne osjećaju, ali može se dogoditi da osjećaju prijatnu toplinu i vibracije. Međutim ako u zonu djelovanja dospije živčani centar, ponekad se može pojaviti osjećaj boli, što doprinosi obnavljanju adekvatne reakcije organizma na unutarnje smetnje. U pravilu bolovi brzo prolaze, ali ako ne prestanu u roku od 2 do 3 dana, onda treba prekinuti liječenje i savjetovati se s liječnikom. Ne treba zaboravljati da se za vrijeme liječenje kroničnih bolesti obično bolovi pojačavaju u prvih 5 do 10 dana i postepeno nestaju krajem kure liječenja. Kod teških oblika bolovi mogu nestati tek prilikom ponovljene kure liječenja.
Liječenje kroničnog prostatitisa prolazi obično uz pojačan osjećaj boli u toku 5 do 10 dana. U rijetkim slučajevima se za 2 do 4 dana zapaža kratkotrajno smanjenje potencije koja se od osmog do četrnaestog dana stabilno povećava. Kod takvog karaktera toka bolesti svakako treba uzimati antibiotike. Osim toga treba utopljavati područje zdjelice Ako prostatitis prati i upala mokraćnog mjehura, onda nakon 10 do 14 dana terapije "Vitafonom" mokraća postaje prozirna, bolovi nestaju, broj mokrenja se znatno smanjuje, potencija se poboljšava, a trajanje spolnog akta se produžuje.
Kronični prostatitis zahtjeva 2 do 4 kure liječenja. Prekid nakon prve kure treba trajati 3 do 5 dana, a nakon treće i četvrte 2 do 3 tjedna.
Aparat za preventivu se koristi u režimu rada 2, jednom tjedno, a vrijeme postupka iznosi 15 minuta. Svakih 2 do 6 mjeseci može se ponoviti kura liječenja da bi se učinak stabilizirao.
"Vitafon" se ne smije koristiti u području neoplazmi, trom-boflebitisa, implantiranih stimulatora, kod jake ateroskleroze, akutnih infekcija, direktno u predjelu srca i u slučaju povišene temperature.
Vibroakustični aparat "Vitafon" često brkaju s vibromasaž-nim aparatima. Iako u nazivu tih aparata ima zajednički dio riječi "vibro", oni se principijelno razlikuju. Kod "Vitafona" amplituda vibracije je 50 do 100 puta manja nego kod vibromasažnih aparata, pa se zato i naziva mikrovibracijom. Kod vibro-masažnih aparata frekvencija vibracije se ne mijenja ili se mijenja u vrlo malim granicama, dok se "Vitafonom" učinak terapije postiže upravo zbog stalne promjene frekvencije u širokom zvučnom dijapazonu.
"Vitafon" se ne smije brkati ni s aparatima za magnetnu, lasersku i svjetlosnu terapiju. Fiziološki mehanizam terapijskog učinka kod njih je drugačiji pa je zato i metodika primjene također drugačija. Aparat treba kupiti isključivo u ljekarni.
Nije me uopće bolilo, ali osjetiš brate kako ti crijevo prođe u skrotum. NIje dobro za varenje hrane, za slijepo crijevo, jer kad kila izlazi van i vraća se onda iritiraš peritoneum + crijeva + testise. Možda si kilu dobio od operacija, vrlo je moguće jer ti je nakon apendixa i varikokele trbušni zid oslabio puno.
