VRTOVI POKAJNIKA

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:18

Ja sam odgojena u vjeri da je Isus (Isa a.s.) postojao, ali nisam nikad mogla da prihvatim cinjenicu, koju krscanstvo zastupa, da je on Boziji sin. Sa islamom sam slucajno dosla u kontakt, tako sto sam srela nekolika muslimana i od tada sam postala znatizeljna. Inace o muslimanima sam mislila da su cudni ljudi i da rade...

cudne stvari. Pozeljela sam da saznam das li je to istina i u tom slucaju zasto je to tako. Ja sam mnogo ispitivala i ispostavilo je se da mnogo od onoga sto sam vjerovala nije bilo od islama. Postavljala sam sve vise pitanja, jer sam dobijala odgovore na svoja moja pitanja. Zatim sam pocela da citam o islamu, ali nije bilo dovoljno materijala na svedskom (to je bilo prije 14 godina) a do knjiga o islamu na engleskom je bilo tesko doci.

Ali sam stupila sa jednom svedjankom u Stokholmu, koja je primila islam, te sam se sa njom pocela dopisivati pismima jedno vrijeme, da bi na kraju otisla u posjetu kod nje i dobila od nje malo materijala o islamu na svedskom jeziku.Iskoristila sam priliku da joj postavim pitanja o Islamu. I ja vjerujem da sam tada osjetila: "Aha, ovo je nesto i za nas svedjane, ovo bi i mi mogli biti, ovo je jedna skolovana i ljubazna svedjanka a presla je na islam. Da, zaista, ovo je nesto za nas."

Ja sam ranije smatrala da je islam za useljenike i za one koji su zivjeli u drugim drzavama. Ali sam shvatila da je to nesto
sto je za sve ljude. Proslo je oko godinu i po dok nisam dosla do te tacke dok nisam osjetila da je ovo nesto za mene. Ovo se slaze, ovo je jedan dobar nacin zivljenja.

Ono sto me je najvise dojmilo jeste to sto je islam jedna cjelina, ne moze se nijedan dio oduzeti vec covjek treba sve njegove dijelove da bi sve funkcionisalo kako treba. To je jedan balans.

Isto tako sto me je zainteresovalo za islam bila je logika u ovoj vjeri, ja sam postavljala pitanja i dobijala sam odgovore koje su i srce i mozak mogli prihvatiti. Niko me ne prisiljava da vjerujem u nesto bez da ne postoje objasnjena za to. Zatim me je dojmilo naucne cinjenice iz Kur'ana, sto me je ubijedilo da ova knjiga mora da je od Boga. Prije toga sam ostavila Bibliju iz razloga sto sam smatrala da nije logicna. Sto god sam vise citala Kur'an otkrivala sam da u njemu postoje naucni dokazi, za koje moderna nauka je skoro saznla, a sto je bilo objavljeno u Kur'anu jos prije 1400 godina.

Zatim, taj osjecaj i odnos u familiji koji je za mene vazan. Nacin na koji se brinu jedni o drugima i odgovornost izmedju covjeka i zene, izmedju djece i roditelja - roditelja i djece, odnos prema odraslima itd. . Povrh svega, taj respekt i ta odgovornost koja postoji u porodici, je dobro rjesena u islamu.

Moji roditelji su bili sokirani kad su culi da sam primila islam, ali otac mi je postavio mnogo pitanja i kad je cuo moje odgovore bio je zadovoljan poslije toga. Medjutim majci je bilo teze, zbog njezinih predrasuda o islamu i zbog straha da ce mi se nesto desiti, a cinjenica da sam im ja jedino dijete, je situaciju jos vise otezavalo. Kada je prvi sok prosao, postalo je bolje. Danas je moj kontakt sa mojim roditeljima dobar.

Ono sto mi je najljepse u islamu je to sto je tako lagahno stupiti kontakt s Allahom swt. Skoro u svakoj situaciji, kada perem sudje ili kada vozim auto ili bilo sta da radim, mogu ciniti zikr ili upucivati dove Allahu znajuci da me On cuje. To je jedan osjecaj koji covjeku daje sigurnost.

Iz knige "Att inse ändamålet" (Uvidjeti konacni cilj) autor : Ibrahim Abdallah.

Inace autor ove knjige je imao kontakt sa oko 30 konvertita iz razlicitih zemalja koji su presli na islam, pa je sabrao njihove price u ovu knjigu, iz koje cemo mi povremeno prevoditi pojedine price i postavljati ih na stranicu u skracenom obliku, inshaAllah.

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:19

Zovem se Mahmud i imam 26 godina. Diplomirao sam na trgovackom fakultetu, a radim u podrucju prozivodnje kaseta. U mom zivotu nije bilo mnogo mjesta za vjeru. Bio sam u mjesovitoj skoli i moj zivot je bio kao zivotvecine omladine: izlazci, djevojke, pjesma, muzika, disco....

... Znaci, pjesma je na mene imala veliki uticaj, a jednu pjevacicu sam puno volio jos od malehna. Kupovao sam casopise u kojima su bili njeni posteri, a moje drustvo mi je stalno govorilo: "U tom casopisu ima poster tvoje pjevacice", pa bih ja isao odmah da ga kupim, bez obzira kolika mu cijena bila. Sva cetiri zida moje sobe bila su izljepljena slikama te pjevacice.

Jedne prilike sam sa prijateljima imao udes, pa smo svi poslije toga rekli: "Necemo se vise opijati!"Stvarno to nismo radili neko vrijeme, ali smo se opet povratili ovom grijehu, jer razlog zbog cega smo ga ostavljali nije bio vjerskog karaktera.

Jednog dana sam sjedio sa prijateljima u kafani u kojoj smo stalno sjedili tokom predavanja na fakultetu. Ona je bila nase zborno mjesto kada hocemo na fakultet i u nju smo se ponovo vracali navecer. Bio je ramazan, pa sam cuo iz obliznje dzamije kako sejh uci Kur'an i moli Allaha dz.s. dovama, a ljudi placu. Vidio sam mnogobrojne skupine ljudi kako idu u tu dzamiju i kako se vracaju. Bio je to neobican pogled. Pitao sam se: zasto ja nisam sa tim ljudima? Zasto su oni zauzeti i imaju druge brige, zive drugacijem zivotim od onog kojeg ja zivim?

Sjecam se da sam jednog dana bio sa prijateljem na Univerzitetu, pa kad smo vidjeli neku vjersku svecanost, usli smo. Nisam nista razumio, ali sam osjetio cistocu vjere. Sve cega se sjecam je da sam tada samo plakao. Cudno, iako nisam nista od tog programa razumio. Od tada, hvala Allahu dz.s. poceo sam razmisljati drugacije. Moja zanimanja su se promjenila, moj zivot se promjenio.

Osjetio sam lijepa osjecanja koja prije nisam osjecao, kao da sam postao "covjek", pa zelim da svi ljudi postanu takvi. Osjecam da su mnogi daleko od Allaha swt. i da su uskraceni mnogo lijepih stvari na ovom svijetu.

Sto se tice moje price u vezi muzike: cinjenica je da sam ja puno volio muziku u pjesme. Pa, kada sam poceo da se pridrzavam vjerskih propisa, poceo sam manje da slusam muziku, sve dok mi jedna osoba nije rekla: "Zasto ne koristis taj svoj dar u pokornosti Allahu dz.s.?" Hvala Allahu, sada posjedujem studio za produkciju kaseta, tj. izdajem ilahije, a molim Allaha dz.s. da one imaju uticaj na zajednicu i da budu s ciljem."

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:19

Joakim (Bilal), 25 godina - Norrköping

Svoj put u islam, brat Joakim nam je ispricao neku noc, u nasem mesdzidu izmedju aksam namaza i jacije:

Ja sam dosao u Norrköping prije otprilike 5 godina, da studiram za civilnog inzinjera na univerzitetu u ovom gradu. Pored skole, ja sam se bavio i atletikom, pa sam na taj nacin upoznao jednog momka iz Maroka, koji ce s vremenom postati moj trener. Mi smo se druzili dosta i u slobodno vrijeme, pa mi je on poceo pomalo pricati o Islamu. Ja nisam imao najljepsu sliku o Islamu, jer sam tu vjeru smatrao cudnom, tako da mi je njegov govor o vjeri bio dosadan, ali mu to nisam rekao.

Ja inace nisam bio vjernik, jer mi je, jos dok sam bio malen, bilo cudno da ljudi smatraju da je Isus Boziji sin, a ja to nisam mogao da shvatim i nisam vjerovao u to, pa sam se zbog toga odlucio da vjerujem da nema Boga. Medjutim s vremenom slusajuci mog prijatelja marokanca, dok bi on pricao o Islamu, o predavanjima koje je slusao, o naucnim dokazima i otkricima koji se spominju u Kur'anu, poceo mi se Islam ciniti razumnim i poceo me je privlaciti.

Narucio sam Kur'an preko interneta (i za njega sam dao zadnje pare koje sam tad imao kod sebe) poceo sam ga citati, pa sam zatim poceo slusati predavanja o Islamu, koja sam nasao na internetu. To me je navelo da pocnem da razmisljam ozbiljnije, jer sam uvidjeo da ima logike u Islamu, ali su mi na drugoj strani dolazile misli kako ce moja okolina, kako ce moji roditelji reagovati ako prihvatim Islam.

Ja sam bio odlucio da procitam cjeli Kur'an, pa da onda odlucim dali cu prihvatiti Islam za moju vjeru i za moj put, ali sam uspio procitati samo nekoliko suri, sto mi je bilo dovoljno da se odlucim. Jednu noc sam slusao jedno predavanje, pa sam poslije toga, a bilo je kasno na vece, nazvao moga prijatelja marokanca i rekao mu da sam odlucio da postanem musliman. Elhamdulillah. Osjetio sam veliko zadovoljstvo kada sam izgovorio sehadet, a to je bilo prosle godine, prije pocetka ljeta.

Nedugo poslije toga sam se vratio u grad gdje su mi roditelji zivjeli, i tamo sam poceo citati i uciti kako se obavlja namaz, a uzelo mi je 6 mjeseci dok sam to poceo provoditi u praksu. U gradu gdje zive moji roditelji, nema puno muslimana, pa sam osjetio da mi iman opada, jer se nisam druzio sa nekim s kim bi mogao pricati o Islamu. Kada sam primjetio da mi biva sve gore i gore, tada sam odlucio da se preselim u Norrköping i kada sam ponovo sreo svoje prijatelje muslimane, osjetio sam ponovo slast islama.

Svojim roditeljima, nisam jos rekao da sam presao u Islam, jer se ne osjecam spreman za to, pogotovo kada sam vidio reakciju moga brata, koji je saznao za ovo, od jednog mog prijatelja. Brat mi je bio zestoko ljut zbog moje odluke i mislio je da mi je neko isprao mozak, kada sam mogao tako nesto uraditi. Kada sam mu ja objasnio principe Islama i ono na cemu se Islam zasniva, on je se smirio, i sada imamo dobre odnose.

Poslije mog prelaska u islam, ja sam ostavio mnoge harame, koje sam do tada cinio i sada se osjecam sigurnije kao osoba. Puno mi je lakse da podnesem probleme koje zivot nosi sa sobom, jer sam svjestan da je ovaj svijet prolazan, a da pravi zivot pocinje tek na Ahiretu.

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:20

Sedamnaestogodisnjak iz Norrköpinga

Zovem se Amir i musliman sam, hvala Allahu, vec tri godine. Rodjen sam svedjanin iz svedske familije i odrastao sam medju svedjanima. Isao sam u gimnaziju iz grada gdje zivim, vozom u drugi grad , svaki dan odprilike 50 kilometara. U to vrijeme sam poceo da budem religiozan i da se interesujem za vjeru, ne nesto posebo puno, ali malo interesovanja je bilo. Opredjelio sam se za krscanstvo, posto sam vec bio krscanin tako da mi je taj izbor bio jednostavan i prirodan.

Citao sam pomalo Bibliju ali me nije nesto puno privlacilo, a osim toga nikad nisam volio crkve, tako da sam polahko poceo da gubim interesovanje za vjeru. Krscanstvo mi, jednostavno, nije djelovalo kao potpuna istina. Covjek jednostavno ne moze da povjeruje u sve sto stoji u Bibliji i da ono sto u njoj pise da je to od Boga . Upravo to su stvari, koje su ucinile da sam odbacio krscanstvo kao istinu i kao svoju vjeru, jer me nije dojmilo. U Islamu nisam nikad imao takvih dvoumica.

U prvom razredu gimnazije proljetnog termina imali smo predmet pod naslovom Religija A-nivo i nakon nekog vremena je dosao red na Islam i da o njemu citamo. Prvi dan na casu religije zadatak je bio da napisemo rijeci na koje pomisljamo kad cujemo rijec Islam. Svi u razredu su imali rijeci poput: terorista, matletiranje zena, losa slika o zeni i sve ostale poznate neistine koje kruze, a ni ja sam nisam znao bolje od toga. U toku vremena dok smo studirali vjeru Islam u moj razred je dosla jedna muslimanka iz drugog razreda da nam odrzi predavanja o Islamu u toku jednog casa.

Pricala je o obicnim stvarima, kao sto su namaz ,islamski pogled na zenu i tako dalje. Dok sam je slusao poceo sam da se interesujem za vjeru Islam, jer je, sve sto je govorila, djelovalo dobro i ona je govorila na jedan siguran nacin, pun istinskog ubjedjenja. Nikad u zivotu do tada nisam sreo osobu koja je toliko bila pobozna i odana svojoj vjeri. Razmisljao sam monogo o tome poslije zavrsetka njene lekcije.

Proslo je par mjeseci od tada i ostalo je jos samo par sedmica do kraja termina i pocetka ljetnog raspusta, tako da sam rekao jednoj od mojih ucitelja da zelim razgovarati sa onom djevojkom ponovo o Islamu. Sreo sam je poslije skole i poceli smo nas razgovor o Islamu, a ona je bila jako prijatna i imala je odgovore na sva moja pitanja u vezi Islama. Pozvala me je cak svojoj kuci na veceru s njom i njenim muzem, da se bolje upoznamo. To je bio prvi put da sam se nasao u jednoj muslimanskoj familiji. Ona i njen muz su su bili jako prijatni i razgovarali smo dugo, i u tim trenucima sam primjetio i upoznao kakva je jedna muslimanska porodica.

Sve mi je djelovalo lijepo , taj ambijent mi se cinio prijatnim i osjetio sam da su sretni, iako sam pomisljao kako je ona premlada a vec se udala. Ja sam navikao na to da se svedjani vecinom zene i udaju izmedju 25 i 30 godine zivota.

Ova djevojka je dala moj broj telefona nekim muslimanima iz moga grada, koje sam sreo to ljeto u toku raspusta i koji su kasnije postali moji najbolji prijatelji. Kad smo se prvi sreli, u mom gradu, tada su bila trojica mladica, od kojih je jedan bas taj isti dan izgovorio sehadet, elhamdulillah. Oni su me upoznali sa jos dva druga mladica koji su bili iz Bosne i tad sam prvi put u zivotu shvatio da svi muslimani nisu samo arapi sa bradama. Poslije toga smo se sreli jos par puta u toku ljeta.

Jedanaestog septembra 2003 g. sreo sam opet ta dva bosanca i jos par mladica sa njima, na zeljeznickoj stanici, i tad sam izgovorio sehadet i postao, hvala Allahu, musliman. Bio je to najsretniji dan u mome zivotu. Ali istovremeno kad sam pomislio na mladica koji je izgovorio sehadet prvi dan moga upoznavanja sa muslimanima u mom gradu i da su mu taj dan njegovi pripremili festu kod kuce zbog toga sto je izgovorio sehadet, razalostio sam se jer sam znao da takvo nesto kod svoje kuce nemogu ocekivati.

Ja svojima nisam smjeo nista da kazem, tako da niko od mojih ukucana nije znao sta sam, samo par sati prije, uradio. Od tada je proslo 3 godine i ja postajem sve jaci i jaci u imanu te sam upoznao jos veci broj muslimana . Eto to je moja mala prica, kako sam postao musliman.

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:23

Sestra Maria

Selam alejkum we rahmetullah we berekatuhu

Ja sam finkinja, rodjena sam u Svedskoj u kojoj sam provela cijeli svoj zivot. Zivot mi nije uvijek bio lahak. Danas mi je 22 godine i ponekad razmisljam o proslom vremenu moga zivota i u sta sam ga sve provela.

Selila sam od jedne do druge kuce citav svoj zivot, a sve je pocelo dok sam kao tinedzerka pobjegla od kuce, i to je bio pocetak jednog novog zivota… ali loseg zivota. Upala sam u lose drustvo, i druzila se sa ljudima sa kojima se nebi trebala druziti. Popustila sam u skoli, nije mi islo nikako, da bi me na kraju zavod za socijalne slucajeve premjestio u jedan dom za problematicnu djecu , u kojem sam ostala 3 godine sa ciljem da bi se tu vratila u normalan zivot.

Sjedila sam, jedan dan, sa jednom osobom koja je radila u tom domu, i razgovarala sa njom mnogo o zivotu, iako smo o tome razgovarali dva sata, nismo nasli odgovor o smislu zivota. Nisam nikad osjecala pripadnost krscanstvu iako mi je otac krscanin, ali to je uobicajeno sa vecinom ljudi u nordiskim zemljama: religija, politika i novac su privatne stvari i o njima se ne govori i tacka. Tako da koliko bi god pitala svoga oca o Bogu, nisam nikad dobijala odgovor.

Bila sam veoma znatizeljna da saznam nesto o Bogu, tako da sam pitala strance oko mene o tome, ali nikad nisam dobivala odgovor.. niko od njih nije ni sam tacno znao sta da odgovori. To je bilo u vrijeme kad sam bila puno mladja.

Sedmice su prolazile u domu gdje sam zivjela i svakog vikenda bi mogli ici familiji u posjetu, ali sve to je samo rezultiralo u mnogim pijankama i festama kod razlicitih osoba. Jedan dan sam bila pozvana na jednu takvu festu, odazvala sam se i tu sam upoznala jednog momka i odmah smo se dopali jedno drugom. Od tog dana smo zajedno, ali danas na halal nacin.

Momak kojeg sam upoznala je bio musliman koji nije prakticirao vjeru, ali je gorio za Islam, dok bi pricao o njemu. Sjecam se kako sam se zaljubila u vjeru, jednostavno me je srce vuklo... imala je sve u sto sam htjela da vjerujem. Moral te vjere je bio i moj moral, vjera u jednog Boga je bila i moja vjera… znala sam da je to istina. Ali nazalost, unatoc svemu tome uzelo je vremena dok sam pocela da prakticiram Islam, ali zahvaljujuci mojoj znatizelji prema Islamu poceo je i moj momak da ozbiljnije razmislja o vjeri.

On je s vremenom poceo da klanja, da cita Kur`an i tako smo rasli uz vjeru. Naucila sam i ja klanjati, Allahu Ekber, nije mi uzelo vise od mjesec dana dok sam naucila citav namaz. Nikad se u zivotu nisam osjecala tako ponosna i samostalna. Razmisljala sam tada: "ako naucim klanjati, onda nema vise granica za mene".

Ipak, bila sam tuzna jer sam cula mnoge muslimane kako govore da osjecaju slast Islama, a ja to nisam osjecala mada sam imala zelju da osjecam Islam kao i oni. Uzelo je vremena i molila sam Allaha swt mnogo puta da mi da da osjetim slast imana. Jednu noc sam usnila kako sjedim u jednom vozu i da neprestano ponavljam : bismillah, bismillah. Kad sam se probudila osjecala sam se veoma sretno. Pomislila sam kako je to znak da mi je Islam usao u srce.

Od tog jutra, kad sam se probudila pa do noci, mi je bio osmijeh na licu, bila sam jako sretna, imala sam osjecaj da volim sve ljude, nevjerovatan osjecaj, mislim da je to ta slast Islama koja mi je tako nedostajala. Nisam osjecala zelju za dunjalukom, i u mislima mi je samo bio ahiret. Osjecaj je bio kao kad se covjek zaljubi, ali puno, puno ljepsi osjecaj, Allahu Ekber.

Hidzab

Bila sam jednim djelom protiv hidzaba, ali ustvari samo zbog jednog razloga, htjela sam da se pokazujem svijetu, a nisam ni znala smisao hidzaba i pokrivanja. Ali sto je cudno, ja sam s vremenom nesvjesno pocela da nosim odjecu koja je pokrivala sve vise od tijela, najjvidljiviji dio je bila kosa. Vrijeme je prolazilo a ja sam se osjecala tuzno sto niko nije primjecivao da sam muslimanka, zeljela sam da mi se neko obrati sa selamom. Pomislila sam da stavim oko vrata lancic sa privjeskom gdje pise Allah, ali sam se sjetila da bi to bilo naporno jer bi ga morala skidati svaki put pri ulasku u toalet.

Jednog toplog ljeta odlucila sam da se pokrijem, mada nisam imala odjecu koja se slagala sa maramom, tako da sam morala da nosim veliki vuneni kaput kako bi pokrila tijelo skroz. Bilo je to komicno i smijesno, ali nisam puno obracala paznju na to, odlucila sam da ne skidam hidzab ni pod koju cijenu.

Moji roditelji nisu bili spremni na ovaj moj korak u vezi hidzaba, ali mi je bilo drago sto sam imala snage i sto sam im se tako pokazala sa hidzabom. Ali bilo je tesko braniti svoju odluku, jer sam zapala u sredinu izmedju dvije razlicite kulture, kojima sam pokusavala udovoljiti, ali je to bilo nemoguce. Sam taj pokusaj cinio me zbunjenu. Otac mi je najvise govorio kako nikad pokrivene glave necu naci poso, ali ja sam ga ipak dobila kao cistacica, nije neki poseban posao ali je ipak poso.

Mnogo puta sam bila tuzna zbog komentara moje familije koji su govorili kako ih je sramota drugih zbog mene.. ali hvala Allahu ja sam se pokrila samo da bi zaradila Allahovo zadovoljstvo. Sad je stvar bolja u familiji sto se tice toga, postujemo jedni druge, oni znaju da stojim iza svoje odluke, volimo se, i molim Allaha swt da ih uputi na pravi put.

Jos i dalje se borim da nadjem svoju ulogu kao muslimanka, i trudim se da se naucim islamskom ponasanju koji Islam zahtjeva od nas. Dobila sam mnogo ljepih komentara o mome hidzabu od svedjana, starih i mladih. MashAllah, takve stvari zaista covjeku ugriju srce. SubhanAllah, imam toliko jos toga da kazem, zelim da podijelim sa drugim sva moja desavanja,ali to bi uzelo previse mjesta.

Zelim jos samo da napomenem da su i moje dvije prijateljice, sa kojima sam se puno druzila prije prihvatanja Islama, takodje postale muslimanke, elhamdulillah. Mnogo sam sretna zbog toga i to mi mnogo znaci. Prije smo najvise vremena provodili ispijajuci kahvu i pricale besmislene stvari, sad sjedimo i slusamo predavanja, klanjamo zajedno i skoro cijelo vrijeme pricamo o Islamu i zbog toga mi je mnogo drago.

Zelim na kraju da porucim da mi muslimani treba da se osjecamo ponosno zbog svoje vjere i sto smo muslimani i Allahovi robovi... SubhanAllah. Zamislite posudu sa raznoraznim vocem i ti uzimas samo ono najljepse od njih, tako ja osjecam da je Allah uradio i sa nama ljudima, da bira samo najbolje za Svoju vjeru, zato draga braco i sestre budite ponosni zbog onog sto jeste, i pokazite ostalima oko vas ljepotu Islama. Osjecajte se casno.

Salam aleykom braco i sestre, neka vas Allah nagradi Dzennetom.

Maria

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:24

Ispovjest jednog bosnjaka iz Norrköpinga

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Ja od kako znam za sebe vjerujem u Allaha swt, medjutim nisam bio od onih koji su praktikovali vjeru od svojih malih nogu. U uzoj porodici mi je jedino majka vjerovala u Boga, ali je dolaskom djece i okolina u kojoj se zivjelo (komunisticki rezim) uticalo na nju da ostavi namaz i druge vjerske propise.Imao sam stariju bracu, koji su lumpovali, imali svoja drustva , ganjali djevojke, provodili se. Ja ne znajuci za drugo i sam pocinjem ici tim putem, kada sam usao u pubertetske godine. Kod kuce smo imali jedino Ilmihal od islamskih knjiga, koji sam ponekad malo citao.

Godinu ili dvije prije izbijanja rata sam se vise zaintersovao za vjeru i tada sam imao oko 17 godina. Posudjivao bi islamske knjige od jednog mladica iz komsiluka, i tako ih citajuci ,osjetio sam ljepotu
Islama.

Izbija rat, i ja moram bjezati od kuce da ne bih otisao u vojsku koja napada muslimane. Poslije izvjesnog vremena dolazim u Svedsku i poslije nekoliko mjeseci sam naucio klanjati sabah namaz, koji je ujedno i najkraci namaz, a kada se on nauci klanjati, onda znas klanjati sve druge namaze. Medjutim ja i dalje zivim svojim starim zivotom, radim sve kao sto rade i oni koji nisu u Islamu osim sto sam klanjao.

1995 i 1996 odlazim u posjetu kod svojih roditelja u Austriju, jer su i oni morali izaci iz BiH. Tu upoznajem jednu porodicu iz Sarajeva i nekoliko momaka koji su mi davali neke islamske knjige i kasete sa islamskim predavanjima. Taj materijal je vecinom bio iz jednog mesdzida iz Beca, a davali su mi ga dzaba. Ja ga najvjerovatnije ne bi ni uzimao, da sam morao placati, jer ja sam tada veliki dio novca trosio na kasete sa zabavnom, narodnom i disko muzikom koju sam kupovao u Austriji i nosio nazad sa mnom u Svedsku. One kasete sa islamskim sadrzajom nisam nesto puno slusao, ali ih nisam bacio ili presnimavao, dok sam knjige citao. Sjecam se da sam ostao zadivljen kada sam procitao jednu knjigu u kojoj je opisan zivot Poslanika Muhammeda s.a.w.s i jednu knjigu hadisa.

1999 ponovo odlazim u posjetu kod svojih roditelja u Austriju. Jedne prilike sam, sa jednim momkom iz mog mjesta, otisao u jedan dzemat da obavimo namaz. Ne sjecam se koji namaz smo klanjali, ali poslije namaza smo otisli u jednu prostoriju i sjeli. Tu smo posjedali u krug, pa su neki momci poceli pricati o aktivnostima i daljnim planovima dzemata. Posto niko od njih nije bio spremio predavanje za taj put, poslusali smo zajednicki jedno audio predavanje. Ovo me je puno iznenadilo, jer nisam nikada ovako nesto vidio, kod nas u Svedskoj omladina se okupljala u mesdzidu jedino kada bi bila proba hora ilahija i kasida, a ja sam tamo isao radi djevojaka koje bi tu dolazile (tada nisam bio ozenjen). Kao sto rekoh, puno me iznenadilo i vrlo me dojmilo njihov lijep odnos jednih prema drugim i njihov odnos prema meni. Tu sam dobio dosta knjiga i audio materijala , koji sam ponio sa sobom .

Po povratku u Svedsku poceo sam slusati ta predavanja ali i ona predavanja koja sam dobio nekoliko godina ranije, sto ce imati veliki uticaj na mene. Poceo sam uvidjati da ja sa svojim dosadasnjim zivotom ne mogu nastaviti. Klanjam, postim, ali izlazim po diskacima, festama, zivim ruznim zivotom. Ne moze jedan covjek koji hoce da bude musliman da zivi na ovakav nacin, ali kako je tesko ostaviti nesto sto je covjek radio citav svoj zivot i navikao se na to. Neopisivo tesko.

Ali Uzviseni Allah daje da se dese neke stvari koje ce olaksati moj izbor. Zapadam u velika iskusenja, za koja u tim trenucima pomisljam da su mi propast, a kaze Uzviseni Allah:" Ne volite nesto, a ono moze biti dobro za vas; nesto volite, a ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate."(Kur'an: sura -Krava, 216)

Kad pogledam sad iz ovog ugla , uvidjam da su mi ta iskusenja pomogla da ostavim mnogo od onoga sto ne dolikuje jednom muslimanu. Tek kad sam se ozbiljnije okrenuo vjeri osjetio sam ono sto sam citav zivot trazio. Osjetio sam smirenost i zadovoljstvo u dusi. Ono cim sam prije isao je izgledalo lijepo i privlacno, jer sejtan l.a. to jos vise uljepsava, ali je to covjeku samo povecavalo nespokoj i nemir u dusi.

Danas kada vidim neke ljude kako se ne pridrzavaju vjere i kako ne mare za Allahove naredbe, to me podsjeti na moj nekadasnji zivot. Inace, izbjegavam da se prisjecam stvari iz ranijeg zivota, jer me pece savjest kada se sjetim svog odnosa prema roditeljima, posebno prema majci, odnosa prema rodbini, prijateljima, nekim djevojkama , vremenu kada je covjek mislio samo na sebe, ne mareci za tudje osjecaje. Ja tada nisam znao bolje a nije me niko boljem ni naucio.

Slavljen neka je Allah swt koji mi je ukazao na mnoge moje zablude i Koji mi je pomogao da ih ostavim, molim Ga da me ucvrsti na putu Istine jer je On nezimjerno dobar prema ljudima.

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:25

Dolazim iz jedne svedske porodice, oba roditelja su svedjani, ali niko od njih nije vjernik. Ja, licno, sam od malena vjerovao u Boga, ali nisam pripadao nikakvoj odredjenoj religiji. U krscanstvu nisam mogao da prihvatim neke stvari, kao n.pr. trojstvo, onda Isusovo (Isa a.s.) razapece sa kojim se brisu grijesi svim drugim ljudima itd. .

U ranoj mladosti sam se poceo druziti sa muslimanima, koji nisu praktikovali vjeru, vec smo osnovali jednu hip hop grupu (raperi). Iako ti momci nisu bili prakticari, oni su voljeli Islam i vjerovali da je u njemu istina, pa su mi ponekad pricali s ljubavlju o njihovoj vjeri. Kao sto sam ranije naspomenuo, ja sam vjerovao u Boga od ranije, ali nisam nikada nesto dublje razmisljao o Njemu, medjutim slusajuci ove momke i njihovu pricu o Allahu, poceo sam ozbiljinije razmisljati o Bogu, jer mi se svidjelo ono sto sam cuo.

Cinilo mi se logicnim da se Bogu ne pripisuju ljudske osobine, zatim pogled Islama na Bozije Poslanike, posebno na Poslanika Isusa (Isa a.s.), a sto je , isto tako, na mene puno uticalo je Kur'an tj. ajeti o nekim stvarima, koje je moderna tehnologija i nauka, nedavno otkrila.

Recimo ajeti koji spominju nastanak (Allahovo stvaranje) djeteta u majcinoj utrobi je tako precizno objasnjeno, a sto je nauka nedavno otkrila. Meni je bilo jasno da Poslanik Muhammed saws, nije mogao, prije 1400 godina, nesto ovako saznati osim putem objave od Uzvisenog Allaha, zatim ajeti u kojima se navodi da je sve zivo nastalo od vode, sto isto tako danasnja nauka potvrdjuje itd. .

Ovi ajeti i ove cinjenice nisu ucinili da ja jos predjem na Islam, ali su ucinili da intezivnije pocnjem citati i proucavati Kur'an. Da naspomenem da bi ponekad otisao u crkvu i sjecam se da sam jedan put upitao mog popa (svestenika) koliko je puta procitao Bibliju u svom zivotu, pa mi je odgovorio jedan put i nije mu se vise citalo. To me je puno iznenadilo jer sam znao da bi muslimani konstantno citali Kur'an, i kad bi ga procitali, poceli bi ponovo iz pocetka da ga citaju.

Krscanstvo mi se sve vise i vise cinilo daljim i daljim, te sam na kraju zakljucio da to danas i nije vjera, nego samo jedan nacin zivota, u kojem ljudi pokusavaju da zive dobro.

Moji prijatelji muslimani su se malo bili vratili vjeri Islamu i poceli su prakticirati neke stvari iz Islama, te su promjenili svoj zivot malo. Znao sam dugo u noc ostajati s njima i diskutovati o religiji. Zatim dolazi mjesec Ramazan, i ja postim, posto je bila zima, dani nisu bili dugi, pa mi nije bilo tesko postiti, ali ja nisam tada jos bio presao na Islam.

Jedne prilike me je jedan prijatelj pozvao da obavimo molitvu, da klanjamo, pomislio sam:"Ja ne znam klanjati, ali hajde da vidimo kako to ide,ja cu samo sljediti i raditi ono sto on bude radio." Krenuo sam da obavim molitvu sa njim vise iz zabave, medjutim kada smo zapoceli sa namazom ja sam u srcu osjetio da je ovo molitva sa kojom je moj Stvoritelj zadovoljan. A kada smo pali na sedzdu, kada sam bio celom na podu, ja sam zamolio Boga: "Ako je Islam prava vjera i ako si Ti zadovoljan s njom, uputi me u nju, a ako Islam nije ispravna vjera, onda me sacuvaj od nje."

Poslije nekoliko sati osjetio sam da je vrjeme da predjem na Islam, pa sam posvjedocio svojim jezikom da je Allah jedini Bog i da je Muhhamed a.s. Njegov rob i njegov Poslanik.

Roditeljima i svome bratu nisam nista rekao o mom prelasku na Islam sve dok nisam odselio od kuce, da bi im tek tada saopstio tu vijest. Otac mi se nije pomirio sa ovom cinjenicom a majka mi je rekla puno ruznih stvari o Islamu, kada je cula da sam postao musliman. S vremenom je uvidjela pozitivne promjene na meni, tako da joj sada lakse pada moja odluka o promjeni vjere.

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:29

Pokajnik iz Kanade

Moj zivot prije prihvatanja Islama:

Rodjen sam i odrastao ovde u Kanadi, a moji roditelji su iz indije. Veliki dio moga zivota je bio obuzet Kanadsakom Kulturom kao i istovremeno Indiskom kroz koju sam saznao dosta o mojim korjenima i naucio dosta o vjeri hinduizma kao i Indiski jezik, i stim sam odrastao. Odrastao sam u tempel, isao u nedeljnu skolu na kampovanja, ucestvovo u moliotvama, zavrsio sam gimnaziju ovde, bio sam dobar student, ali sam i se i zabavljao van skole, svirao sam i gitaru 11 godina. Drugim rijecima dozivio sam kulturni dio Kanade u skoli i sl., dok sam kulturu svoih roditelja i njihovu vjeru naucio kod kuce. I to je bio moj zivot prije primanja Islama.

Kako sam postao musliman:

Kad pogledam unazad i pomislim na nacin moga primanja islama ocito je da se razlikuje od kako su to ostali ostvarili. Nisam smatrao da imam bilo kakvi problema ili emocionalni djelova u zivotu koji su me vodili ka istini. Jos u ranim godinama nisam se slagao sa vjerom mojih roditelja, iako sam jedno vrijeme bio veliki zastupnik i branilac svoje vjere. Ali je to moje branjenje vjere bilo prazno i najveci razlog je vjerovatno bio to sto sam odrastao u mjestu gdje su puno napadali vjeru mojih roditelja. Nisam se mogao nikako pomiriti sa idejom o mnogo bogova, i obozavanje bilo kakvihg idola. Osim toga nisam se slozio sa nekim objasnjennjima koja se nisu slagala sa naukom. Moram naglasiti da sam u svakoj vjeri naisao na ljepe vrijednosti i razmisljanja u nekim stvarima. Dok sam bio tinedjer napustio sam vjeru svoih roditelja. Nabavio sam bibliju (stari zavjet) i jako mi je bilo ljepo i ugodno je citati jer sam tad prvi put naisao na vjerovanje u samo jednog boga i to mi je dosta pomoglo. Najvise su me fascinirali Allahovi atributi. A isto tako i objasnjenje o poslanicima koji su zvali u vjeru a istovremeno nisu ljudima govorili da su oni vrijedni bilo kakvog obozavanje osim Boga. Procitao sam i novi testament i tu su mi se svidjele neke vrijednosti koje su se poentirale ali nisam prema tome u srcu nista osjecao i nije odgovaralo. Poceo sam nakon toga citati i o drugim vjerama, jedno vrijeme sam bio i ateista ali nisam mogao da se suprostavim svojoj logici i osjecaju u srcu da je ovaj univerzum neko morao stvoriti. Tako da sam kroz to traganje istine stupio u kontakt sa svim vecim vjerama osim sa Islamom. Nisam vodio racuna o tome da citam u sta Islam poziva. Moji roditelji su iz Indije, iz jednog muslimanskog grada, tako da smo svi culi za Islam i ako nismo u to vjerovali. TAko da nam je nacin islamskog zivota bio poznat islamska kultura itd. Unatoc tome samo drastao sa negativnim predrasudama o Islamu kao i moji roditelji. Najvece predrasude prema Islamu koje su me sprijecile da uopste pogledam sta je Islam su terorizam, prava zena u islamu. Moji najbolji jarani u gimnaziji su bili muslimani ali od njih nisam nista saznao o toj vjeri njihovom ponasanjem ili praksom jer je nisu praktikovali u to vrijeme, i zivjeli su kao ostala omladina zanimaju ci se drugim stvarima bas kao i ja. Tek kad sam poceo studirati na Univerzitetu poceo sam vise proispitivati stvari, i vise kriticnim nacinom posmatrati ne samo samog sebe vec i druge. Naisao sam na knjigu koja se zvala Nauka u kuranu, u to vrijeme sam radio zavrsni rad ali sam ga prekinuo i promjenio temu, tako da sam odlucio pisati o Islamu i naravno o temi nauke u kuranu istovremeno. Mogu definitivno da kazem da istog momenta kad sam naisao na knjigu Naucnih cinjenica u Kuranu da me je veomaIprivukao nacin racionalnog razmisljanja jer sam prije toga dozivio dosta emocionalnog aktivnosti u raznim grupama drugih religijai. Znao sam cijelo vrijeme da istina nije samo osjecaj nego da mora biti i osjecaj i racionalnost, i logika. Tako da kad sam naisao na ovu knjigu jako me je taj nacin razmisljanja privukao, i bio jedan od glavnih razloga mog izgovaranja sehadeta.

Zivot nakon prihvatanja Islama:

Ubrzo nakon sto sam prihvatio Islam obavjestio sam o tome svoje roditelje. Oni su me pomalo ozbog toga zadirkivali, npr., o pustanjnu brade i sl. Imali su prerdrasude prema Islamu i ne krivim ih zbog toga nimalo, jer se radilo o predrasudama neznanja, neke vrste nevinog neznanja je im niko nije objasnio sta je Istina i ljepota Islama. Tako da kad su pomalo djelovali negativno prema meni znao sam da se tu samo radi o jednoj emocionalnoj reakciji tako da je na meni bilo da im pokazem da sam uz islam postao bolja osoba i zbog cega. U to vrijeme nije bilo grupa foruma ili nekih vecih organizovanih pokusaja ili druzenja da se propagira istina islama. Pokusavanm da o vjeri naucim svaki dan nesto novo, i imam zelju da o tome ucim i druge. I smatram da je vazno objasniti ljudima da kad postanu muslimani da ne gube svoj identitet, i svoju licnost, hobije, da su i dalje iste osobe koje, kao i prije i da neke stvari vole, manje ili vise. I da familije osoba koje prihvate Islam shvate da su oni i dalje iste osobe da su im i dalje sinovi cerke, sestre itd i da jedina stvare koja je promjenjena je cinjenica da su dosli u kontakt sa vecom relnosti od one s kojom su prije toga zivjeli. Najveca stvar koju mi je Islam dao je zadovoljstvo u srcu i svjest o tome zbog cega sam na ovom svjetu, zasto je ovaj univerzum stvoren. Tako da razmisljam o prirodi oko sebe o ljudima, zivotinjama. Veoma je ljep osjecaj probuditi se svako jutro i razmisljati o Allahu i njegovim blagodatima kojima nas je obdario ocjecaj postovanja pema svemu zivom. Islam je sistem prava na mnoge nacine. Naucio sam da bolje postujem svoje roditelje, svoje komsije, ljude iz drugih kultura i vjera, takva vrsta postivanja u danasnje doba je potrebna, posebno zbog cinjenice da smo u vremenu ljecenja mnogih rana iz proslosti.

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:29

Sanela

Dok sam bila mala, naucila sam klanjati i nesto o islamskim duznostima. Moja majka, da joj Allah da svako dobro, je klanjala i postila ponekad, a tako i ja. Uvijek sam bila ozbiljna, povucena, stidna, tako da sam se sacuvala od loseg drustva. Udala sam se ne znajuci kako se bira muz, i da treba gledati na njegovu vjeru. Kod njegove porodice niko nikada nije klanjao, a nisam ni ja. Posle godinu dana sam sa muzem otisla u Ameriku. I tako je proslo sest godina, zivjela sam kao i ostali americanci, a tako i svi bosanci koji zive u okolini. Uvijek sam bila depresivna, i nisam znala zbog cega, stalno sam plakala. Trazila sam rijesenja i izlaze iz toga, cak sam uzimala i tablete protiv depresije, ali nista mi nije pomoglo.

Mislila sam mozda ako imam vise para i boljeg muskarca, bila bi sretna. Molim Allaha da mi se smiluje i oprosti. Jednoga dana sam gledala neku emisiju o svemiru (mozda ce neki misliti da je to smijesno), i pocela sam razmisljati, o njegovom Stvoritelju.I otisla sam na internet i trazila islamske stranice, zeljela sam da naucim sto vise,o mom Gospodaru. Razmisljala sam sta ce biti sa mnom, zeljela sam da naucim sve moje obaveze, i da ih se pridzavam, da bih se sacuvala Allahove kazne. I tako sam ja pocela redovno klanjati. Moje misljenje o zivotu se potpuno promjenilo.

Ja sam postala druga osoba, nije mi vise bio vazan dunjaluk .I moja depresija je nestala. I sad zaplacem, ali samo razmisljajuci o Allahu i Njegovoj velicini i moci. Allah mi je dao jedno veliko iskusenje, moga muza. Kad sam pocela da klanjam, cak mi se rugao, psovao Boga kome se klanjam, prijetio je da ce me zadaviti ako ne prestanem, a sebe naziva muslimanom. Sad je malo popustio pa se nadam da ce se promjeniti. I tako je prolazilo vrijeme, znala sam da mi nesto nedostaje, ta malena stvar koja znaci tako mnogo,a to je hidzab.

Dugo vremena sam planirala i mastala kad cu se pokriti, ali nisam imala snage da kazem sad, sad cu to uraditi. Jedva sam cekala taj dan i mislila sam da ce to biti najsretniji dan mog zivota. I taj datum koji sam ja odredila je stigao to je bilo usvari prije dva dana. Taj dan sam se spremila i stavila maramu, i odma su pocele reakcije. Moj muz se iznervirao i poceo galamiti, ali dopustio mi je da nosim. Oni koji su me vidjeli taj dan, gledali su u mene kao neko cudo .Osjecala sam veliku negativnost kod svih.

Zene su me pitale sta sam to uradila, sta ce mi to, cak i one sto klanjaju i poste - sto je mene malo razocaralo .Muz mi je rekao da me se stidi, da sad ne moze nikuda sa mnom izaci .A ja sto treba da budem ponosna na moju maramu, ja sam se osjecala kao da se citav svijet okrenuo protiv mene.Citavo vrijeme sam molila Allaha da mi da snage i hrabrosti. Osjecala sam neku tugu i prazninu. Bilo me je stid Allaha sto se tako osjecam, jer trebala bih biti radosna, moj san se ostvario. Roditelji me jos nisu vidjeli,a mogu zamisliti, i oni ce biti protiv.

Molimo Allaha swt da pomogne ovoj sestri i da joj popravi stanje, molimo Ga da pomogne svim svojim iskrenim robovima koji se okrecu jedinoj ispravnoj vjeri i svome spasu i koji imaju problema zbog toga, bilo od svoje rodbine bilo od tudjinaca. Amin!

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:30

Odgajana sam u klasicnoj komunistickoj porodici i nisam nikada bila u dodiru sa Islamom. Kada je poceo rat, kao i sva djeca pa tako i ja pridruzila sam se mektebu, i to po prvi put u zivotu. Mislim da je to bilo vise radi druzenja, radi bombona koje smo ponekad dobijali a mozda kao neki zadnji razlog, zbog same vjere. Tu sam dobila neke temelje Islama ali nije to bilo to. Bila sam dijete, tako da me nisu nesto pretjerano zanimale stvari oko Islama.

Nakon rata, '98/9-e sam bila na jednom koncertu koji se odrzavao u dvoristu jedne osnovne skole. Stajala sam van dvorista i slusala muziku. Pjevusila sam pjesmice koje sam tad cula. Bila sam sa prijateljicom koja je otprilike kao i ja uzivala u muzici. Prisao nam je tad jedan brat koji je poznavao tu moju prijateljicu. Nisam se previse obazirala na njega. Nakon par minuta, ne znam kako ni odakle on mi rece:

Rekao je Poslanik, s.a.v.s:”Allah s.w.t. kaze:”Ja sam prema svome robu onakav kako o Meni misli. Sa njim sam kad god Me spomene; ako Me spomene u sebi, i Ja cu spomenuti njega u sebi; ako Me spomene u drustvu, Ja cu njega spomenuti u jos boljem; ako Mi se priblizi koliko za pedalj, Ja cu se pribliziti njemu za lakat; ako se on Meni priblizi za lakat, Ja cu njemu za raspon rasirenih ruku; ako Mi krene iduci, Ja cu krenuti njemu trceci”.

Nakon ovoga, kao da sam se iz sna trgla, kao da me je neko polio hladnom vodom, pocela sam razmisljati o vjeri, o tome zasto ja postojim i gdje idem. Tada sam po prvi put osjetila strah prema Godpodaru ali i veliko olaksanje. Uceci, razmisljala sam kako je Allah Milostiv, kako je uvijek tu za svoga roba, kako nas voli vise nego sto nas voli nasa majka koja nas je rodila u najvecim mukama i koja je isto toliko truda ulozila u nas odgoj. Razmisljala sam i razmisljala. Sve me je vise privlacila moja vjera u kojoj sam rodjena iako nisam praktikovala ono sto mi je bilo naredjeno od mog Gospodara.
Nije dugo proslo Allah me je pocastio sa nekim ljudima sa kojima sam upoznavala svoju predivnu vjeru – ISLAM. Bili su to predivni trenuci. Svaki dan me je Allah castio sa novim, do tada nepoznatim, osjecajem. Zavoljela sam u potpunosti Islam. Nedugo potom sam pocela kljanjati. (to je jedan poseban osjecaj za koji bi mi trebalo sate i sate, stranice i stranice provesti u opisivanju tog dozivljaja koji se iz dana u dan sve vise i vise pretvara u sve ljepsi i ljepsi razgovor sa Allahom dz.s.)

Cesto sam razmisljala o proteklom zivotu i o nekim stvarima na koje se bas i nisam ponosila. Ali uvijek me je radovala jedna cinjenica a to je: Allah dz.s. je rekao da ko se vrati vjeri da mu se SVA prijasnja losa djela BRISU a dobra ostaju. SubhanAllah!!!! Nije li nas Gospodar Velik. Zamisli da radis neke, pa ne tako lijepe stvari, u toku zivota i Allah te pozove da Mu se vratis. I kada naposljetku se pokajes Allah te pocasti time sto te ocistiti od svih grijeha. Nevjerovatno.

Moji roditelji, kao sto sam i spomenula nikada nisu praktikovali vjeru. Onoliko koliko se ja sjecam jeste da smo isli na bajrame ali to bi bilo to. Nikada se u mojoj kuci nije postilo i slicno. Nakon sto sam ja pocela klanjati Allah je dao da se i moj brat vrati vjeri. Oboje, zajednickim snagama a potpomognuti Allovom Miloscu i Snagom, vazili smo roditeljima iz dana u dan.

Nekada smo bivali napadnuti, nekada su nam prigovarali (posebno meni i mome oblacenju), nekada bi demonstrativno napustili prostoriju, nekad bi nas ignorisali, nekada bi govorili kako smo ekstremni da ne treba tako i slicno..... Nikada nismo odustajali niti on niti ja.

Znali smo sto nasi roditelji vole pa smo to koristili da bi to sto vole potkrijepili Allahovim dokazima, upatama, cinjenicama.... Nakon par godina, moja majka, osoba koja nikada ranije nije krocila u dzamiju (osim par puta kada bi isla na tevhide) je izrazila zelju da klanja. Hvala Allahu, sada ne samo da klanja vec i redovno posti.

Sto se tice moga oca, taj covjek je jos uvijek cvrst u svojim nekim stavovima mada, hvala Allahu, i on, evo vec 4. godina redovno posti. Kaze da se ne bi toga odrekao nikada. Klanjati ne zeli jer kaze da je prestar da nauci, da on to ne moze) ali mi ne odustajemo. Sada nas je troje hvala Allahu Uzvisenom. Svi zajedno dovimo Allahu Uzvisenom da ga uputi, da mu prosiri prsa za vjeru, da skine koprenu sa njegovih ociju i njegovog srca. InshAllah, ko se uzdo u Allaha taj nije izgubio.

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:30

Svecenik pod imenom Muhammed

Putevi ljudi ka islamu su različiti i neobični. Neobična je i njihova prošlost. Filipinac Muhammed ( Estanislao ) Soria, spada sigurno među njih. On je bivši katolički svećenik i uposlenik na katoličkom univerzitetu u Manili, gdje je asisitirao na seminaru gdje su se podučavali budući katolički ‘dušebrižnici’. Od 02. septembra 2002 on je musliman. Filipinski internet portal “inq7.net” je donio priču o njemu pod naslovom: “Svećenik po imenu Muhammed”.

Na islam je prešao sa 62 godine. Početak zanimanja za Islam bila je izjava upravnika Mindanaoa, Nur Misuarija da su svi stanovnici tog ostrva nekada bili muslimani. Estanislao, koji je u to vrijeme radio na univerzitetu, je htio da sa historijskim i sociološkim argumentima pobije ovu izjavu.

I za vrijeme svojih istraživanja uočio je još nešto: “Sve te stvari koje su se vezale za muslimane, nisu bile tačne. U stvari, kolonijalisti su ugnjetavali muslimane.” “Muslimane sam smatrao glupima i neobavještenim i htio sam da ih preobratim u kršćanstvo. Ali na kraju je ispalo obrnuto.”

Za vrijeme tog istraživanja u ruke mu je došlo evanđelje po Barnabi, koje je crkva proglasila apokrifnim. U njemu se spominje da Isus a.s. nije umro na križu nego da je živ uzdignut na nebo, a da je mjesto njega razapet neko drugi – učenje koje je blisko islamskom. Također to evanđelje najavljuje dolazak i Muhammeda s.a.w.s.

Soria kaže da su se sumnje u katoličanstvo javile prije nego je i postao katolički svećenik. Ali uprkos tome zaredio se kao svećenik 1988 godine. Sumnje u trojstvo su posebno rasle kada je radio u crkvama gdje je predvodio liturgije.

Prelazak na katolički univerzitet mu je olakšao da sprovede svoju odluku u djelo: da postane musliman. Spominje da ga niko nije mogao odvratiti od odluke da pređe na islam: „pa čak ni sam đavo,” kaže on. Nije bilo jednostavno obznaniti svoju namjeru, i to u jednoj zemlji, koja se smatra nosiocem katoličanstva u jugoistočnoj Aziji.

“Moja porodica je bila uzdrmana mojim prelaskom na islam, da nisu htjeli pričati sa mnom. Moj stariji brat me u teoriji poštuje, ali u stvari on me samo toleriše.”
Zanimljivo da ga je u njegovoj odluci podržao Robert Freyes, jedan drugi katolički teolog, kod kojeg je Estanislao-Muhammed bio asistent na fakultetu.

Danas je Muhammed član filipinskog da’wa pokreta. Već je obavio hadž i prošle godine se oženio. Do tada je kao svećenik živio “iskrenim celibatskim životom”, ali prelaskom na islam zamjenio je ovaj asketizam kojeg su ljudi izmislili, kur’anskim učenjem da je seksualnost Allahov dar.

Muhammed ulaže napore da smanji tenzije između katolika i muslimana koji su izbili nakon ubistva vođe ebu Sajjafa, grupe koja se bori za samostalnost Mindanaoa, prošle hefte. “Gledano historijski, terorizam su uvjek vršili oni koji su imali vlast. Ovo je bio slučaj i sa španskim kolonizatorima Filipina. Oni su domaće stanovništvo nazivali ‘teroristima’. Za Špance, Jose Rizal i Andres Bonifacio su bili teroristi. Danas su oni filipinski nacionalni junaci.” kaže on.

Iako je promjenio svoje ime u Muhammed, ljudi ga još uvjek zovu “otac Stan”, pa čak i neki muslimani. “Moji arapski prijatelji su mi rekli da ne bih trebao da mjenjam ime, da ljudi znaju da sam katolički svećenik koji je prešao na Islam.”

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:34

Nicolas Anelka: Islam mi je otvorio i razum i srce

Početkom juna 2007. Nicolas Anelka je boravio u Saudijskoj Arabiji i Emiratima, gdje je u džamiji Al-Wasl zvanično primio islam. Anelka je izgovorio šehadet:''Nema Boga osim Allaha, a Muhamed je njegov rob i Poslanik'', u prisustvu dvojice islamskih učenjaka. Njegovo zanimanje za islam je počelo 1999. gdje je u jednoj školi u Trappesu, predgrađu rodnog mu Pariza, imao kontakta sa muslimanima:''Vjera muslimana me je zanimala. Kada sam bio u Trappesu, družio sam se sa muslimanima, i mnogo smo diskutovali. Ljeti bismo ostajali do rano ujutro, provodeći noći u diskusiji o vjeri. Jedne noći iznenada, bez najave, kao da me je pogodio grom. Sve ono što sam razumio u svojoj glavi, spustilo se u moje srce. I znao sam da me je Jedini odabrao da budem jedan od spašenih!

Uzeo sam ime Bilal Abdusselam. Bilal, po abesinskom crnom robu kojem je islam dao čast da postane prvi mujezin, pobrisavši tako sve rasne razlike među čovječanstvom. A Abdusselam znači rob Onog koji spušta selam- mir...

Islam mi je otvorio i razum i srce. Našao sam balans između tijela i duha. I našao sam mir...Onaj koji spušta mir mi ga je darovao.
Rođen je 14. Marta 1979. godine u Versailles (Francuska). U Francuskoj je 1998-99. godine proglašen za najboljeg mladog igrača. Igrao je za najveće europske klubove poput Paris Saint-Germaina, Arsenala, Real Madrida, Manchester City, Fenerbahce-a. Intresantna anegdota vezana za njega je ta kada je bio igrač Rela Madrida i kada je sa tim klubom osvojio Ligu Europskih Prvaka 2002. godine. Zbog tog uspjeha klub je bio pozvan u goste od Pape Ivana Paula II. Jedina 2 igrača koja su odbila otići na prijem kod pape su bili upravo Nikolas Anelka i naš Elvir Baljić koji je tada takođe bio član Real Madrida. Anelka je zvanično primio Islam 2004. godine i promjenio ime u Abdul-Selam Bilal.

Anelka koji je na iznenađenje sviju došao u Bolton na ljeto 2006. produljio je svoj ugovor s time engleskim klubom na početku ove sezone. Od počeka sezone zabio je 11 golova za Bolton.

Anelka, kojeg su mnogi smatrali jednim od najtalentiranijih nogometaša svoje generacije, želio je zaigrati u nekom velikom klubu nakon neuspjeha u Real Madridu i Liverpoolu.

Karijeru je započeo u Paris SG, ali se sukobio s tadašnjim trenerom Ricardom nakon čega je 1997. potpisao za Arsenal. Tamo međutim nije mogao podnijeti zadiranje tabloida u svoj privatni život te je naglo napustio engleski klub i priključio se Real Madridu 1999.

Anelka je u Španjolskoj proveo tek jednu sezonu i gotovo da nije igrao jer je imao teške odnose s članovima madridskog kluba, kao što su Raul ili Fernando Morientes. No svejedno, s tim je klubom osvojio Ligu prvaka 2000. Iste je godine s francuskom reprezentacijom postao prvak Europe.

Poslije toga se vratio na dvije godine u Paris SG, zatim je bio posuđen na šest mjeseci Liverpoolu. Od lipnja 2002 do siječnja 2005. bio je u Manchester Cityju gdje je ostao u dobrom sjećanju navijačima a zatim je sezonu i pol nosio dres Fenerbahčea.

BH Muslim Monitor

Poznati fudbaleri koji su primili Islam

Thierry Henry

Većini javnosti nije poznata činjenica da je "Fudbalski Mozart" Musliman ali Thierry
je u Londonu, dok je igrao za Arsenal, bio redovan gost džamije. Rođen je 17. augusta 1977. godine u Parizu. Spada među 5 najboljih fudbalera današnjice. Najbolji je golgeter francuske reprezentacije svih vremena i najbolji je golgeter londonskog Arsenala svih vremena. Trenutno igra za katalonskog giganta Barcelonu. Svaki gol proslavlja uzdignutim prstom što simbolizira Tewhid!

Frank Bilal Ribery

Trenutno je igrač Minhenskog Bayerna i slovi kao jedan od najboljih ofanzivnih
igrača na svijetu. Kada je imao 3 godine doživio je tešku saobraćajnu nesreću
u kojoj je zadobio taj famozni ožiljak na licu po kojem je postao prepoznatljiv.
Rođen je 1. aprila 1983. godine u Boulogne-sur-Mer u Francuskoj.
Posredstvom njegove supruge Vahide koja je marokanskog porijekla Frakn je prešao u Islam, ljudi bliski njemu kažu da je Ribery to uradio zbog sebe, a ne zbog supruge i da je on veoma iskren Mumin. Dokaz svemu tome su njegove ispružene ruke i dova Allahu dž.š. koju uvijek uči prije svake utakmice! Izjava za jedne ugledne francuske novine:”Kao dijete provodio sam sve svoje vrijeme sa muslimanima. To je moj izbor. Niko mi nije rekao da to uradim. Ja radije zadržavam moje razloge za sebe.

Robin van Persie

Rođen je 6. augusta 1983. godine u Rotterdamu (Holandija) od oca kršćana i majke kršćanke. Njegov put u Islam potpomogla je tada njegova djevojka koja je marokanskog porijekla, a sada i supruga.
Jedan je od najperspektivnijih maldih igrača Europe, udarna poluga engleskog Arsenala i holandske reprezentacije. Njegova tržišna vrijednost trenutno je preko 20 miliona eura.

Frederick Kanoute

Ovaj tamnoputi špic fudbaler je svojim golovima FC Sevilli donio dva uzastopna trofeja pobjednika UEFA Kupa za 2006. i 2007. godinu. Na fudbalskom tržištu spada među najtraženije i najskuplje napadače.

Arouna Kone
Napadački dvojac španske Seville sa Kanouteom čini ovaj fudbaler. Rođen je 11. novembera 1983. na Obali Bjelokosti. Negova realizatorska hladnokrvnost je impresionirala europske trenere. Poznat je po svom imidžu-frizuri.

Nicholas Anelka

Rođen je 14. Marta 1979. godine u Versailles (Francuska). U Francuskoj je 1998-99. godine proglašen za najboljeg mladog igrača. Igrao je za najveće europske klubove poput Paris Saint-Germaina, Arsenala, Real Madrida, Manchester City, Fenerbahce-a.
Intresantna anegdota vezana za njega je ta kada je bio igrač Rela Madrida i kada je sa tim klubom osvojio Ligu Europskih Prvaka 2002. godine. Zbog tog uspjeha klub je bio pozvan u goste od Pape Ivana Paula II. Jedina 2 igrača koja su odbila otići na prijem kod pape su bili upravo Nikolas Anelka i naš Elvir Baljić koji je tada takođe bio član Real Madrida. Anelka je zvanično primio Islam 2004. godine i promjenio ime u Abdul-Selam Bilal.

Owen Hergrawes

Rođen je 20. Januara 1981. godine u Calgary-u, (Kanada). Informacija o njegovom prelasku u Islam se pojavila nedavno. Još nije zvanično potvrđena sa njegove strane niti negirana ali postoje osnovane špekulacije da je i on prihvatio Islam.
Nalazi se među top 10 veznih igrača Europe. Nastupao je za Bayern Munchen, a od ove sezone je član Manchester United-a koji je za njega Bavarcima morao keširati 25 miliona eura. Član je engleske reprezentacije

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:35

Veliki japanski naučnik prešao na Islam

Preveo: Emir Demir, prof.

Prof. dr. Taha Ibrahim Halifa, profesor biologije na Univerzitetu El-Azhar i bivši dekan, otkrio je da je jedan veliki japanski naučnik u oblasti poljoprivrede prešao na islam nakon što je otkrio veliku naučnu nadnaravnost u časnom Kur'anu. Naime, njegov istraživački rad tretirao je pitanje smokve i masline.

Taha Ibrahim kaže: ''Tvar methaleutonids luči mozak čovjeka i životinje u veoma malim količinama. Sastavljena je od proteina, a u sebi ima nešto i sulfora koji se može veoma lahko vezati sa cinkom, željezom i fosforom. Ova materija smatra se veoma važnom za životni opstanak čovjekovog tijela, a naročito zato što smanjuje holesterol, uređuje metabolizam, ojačava srce i reguliše pravilno disanje. Profesor također kaže: ''Lučenje ove tvari iz mozga čovjeka počinje postepeno od 15. do 35. godine, a zatim se smanjuje do šezdesetih. Zato nije lahko da čovjek zadobije ovu tvar, a i kod životinja se, također, može naći u veoma malim procentima.''

Kaže: ''Kada su se istraživanja usmjerila na pronalazak ove magične tvari među florom, i grupa japanskih naučnika dala se na istraživanje ove tvari koja ima najbolji utjecaj na otklanjanje simptoma staračke oronulosti. Na posljetku su ovu materiju našli samo u dvjema vrstama biljaka, a one su: smokve i masline.''

Dr. Taha Ibrahim pozvao je na razmišljanje o Allahovoj zakletvi smokvom i maslinom i vezivanju ove zakletve sa stvaranjem čovjeka u najljepšem obliku, a zatim njegov povratak na najniže stepene.

On kaže: ''Nakon što je ova tvar izdvojena iz smokve i masline, zaključili su da njena upotreba, pri popravljanju zdravlja čovjeka, samo iz smokvi, ili samo iz maslina, nije dala očekivani rezultat, pa su naposljetku izdvojenu tvar pomiješali u omjeru 1:7 za masline.''

Poslije toga, ova grupa japanskih učenjaka pokušala je pronaći najbolji odnos ove dvije biljke kako bi imali najbolji učinak. Dr. Taha kaže: ''Ovaj japanski učenjak tragao je u Kur'ani-kerimu i vidio da se smokve spominju jedanput, a masline šest puta, te još jedanput indirektno u 20. ajetu sure El-Mu'minun: 'I drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje, i začin je onima koji jedu.'" Dr. Taha Ibrahim poslao je sve informacije ovoj grupi japanskih naučnika koje je sabrao iz Kur'ani-kerima. Nakon što su se uvjerili da se u Kur'ani-kerimu još prije 1429 godina spominje sve ono do čega su i oni došli, vođa ovog istraživačkog tima prihvatio je islam, a tim je predao licencu o naučnom otkriću profesoru dr. Taha Ibrahimu.

Istinu je rekao Uzvišeni Allah u Kur'ani-kerimu:

''U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

Tako mi smokve i masline, /1/

i Sinajske gore, /2/

i grada ovog, sigurnog, /3/

Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, /4/

zatim ćemo ga u najniže nizine vratiti, /5/

samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njima pripada nagrada neprekidna. /6/

Pa šta te onda navodi da poričeš obračun? /7/

Zar Allah nije sudija najpravedniji?!

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:35

Moje obraćenje na Islam, Tomislav

Dozvoljava li se bio energija ili reiki u islamu? Ja sam bio na tom tretmanu u dva navrata kad sam imao problema sa drogom. Susjeda je to savjetovala mojoj majci a ja sam kad sam dosao u tu sobu kod gospođe imao osjećaj kao da sam dosao kod vrača pa sam se krzmao bi li prihvatio da me iscjeli ili ne. Ipak sam se odlučio da hoću i potpuno se predao toj energiji. Poslije su mi pucali zglobovi jer su mi se mišići opustili. Ali jedna stvar me veže za tu metodu a to je da sam osjetio olakšanje i pročišćenje od nagomilanog smeća na duši jer sam se doslovno ubijao sa marihuanom, skunkom, shitom i drugim drogama baziranim na thc-u. U tom drogiranju sam osjetio gubitak vlastitog bića i bio sam kao biljka skoro bez duše tj. identiteta. Onda sam čitao članak u playboju (neka mi Bog oprosti) u kojem je fratar Zvijezdan Linić govorio da se u tom tretmanu prizivaju zle sile na osobu pa sam osjetio da sam napravio nešto loše a i prije sam to sumnjao jer katolička Crkva propagira, ubiti, kako je rekao Zvijezdan Linić, drugačiji oblik meditacije (kršćanski) pa sam težio pokajanju i povratku mojim početnim nevinim tragovima. On je govorio protiv joge, reikija i drugih metoda specifičnih za religije Budizma i Hinduizma. Povjerovao sam u to i otišao na kršćansku duhovnu obnovu koja je pozitivno djelovala na mene. Tamo se pjevaju duhovne pjesme, moli se, i ispovijeda pred svećenikom kao ''zagovornikom kod Boga tj. posrednikom kod Boga'' što je djelomično istinito jer se kod ispovijedi osoba kaje ili bi se trebala (ne sviđa mi se kod ispovijedi što svećenik dozna tvoje grijehe i onda to prenese do ''Svete stolice'' a pročitao sam negdje da se grijesi u Islamu povjeravaju Povjerljivom odnosno Allahu a dokaz za to je priča iz Kur'ana o Jusufu kojemu je otac rekao da ne priča svoje snove svojoj braći da mu kakvo zlo ne učine). Dakle, na seminaru duhovne obnove sam se na kršćanski način očistio.

Sad dolazi ono bitno a to je da nas je kao šećer na kraju svećenik špricao sa svetom vodom i donio nekakvu staklenu statuu koju su svi dodirivali kao da je Bog. U tom dodirivanju te staklene statue ja sam prepoznao idolopoklonstvo i to me je pogledom udaljilo od Crkve i rekao sam u sebi: ''To nije Bog". Kasnije je sljedilo polaganje ruku na glavu što je mene podsjetilo na bioenergiju pa sam rekao u sebi: ''Nije niti ovo Bog''. Nakon toga je došla knjiga u moje ruke koja se zove Jednoća stvoritelja u kojoj sam se upoznao sa malim i velikim predznacima Sudnjeg dana a usput i sa vjerom Islam. Od tada sam se odlučio na drugačiji razgovor i konekciju sa Uzvišenim Stvoriteljem koji je dio svih nas odnosilo se to na kršćane, muslimane, hinduiste, budiste, indijance, crnce itd.

Taj drugačiji razgovor s Bogom sam ja prepoznao u klanjanju Bogu odnosno namazu ili salatu. Sada vjerujem kao što piše u Kur'anu Časnom da ćemo tek nakon smrti u potpunosti dobiti naše plaće, a dotle nas čeka rad na Allahovom putu.

Zahvaljujem vam se na strpljenju.

Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu,
Tomislav.

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:36

O islamu u Vanuatuu

U sve većem broju stanovnici države Vanuatu prihvataju islam. Vanuatu se nalazi u melanezijskom arhipelagu, sjeveroistočno od Australije, i najmanja je država regije. Sa svega 200.000 stanovnika muslimani koji broje 200 osoba su neznatna manjina. Ali islam u toj oblasti pada na plodno tlo zbog velikih sličnosti između islamske i melanezijske tradicije, što prelazak na islam čini lakšim. Čak se zna i ime prvog Vanuaćanina koji je prešao na islam. Bio je to John Hussein Nabanga koji je 1978. u Indiji prihvatio islam.
Njega je jedna kršćanska misionarska organizacija iz Vanuatua poslala u Indiju da usvrši biblijske nauke, ali umjesto toga John je u Indiji primio islam i vratio se kao Hussein. Po povratku kući islam je objašnjavao svojoj rodbini od kojih su mnogi prešli na novu vjeru. Jedan od njih je bio i Muhammed Siddiq koji je poklonio svoje zemljište i kuću za gradnju prve džamije. Od njezinog otvorenja 1992. godine, džuma se redovno klanja na kojoj se okupi 20-tak Vanuaćana. Džamija je smještena u gradiću Mele pored glavnog grada Port Vila.

O tome kako je postao musliman, Muhammed Siddiq kaže:

„Prije sam bio evangelistički kršćanin. Pri misiji Neila Thomasa. Ali nisam imao život pod kontrolom jer sam imao problema s alkoholom. Islam je jednostavna i disciplinirajuća vjera. To mi je nedostajalo da bi u Allahovim očima bio bolja osoba. Biblija jeste puna priča, ali Kur’an mi je dao pravac u životu.“

Iako nema pouzdanih studija, predpostavlja se da je na hiljade indigenih stanovnika samo u Papua Novoj Gvineja, Solomonskim Ostrvima, Vanuatuu i Fidžiju, zadnjih godina prešlo na islam.
klanjači džamije grada Mele, predgrađe Port Vila

Ali zbog čega je islam prihvatljviji za ove ljude od kršćanstva?

Odgovor leži u brojnim sličnostima ove dvije kulture. Stub melanezijskih društava čini tzv. sabor poglavara koji svoju odgovorajuću ustanovu unutar islama ima pod nazivom ‚šura’. Melanežani nikada nisu prihvatili biblijsko učenje o ‚okrećanju drugog obraza’, te je kažnjavanje počinilaca prijestupa uobičajeno među njima. Ovo odgovara islamskom u učenju o odmazdi. Pored toga sekularni i zapadnjački pravni sistemi ne predviđaju nadoknadu za porodicu žrtve dok je ovo uobičajeno u tradicionalnom melanezijskom i islamskom pravu.
Iako ga kršćanstvo osuđuje, melanezijska kultura je poligamna, što je i islamom dozvoljeno. Daljna sličnost je odvajanja muškaraca i žena u javnosti.
Prihvatljivost islama se ogleda čak i u džamijskom enterijeru. Za Melanežane je prihvatljivija džamija sa hasurama na podu nego crkvene klupe koje im se čine neprirodnim.

Da’wu u Vanuatuu ne čine islamski misionari iz inostranstva nego je prelazak na islam usljedio isključivo misionarskim radom domaćih ljudi. Siddiq kaže:

„Islam ovdje šire domaći ljudi. Druge zemlje imaju strane misionare ali šta će se desiti kada oni odu? Bolje je da mi svoju djecu šaljemo u prekookeanske zemlje da studiraju pa da se vrate sa dobrim školama nego da se oslanjamo na strane daije koji dolaze ovamo.“

Trenutno se 28 mladih muslimana Vanuatua nalaze u Fidžiju, Maleziji, Novom Zelandu, Saudijskoj Arabiji, Iranu i Pakistanu gdje uče islam.

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:37

Pokajanje u pećini

Ibn Omer prenosi od Poslanika s.a.w.s. da je rekao:
Dok su putovali, trojicu ljudi zadesi kiša. Skloniše se u jednu pećinu. Kada su ušli u pećinu, s brda se oronu stijena i zapriječi im put. Jedan drugom rekoše:
„Hajde da vidimo imamo li kakvih dobrih djela, pa da na osnovu njih uputimo Allahu s.w.t. dovu za spas.“
Tako i učiniše.

Prvi reče:
„Allahu moj! Živio sam sa starim roditeljima, ženom i djecom. O svima njima sam brinuo i izdržavao ih. Kada bih se vraćao kući, pomuzao bih stoku i prvo napojio roditelje pa tek onda djecu. Jedne večeri sam, tražeći drva, zakasnio u povratku kući. Kada sam stigao roditelji su već bili zaspali. Pomuzao sam stoku kao i obično i stao sam pred njih. Bilo mi je teško da ih budim, a nisam želio napojiti djecu prije njih. Djeca su plakala od gladi. Ostao sam tako sve do zore. Allahu moj! Ako sam to učinio radi Tvoga raziluka, učini da se stijena pomjeri kako bismo nebo ugledali!“
Stijena se malo pomjeri.

Drugi nastavi:
"Allahu moj! Imao sam rodicu koju sam poželio na način kako muškarac najsnažnije može poželjeti ženu. Pitao sam je da mi se da, a ona to odbi sve dok joj ne donesem stotinu zlatnika. Požurio sam da to sto prije sakupim i da joj ih dam. Kada sam sjeo pored nje ona reče: "O, robe Allahov! Boj se Allaha s.w.t. i neuzimaj mi nevinost izvan braka!" I ja sam odustao. Allahu moj! Ako sam to učinio želeći postići Tvoje zadovoljstvo, učini da se stijena pomjeri kako bismo nebo ugledali."
Allah s.w.t .dade da se stijena još malo pomjeri.

Treći nastavi:
"Allahu moj! Ja sam unajmio jednog radnika. Kada je završio s poslom zatražio je naknadu za posao i ja sam mu je ponudio. Međutim, on time nije bio zadovoljan i ne prihvati je. Ja sam taj novac uložio kupivši nekoliko krava i pustio ih na ispašu. Došao mi je nakon izvjesnog vremena i rekao:
"Boj se Boga! Nemoj biti takav! Daj mi ono što sam zaradio!"
"Evo ova sva stoka je tvoja! Uzmi je!", odgovorih mu, a on reče:
"Ne ismijavaj se samnom!"
"Ne ismijavam te!", rekoh i nastavih: "Sve ovo je tvoje!"
Na kraju je uzeo svu tu stoku. Allahu moj! Ako sam to radi Tebe uradio, učni da se stijena do kraja pomjeri!"
I, stijena se pomjeri sa ulaza.

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:37

Vozač autobusa

Ovaj događaj se odigrao prije par godina u Siriji, na putu između Haleba i Aladhakije. Priča o njemu je tamo jako poznata. Ta dionica puta je poznata po svojoj opasnosti, jer se nalazi među brdima, u samim krivinama i nagibima. Svaka greška u vožnji bi predstavljala sigurnu smrt. svih 60 mjesta u autobusu su bila popunjena. Vozač autobusa je prilikom vožnje ugledao jednog starog čovjeka obučenog u bijelo, koji je čekao na autobus. Vozač je upitao konduktera da li ima slobodnih mjesta, pa pošto je ovaj odgovorio da nema, nastavio je dalje voziti. Nakon par kilometara vozač je ponovo ugledao istog čovjeka kako stoji na ivici puta i čeka. Međutim, pošto nije bilo slobodnih mjesta on ni ovoga puta nije stao, već je nastavio voziti.

Nakon što su prošli dobar dio dionice i bližili se kraju putovanja, vozač je ponovo ugledao starca u bijeloj odjeći koji je čekao na autobus. Odlučio je da stane i poveze ga. Zaustavio je autobus i rekao kondukteru da ode po starog čovjeka, međutim, kondukter izašavši napolje nije vidio nikoga. Vratio se u autobus i želeći saopštiti vozaču kako napolju nema nikoga, ugledao ga je spuštene glave naslonjenog na volan. Odmah je uvidio da nešto nije uredu, jer vozač nije pokazivao nikakve reakcije... Vozač je bio mrtav.

Da, on je bio mrtav. Njegovo vrijeme je isteklo, ali ne i ostalim saputnicima. Ono što je on vidio i zbog čega je stao, voljom Allahovom spasilo je ostalim ljudima u autobusu njihove živote. Da je vozio dalje i tako vozeći umro, teško da bi iko preživio nesreću koja bi se desila na tako opasnoj dionici puta.

Zahvala pripada Allahu s.v.t. koji odlučuje između života i smrti. Allah s.v.t. u Kur´anu kaže: «Svako živo biće će smrt okusiti!» (Ali `Imran:185 ), kao i «Ma gdje bili, stići će vas smrt, pa makar bili i u visokim kulama.» (En-Nisa:78 )

Smrt je logični kraj svakog živog bića. To su odbrojani izdisaji i kada dođe posljednji izdisaj duša napušta tijelo, čime se na dunjaluku sve završava.

Tijelo umrlog se spušta u grob veličine 1m x 2m i zakopava. Pa ipak, iako smo svi svjesni ove činjenice, životne želje su nam veće od samog života. Dušimo se u prohtjevima i užicima. Međutim, zaboravljamo riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s. gdje kaže: «Sjećajte se onoga što uništava prohtjeve.» Ali, ko to zaista čini. Kada želiš sa nekim da pričaš na temu smrti, on ti kaže: «Hajd´molim te promijenimo temu!» Ne zato što se boji smrti, nego zato što smatra da mu ta priča donosi nesreću.

Predstavi sam sebi kako ležiš u grobu, potpuno sam, oko tebe je samo zemlja i crvi. Tvoja familija i prijatelji su te zakopali i od tebe se oprostili. Nemaš saputnika, samo djela koja nosiš sa sobom. Pa, ako si bio vjernik, grob će ti biti poput jednog dijela dženneta, toliki koliko ti pogled doseže. Ako si pak bio nevjernik, grob će ti biti poput jednog dijela vatre – džehennema i tako uzak da će ti udovi biti skliješteni.

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:38

Moj povratak Gospodaru

Rodjena sam kao muslimanka,u nasoj su se kuci oduvjek bajrami slavili, postilo se, a od malih nogu sestra i ja smo isle u mekteb. Uvjek smo se radovale mektebu i bile smo jako tuzne kad su ga ukinuli. Ponjeli smo znanja, hvala Allhu, koje ostaje zauvjek u srcu. Sada smo odrasle i udane sretno hvala Gospodaru, ali do prije 4 god moj zivot nije tekao onako kako sam ga ja sebi zamisljala. Imala sam sve...

steknuto s muzem, ali svadje nisu prestajale. Samo Allah zna koliko sam suza prolila u tim godinama i kako sam osjecala prazninu, tesku prazninu koja se ne moze opisati. Zivot mi se okrenuo jedan dan prosle godine kada sam srela svoju prijateljicu koja se pokrila. Ona me je kao i svaki dobri vjernik i sestra uputila na ove islamske stranice da malo citam. I tako je i bilo bez dvoumljenja pocela sam citati,sto sam vise citala znala sam da sam na pravom putu,jer znala sam da niko problem ne moze okloniti nego Allah.

I priznala sam sebi: "Zaboravila si ti Allaha, tako i on tebe ostavi u problemima i u iskusenju." Obavjetila sam muza o mom citanju, i on mi je priznao da se i on osjeca kao ja i da moramo potraziti spas. Jednu noc sam citala jedan hadis i ne znam koliko sam se isplakala, a srce se otvorilo ka putu svoga Gospodara. Ustala sam to jutro na svoj prvi sabah i to mi je bio najsretniji dan u zivotu. Zaspala sam odmah i sanjala ko vidim sebe ,a oko mene na milione ljudi i svi vicu u jedan glas: "Allahu Ekber"!

Ustala sam i otisla do one prijateljice da je obavjestim o svom povratku Gospdaru. Dobila sam i prvu hediju tad i bila presretna, obavjestila sam i muza o svom povratku, a on je se zahvalio Allahu. Pobacala sam svu svoju staru odjecu i bez dvoumljena u mom ormaru su se pronasli hidzabi i sve ostalo. Dva mjeseca nakon mog povratka vjeri, Gospodar mi je uslisio dovu da mi i muz pocne obavljati namaz. Nisam znala kud bi od srece, da li bi plakala ili se smijala. Vjest o nasem povratku vjeri nasim familijama nije bila bas ugodna,ali evo poslije godinu dana smirilo se sve.

Sada sam sretna, nasretnija zena na svjetu, kojoj osmjeh ne silazi sa lica. Najdraze mi je vidjeti svoga muza i veceg sina kako odlaze u dzamiju, a manji ostaje kuci i obavlja namaz zajedno samnom, mada su mu tek 2 godine. Dovim za sve vas, bracu i sestre i one koje se dvoume,da pozure jer nikad ne znas kad ti smrt moze pokucati na vrata,a tad povratka nema da se pokajes svom Gospdaru!Da vas Allah sve nagradi u uputi i da se druzimo vi zajedno u Dzennetskom hladu i miru!

Vasa sestra Ummu Amar!

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:39

Srpkinja

Rodjena sam u pravoslavnoj porodici. Odgajana sam u ateistickom duhu, jer je tako nalagao otac koji je bio komunista, a i vreme u kojem smo tada živeli. Majka se plašila da me odvede u crkvu i da me krsti, da ne bi izazvala neke posledice po ocevu službu. Znam da me je baka po ocu rado, ali krišom od oca, odvodila u crkvu i objašnjavala mi prve pojmove o Bogu, koliko je to sama znala, onako neuka.

Secam se da sam se prvi put zapitala šta je svrha mog života, zbog cega sam baš ja rodjena i kakav li ce biti moj život kada sam imala tek pet i po godina. Stajala bih ispred ogledala i pitala se gde je to moja duša, da li se ona može videti golim okom i šta ce biti sa njom onda kada ja umrem… Hoce li ona otici u Raj, ili pak u Pakao? Oduvek su me zanimale apstraktne stvari, svet nevidljivog i pitanja na temu 'više sile'.

MOJA PRVA BIBLIJA I MOJA VELIKA PITANJA

Kako sam rasla i moje interesovanje za veronauku je raslo. Tražila sam Istinu u onome što su mi ljudi oko mene nudili, u hrišcanstvu. Pošto je moj otac primetio da se ja sve više interesujem za veronauku, kupio mi je prvu Bibliju na moj 15. rodendan. Ja sam tada ucestalo odlazila na veronauku i u crkvu gde bih slušala pevanje crkvenog hora. Razgovarala sam s ljudima koji su bili u veri i koji su studirali teologiju.

Medutim, nisam nalazila zadovoljavajuce odgovore na svoja pitanja. Stalno su me zbunjivale teorije o Jednom Bogu koji je, ustvari, trojan i o tome da se On otelotvorio u telu Isusa Hrista. Nikako nisam shvatala zašto Srbi pravoslavci slave slavu, mole se ikonama, pale svece i stavljaju pare na ikone... To se kosilo sa svim principima vere i bar dve od deset Božijih zapovesti... Prva Božija zapovest glasi: Ja sam Gospod Bog tvoj; nemoj imati drugih bogova osim mene... a druga: Ne pravi sebi idola niti kakva lika; nemoj im se klanjati niti im služiti... Pa cemu onda, pitala sam se, ljudi imaju ikone na zidu... Zar to nisu idoli?

A kako onda, opet, objasniti pojam Oca, Sina i Svetog Duha u Jednom Bogu... Ništa mi nije bilo jasno. Cinilo mi se da sam više znala o Bogu dok me nisu potpuno sludeli sa ovim teorijama... Nisam htela da im verujem. Nisam htela da robujem lažnim idejama i lažnom verovanju. Htela sam suštinu, a nju nisam našla u hrišcanstvu Odlucila sam da više ne idem u crkvu i da ne ljubim ikone. Ako je Bog Jedan, smatrala sam da ne može biti Troje… jedan je jedan, nikada tri. Imala sam svoju teoriju o Bogu i to mi je za pocetak bilo dovoljno, ali još uvek neiskristalisano u mojoj glavi.

PRVI SUSRET SA »VIŠOM CIVILIZACIJOM«

Kad mi je bilo osamnaest godina trebalo je da krenem u Ameriku na put ka nauci. Išla sam na studentsku razmenu, tj. u srednjoškolsku razmenu na godinu dana. Trebalo je da živim u americkoj porodici. Nisam htela da odem u daleku zemlju bez Božije zaštite... Mislila sam da je put ka Bogu jedino kroz krštenje. Nisam znala za drugo rešenje... Krstili su me dva dana pred polazak u Ameriku. To je bilo u leto 92. godine. U Bosni je vec plamteo rat...

U Americi sam se družila sa ljudima iz celog sveta. Jedna od najbližih mi je bila devojcica iz Pakistana, muslimanka... Secam se da mi nikako nije išlo u glavu kako ona, u ime Boga, može da izdrži citav dan bez hrane u vreme ramazanskog posta. Nisam znala... nisam imala odakle da saznam. Islam je tada zvucao kao pretnja, kao nešto što je fundamentalno, strašno, nešto što je potpuno nazadno i ekstremno. Molim dragog Allaha da mi oprosti na neznanju i predrasudama.

Slušala sam vesti iz zemlje koje su bile zastrašujuce ... Srbi su silovali, ubijali, pljackali po Bosni... Bolelo me je što se ljudi besomucno i bezrazložno ubijaju... Pitala sam se zbog cega... Bog je JEDAN za sve nas... Bilo me je sramota da kažem da sam Srpkinja.

Vratila sam se u zemlju tek 95. godine posle tri godine provedene u Americi... Ne mogu da kažem da mi je tamo bilo sjajno, jer Amerika je nudila dunjaluk, a ja ni onda nisam težila ka ovozemaljskim uživanjima.

Htela sam da smirim svoju dušu, a to nisam uspevala tamo gde je materijalni standard dostigao svoj vrhunac, a duhovni se srozao na nulu. Tamo je vecina bila okrenuta ka materijalnim vrednostima, a moje price o cistoti duše, o ljubavi prema svim bicima i o Jednom Bogu mora da su zvucale cudno. Nažalost, i ja sam uspela da na jedno vreme padnem u ponor i pocela sam da se drogiram i družim sa narkomanima, što je uzelo svoj danak.

I posle povratka u Srbiju nastavila sam da konzumiram marihuanu i da se družim sa negativnim osobama. Medutim, nekako u to vreme pocinje moje budenje... Polako ali sigurno, prestala sam da se vidam sa ljudima koji su prodavali i sami konzumirali drogu. Promenila sam telefonski broj. Nisam izlazila na ista mesta. Smirila sam se. Ali, još uvek sam bila daleko od pokajanja, onog iskrenog i dubokog. I dalje sam se osecala izgubljeno i prazno.. ali...

MOJ GOSPODAR JE MILOSTIV

Pre dve godine upoznala sam nekog ko je možda iz korena promenio moja shvatanja o islamu. To je bio drug mog poznanika, postdiplomac na ETF-u u Beogradu. I ja sam bila na studijama, na Filozofskom fakultetu. On je znatno doprineo da ja prebrodim sve predrasude koje sam imala o islamu. Svidalo mi se što je umeren, blag, iskren, ništa nalik na viziju muslimana koju sam do tada imala.

Sa žarom u ocima je pricao o Bogu i bio srecan kao malo dete dok mi je objašnjavao zašto je nešto ovako, a nešto pak onako u islamu. Upoznao me je sa mnogim svojim prijateljima. Jedan od njih mi je jednom prilikom doneo prevod Kur'ana na citanje. Provodila sam sate ispred ove dragocene knjige, cesto placuci zbog istine koja je bila u njoj, srecna što sam je našla... Drugi put, pak, drhteci pred jacinom reci koje su izvirale iz nje...Jednom prilikom je jedan od mojih prijatelja, musliman, hteo da mu objasnim zašto mi pravoslavci mislimo da je Bog jedno od troje.

Ja sam stala kao ukopana. Rekla sam da ja u to ne verujem i da verujem da je Bog Jedan i da su price o trojstvu neosnovane... On se samo blago nasmejao... Sada znam šta je znacio taj njegov osmeh. Medutim, tada, pre godinu i po, nisam ni mogla da pretpostavim šta ce se desiti. On je znao da sam ja blizu istine, ali pustio me je da je sama otkrijem. Medutim, do toga ne bi došlo da moj Gospodar nije spustio svoju milost na mene.

U to vreme sam pocela intenzivno da citam knjige o islamu... Gutala sam literaturu... Fascinirala su me sva ta saznanja o islamu. Saopštila sam svojoj rodenoj sestri da sam u srcu muslimanka... da ja verujem u Allaha, Jednog i Jedinog... da verujem da je Muhamed, s.a.v.s, Božiji poslanik. Postila sam dve nedelje ramazana, iako još nisam bila »zvanicno« muslimanka... Dopalo mi se. Ne mogu opisati sav taj osecaj koji sam imala dok sam postila, moju radost iftara. Ali, u svemu što sam radila nedostajalo je nešto veoma bitno i suštinsko… nedostajao je namaz.

PUSTITE ME DA KLANJAM

No, sav taj preokret u mojim mislima i delima nije se baš mnogo dopao onima koji su me poznavali kao pravoslavku. Potražila sam podršku u svojim prijateljima muslimanima koje sam znala. Medutim, oni su se plašili da ja to možda ne radim iz pogrešnih razloga, sumnjali su da mi nijjet nije iskren... Ja sam znala u svom srcu da to nije tako. Znala sam da verujem u Kitab i da je on jedini verodostojan. Znala sam da je moje srce našlo put ka kome je stremelo od samog pocetka svog bitisanja.

Znala sam da je islam bio pravi put... Insistirala sam da što pre izgovorim šehadet, a oni su odgadali tu moju odluku. Konacno, u januaru ove godine prošla sam kroz grozan period depresije... Imala sam potrebu da se poklonim svome Gospodaru i kod Njega zatražim utocište... Htela sam da klanjam, a nisam znala kako. Nocima sam plakala i gledala u nebo... citala Kur'an. Kajala sam se zbog svih grehova koje sam pocinila u prošlosti i zbog nemarnosti prema svom Gospodaru.

Konacno, da bih ubrzala sve to, zamolila sam svoje prijatelje, bracni par, da budu moji svedoci... Da me ne bi opet usporavali u odluci, rekla sam im da ce njima biti greh ako ja možda umrem u toku noci, da umrem kao hrišcanka i budem zakopana kao hrišcanka. Oni su usporavali moj šehadet želeci time da mi daju više vremena da što bolje upoznam islam... Te moje reci bile su presudne.

Shvatili su ozbiljnost onoga što sam im govorila i da, zaista, niko od nas ne može ni da pretpostavi koliko mu je još malo ili puno ostalo od života. Otišla sam kod njih, a oni su me zamolili da stavim maramu na glavu. Sedeli su i gledali u mene... Drhtala sam i skoro placnim glasom izgovorila:

EŠHEDU EN LA ILAHE ILLALLAH WE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU WE RESULUHU...

Moje bice je ispunila neka cudna radost.… Sve ono što sam ja bila do tada je pocelo da umire… moje staro »ja« je polako umiralo i ostavilo mesta za neko novo i bolje »ja«, za nekog ko ce živeti i raditi sve u životu zarad Allahovog zadovoljstva. Ja sam se ponovo rodila i ponovo pocela da živim… Milost mog Gospodara se spustila na mene. Osetila sam kako sam zbacila ogroman teret sa svoje duše. Hvala Allahu, Gospodaru svetova, koji mi je dozvolio da dokucim Istinu, Koji me je odabrao da budem jedna od Njegovih robinja.

Moji prijatelji su poceli da mi cestitaju i bili su stvarno srecni zbog mene... Njihova troipogodišnja cerkica je htela da i ona stavi maramu kako bismo se slikali i uvelicali taj trenutak... Bila sam presrecna kada smo klanjali akšamski namaz, svo troje zajedno... Elhamdulillah, moj prvi namaz!!!

Naucili su me kako da klanjam farzove. Vrlo brzo sam shvatila i zapamtila kako se sve radi. Ubrzo nakon toga su mi poklonili potrebnu literaturu… naucila sam El-Fatihu, dve sure, tešehhud i salavate za manje od dve nedelje. Istinu je govorio Uzvišeni Allah u Kur'anu : »Onome koga Allah želi da uputi - On srce njegovo prema islamu raspoloži…« (sura VI, ajet 125).
Pre par dana sam pocela da klanjam i sunnet-namaze. Molim Uzvišenog Allaha da mi da snage da istrajem u tome.

SADA...

Sada sam Aiša… I uvek cu biti Aiša… U mojoj licnoj karti još uvek stoji Milena… ali u mom srcu živi islam, i ako Allah da, izboricu se da svaki deo mog bica i svaki deo mog života bude prožet i inspirisan šerijatom, Kur'anom i praksom Božijeg poslanika Muhameda, sallallahu alejhi we selem. Moja želja je da jednog dana, ako Allah dragi dozvoli, odgajam svoju decu muslimane koji ce biti jaki u veri i istrajni na svom Pravom putu, ponosni na to što su muslimani, kao i njihova majka.

Želim da oni, ako Bog da, sa ponosom nose Istinu u srcu....A istina, to je islam. Tako mi Allaha, ne postoji veca radost od radosti vernika u namazu, od vernika koji se sprema za susret sa svojim Gospodarem, koji se nada Njegovoj milosti i koji sve što cini, cini u ime svog Stvoritelja za Njegovo zadovoljstvo.
Neka Allah bude zadovoljan svima nama. Amin!
Welhamdulillahi Rabil 'alemin!

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:40

Srbin

Moja prica je duga oko petnaest godina, jer sam se od malena interesovao za religiju. Ovo je bilo utoliko neobicnije sto u mojoj, "formalno" pravoslavnoj porodici skoro da se nije ni praktikovala, i kao sto to uglavnom u narodu i jeste, sve je to delovalo kao da je tu tradicije radi, ne zbog razvijenog i utemeljenog verovanja.

Pritom ja nisam bio ni krsten, sto mi je ostavilo prostora da citanjem Starog i Novog zaveta zadovoljim radoznalost za sustinom vere i ujedno da ispitam da li je to ono pravo.

Citanje me je u krajnoj liniji samo udaljilo od Hriscanstva, ali ne i od Boga za koga sam bio duboko uveren da postoji, jedino pitanje je bilo: koja je Njegova prava poruka ljudima? Misleci da su sve te nejasnoce i negativan osecaj nakon citanja Biblije bile najpre posledica mojih godina i nedovoljno razvijene svesti, ponovio sam to iskustvo jos dvaput, sa visegodisnjim razmacima, ali bez bitnih promena. Cak stavise, poslednji put sam toliko bio iritiran jednim prikazom ophodjenja Ise a.s. da sam zaklopio stranice i odlucio da ih vise ni ne otvorim.

Biblijske interpretacije nisu bile jedina stvar koja mi nije lezala. Nikada nisam razumevao potrebu za tolikim idolopoklonistvom u vidu fresaka, nebrojenih svetaca i sto varijacija na tu temu, kao ni konceptom Trosjtva i cele price u vezi sa tim, Jednostavno, i previse toga je govorilo da u zvanicnom Hriscanstvu, ja sa svojim kontriranjem nerazumnim dogmama mogu biti samo jeretik.

Ali daleko od toga da me je samo Hriscanstvo interesovalo - nekoliko godina sam proveo interesujuci se za "alternativne pristupe", tacnije, voleo sam da citam razne tekstove iz oblasti Hermetizma, koji su se bavili stanjem duha i shvatanja naseg postojanja. Iako sam ovde cak nailazio na humanije, razumnije i stavove nego kod Hriscana, opet je to bilo nedoreceno i u neku ruku, kao da se vrtelo u krug filozofije, bez mnogo resenja za zivot obicnog coveka. Takodje mi je smetalo sve sto je sugerisalo politeizam, jer to nisam uspevao da prihvatim, prosto intuitivno.

Islam je tokom svog ovog vremena bio "tu negde", u vidokrugu, ali sam ga zapostavljao misleci da je to samo jos jedna "zvanicna" religija stvorena taman tako da je siroke mase prihvate ali da se opet ne kaze nista konkretno, vec manipulise u skladu sa potrebom. Da Bog sacuva, ne znam ni otkud mi ovo, obzirom da sam malo toga o njemu znao, ali sam ipak jos davno rekao sebi da necu konacno suditi o tome dok ne procitam Kur'an.

Onda je doslo sasvim lagano... Umoran od nekih drugih stvari u zivotu, hteo sam na lep nacin iskoristiti slobodno vreme upoznajuci se sa bliskoistocnom kulturom. Tek sto sam zagrebao povrsinu, neminovno sam naisao na pojasnjenja islamskog nacina zivota, sto mi je razbilo neke pogresne predstave, i cak stavise, poceo sam da razmisljam kako se tu nalazi potencijalno resenje za izvlacenje coveka iz danasnjeg haosa i unistenja sistema vrednosti.

Ja licno nisam ni pre bio sklon nezdravom zivotu ili ruznom ponasanju, ali sam se vec bojao da me (nazalost) vecinski takva okolina kad-tad ne povuce na dno. I pored prijatelja i bliskih ljudi koji nisu takvi, zivot te ne pita sa kim ces mozda sutra deliti radno ili neko drugo mesto. Shvativsi da je veci deo pravila islamskog zivota doslo direktno kroz objavu, iz Kur'ana, pozurio sam da ga pronadjem i procitam radi toga - i dalje misleci da je njegova duhovna strana nedovoljna!

Ali sve se promenilo vec tokom citanja druge sure. Toliko zakljucaka do kojih sam godinama dolazio, i toliko usadjenih verovanja o odnosu prema Bogu i ljudima, za koje sam vec mislio da necu moci pomiriti ni sa kakvim verskim sistemom - sve je vec bilo tu, ispricano najplemenitijim stilom i tonom.

Moje dalje citanje je bilo samo potvrda onoga sto sam uvideo nakon vec nekoliko stranica, i nisam skidao osmeh sa lica jer mi je sve to bilo jedno veliko iznenadjenje. Citajuci jos dosta tekstova sa strane vezano za Islam, uverio sam se u njegovu pravu prirodu i put sredine, koji mi je uvek i bio najblizi srcu.

Uz podrsku i ohrabrenje sestara i brace sa jednog islamskog internet foruma, usledio je i sehadet, potom i odlazak u beogradsku dzamiju, gde sam se kroz razgovore sa jednim bratom poceo iz prve ruke upoznavati sa Islamom.

A kome najvise da zahvalim na svemu ovome, nego Njemu?

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:41

Zagrebcanka

Imam tek 16 godina i živim u Zagrebu. Sto se tice vjera u porodici, s očeve strane svi su pravoslavci, ali ne praktikuju previše vjeru, dok su s majčine strane katolici i moglo bi se reći da to i praktikuju. Dok sam bila malena, majka me uvijek vodila sa sobom u crkvu, no ja nisam osjećala nikakvu posebnost u tome, tako da sam jedva čekala da malo odrastem i prestanem ići tamo. Za sve to vrijeme ocu je to smetalo, on je bio više za to da budem odgajana u ateizmu.

Prije otprilike pola godine, na netu sam započela dopisivanje sa jednim momkom, koji je znatno stariji od mene. On je iz Bosne i musliman je. Počeli smo da se dopisujemo o svemu, pa tako i o vjeri. Prije toga nisam znala gotovo ništa o islamu. Od njega sam 1. put saznala da muslimani ne jedu svinjetinu, da ne smiju piti alkohol, da se klanjaju Allahu.

Sve me to polahko počinjalo interesirati. S obzirom da sam imala naviku na dan provesti po 3 sata na netu bezveze igrajući igrice ili skidajući muziku, odlučila sam da ih provedem istraživanjem tekstova o islamu. Naravno počela sam polahko sa osnovnim stvarima kao što je na primjer, Ramazan, tko je Allah, ko je Poslanik (a.s.), šta je uopste Kur'an. Ti osnovni pojmovi vodili su me sve dublje tako da sam saznala da je pozdrav 'Selam alejkum', sada sam željela znati i značenje tog pozdrava i toga što on predstavlja za muslimane, isto tako sam počela da čitam različite tekstove iz Kur'ana, Dove, priče o Poslaniku (a.s.), itd.

Naravno pročitala sam i koji su veliki grijesi. I odjednom kao da sam se počela pridržavati toga. Prije sam s društvom znala piti alkohol u disku, a sada sam se po prvi put osjetila ponosnom što im kažem da više ne pijem i nekako sretnom, ne samo zbog sebe već zbog toga što je to grijeh. Naravno, svaki dan sam na netu tražila nove i nove stvari, započinjala dopisivanja s ljudima koji su također muslimani.

Za sve te prilike odabrala sam si muslimansko ime koje mi je bilo nekako posebno, s značenjem nekako bliskim meni, ko stvoreno za mene, a to je Šemsa (sunčeva svjetlost), jer kao da su me zrake sunca i svjetlosti obasjale nakon što sam počela upoznavati se sa islamom.

Sigurna sam da jednog dana želim da se udam za muslimana, tako da mogu i djecu tako odgojiti i da mogu još više i bolje praktikovati vjeru.

Eh sada, problem je što ja živim u Hrvatskoj, zemlji koja je katolička i u kojoj baš i nema mnogo muslimana. Moji roditelji vide kako mi ta vjera osvaja srce i pravo su ljuti zbog toga, jer njihove vjere nisam željela da prihvatim a sada odjednom prihvatam islam - vjeru s kojom niko u obje porodice nema veze. Ja nekako u sebi osjećam da je ta vjera kao stvorena za mene, osjećam da je jedina prava. Zelim se ponašati potpuno u skladu s njom a što nemogu i zbog toga se osjećam strašno.

Nemogu da izrazim dio sebe koji je veoma bitan.

Jedino što me od svega tješi je da ću jednoga dana kada se udam za muslimana, moći praktikovati sve ono što ne mogu sada (npr. nošenje hidžaba) i jednostavno živim za taj trenutak.

A dotada islam će živjeti u meni i mome srcu sve dok mi dragi Allah ne omogući suprotno...

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:41

Bivši misionar i pastor

Bivši misionar, pastor, profesor u kršćanskoj teologiji
“Šta ti se desilo?” Ovo je obično prva reakcija koju sam dobivala od svojih bivših kolega, prijatelja i drugih pastora koje bih srela nakon prelaska na islam. Pretpostavljam da ih ne mogu kriviti, ipak je od mene bilo vrlo neočekivano da promijenim religiju. Ranije, bila sam profesor, pastor, misionar. Ako je iko bio radikalni fundamentalist, to sam bila ja. Upravo sam bila dobila magistarsku titulu u...

teologiji pet mjeseci ranije. Nakon toga sam upoznala jednu ženu koja je radila u Saudijskoj Arabiji i koja je primila islam. Naravno, ja sam je ispitivala o statusu žene u islamu. Bila sam šokirana njenim odgovorom, to nije bilo ono što sam očekivala, pa sam nastavila da je ispitujem o Allahu i Muhammedu (s.a.w.s.). Ona mi je rekla da će me odvesti u Islamski centar gdje bih mogla dobiti bolje odgovore na moja pitanja.

Ono što su nas učili o islamu jeste da je to demonska i satanska religija. Pošto sam bila profesor evangelizma, bila sam prilično šokirana njihovim pristupom, ono je bilo direktno i izravno. Bez zastrašivanja, bez napadanja, bez psihološke manipulacije, bez podsvjesnog utjecaja! Nijedno od toga. Nisam mogla da vjerujem! Dali su mi neke knjige i rekli mi da ako imam neka pitanja, bili su mi dostupni u njihovoj kancelariji.

Tu noć pročitala sam sve knjige koje su mi dali. To je bilo prvi put da sam pročitala knjigu o islamu koju je napisao musliman; mi smo studirali i čitali knjige o islamu samo od kršćanskih pisaca. Slijedeći dan sam provela 3 sata u njihovoj kancelariji, postavljajući pitanja. Ovo je nastavilo svaki dan u sedmici, a ja sam do tada već pročitala dvanaest knjiga i shvatila zašto muslimani od svih religija najteže prelaze na kršćanstvo. Zašto? Jer nema ništa da im se ponudi!! U islamu postoji veza sa Allahom, oprost grijeha, spas i obećanje Vječnog života.

Naravno, moje prvo pitanje odnosilo se na Allaha. Ko je ovaj Allah kojeg muslimani obožavaju? Nas kao kršćane su učili da je to neki drugi bog, lažni bog. Ali, on, zapravo jeste Sveznajući, Svemoćni, Sveprisutni Bog. Jedan Jedini bez drugova ili Njemu jednakih. Zanimljivo je istaći da su postojali biskupi u toku prvih 300 godina Crkve koji su podučavali da je Isus (s.a.w.s) bio poslanik i učitelj!!

Tek nakon prelaska Imperatora Konstantina na kršćanstvo, on je pozvao i upoznao ljude sa doktrinom Trojstva. On nije znao ništa o kršćanstvu, a uveo je paganski koncept koji ima svoje korijene u Babilonskim vremenima. Sada neću ulaziti u detalje o ovome. Samo moram još istaći da riječ TROJSTVO ne postoji u Bibliji ni u jednom prijevodu, niti se nalazi u originalnom grčkom ili hebrejskom jeziku!

Moje drugo važno pitanje odnosilo se na Muhammeda (s.a.w.s). Ko je taj Muhammed? Saznala sam da se muslimani ne mole njemu kao što se kršćani mole Isusu. On nije posrednik; štoviše, zabranjeno je moliti se njemu. Muslimani donose salavat na njega nakon molitve (namaza), ali isto tako donose salavat na Ibrahima. On je Poslanik i Vjerovjesnik, posljednji Poslanik.

Zapravo, ni do sad, 1418 godina kasnije, nije bilo poslanika poslije njega. Njegova poruka je za cijelo čovječanstvo, za razliku od Isusove ili Mojsijeve poruke (a.s.) koji su došli Jevrejima. “O Izrael.” Ali poruka je ista kao Allahova poruka. “Gospodar, vaš Bog je Jedan Bog i nema drugih bogova osim Mene.” (Mark 12:29).

Pošto je molitva bila vrlo važan dio mog kršćanskog života, ja sam bila i zainteresovana i znatiželjna da saznam kako su se muslimani molili. Kao kršćani, bili smo neznalice o ovom aspektu muslimanskog vjerovanja, kao i o drugim aspektima. Mislili smo, a tako smo i naučeni, da se muslimani klanjaju u pravcu Ka’be (u Mekki), da je bog bio tamo i da je to centar ovog lažnog božanstva.

Ponovo, bila sam šokirana kad sam saznala da je način molitve naređen od samog Boga. Riječi molitve su slavljenje i uzdizanje Boga. Pristupanje molitvi (pranje ili abdest) u čistom stanju je naređeno od Boga. On je Sveti Bog i ne možemo stati pred Njega u bilo kakvom stanju, već je razumno da nam On kaže kako da budemo spremni stati pred Njega.

Na kraju te sedmice, nakon što sam provela 8 godina u teološkim studijima, znala sam intelektualno da je Islam istinit. Ali nisam prihvatila islam tada, jer nisam vjerovala u njega svojim srcem. Nastavila sam da se molim, da čitam Bibliju, da prisustvujem predavanjima u Islamskom centru. Iskreno sam željela i tražila Božiju uputu.

Nije lahko promijeniti religiju. Nisam željela da izgubim nadu za spas, ako je postojao spas. Nastavila sam biti šokirana i zapanjena onim što sam učila, jer to nije bilo čemu sam naučena o islamu. Dok sam radila svoj magistarski rad, profesor kojeg sam poštovala kao autoritet u svom znanju o islamu i kršćanstvu, zapravo je imao mnogo pogrešnog znanja. On i mnogi kršćani kao što je on jesu zapravo iskreni, ali iskreno griješe.

Dva mjeseca nakon što sam ponovo zamolila Boga da me uputi, osjetila sam da je nešto došlo u moju dušu! Ustala sam (to je bio prvi put da sam izgovorila Allah) i rekla sam, “Allah, vjerujem da si Ti Jedan i Jedini Pravi Bog.” Osjetila sam mir u sebi. Sada, četiri godine nakon tog dana, nikad se nisam pokajala što sam primila islam. Ova odluka je imala svoje posljedice. Dobila sam otkaz na poslu (a predavala sam u dva koledža u to vrijeme), odbacili su me moje kolege, profesori i pastori, odrekla me se muževa porodica, a moja odrasla djeca nisu me razumjela.

Moja država je počela da sumnja u mene. Bez vjere koja omogućuje čovjeku da se suprotstavi satanskim snagama, ne bih mogla podnijeti sve ovo. Tako sam zahvalna Allahu što sam muslimanka, molim Allaha da živim i umrem kao muslimanka.

“Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.” (Kur’an 6:162-163)

Sestra Hatidža Watson

Sestra Hatidža trenutno radi kao profesorica u jednom od da’wa centara u Džeddi, Saudijska Arabija.

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:42

Selam alejkum!

Ovo je istinit događaj, desio se sredinom prošle godine. Upoznao sam sina i majku iz Amerike. Sin joj je već duže vrijeme bio musliman a naša sestra Jelena nije, ovo je njena priča kako je prešla u Islam. Prije toga bih volio da spomenem da kao nemuslimanka pokazivala je neopisiv ahlak i svo vrijeme mi se činilo da je muslimanka...

Ako bi joj neko nešto lijepo učinio ona bi mu uzvratila dovom: ''da te Allah nagradi'' i to na arapskom bi govorila, inšallah i elhamdulillah je uvijek govorila. Ponosila se je što joj je sin pustio bradu i govorila da je to posjeća na časne sljedbenike Isa, a.s. svinjsko meso nije jela godinama a poštivala je sve što je islamsko. Pa poslušajmo šta ona ima da kaže:

Selamu aleikum wa rahmetulahi wa berekatuhu,

Ja se zovem Jelena. Rođena sam u Ilijašu 1956 godine. Rodila sam se u katoličkoj porodici, koja se strogo držala vjerskih obreda. Kao dijete išla sam redovno u crkvu. Kuća mojih roditelja je bila jedina katolička kuća u komšiluku. Kao mnogo djevojaka u to vrijeme udala sam se za čovjeka iz druge vjere. On je bio musliman.

Početkom rata ja i moja porodica smo izašli iz Bosne. U izbjeglištvu sam opet počela da idem u crkvu, vodeći svoja dva sina sa sobom. Stariji sin je imao 17. godina i bio je katolik. Mlađi sin je imao 6. godina. Nakon nekog vremena osjetila sam da mi nešto neodgovara u crkvi. Jednom, dok smo bili u Hrvatskoj, otišli smo u crkvu gdje sam čula kako sveštenik govori protiv Muslimana. Tada sam pogledala u svog mlađeg sina, čiji je otac bio musliman, i osjetila sam grižnju savjest, jer on kao dijete nije bio dovoljno star da odluči sam za sebe ili da brani vjeru svoga oca. Taj slučaj i mnoge druge stvari mi nisu odgovarale. Osjećala sam se zbunjenom. Odlučila sam da više ne idem u crkvu.

Nakon pet godina boravka u Evropi, otišli smo u Ameriku. Nakon 3. godine u Americi moj mlađi sin je primio Islam sa sa svojih 14. godina, mada nije počeo pravo da praktikuje din do svoje dvadesete godine. Kada je počeo da obavlja namaz ja sam se čudila što to tako dugo traje. Kada bi mu zvonio mobitel tokom namaza čudila sam se što se on to ne javi na telefon. Pustio je bradu i počeo je da se mjenja. Čudila sam se što on više ne izlazi petkom i subotom navečer. Počeo je da ostavlja meni i mom mužu otvorene islamske knjige na stolu, a također i internet stranice na kompjuteru.

Ja sam vjerovala u ALLAHA i vjerovala sam da je Muhammed, s.a.w.s., ALLAHOV poslanik, ali nisam bila spreman da primim Islam. Uvjek sam volila kada mi je moj sin čitao Islamsku literaturu, pogotov priče o Ashabima. Divila sam se njihovim vrlinama i karakterima. Bili su tako hrabri, plemeniti, iskreni, i tako su jako vjerovali u ALLAHA. Uvjek sam mislila; o kakva je to bila čast živjeti sa ALLAHOVIM Poslanikom, s.a.w.s. Čitanje i slušanje predavanja mi je ispunjavalo dušu.

U rano proljece 2008 moj muž i ja smo odlučili da ja i moj mlađi sin krenemo u Evropu, da bi se možda tamo preselili. Prvo smo otišli u Švedsku, ali nam se nije svidjela. Onda smo otišli u Bosnu. U Bosni smo odlučili da moj mlađi sin ode sam u Austriju i da vidi kakve su mogućnosti tamo za nas. Ja sam ostala u Bosni da budem kod svoje majke. Na jedan način sam uživala da budem sa svojom staricom koja živi sama, a sa druge strane sam osjećala pritisak i nervozu radi neizvjesnosti. Nakon što je moj sin sproveo mjesec dana u Austriji odlučli smo da se vratimo nazad u Ameriku. Dogovorli li smo se da mu se ja pridruzim u Austriji pet dana prije povratnog leta za Ameriku.

Stigla sam u Beč u četvrtak navečer. Sin mi je rekao da ide sutra u džamiju na džumu namaz. Pitao je me da idem s njim, ja sam rekla da hoću. U svom koferu sam našla neku mahramu da bih se mogla pokriti. Svezala sam mahramu kao što starije žene po Bosni tradicionalno vežu mahrame.

Došla sam u džamiju. Kada sam ušla gdje su sestre, vidjela sam par mlađih sestara sa djecom. Čudno sam se osjećala jer je bilo očito da ne pripadam tu. Čim sam ušla one su skontale da sam vanredan slučaj. Odmah su mi prišle i toplo me primile. Tada mi je srce počelo da igra. Ja sam im ispričala svoju situaciju. Među njima je bila i Merjem. Dok sam pričala ona je skontala da njen muž zna mog sina. Odmah je nazvala svog muža Abdullaha. Kad je završila razgovor pozvala je nas da dodjemo kod njih kući.

Sutradan smo se ja i moj sin našli sa Abdullahom. On nas je vozio svojoj kuci. Lako se primjetio njegov fin ahlak i njegovo spoznavanje ALLAHOVE Vjere. Vrlo je lako i rado odgovaro na moja pitanja. Svako moje pitanje mi je odgovorio. Nije gubio ni malo vremena, već je cijelo vrijeme sproveo objašnjavajući mi ALLAHOVU Vjeru. Kad smo stigli kod njih, dočekali su nas njegova žena Merjem i kćerkica Sarah. Merjem je skoro ručak pripremila. Ni malo vremena nisu gubili već su cijelo vrijeme dawu činili. Bilo mi je vrlo ljepo. (Neka ih UZVIŠENI ALLAH nagradi).

Nako par sati smo krenuli u džamiju. Merjem, kao da je znala moju najdražu boju, pa mi je poklonila novu, ljepu, zelenu haljinu i hidžab boje starog zlata. Kad sam obukla tu haljinu i hidžab osjećala sam se vrlo ljepo.

Kada smo stigli u džamiju unišle smo u sobu gdje su bile sestre sa djecom. Merjem je otišla u drugu sobu. Ja sam se pitala šta one tamo rade. Kada se je vratila pitala me je “Teta Jelena, šta vas spriječava da predjete na Islam?” Ja sam joj odgovorila: “Nista.” Merjem je bila je vrlo mudra i uporna (Neka je ALAH s.w.t. nagradi). Nakon malo vremena opet me pitala slično pitanje. Ja sam joj i tad odgovorila da me ništa ne spriječava. Ona me je onda pitala da li hoću izgovoriti šehadet, na što sam joj ja odgovorila da hoću. Ona je onda dovela sve sestre iz druge sobe i ja sam onda za Merjemom ponavljala šehadet. Nakon toga svaka sestra me je zagrlila, a mnoge od njih su i plakale. Moj osjećaj tog momenta samo ALLAH UZVIŠENI zna. Osjećala sam se kao da hodam po oblacima. To nisam više bila ona stara ja.

Te sestre su me onda odvele u drugu sobu i poklonile mi puno knjiga i kaseta. Neka ih ALLAH UZVIŠENI nagradi. Kada se sve završilo, moj sin i Merjemin muž, Abdullah, su nas čekali u hodniku. Moj sin je imao osmjeh na licu. Obadvojica su bili vrlo sretni što sam primila Islam.

Prekosutra smo ja i moj sin krenuli za Švedsku odakle smo imali povratni let za Ameriku. Brat Abdullah i također jedan drugi divan brat Senad su došli da nas isprate. Svoj drugi dan u Islamu sam obavljala namaz zajedno sa svojim sinom po parkovima i Aerodromu. Kad sam se vratila u Ameriku i rekla svom mužu da sam presla na islam on je se radovao. Ponosno je ispricao svojim prijateljima i fameliji novost. Za prvi Bajram mi je poklonio zlatno-srebrenu narukvicu.

Došla sam u Austriju pomalo nervozna, razočarana i prazne duše, nadajući se mogućnosti novom životu u Evropi. Vratila sam se sa shvaćanjem da je Islam pravi put, da je ovaj život kratak a ahiret vječan, i da je život bez Islama prazan. Ponosna sam sto sam Muslimanka. Molim UZVIŠENOG ALLAHA da nagradi Abdullaha, Merjem i nihovu kćerku Saru Dženet al-Firdevsom. Molim UZVIŠENOG ALLAHA da uputi moju cijelu fameliju i da pomogne sve Muslimane i Muslimanke širom svijeta čije se suze i krv liju i čija se čast gazi. Molim ALLAHA UZVIŠENOG da ih ojača i da im učini neprijatelje manje od makovog zrna.

Želim da svako ovo i čuje da sam dovila UZVIŠENOM ALLAHU da mi podari da moj stariji sin i njegova žena (nakon sedam godina brak i neuspjeha) dobiju djete. Nedugo nakon moje dove sam saznala da ću ishALLAH dobiti unuče. ALLAHU akbar!!!

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 07:50

Da, došlo je vrijeme... Došlo je!

To vam je Malik ibn Dinar. Spominju životopisci da je bio policajac u službi Abasija, ogrzao u alkoholu i od onih koji se suprostavljaju Uzvišenom i odvraćaju od Njega. Allah je htio da se oženi sa ženom koju je jako zavolio, ali ipak je nastavio da se opija danima i noćima. A zatim je Allah htio da mu ta žena rodi kćerkicu, koja mu je postala preokupacija. Osvojila mu je i razum i srce. Čim bi završio sa poslom požurio bi kući da se igra s' njom i da je zabavlja.

Kada bi mu bilo donešeno vino i kćerkica ga ugledala kako pije, prišla bi mu, kao da hoće da ga zagrli, a zatim bi mu prosula piće iz ruke i kao da mu je time govorila: „Babo moj, boj se Allaha, nije to za muslimana.“

Jednog dana, stigavši sa posla, uzeo je kćerkicu da se igra sa njom. Bacao ju je u vis od dragosti i odjednom je pala. Bila je mrtva. To ga baci u golemu tugu i neizmjernu žal, pa te noći, kako sam pripovjeda, potraži utjehu u piću. Pio je i pio, sve dok nije postao potpuno pijan. Zatim nam on sam nastavlja svoju priču; pa veli:

Zaspao sam, a samo Allah zna koliko je te noći u meni bilo jada i boli. Usnio sam da je nastupio Sudnji dan i da su ljudi ustali iz grobnica, bosi, goli i neobrezani, teturajući po mjestu suđenja u danu kijametskom.

Odjednom se pojavi ogromna zmijurina razjapljenih čeljusti, koja je baš mene među tolikom svjetinom namjeravala progutati. Bezglavo sam bježao, a ona mi je stalno bila za petama. Srce mi je htjelo prsnuti i iskočiti između rebara.

Progonila me, i tako u bijegu, naletih na jednog dobroćudnog starca. Bio je to razborit čovjek, koji je izgledao veoma staloženo i blago, odišući dostojanstvom. Prišao sam mu i zavapio: „Tako ti Allaha, spasi me!“ On mi reče da to nije u stanju i da potražim nekoga drugoga ko bi to mogao biti.

Zmijurina me nastavila tjerati sve dok nisam stigao na samu ivicu ponora džehennemskog. Iza mene je bila ta neman, a ispred mene Džehennem. Taman kada sam pomislio da se bacim u njega, začuh glas koji mi reče: „Vrati se, nisi ti od njegovih stanovnika.“

Vratio sam se u uskomešanu gungulu kijametsku na mjestu polaganja računa. Zmija me je nastavila proganjati, pa sam opet naišao na onog razboritog starca. Rekoh mu: „Allahom te preklinjem, ili me spasi ili me uputi na spasitelja moga!“

Ovaj mi cijenjeni čovjek mirno odgovori: „Ja da te izbavim – ne mogu, ali ću te uputiti na onaj dvorac, jer možda u njemu imaš neki emanet koji si dao na čuvanje.“

Pa sam pohitao prema dvorcu, a zmija me i dalje progonila. Dvorac je bio sazdan od topaza i rubina, a ovjenčan niskama bisera i dragulja. Kad odjednom neko povika: „Otklonite koprenu!“ Zavjesa bi uklonjena i ugledaše se djeca kao da su svjetlost mjesečeva. Pomno su pratila ovaj jezoviti prizor.

Između njih ugledah svoju kćerkicu koja zavrišta: „Babooo!“ i bacivši se sa dvorca nađe se između mene i zmijurine. Povikala je na zmiju i pozala joj desnom rukom da ide, nakon čega se zmija povukla.
Zatim je počela da me udara po bradi i prsima govoreći: „Babo moj, zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kada se Allah i Istina koja se objavljuje spomene?“

Rekoh joj: „Da, došlo je vrijeme... Došlo je!“

Zatim sam je upitao: „Ko je ona zmijurina?“ Odgovorila mi je da su to moja loša djela koja su me zamalo gurnula u Džehennem. Pitao sam je i za onog uglednog starca, a ona mi reče: „To su tvoja dobra djela. Obesnažio si ih toliko da se nisu mogla suprostaviti tvojim zlodjelima.“

Po drugi puta me udari u prsa i reče: „Babo moj, zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kada se Allah i Istina koja se objavljuje spomene?“, nakon čega sam se prestrašen trgnuo iz svog jezovitog sna.

Abdestio sam se i zaputio u džamiju da klanjam sabah. Imam je proučio Fatihu, a zatim započeo: “Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kada se Allah i Istina koja se objavljuje spomene...“ {El-Hadid, 16}

Rekoh sam sebi: „Tako mi Allaha, ovaj ajet kao da se odnosi baš na mene.“

A sada poslušajte priču o robu od sinova Israilovih, koji je Allahu bio pokoran četrdeset godina, a zatim se taj njegov komad mesa u grudima prevrnuo naopako, pa je postao otpadnik, griješeći i oponirajući Allahu naredna četiri desetljeća.

Nakon toga je, uzdignutih ruku, zavapio: „Gospodaru, robovao sam Ti i služio četrdeset godina, a zatim bio nepokoran drugih četrdeset, pa da li za mene ima oprosta ako se pokajem i vratim Tebi?“
Začuo je glas: „Pokoravao si se, pa smo te približili; onda si otkazao poslušnost, pa smo ti odgodili; a ako se vratiš Mi ćemo te prihvatiti.“

Nema boga osim Allaha i nema niko da je blaži od Njega. Kako je samo milostiv prema svojim robovima. Molim Ga sa Njegovom milošću koja je obuhvatila sve što postoji da nam se smiluje i oprosti.

Iz knjige: "Vrtovi pokajnika" (deseti dio), autor: Fehd A. El-Humejd, prijevod: Jasir F. Dizdarević

Sulejman-beg · Post by **Sulejman-beg** » 16/05/2010 08:05

Znaš li nekoga ko bi me zaposlio...

On je završio studij na Islamskom univerzitetu u Medini i bio je primjer inteligencije, a uz to je imao i druge diplome i preporuke. Ali i pored toga nije imao uspjeha u traženju posla, iako je obišao sve državne ustanove i privatne firme. Nije htio da zbog posla napusti Tajjibu, osvjetljenu Medinu, jer ne postoji niko da bi, nakon što okusi ljepotu življenja u njoj, iz nje iselio. On je u svakom pedlju tog grada vidio uspomene na voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove drugove, radijellahu anhum, i želio je da živi u njemu radi hadisa u kojem se kaže: "Nema zemlje da na nju neće stati Dedžal osim Mekke i Medine. Na svakom prilazu će stražu čuvati meleki poredani. Zatim će se Medina zatresti tri puta i iz nje će Allah izbaciti svakog nevjernika i licemjera." (bilježi El-Buhari i Muslim)

Otišao je kod jednog cijenjenog učenjaka i vrijednog odgajatelja kojeg kada vidiš sjetiš se Allaha, a kada mu čuješ glas znaš da Ga se boji, a pred Allahom nikoga ne hvalimo. Dalje nastavlja on sam pa kaže:

Rekao sam šejhu: "Znaš li nekoga ko bi me zaposlio? Nema vrata a da nisam na njih zakucao, ali su se sva zatvorila meni u lice, a ja ne želim da izađem iz Medine." Šejh mi odgovori sa jezikom onoga ko je siguran u Allaha i ubjeđen u ispunjenje Njegovog obećanja: "Da. Znam, tako mi Allaha, ko će te zaposliti, i to u najskorije vrijeme.", a ja mu kroz neskriven izraz sreće rekoh: "Allah ti dao svako dobro, ko je to?" Šejh mi odgovori: "Allah Uzvišeni!"

Na trenutak sam zašutio kao pokoleban, a on me pogleda i reče: "Nevjerovatno! Da sam ti rekao da je to taj i taj ministar ili neka druga odgovorna osoba sigurno bi se obradovao i nadao dobru. A kada sam ti spomenuo Onoga u čijoj ruci je sva vlast i riznice nebesa i Zemlje i koji je svemoguć tebi se lice promijenilo kao da sumnjaš u Allahovo obećanje. '...a na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.' (Ez-Zarijat, 22) Otiđi, sinko moj, u Poslanikovu džamiju prije sabaha na sat vremena i približi se Uzvišenom Allahu sa ibadetom u zadnjoj trećini noći i siguran sam da će ti Allah riješiti tvoj problem."

Jako sam se zastidio i oblivao me je znoj. Oprostio sam se sa šejhom i otišao. Budilnik sam naštimao da me probudi u tri sata poslije pola noći. Kada je došlo vrijeme ustao sam i abdestio se, a zatim sam otišao u Poslanikov harem noseći u sebi vrelinu imana koju ne mogu opisati.

Nakon što sam ušao u Harem klanjao sam koliko je Allah htio, a zatim sam zaželio da pružim ruke prema nebu kako bih molio, ali nisam mogao, jer su me zagušili plačni jecaji i pomislio sam da će mi duša izaći vani. Pobojao sam se da uznemiravam ljude oko sebe, pa sam Allaha molio sa par riječi, a On zna ono što se skriva u prsima. Klanjao sam sabah sa muslimanima, a zatim prisustvovao predavanju jednog od naših cijenjenih učenjaka.

Nakon toga sam se zaputio kući. Na putu sam zaboravio sve osim Allaha i kao da mi je neko rekao: "Pođi ovom ulicom!" Idući tako nabasam na jednu državnu instituciju pored koje nisam ranije prošao. Sam sebi rekoh: "Zašto da ih ne upitam da li imaju posla za mene?"

Ušao sam i dočekao me je nepoznat čovjek sa osmjehom na licu. Rekoh mu: "Brate moj, ne znam nikoga ovdje, pa ako hoćeš da učiniš dobro dijelo... Ovo su moje akademske svjedodžbe. Ja već duže vrijeme tražim posao i još nisam našao." Kada je vidio moje diplome ustao je i naslonivši se objema rukama na ivicu stola pogledao me rekavši: "Subhanallah! Mi već duži period tražimo osobe koje posjeduju ovakve kvalifikacije. Gdje si do sada bio i otkuda dođe? Sada ćeš odmah da dobiješ posao, ako Bog da."

Sjetio sam se riječi šejha da će me Allah zaposliti. Ustao sam sa stolice i suznih očiju pao na sedždu zahvale Allahu.

Iz knjige: "Vrtovi pokajnika" (deveti dio), autor: Fehd A. El-Humejd, prijevod: Jasir F. Dizdarević

VRTOVI POKAJNIKA

#26 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#27 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#28 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#29 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#30 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#31 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#32 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#33 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#34 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#35 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#36 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#37 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#38 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#39 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#40 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#41 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#42 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#43 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#44 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#45 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#46 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#47 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#48 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#49 Re: VRTOVI POKAJNIKA

#50 Re: VRTOVI POKAJNIKA