Forum Klix.ba

Novi_Nick wrote:@Shoba,

Smatram da sve sto si napisao u vezi naroda u Bosni i Hercegovini (Autohtoni i doseljeni) je tacno stim sto bih dodao da raniji kao i danasnji Bosnjaci kao Narod vode porijeklo iz mjesavine ranijih etnickih naroda iz reda Ilira, Germana, Romana, Slavena, Turaka (Azijata) itd. Dakle danasnji Bosnjaci (Ali ne svi) su vecinom på Narodu Bosnjaci po drzavnosti Bosanci i po religiji islamske vjeroispovjesti odnosno muslimani.

Naprimjer za mene jedan Turcin koji se doselio u Bosnu prije nekih 120-150 godina je Turcin ako se on sam osjeca i zeli da se izjasnjava tako ili za mene je isto jedan Turcin koji se doselio u Bosnu prije nekih 120-150 godina je Bosnjak/Bosanac ako se on sam osjeca i zeli da se izjasnjava tako. Ista varijanta vazi za sve ostale gradjane iz razlicitih Naroda i porijekla u Bosni i Hercegovini.

Terminoloski konfilkt na liniji Bosnjaci-Bosanci je takodjer proizveden iz nacionalistickih pobuda. "Bosanci" je kao blag pojam za one koji zive u Bosni i koji se ne osjecaju Bosnjacima, samo neko geografsko oslovljavanje, znaci nista etnicko niti elementarno. To je kao kad za nekog iz Srbije kazes da je SRBIJANAC. On, naravno, nije Srbijanac vec Srbin. U nasem slucaju "Bosanac" je nepotreban izraz koji je konfuzan i stran (Bosanac je nekada bio uvredjljiv izraz za Bosnjake, kao recimo danas "Hercegovanac").

evo jedan tekst koji sam napisao prije par dana, koga evo moram opet ponoviti:
...........
Terminologija, njihova i nasa

Prije par dana sam diskutovao sa svojim prijateljem iz Sjeverne Irske o paralelnim politickim problemima i strategijama koje su aktuelne u Sjevernoj Irskoj i BiH (a u to smo ubacili i Kipar, Belgiju, Svicarsku) . U masi podataka koje smo krenuli da iznosimo nista nije bilo posebno neuobicajeno, bilo je dosta slicnosti, razlicitih pristupa i metodologija. Kroz sve to se provlacila nit koju nismo mogli odmah da izolujemo, ali u jednom momentu se i ona ukazala i drasticno promijenila diskusiju.
Terminologija je ta koja je pomogla da se neke stvari obiljeze i zahvaljujuci terminologiji svijet shvaca stvari onakve kakve su im predstavljene ili pak nametnute. U slucaju Sjeverne Irske, tamosnja populacija je sacinjena od etnickih Iraca, koji se dijele na katolike i protestante. Kada ni to nije bilo dovoljno da se potcrtaju prisilne podjele, jer u Sjevernoj Irskoj ipak postoji odredjeni dio protestanata koji su za ujedinjenje sa Republikom Irskom, onda je specificnom terminologijom nametnuta jos jedna varijanta podjele, ovaj put na "unioniste" i "republikance". Upotreba termina "Irci" time se svjesno izbjegava, cime se potkopava mogucnost da Irci budu percipirani kao jedinstvena nacija. Ovim se takodjer sugerise da se na teritoriji pod vlascu Britanije ne vodi vjerski rat, sto bi lose izgledalo u ocima svijeta, a time se ujedno terminoloski negira postojanje secesionistickih ambicija katolicke zajednice u cilju pripajanja Republici Irskoj. Ovako, vodi se "striktno politicka borba" izmedju unionista (koji se kao protestanti vecinom identificiraju sa Britancima) i republikanaca (koji se kao katolici identificiraju sa Ircima). Irci, a narocito Sjeverni Irci, tako su postali zrtve terminologije koju su proizveli Britanci.

U slucaju BiH, terminologija takodjer igra kljucnu ulogu. Ona je postala jako bitna sredinom 19. vijeka, kada su se pod zapadnim utjecajem pocela desavati "nacionalna budjenja" na balkanskim podrucjima unutar Otomanske Imperije. Interesantno je procitati ekspanzionisticko "Nacertanije" Ilije Garasanina (iz 1844.), u kojem se izmedju ostaloga za Bosance (tadasnje Bosnjake) kaze (citat):

"...Treba na to ići da se dva naroda, istočno pravoslavni i rimokatoličeski među sobom u svojoj narodnoj politiki razumedu i slože, jer samo tako može se sa dobrim uspjehom ova politika sledovati"...."Jedna od glavnih osnova naznačava se: načelo pune vjerozakonske slobode. Ovo načelo moraće svima hristijanima, a ko zna da povremenu i nekim muhamedancima dopasti se i zadovoljiće ih"...."Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva pod osobitim vladajućim familijama ..."

Garasanin je bio prvi strateg "velike Srbije" i on je, kao sto se moze vidjeti, jasno shvacao znacaj terminologije. Termin "Bosnjaci (pravoslavci, katolici,"muhamedanci" - kako ih on naziva) na samom pocetku je zamijenjen terminom "Srbi" (a kasnije i terminima "Srbi", "Hrvati" i "Muslimani", odnosno "Bosnjaci"), i tako je otvorena epoha sukoba i prevlasti etnonacionalistickih oligarhija koja jos traje. Gradjanima BiH je takodjer nametnuta i vjestacka podjela na Bosance i Hercegovce (prvobitno forsirana od strane garasaninovske ideologije, a onda i potvrdjena od strane Austro-Ugarske prilikom okupacije Bosne, 1878.). Jedan od brojnih destruktivnih posljedica takvog poteza je i ovaj apsurd: i Bosnjaci i Srbi i Hrvati koji zive u Hercegovini sada za sebe kazu da su Hercegovci, docim Srbi i Hrvati koji zive u Bosni za sebe (u najvecem broju) sada ne govore da su Bosanci. Sa druge strane, Srbiju niko ne naziva "Srbija i Vojvodina", iako za to ima mnogo vise civilizacijske osnove nego kada je u pitanju Bosna: Vojvodina je proizvod srednjoevropskog civilizacijskog kruga, a Srbija je proizvod balkanskog i otomanskog civilizacijskog kruga, dok je Hercegovina uvijek zivjela u jedinstvu sa Bosnom, kao njen dio, prvo u sastavu dvije imperije (Otomanske i Austo-Ugarske), a zatim i u sastavu jedne moderne drzave (Jugoslavije).

Danas, zaista zvucimo smijesno kad kazemo "mi smo Bosanci i Hercegovci" ili "bosanskohercegovacki narod" i to terminolosko dvojstvo nas u startu onemogucava da posjedujemo jedinstveni drzavni ili nacionalni identitet. Postoji veliki broj ljudi u BiH koji se osjecaju Bosancima, i koji sebe ne vide kao Srbe, Hrvate ni Bosnjake, ali ti ljudi nemaju ustavna prava zagarantirana "konstitutivnim narodima" - ne postoje kao ustavna kategorija, nisu priznati ni u popisu ni u politickom zivotu, ne mogu biti birani u drzavne institucije. Nasuprot tome, u Belgiji i Svicarskoj se svi izjasnjavaju kao Begijanci i Svicarci, kao pripadnici dvije jedinstvene nacije, bez obzira na svoj razlicit etnicki i jezicki identitet.

Terminoloski povratak Bosnjaka u Bosnu desio se tek 1990. godine osnivanjem Muslimansko-bosnjacke organizacije, da bi nesto kasnije na Kongresu bosnjackih intelektualaca 1993. bosanski muslimani za sebe zvanicno uzeli ime Bosnjaci. Ostaje diskutabilno da li je to uopste bio dobar potez, jer termin Bosnjak u sustini vazi za sve gradjane BiH, a ne samo za sljedbenike islamske vjeroispovijesti i pripadnike muslimanskog povijesno-tradicijskog kruga, tako da ovaj termin u ovoj upotrebi dodatno doprinosi negiranju zajednickog identiteta gradjana BiH i njegovoj razgradnji na projektovana tri separatna identiteta.

Ono sta zaista odredjuje terminologiju odredjene situacije je ocigledno vezano mnogo vise vezano za geopoliticke ambicije i borbu za politicku dominaciju, a manje za "realnost" ili povijesne cinjenice. Mi, takozvani "Bosanci i Hercegovci" (u povijesnoj stvarnosti, kao sto je to priznavao i Garasanin - pravoslavni, katolicki i muslimanski Bosnjaci, te ostali koji Bosnu osjecaju kao svoju domovinu) sve smo dosadasnje bitke u terminoloskom ratu (kao i Irci na sjeveru Irske) do sada izgubili. Da li cemo biti dovoljno pametni i na ovom frontu prekorenuti stvar u svoju korist, ostaje da se vidi.

felipe kajetano wrote:@shoba

De ziv bio postedi nas nebuloza..prica o Bosnjacima pravoslavcima i Srbima sto "vjeru prodase za veceru" je nesuvisla i nema svrhe..niti ce Srbi postati bilo kakvi Bosnjaci niti ce se Bosnjaci vratiti u "vjeru pradjedova"..nije mi jasan samo motiv za skrabanje ovih gluposti

Velikosrbizam/NACERTANIJE/ je generacijska velikosrpska ideologija otimacine i hajducije prilagodena vremenskim okonostima i odnosom snaga u regiji i svijetskoj pozornici.Velikosrpski genocidi nad komsijama je kontinurani serijal iste zlocinacko genocidne bolesti sa ciljem prosirenja zemlje otimajuci je usjedima uz blagosov SPC kao glavne poluge ostvarenja i duhovnog osvjescenja u toj misiji a SANU je samo novija epizoda iste serije originalnog rezisra Garasanina ciji serijala je nasavio Cosic i SANU velikosrpski stab .

http://www.rastko.rs/istorija/garasanin ... c412529209
Ilija Garašanin
Načertanije

O politiki Srbije u smotreniju Bosne, Ercegovine, Crne Gore i Sjeverne Albanije

Kad mi površinu i geografsko položenje ovi zemalja, ratni duh njihovi žitelja, i ono mnenije i način mišljenja njihov u bliže rasmotrenije uzmemo, mi ćemo lako na tu misao doći da je ovo ona čast turskog carstva, na koju Srbija najveći upliv imati može. Stalno opredjeljenje i uređenje ovoga upliva čini nam se da je za sad (1844) glavni zadatak srbske politike u Turskoj.

1. Kad dva susedna naroda medu sobom uži i tešnji sojuz zaključiti žele to se pre svega granica koliko je bolje moguće otvoriti mora, da bi se neprestano saobraćanje što je više možno olakšalo i živim učinilo No Srbija se od ovih svojih sunarodnika u Turskoj kao nekim kineskim zidom odelila, i saobraštenija je na toliko samo malo mesta dozvolila, da ima kuća u većim varošima, koje više vrata imaju za ulazak i izlazak ne želi knjaževstvo srbsko. Zato neka straže na granicama istina ne umale, no da se mesta sastanaka, izlaska i ulaska na srpskoj granici umnoži sprama Bosne. A zašto ne i Bugarske?

Uvedeni sastav odjeljenja mogao je u svoje vreme polezan biti; no tu sistemu i sad još zadržati značilo bi toliko koliko Srbiju usamljivati i zatvarati, a to je njenoj budućnosti i njenom napretku sa svim protivno.
2. Treba na to ići da se dva naroda, istočno pravoslavni i rimokatoličeski među sobom u svojoj narodnoj politiki razumedu i slože, jer samo tako može se sa dobrim uspjehom ova politika sledovati.

Srbije je dužnost da glavne osnove ove politike oba dvema častima naroda ondašnjih predloži, jer ona u ovom djelu može sa važnošću postupati, koje ona po pravu diplomatičeski priznati i po mnogogodišnjem iskustvu činiti je dužna. Jedna od glavnih osnova naznačava se: načelo pune vjerozakonske slobode. Ovo načelo moraće svima hristijanima, a ko zna da povremenu i nekim muhamedancima dopasti se i zadovoljiće ih. No kao najglavniji i osnovni zakon državni mora se predstaviti i utvrditi u tome, da knjaževsko dostojinstvo mora biti nasledstveno. Bez ovoga načela, koje sačinjava jedinstvo u najvišem državnom dostojinstvu ne može se stalan i postojani državni sojuz medu Srbijom i ostalim susjedima Srbima ni pomisliti.

Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva pod osobitim vladajućim familijama koje bi se nepremjeno tuđem i stranom uplivu predale; jer bi one među sobom sarevnovale i jedna drugoj zavidile. Ove familije nikad se ne bi dale više do toga dovesti da interes svoje koristi kakvoj drugoj familiji na žertvu prinesu, pa baš ni onda kad bi od takvog požrtvovanja napredak sviju ovi naroda zavisio.

Iz ovih osnovopoloženija sleduje, da, ako bi se pre ovog opšteg sojedinjenja Srbstva što osobito u Bosni preobražavati počelo, da se to preobraženje tako čini kako bi ono samo služilo kao priugotovlenije za ono opšte sojedinjenje sviju Srba i provincija ujedno, kojim jedinim načinom može se računati na postiženje one velike cjeli i onog interesa koji je svima ovim Srbima jednak. - Jer ovde Srbiju samo zato napred stavljam što ona jedina može tu stvar priugotovljavati i dužna je neprestano negovati do vremena koje će doneti izvršenje ovog plana i koje vreme da bi sazrelo Srbija će na tome raditi. -

Ko god dakle ovom narodu dobra želi on ne sme Bošnjacima nasledstveno knjaževsko dostojinstvo preporučivati. U takom slučaju neka bi se medu tim izbirali najvažniji ljudi iz celog naroda i to ne za celi život, no na izvjestno vreme, koji bi kao neki sovjet obrazovali. Sa ovakvom makar provincijalnom i odeljenom vlastju, ostao bi otvoren put za napredak; lako bi se onda Srbija u svoje vreme sa Bosnom tješnje sojuziti i skopčati mogla, jer onda ostaće ovaj sojuz mogućan i vjerojatan.

Treće osnovno načelo ove politike jest: jedinstvo narodnosti, kojeg diplomatičeski zastupnik treba da je pravlenije knjaževstva Srbije. K ovome treba dakle učiniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate i kod ovog treba zaštitu i svaku pomoć da nadu kad god se o tom radilo bude ovog načela vrednost pokazati. Srbija u ovom smotreniju mora će o tom uvjeriti da je ona prirodna pokroviteljica sviju turski Slavena i da ćedu samo onda kad ona dužnost ovu na sebe uzme, ostali Slaveni njoj pravo to ustupiti da ona u imenu njihovom nešto kaže i čini. Ako bi Srbija svojim sosjedima taj nesrećni i zli primjer davala da ona samo na sebe misli, a za nevolju i napredak ostali ne bi marila, nego bi to ravnodušno smatrala, to bi onda jamačno i ovi samo njenom primjeru sledovali, ne bi je slušali, i tako bi umesto sloge i jedinstva nastupilo nepovjerenije, zavist i nesreća.
3. Ujedno nužno je i to, da se ne samo svi osnovni zakoni, ustav i sva ustrojenija glavna knjaževstva Srbije u Bosnu i Hercegovinu medu narodom rasprostranjavaju, nego još i to da se za vremena nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi praktično u političeskoj i financijalnoj struci pravlenija, u pravosudiju i javnom nastavleniju obučavali i za takove činovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naučili posle u svom otečestvu u djelo privesti mogli. Ovde je naročito nužno to primjetiti: da ove mlade ljude pored ostalih treba osobito nadziravati i vaspitavati tako da njihovim radom sa svim ovlada ona spasitelna ideja opšteg sojedinjenja i velikog napredka. Ova dužnost ne može se dovoljno preporučiti.

4. Da bi se narod katoličeskog ispovedanija od Austrije i njenog upliva odvraćali i Srbiji većma priljubili nužno je na to osobito vnimanije obraćati. Ovo bi se najbolje postići moglo posredstvom fratera ovdašnjih, između kojih najglavnije trebalo bi za ideju sojedinjenja Bosne sa Srbijom zadobiti. U ovoj celji nužno bi bilo narediti da se po gdi koja knjiga molitvena i pesme duhovne u beogradskoj tipografiji štampaju; posle toga i molitvene knjige za pravoslavne Hristijane, zbirku narodnih pesama koja bi na jednoj strani sa latinskim a na drugoj sa kirilskim pismenima štampana bila; osim toga mogla bi se kao treći stepen štampati kratka i obšta narodna istorija Bosne u kojoj ne bi se smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavši Bošnjaka. Po sebi se predpostavlja da bi ova istorija morala biti spisana u duhu slavenske narodnosti i sa svim u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka. Črez štampanja ovih i ovim podobnih patriotičeskih djela, kao i črez ostala nužna djejstvija, koja bi trebalo razumno opredjeliti i nabljudavati oslobodila bi se Bosna od upliva austriskog i obratila bi se ova zemlja više k Srbiji. Na ovaj način bi ujedno Dalmacija i Hrvatska dobile u ruke djela, kojih štampanje je u Austriji nemoguće, i tim bi sledovalo tešnje skopčanje ovih zemalja sa Srbijom i Bosnom. Na ovo djelo treba osobito vnimanije obratiti i istoriju o kojoj je gore reč dati napisati črez čoveka vrlo sposobnog i duboko pronicavajućeg.

5. Cjela spoljašna trgovina Srbije nalazi se u rukama Austrije (Ovo je jedno zlo protiv kog tačnija opredelenija ostavljam ljudima iz finansije da razčlene, a ja ću samo nešto o tom navesti koliko to mora u ovaj plan ući te da njegovu važnost dopuni). Preko Zemuna sa stranim državama u neposredstveni trgovački sojuz stupiti, ostaće svagdar stvar vrlo mučna. Zbog toga se Srbija pobrinuti mora za nov trgovački put, koji bi Srbiju na more doveo i za nju tamo pristanište stvorio. Ovakav put samo je onaj za sad mogućan koji preko Skadra u Dulcinj vodi. Ovde bi našao srpski trgovac sa svojim prirodnim proizvodima u dalmatinskim prirodnim brodarima i trgovcima svoje jednoplemenike a pri tom vrlo vešte i sposobne ljude koji bi ih pri kupovanju stranih jespapa dobro i pošteno poslužili i na ruci bili. Onde bi dakle nužno bilo srbsku trgovačku agenciju podići i pod odbranu i zaštitu ove prodaju srpskih proizvoda i kupnju francuskih i engleskih espapa staviti.

Pri ovom poslu praviteljstvo bi moralo prvi korak u tome učiniti s tim da izradi i naimenuje jednog trgovačkog agenta u Dulcinju, koji će odande srbskom trgovcu kao prostom pokazati kud treba da ide. Ovaj agent stupivši u saopštenija s našim zemaljskim trgovcima, imao bi zdravo prostudirati način kako bi se onamo s polzom naša trgovina obratiti imala i kad se praviteljstvo osigura o polzama ovim onda može črez novina dati objavljivanje polze, koje bi s te strane dolazile našoj trgovini, a to bi značilo upućivati naše trgovce ovom probitačnom mestu. Ako bi samo nekim trgovcima ispalo za rukom te bi tamo dobro i probitačno poslove svršili, to bi drugi brzo njihovom primjeru sledovao i malo po malo otvorio bi se taj put trgovine bez da bi praviteljstvo neprestano o tom brinulo; jer trgovci bi sami sebi posle put otvorili, a praviteljstveni agent pazio bi samo da naši trgovci ne trpe tamo nikakva ugnjetanija. - Iz ovog naređenja bi sledovalo da bi cjena proizvoda srbskih na Jugu iznošenih podizala se na Severu, a cena espapa donosećih se u Srbiju sa Severa padala bi konkurencijom unosećih se espapa sa Juga. Jednim slovom ukratko rečeno Srbin bi ovim načinom skuplje prodavao a jevtinije kupovao.

U političeskom obziru imalo bi ovo sredstvo ne manju važnost, jerbo će se nov agent srbski nalaziti medu žiteljstvom srbskim i ova prilika prinela bi jače upliv Srbije na sjeverne Arbaneze i na Crnu Goru, a ovo su upravo oni narodi koji imadu ključeve od vrata Bosne i Hercegovine i od samoga mora Adrijatičeskog. Postavljanje ove agencije srbske i utemeljenje njeno onamo mi smo uvereni kao političeski postupak Srbije smatran bi bio od neobične važnosti medu onim narodima i tešnji sojuz ovi žitelja sa Srbijom postigao bi se vrlo lako.

Francuska i Engleska ne samo što se ne bi tome protivile, nego bi to još potpomagale, a Porta takođe ne bi protivna bila, jer s time bi njeno jedno pristanište na novo procvetalo.
6. Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri.

Pored gore spomenutog štampanja knjiga ne bi li dobro i sovjetno bilo da se jedan od ovih bosanskih fratera pri beogradskom liceumu kao profesor latinskog jezika i još kakve nauke postavi. Ovaj profesor morao bi služiti kao posredstvenik između Srbije i katolika u Bosni, jer s tim bi mi prvi poveritelan korak učinili i s tim dali bi na dokazateljstvo tolerancije. Zar ne bi mogao ovaj isti frater ustanoviti ovde jednu katoličesku kapelu za ovde živeće katolike, s čime bi se izbeglo podizanje jedne kapele pod uplivom austriskim koje će ranije ili docnije sledovati morati. Ovu kapelu mogli bi staviti pod pokroviteljstvo ovde stanujućeg konzula francuskog. Ovo bi dalo povoda i priliku francuskom praviteljstvu da se u toj stvari živo zauzme i s tim bi se Srbija oslobodila opasnosti od jedne katoličeske crkve, koja bi pod uplivom Austrije u Beogradu bila.
7. Karađorđe je bio vojeni predvoditelj od prirode bogato obdaren i vrlo iskusan; on nije mogao predvideti onu preveliku vojnu važnost koju Crna Gora za Srbiju ima i koju će svagdar imati kad god se o tome stane raditi da se Bosna i Hercegovina od Turske odjele i Srbiji prisajedine. Pohod ovog vojvode na Sjenicu i Novi Pazar još svi Srbi dobro pamte i nije potrebno da mi sledujući predlog novim dovodima podkrepljujemo. Neka Srbija i u Crnoj Gori primier Rusije sleduje i neka dade vladiki pravilnu svakogodišnju podporu u novcu. - Srbija će na ovaj način za malu cjenu imati prijateljstvo zemlje, koja najmanje 10.000 brdnih vojnika postaviti može.

Ovde moramo još to primetiti, da odlaganje ove podpore na poslednje magnovenje neće imati poželani uspjeh i sledstvo; budući da će Rusija pravedno moći na svoju mlogogodišnju i stalnu podporu pozivati se, a srpski novi predlog moći će kao samo iz nužde učinjeni ocrniti i u podozrenije dovesti; i Crnogorci bi onda rekli: Srbi nisu nama pomagali kad smo u nuždi bili, što je dokazateljstvo da nam nisu prijatelji, nego nas samo za sad upotrebiti žele.

Srem, Bačka i Banat

Na prvi pogled moralo bi se misliti da Srbija sa ovim predjelima u najprijateljskijem sojuzu stoji; budući da su njina porekla, jezik, vjera, prava i običaji jedni i isti sa srbskima u Srbiji. Ako to nije tako, ondaj pričina toga bar od časti samo na Srbiju spada; jer se ova nije dovoljno trudila o tom da prijateljstvo ovih Srba zadobije. No nadati se treba da će pokraj sveg neprijateljskog upliva Austrije ovo pogrešno otnošenje s vremenom prestati i popravljeno biti i to u onoj meri u kojoj knjaževstvo Srbije sve više i više kao dobro uređena i izobražena država pokaže se.

Za sada ako ništa više trebalo bi bar upoznati se s važnijim ljudima ovi provincija, i jedne srbske važne novine onamo ustanoviti koje bi pod konstitucijom Mađarske mogle polezno dejstvovati u interesu srbskom i koje bi imale biti uređivane črez vrlo iskrenog čoveka ko na primer g. Hadžića ili njemu podobnog.

Velikosrpstvo kroz SANU ideologiju je samo nastavak NACERTANIJA,Bosjaci u BiH su bili sve tri vjerske skupine,....Novokomponovani zastitnici Karadziceve ideologoje krvi noza i terotorija stecenim genocimo nastavljaju Cosicevom ideologijom lazima do istine.Neizljeciva bolest koju mnogi nece da prihvate poput pacijenata koji ne prihvataju doktorsku dijagnozu pa shodno tome odbijaju uzeti medikamente,zbog stida ili visih ciljeva od onih koji manipulisu sa tim istim pacijentima .....

Ponekad se stvarno ne mogu nacuditi zivota mi odakle proistice tolika snaga kod forumasa kao sto je Bosnolog,1gorstak,i jos par njih da toliko pokusavaju promjeniti svijest kod ovog naroda..na bolje naravno.. dva forumasa koje jako cijenim..iako se ne slazemo oko jedne stvari FAHRUDINA iliti ga SBB

Radoncic ce biti desna struja mnogo drugacija od one koja se ovdje propagira i zasigurno se nece svidjeti Dodiku,

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=36018

politicki duh bosnjaka kao naroda je nesto ovako

Bošnjaci uredili zapušteno pravoslavno groblje Krećući se kroz porušeni tešanjski zaselak Blaževce, uz policajce, i lovci su zapazili da je staro pravoslavno groblje zapušteno i zaraslo u korov. Uz njih, spremnost da pomognu u čišćenju groblja pokazali si i štićenici NVO „Mladost“. Kroz projekt „Rad policije u zajednici“ PU Tešanj organizirala je akciju čišćenja. "Pošto su se mještani tek počeli vraćati, još nisu ni kuće obnovili, zemlja im je zarasla i imaju previše posla, mi smo odlučili da našim susjedima pravoslavcima pomognemo da se vrate", kažu Vehid Starčević, član NVO „Mladost“ i Nihad Solo, član LD „Kiseljak“, prenosi sarajevski "Dnevni avaz".

- Nama u Bosni treba ovakvih stvari. Da govorimo kako je susjed susjedu pomogao. Bez obzira na različitosti i vjere i nacije kaže protojerej Dalibor Đekić, paroh maglajskotešanjski.

Raduje da ova akcija, barem kada je riječ o tešanjskim policajcima, neće biti zadnja.

- Slične aktivnosti će PU Tešanj u narednom periodu realizirvati i u drugim mjesnim zajednicama i sa drugim vjerskim institucijama - kazao je policajac Besim Sejdić.

Da je akcija već imala odjeka svjedoči i činjenica da su interes za povratak u Blaževce pokazale još dvije srpske obitelji, pa će obnova njihovih kuća početi ovih dana.

Jedinog povratnika duboko je ganula gesta njegovih susjeda:

- Bilo je inicijative da se to uredi. Međutim, ovo za nas puno znači. Ni groblje nije oštećeno. Ovdje sam pored groba pokojne bake - veli Dušan Bibić, povratnik u Blaževce.