Forum Klix.ba

Prozor wrote:

djana77 wrote:

iz dna duše wrote:Danas mi se desilo da sam shvatila da je nešto za što sam se borila nekoliko godina i sama sebe ubjeđivala da ima pomaka, propalo. Danas sam sebi priznala sa sam poražena u toj stvari.
Koliko puta ste sebi priznali poraz, nebitno koje polje života i kako ste sa tim izašli na kraj?

Mozda je taj poraz pobjeda i znak da negdje drugo ima izlaz
I pad je let.

Koji završi nesretno.....

Šalim se, ja nisam tako dubok pa da pišem duže tekstove kao neki, i autorica teme najbolje zna svoju situaciju, ali onako generalno ja se držim one "ništa nije do zore", prema tome sve ili propadne ili se promjeni ili zamjeni. Ako stvari ne idu kako smo zamislili, ne pomaže tu puno mudrovanje, život mora ići dalje koliko god isfurano zvučalo.....

Ne,zbilja,i pad je let.Ono sto nam se u jednom trenu ucini kao lose,u sljedecem je mozda najbolje rjesenje.Ako i padnes,nije smak svijeta,ustanes i krenes dalje,mozda jos dalje nego prije pada

iz dna duše wrote:Danas mi se desilo da sam shvatila da je nešto za što sam se borila nekoliko godina i sama sebe ubjeđivala da ima pomaka, propalo. Danas sam sebi priznala sa sam poražena u toj stvari.
Koliko puta ste sebi priznali poraz, nebitno koje polje života i kako ste sa tim izašli na kraj?

1, 2, 3, 4, 5 puta ............











2 sata kasnije :
328, 329 puta ......


sad bez zezanja ( al' ni ovo gore nije bilo zezanje ) :
puno, puno puta.
Dok je covjek jako mlad, boli ... auuuu, sto boli. Zato sto je mlad, valjda.
... i sto u neprikladnom kontekstu upotrebljava rijeci "pobijedio", "porazen"... Zivot nije utrka na 100 m, nije takmicenje, nije Eurosong.
Zivot je niz iskustava. Sto ih je vise, vise je i mogucnosti da cijela stvar zavrsi upravo onako kako nismo htjeli.

kako ste sa tim izašli na kraj?

Zavisi od slucaja ... kod mnogih stvari, nakon sto ukrotis ego, fino kazes : desilo se ! Spakujes novostecene spoznaje u kofer i ides dalje.

iz dna duše wrote:Danas mi se desilo da sam shvatila da je nešto za što sam se borila nekoliko godina i sama sebe ubjeđivala da ima pomaka, propalo. Danas sam sebi priznala sa sam poražena u toj stvari.
Koliko puta ste sebi priznali poraz, nebitno koje polje života i kako ste sa tim izašli na kraj?

Nisi jedina koje poražena u nekom polju,niti si ona koja je sa porazima za svoj život završila.Cijeli život su padovi i letovi.Jedino je bitan balans u svemu da nikada ne poletiš previsoko,jer kada tad padneš "guza"više boli nego od niskog leta.


Ne sjećam se ko ovo reče ali mene ove rečenice uvijek podignu:
"Kad' ti život da stotinu razloga za plakanje,ti pokaži životu da imaš hiljadu razloga za smijeh."
kao i ona
"Svaki pad je let."

Ja prvo razmotrim sta je sustina poraza - iz moje perspektive ili nekoga drugoga.
Svi mi zivimo, borimo se, padamo, ustajemo, ostanemo lezati ili klecati neko vrijeme ali poraz je nesto sto je jako definirati.
Evo jedan licni primjer:
Dosao sam do faze teskog konflikta oko prirode i namjene zajednickog projekta sa grupom ljudi sa kojima sam suradjivao. Izmedju ostaloga i sa mojim, vec bivsim, najboljim jaranom. Ja sam smatrao, jos uvijek smatram, da je moj koncept bio ispravan, baziran na profesionalizmu i postenju dok su drugi podlegli mentalitetu seoskih varalica i primitivizma i ja sam se povukao iz te grupe.
U njihovim ocima ja sam gubitnik, priznao sam poraz. U mojim ocima ja sam samo se drzao svojih principa od kojih nisam mogao odustati i okrenuo se drugim stvarima. Ostace zapamcena moja uloga u pokretanju projekta i to mi niko nece i ne moze uzeti, moja satisfakcija dolazi od podrske pojedinaca koji cijene moje stavove ali nisu za javnu konfrontaciju. Ja sam tim nemam problema - i to je razlog zasto se ne osjecam porazenim.
Ako sam zbog svojih principa izgubio par poznanika onda mi nisu ni trebali, prijatelje, osim jednog, nisam izgubio, ostali su uz mene.
Da rezimiram - sve je stvar individualnog pristupa, subjektivnog osvrta na situaciju.

Dobra tema.

Imao sam bas teskih padova u zivotu i ta koreci jedva izvukao zivu glavu...poslije toga i ako sam se borio za nesto sto mi znaci uvijek sam nekako (mozda nesvjesno vise i pomalo sebicno) pripremao na najgore, jer u stvari po mome misljenju razocarenje dolazi od očekivanja...ali uvijek me digne text od Kiplinga...posato sam na drugoj temi pa evo link...http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... start=6525
mozda i tebi "sjedne"

iz dna duše wrote:Danas mi se desilo da sam shvatila da je nešto za što sam se borila nekoliko godina i sama sebe ubjeđivala da ima pomaka, propalo. Danas sam sebi priznala sa sam poražena u toj stvari.
Koliko puta ste sebi priznali poraz, nebitno koje polje života i kako ste sa tim izašli na kraj?

pomiri se sa činjenicom da nećeš dočekati princa za bijelom konju i sve će biti oke
pokušaj da uživaš i samo će doći

sve je prolazno
pa i dozivotna robija

HAVANA wrote:

iz dna duše wrote:Danas mi se desilo da sam shvatila da je nešto za što sam se borila nekoliko godina i sama sebe ubjeđivala da ima pomaka, propalo. Danas sam sebi priznala sa sam poražena u toj stvari.
Koliko puta ste sebi priznali poraz, nebitno koje polje života i kako ste sa tim izašli na kraj?

Čitav život padam i ustajem...
Iz svakog poraza sam nešto novo naučio...
Vremenom,sve rijedje padam...

kad prestanes padati bice ti neobicno

ma ne, nisu problem padovi i porazi problem je ako poslije tih poraza i padova nema ko da vida rane...

Odes spavati i dobro se naspavas. Kad se probudis vise ne mislis na to nesto od jucer. Jucer je jucer. Jucer je proslost. Ruzna proslost ne postoji. Samo lijepe stvari se trebaju pamtiti.
To je jedini nacin da se ostane normalan.

Mozel' malo vise detalja, znas da forum voli detalje, ovako i sto bi ti pomogli ne znamo u cemu je problem

kome je još forum pomogao u životu... get a life