Forum Klix.ba

Selam alejkum
Arzuhal Allah dz.s. da te nagradi za temu.
Evo i moj mali doprinos temi

Medžlis islamske zajednice Sarajevo, u povodu obilježavanja 12. rebiul-evvela 1431. H. g., organizuje Dane o Allahovom Poslaniku, pod nazivom "Selam, ya Resulallah".

Kao i prethodnih godina, tako i ove, Organizator je pripremio veliki izbor sadržaja za sve uzraste i ukuse.

Svečano otvaranje manifestacije planirano je za 15. februara 2010. godine na platou ispred Čaršijske džamije, sa početkom poslije akšam-namaza. Kompletan kalendar dešavanja možete preuzeti ovdje http://www.medzlis-sa.ba/component/opti ... temid,138/
http://www.medzlis-sa.ba/.

Selam Ya Rasulullah

Ahmmed wrote:I nema bezveze pitanja

Šta je "bezvezno" pitanje?
Smiju li se postavljati "nezgodna" pitanja?

bogumil-8 wrote:

Ahmmed wrote:I nema bezveze pitanja

Šta je "bezvezno" pitanje?
Smiju li se postavljati "nezgodna" pitanja?

Jojjjj Pa samo sam ustvrdio da ne postoje bezveze pitanja, dakako da se svako pitanje smije postaviti. Ako sam bio nejasan,ispričavam se

OK, ja sam negdje čuo rečenicu (svidjela mi se): "Nema glupih pitanja, ima samo glupih odgovora!"
Ma, isprepadan sam ovim koji se lako "vrijeđaju", pa nisam siguran kakvu ću reakciju izazvati. Za tebe sam uočio da si "razumom obdaren".
Radi se o prvoj suri i pitanje: U kom roku je Muhamed a.s. naučio čitati i pisati?
Edit: Skinite sebi knjigu o životu Muhameda a.s. :http://www.baneprevoz.com/e-knjige/Safi ... /index.php

arzuhal wrote:

Upravo kroz Muhammeda, alejhi-selam, mi imamo vezu sa svim poslanicima, salavatullahi alejhim we selamuh I to na bezbroj načina.
Sam Pejgamber, alejhi-selam, je isticao da on nije ništa bolji od Junusa b. Mete'a, alejhi-selam; da su on i Isa sin Merjemin braća; da Jusuf, alejhi-selam, ljepši od njega, ali da je on simpatičniji ; da je najveće iskušenje među poslanicima imao Ejjub, alejhi-selam; da je on najsličniji Ibrahimu, alejhi-selam...
Muhammeda, alejhi-selam, je utok i stjecište svih kelima, logosa ranijih pejgambera i kroz njega smo sa svima njima. Nema nijednog drugog čovjeka koji je tako povezao sve ranije Allahove poslanike kao što je to učinio Muhammed, alejhi-selam, svojim djelovanjem ili, još bolje i tačnije, kako je to Allah Uzvišeni učinio sa njim.
Naučio nas je da su svi oni braća i da su svi došli sa jednom istinom: nema boga osim Boga! Na arapskom se to kaže: la ilahe illellah , a to su govorili i raniji poslanici, na jeziku naroda iz kojeg su i kojem su bili poslani.
Na taj način je Muhammeda, alejhi-selam, milošću Allahovom, omogućio nama danas da sa radosnim pogledom i rasterećeni osmotrimo cijelu hieropovijest kojom su koračali glasonoše Allahove, ti najbolji ljudi čovječanstva, plejada odabranih.
Ahmmed je nešto od toga istaknuo: svi prijašnji poslanici su bili poslani, ne čovječanstvu, nego određenom narodu. Muhammed, alejhi-selam, nije poslan samo Arapima, nego svim ljudima, svim rasama, svim jezicima.
Mi možemo pričati o zajedničkim osobinama Muhammeda, alejhi-selam, sa drugim poslanicima, alejhimu-selam, o sličnosti/razlici njihovih sudbina, itd. ali meni to nije bila namjera otvarajući ovu temu. Ali možda, opet, i to da se spomene, vremenom
Što se tiče tačnosti datuma - mi to ne znamo na način da je neki pastir, lutajući sa svojim stadom oko Mekke, upao u nekakvu pećinu u kojoj se nalazila arhiva mekkanske općine u kojoj je pronađen, između ostalog, i rodni list Muhammeda sina Abdullahovog sina Abdul-Mutalibovog. Mi to znamo iz predaje o životu Muhammeda, alejhi-selam. No, tamam da se Muhammed, alejhi-selam, i nije rodio na ponedjeljak (a sam je to spominjao), baš tog i tog dana i mjeseca - to za one koji ga vole ne mijenja stvar ni sekunde jer nam je dovoljno to da se on rodio, a da smo mi pripadnici baš njegova ummeta, ma kada i gdje da smo se rodili

Ja sam naveo dvojicu alima, koji su izračunali ili pokušali izračunati datum rođenja Muhammeda a.s.No, čak iako su pogriješili, to ne mijenja činjenicu da se rodio. I kao što arzuhal reče, teško da je CIPS u Mekki , u ta doba funkcionirao, što, opet, ne utiče na postojanje približnih pretpostavki o datumu Poslanikovog rođenja, periodu godine, mjesecu rebiul evvelu, kad jeste posebna prilika da se sjećamo,učimo, drugima prenosimo znanje na poseban način, kroz posebne zajedničke aktivnosti, o posljednjem Božijem Poslaniku. Faktor ummeta u islamu posebno je važan, pa je i obilježavanje rođenja Muhammeda a.s., jedan od faktora jačanja, boljeg razumijevanja,prihvatanja razlika unutar svekolike svjetske muslimanske zajednice.


ljubav_aha, pokušavam razumjeti tvoju intencu pitanjima koja postavljaš.

Ja sam želim da pokušaš razumjeti , iz svega što je arzuhal napisao, da postoje ljudi koji baštine upravo opisanu posebnost posljednjeg Božijeg Poslanika. I njihovu bezrezervnu ljubav prema njemu, njegovom djelu i životnoj misiji.
Daleko sam od istinski, suštinski dobrog čovjeka, ali se trudim....Da zbog mog postupka ili djela, ne poteče niti jedna suza, da ne nastane bilo kakva šteta, za bilo kog čovjeka na ovoj planeti.Nisam siguran da uvijek uspijevam u svojim nastojanjima.No, u njima, mnogo mi pomaže credo moga svjetonazora: " La ilahe ilallah, Muhamedun resulullah...." Za mene to nije tek jedna gramatički prosto-proširena rečenica....Iako se, ponekad, plašim da se upravo tako ponašam...Ali, isto tako znam, da ne postoji niko i ništa na ovom svijetu, zbog čega bih, ovu rečenicu uklonio iz svoga srca....Često je ona, svakodnevno više puta, i na mom jeziku......A trudim se da je što više ima i u mojim djelima.... Znaš, ljubav_aha, Poslanik je inspiracija....da se bude bolji čovjek

bogumil-8 wrote:OK, ja sam negdje čuo rečenicu (svidjela mi se): "Nema glupih pitanja, ima samo glupih odgovora!"
Ma, isprepadan sam ovim koji se lako "vrijeđaju", pa nisam siguran kakvu ću reakciju izazvati. Za tebe sam uočio da si "razumom obdaren".
Radi se o prvoj suri i pitanje: U kom roku je Muhamed a.s. naučio čitati i pisati?
Edit: Skinite sebi knjigu o životu Muhameda a.s. :http://www.baneprevoz.com/e-knjige/Safi ... /index.php

Nije ni meni mrska ta rečenica....A ja ti nisam odveć muhanat, mada se desi da pretjeram u reakciji.

Glede tvog pitanja,a onoliko koliko ja znam, Poslanik Muhammed a.s. nikad nije naučio čitati i pisati... I to je jedna od njegovih posebnosti....Činjenicu da je ostao nepismen do kraja života,Islamski teolozi objašnjavaju faktorom otklanjanja svake sumnje da je znanje crpio iz nekih drugih knjiga, pismenih predaja, ranijih Objava.....Njegova misija bila je da bude hodajući Kur an....Iako je , sve vrijeme, ostale muslimane poticao na opismenjavanje.....Do te mjere je isticao važnost pismenosti muslimana, da je svakog zarobljenika nakon bitke na Bedru, a koji je opismenio deset muslimana i muslimanki, oslobađao zatvoreništva.

.

Zamolio bih vas da na ovoj temi govorite o Muhammedu, alejhi-selam, onako kako to dolikuje nekome ko ga smatra za svog poslanika - na najljepši način.
Prepirke, cinizam, sarkazam, prozivanja - ostavite negdje drugdje.
Moderaciju ću zamoliti da svaki post koji bude off - obriše.
Za mene Muhammed, alejhi-selam, nije nikakva šala, pa ukoliko se tema preokrene u ono što je suprotno uvodnom postu - eto lahkog načina da me se kutarišete sa ovog foruma.

Hvala.

Kruno svega stvorenoga,
Šefatđio srca moga (insaallah)
Ne zaboravi me na danu kada
mi budeš najpotrebniji,
Nikad te nisam vidio,
Al vjerujem u Tebe
svim svojim bićem
Vjerujem da si Ti Od Boga Jedinog poslan.
Allahumme salli ala Muhammed we ali Muhammed!

hvala za postavljenu temu

Ahmmed wrote:Daleko sam od istinski, suštinski dobrog čovjeka, ali se trudim....Da zbog mog postupka ili djela, ne poteče niti jedna suza, da ne nastane bilo kakva šteta, za bilo kog čovjeka na ovoj planeti.Nisam siguran da uvijek uspijevam u svojim nastojanjima.No, u njima, mnogo mi pomaže credo moga svjetonazora: " La ilahe ilallah, Muhamedun resulullah...." Za mene to nije tek jedna gramatički prosto-proširena rečenica....Iako se, ponekad, plašim da se upravo tako ponašam...Ali, isto tako znam, da ne postoji niko i ništa na ovom svijetu, zbog čega bih, ovu rečenicu uklonio iz svoga srca....Često je ona, svakodnevno više puta, i na mom jeziku......A trudim se da je što više ima i u mojim djelima.... Znaš, ljubav_aha, Poslanik je inspiracija....da se bude bolji čovjek

Svaku potpisujem...

Sahan reče kako ga prvo Pejgamber sjeti na skromnost, a lilla - na lijep odnos sa ljudima. I ja se tome pridružujem. I kad god pogledam sebe u pejgamberskom ogledalu - vidim gorku istinu o sebi.

Negdje sam čitao da sve i svako može imati svojstvo mekre, da sve može biti neka zasjeda, zamka ili da svako može postaviti stupicu u koju ćemo upasti...To može biti neko blizak, neko koga smatramo prijateljem...To može biti neko učenje, ideologija, stranka...Pa čak i Uzvišeni Allah kaže za sebe da je On hajrul-makirin - Onaj koji pravi i postavlja najbolje zamke. Pa nam veli: mekeru mekren, we mekerna mekren - oni prave zamke, a Mi njima pravimo zamke!
I gdje je, onda, sigurnost? Ima li čistine bez minskog polja?
Naravno.
We ma erselnake illa rahmeten lil-'alemin! - I Mi smo te poslali samo kao milost svjetovima!
Samo.
Kao milost.
Svjetovima!

Pejgamber, najljepši salavati i najpotpuniji selami neka su na njega, je SAMO i SAMA milost i on NEMA SVOJSTVO MEKRE.

Uz njega - nema nesigurnosti i straha

On je milost Milosnog

Zato mu letim i ne osvrćem se na prigovore

Esselamu alejkum

Odlicna tema:)

Sta je nama Poslanik saws, nas Pejgamber?
Pokazao nam je kako se bori, kako se voli, kako biti vjeran, istrajan, dosljedan, pravedan, kako biti velikodusan i plemenit, ljubazan, nasmijan... Pokazao je i svoju ljudsku stranu, pa je znao biti tuzan, razocaran, nestrpljiv, umoran, bolestan, znao je i pogrijesiti oko nekih ovozemaljskih stvari, pa nam se time priblizio na nekoj ljudskoj razini. Ali se znao i izviniti, priznati gresku, traziti oprosta, iskreno se pokajati...

Volio je covjeka, nastojao je shvatiti covjeka. Takav nije bio po svojoj volji, vec po volji Gospodara svjetova. Zato je on Milost svjetovima, Pecat vjerovjesnika, neprekidna inspiracija, i ono sto spaja srca muslimana u svim vremenima i prostorima... Volimo te Allahov Miljenice...

Neka je salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu i sve one koji ih slijede do Sudnjeg dana. Ja Rabbena podari nam sefaat Muhammeda saws...amin


http://www.youtube.com/watch?v=Y4JskCo1JKQ

Evo šta je rekao jedan od vrsnih poznavalaca Pejgambera alejhi selatu we sselam!:

''Vjerovijisnik je bio poput liječnika putujućeg s lijekovima svojim, koji je pripremio pomaze svoje i zagrijao pomagala svoja. Koristi ih gdje god se javi potreba za liječenjem srca slijepih, ušiju gluhih i jezika nijemih. Lijekovima svojim otklanja mrlje nemara i mjesta smetenosti.''

Allahumme salli ala Muhammed we ali Muhammed

arzuhal wrote:

Ahmmed wrote:Daleko sam od istinski, suštinski dobrog čovjeka, ali se trudim....Da zbog mog postupka ili djela, ne poteče niti jedna suza, da ne nastane bilo kakva šteta, za bilo kog čovjeka na ovoj planeti.Nisam siguran da uvijek uspijevam u svojim nastojanjima.No, u njima, mnogo mi pomaže credo moga svjetonazora: " La ilahe ilallah, Muhamedun resulullah...." Za mene to nije tek jedna gramatički prosto-proširena rečenica....Iako se, ponekad, plašim da se upravo tako ponašam...Ali, isto tako znam, da ne postoji niko i ništa na ovom svijetu, zbog čega bih, ovu rečenicu uklonio iz svoga srca....Često je ona, svakodnevno više puta, i na mom jeziku......A trudim se da je što više ima i u mojim djelima.... Znaš, ljubav_aha, Poslanik je inspiracija....da se bude bolji čovjek

Svaku potpisujem...

Sahan reče kako ga prvo Pejgamber sjeti na skromnost, a lilla - na lijep odnos sa ljudima. I ja se tome pridružujem. I kad god pogledam sebe u pejgamberskom ogledalu - vidim gorku istinu o sebi.

Negdje sam čitao da sve i svako može imati svojstvo mekre, da sve može biti neka zasjeda, zamka ili da svako može postaviti stupicu u koju ćemo upasti...To može biti neko blizak, neko koga smatramo prijateljem...To može biti neko učenje, ideologija, stranka...Pa čak i Uzvišeni Allah kaže za sebe da je On hajrul-makirin - Onaj koji pravi i postavlja najbolje zamke. Pa nam veli: mekeru mekren, we mekerna mekren - oni prave zamke, a Mi njima pravimo zamke!
I gdje je, onda, sigurnost? Ima li čistine bez minskog polja?
Naravno.
We ma erselnake illa rahmeten lil-'alemin! - I Mi smo te poslali samo kao milost svjetovima!
Samo.
Kao milost.
Svjetovima!

Pejgamber, najljepši salavati i najpotpuniji selami neka su na njega, je SAMO i SAMA milost i on NEMA SVOJSTVO MEKRE.

Uz njega - nema nesigurnosti i straha

On je milost Milosnog

Zato mu letim i ne osvrćem se na prigovore

I da, ako Bog da, napojen budeš na vrelu Havda

svaka zlatna ....

arzuhal wrote:

Ahmmed je nešto od toga istaknuo: svi prijašnji poslanici su bili poslani, ne čovječanstvu, nego određenom narodu. Muhammed, alejhi-selam, nije poslan samo Arapima, nego svim ljudima, svim rasama, svim jezicima.
Mi možemo pričati o zajedničkim osobinama Muhammeda, alejhi-selam, sa drugim poslanicima, alejhimu-selam, o sličnosti/razlici njihovih sudbina, itd. ali meni to nije bila namjera otvarajući ovu temu. Ali možda, opet, i to da se spomene, vremenom

sto je uzrok tome,da li postoji objasnjenje hvala

lilla wrote:Izvinite na udaljavanju od teme

O kakvom udaljavanju pričaš

Muhammed a.s kao djete i mladić
Muhammed a.s. je rođen u Mekki 570.godine.  Još kao djete posebno se isticao plemenitošću i vedrinom. Tako da su svi uživali u kontaktu s njim. 
Živio je u pustinji, skromno, čuvajući ovce. Treba sebi danas zamisliti život u pustinji, na pedesetak stepeni celzijusa, bez  hlada i dovoljno vode. Te okolnosti su  Poslaniku s.a.w.s  pomogle da stekne vrlo važne navike i osobine, da se nauči saburu, skromnosti, jednostavnom životu, bez pretjerivanja. Zato je poslije kao Poslanik  bio sasvim običan, ni po čemu se u svom vanjskom izgledu nije izdvajao od drugih. Tako se bilježi jedna  predaja u kojoj se navodi da je jedan beduin došo  u grupu muslimana i kada ih je sve prešao okom pitao: „Gdje je Poslanik“? Pa su mu ashabi pokazali rukom na Resula. Dakle Poslanik a.s. se ni po čemu se nije izdvajao od svog naroda. Ličio je na taj narod a jedne prilike je rekao:
„Kod mene je omiljen i uvažen svako od vas ko je bliži narodu i koji je uz narod kad mu je teško“.
Nije nosio krunu, ni raskošnu odjeću po kojoj bi se raspoznavao. Kad je trebalo graditi džamiju Poslanik s.a.w.s je prvi zasukao rukave, kad je trebalo kopati Hendek, Resul je bio u jami.
Allahova je mudrost da bude nepismen, da ne zna ni čitati ni pisati, kako mu se poslije ne bi moglo predbaciti da je on napisao Kur'an ili da je znanje preuzeo iz kršćanskih ili židovskih knjiga.
Allahov Poslanik s.a.w.s je odrastao kao siroče. Teškoće kroz koje je prošao imale su svoju mudrost. Trebale su da ga pripreme da povede čovječanstvo te da spozna pravu suštinu i smisao života. Majka mu je umrla kad je imao šest godina a babo dva mjeseca prije njegovog rođenja.  Tako nikad nije imao priliku da zagrli svog babu, osjeti njegovu blagost, topli zagrljaj i kaže „babo“. I pored toga najbolji  Odgajatelj ga učinio blagim i osjećajnim pa je često svojim ashabima a posebno omladini govorio da im je on poput oca. Enes ibni Malik je rekao: „Nisam vidio nikog milostivijeg prema djeci od Allahovog Poslanika, s.a.w.s“.

ljubav_aha wrote:

arzuhal wrote:

Ahmmed je nešto od toga istaknuo: svi prijašnji poslanici su bili poslani, ne čovječanstvu, nego određenom narodu. Muhammed, alejhi-selam, nije poslan samo Arapima, nego svim ljudima, svim rasama, svim jezicima.
Mi možemo pričati o zajedničkim osobinama Muhammeda, alejhi-selam, sa drugim poslanicima, alejhimu-selam, o sličnosti/razlici njihovih sudbina, itd. ali meni to nije bila namjera otvarajući ovu temu. Ali možda, opet, i to da se spomene, vremenom

sto je uzrok tome,da li postoji objasnjenje hvala

Ima dosta objašnjena jer se radi o povijesnom razvoju i civilizacijskim i kulturološkim nivoima određenih naroda koja nisu djelili svi narodi odjednom, u isto vrijeme i na istom prostoru. A Allah je, iz milosti Svoje, svakom slao, uz poslanika, i šerijat/zakone/propise kako bi se otrgli od devijacija u koje su sebe doveli (pa je tako jedan narod prednjačio u svim oblicima trgovačkih varanja, drugi u homoseksualizmu, treći su bili silnici koji su gradili i klesali razne nastambe u kamenu, videći sebe velikim, moćnim i pozvanim da ugnjetavaju druge narode, itd.)
Postojale su tako raznolike barijere između naroda - vremenske, prostorne, civilizacijske, kulturološke, jezičke...I zato su poslanici dolazili određenim narodima.
Zato su poslanici dolazili samo određenim narodima, sa određenim šerijatom (ali uvijek istom vjerom - u Jednog Boga osim kojeg drugog nema), kao sa određenim receptom za određenog bolesnika.
Obzirom na globalizacijske tokove koji su već ranije doveli do približavanja različitih naroda (na svakakve načine, pa i osvajanjima i ratovima) - pogotovo kada pogledamo današnju globalnu sliku svijeta - vidimo čovječanstvo koje je tehnološki nevjerovatno uznapredovalo, ali i uvelo one društvene devijacije, koje su bile karakteristične za pojedine narode, na globalni nivo. Tako danas imamo globalna trgovačka varanja, globalno silništvo i samjeravanje svijeta i svih drugih (naroda) po svojoj slici i želji, globalno prihvatanje homoseksualizma kao društvene vrijednosti, itd. Dakle, čovječanstvo (na više kao određeni narod nego baš čovječanstvo koje zajedno dijeli to što ima) je uznapredovalo samo znanstveno-tehnološki, ali duhovno je ostalo isto kao prije, osim što je svoju pohlepu i strast zamaskiralo raznim ideologijama, kvazidemokratijama, univerzalnim liberalizmom, pričama o slobodi, borbi za ljudska prava, itd...(dođe neko pa ti razori državu i društvo iz silne želje da ti donese demokratiju i slobodu ili te brani i štiti cijeli svijet kroz UN, kao što su štitili Srebrenicu, Žepu, itd.)
Zato je poslan posljednji glasnik Allahov, Muhammed, alejhi-selam, kao donosilac šerijata, ne za određeni narod, nego za cijelo čovječanstvo - ukoliko to čovječanstvo želi da uspije.
I to sve Allahovom voljom.
Ovo ti sad malo odgovorih da ne budem nekulturan. Neću se više osvrtat na stvari koje nisu u skladu sa uvodnim postom.
Hvala.

lijepa tema i lijep uvodni post
Nekako imam osjećaj da mi pero nije baš vrlo i da ću nespretno ispisati slijedeće redove iz straha da u nečemu ne pogriješim, ne oskrnavim misli koje bih pretočila preko tastature
Poslanik s.a.w.s. jednom rječju - uzor

Model ponašanja za sve nas, pa i nemuslimane, upravo zbog njegovog ophođenja prema nemuslimanima

Da bismo istinski zavoljeli Muhameda s.a.w.s trebamo što više znati o njemu, čitati, iščitavati, proučavati
a na ovakav način možemo smo imati obogaćeniju riznicu toga znanja i saznanja, da te Allah dž.š. nagradi @arzulaše Amin!

kada i dan danas, nakon 12 godina, gorko a i često zaplačem zbog gubitka roditelja, koji mi je bio potpora i oslonac u životu, ko je vjerovao i nikad sumnjao u moje sposobnosti i podržavao me i bodrio da nikad ne posustanem, često izgovarajući riječi da ženskom čeljade treba edukaciju i da se samo kao takvo može valjano nositi sa svim nedaćama koje ga mogu snaći

sjetim se da sam pročitala da je poslanik s.a.w.s. odlazio na majčin mezar i gorko plakao, te da je dozvoljeno ispoljiti tugu na takav način i bude mi nekako lakše

Volim čuti o Poslaniku s.a.w.s. već čuveno, jer svaki put to samo produbi i ukleše sjećanje i vrijedno znanje o najdražem biću na planeti
i ne mogu da mi ne izmame melodije Daha ljubavi uvijek i iznova suzicu svojim ilahijama, istkanim nitima ljubavi prema Gospodaru i Poslaniku

arzuhal wrote: Ima dosta objašnjena jer se radi o povijesnom razvoju i civilizacijskim i kulturološkim nivoima određenih naroda koja nisu djelili svi narodi odjednom, u isto vrijeme i na istom prostoru. A Allah je, iz milosti Svoje, svakom slao, uz poslanika, i šerijat/zakone/propise kako bi se otrgli od devijacija u koje su sebe doveli (pa je tako jedan narod prednjačio u svim oblicima trgovačkih varanja, drugi u homoseksualizmu, treći su bili silnici koji su gradili i klesali razne nastambe u kamenu, videći sebe velikim, moćnim i pozvanim da ugnjetavaju druge narode, itd.)
Postojale su tako raznolike barijere između naroda - vremenske, prostorne, civilizacijske, kulturološke, jezičke...I zato su poslanici dolazili određenim narodima.
Zato su poslanici dolazili samo određenim narodima, sa određenim šerijatom (ali uvijek istom vjerom - u Jednog Boga osim kojeg drugog nema), kao sa određenim receptom za određenog bolesnika.
Obzirom na globalizacijske tokove koji su već ranije doveli do približavanja različitih naroda (na svakakve načine, pa i osvajanjima i ratovima) - pogotovo kada pogledamo današnju globalnu sliku svijeta - vidimo čovječanstvo koje je tehnološki nevjerovatno uznapredovalo, ali i uvelo one društvene devijacije, koje su bile karakteristične za pojedine narode, na globalni nivo. Tako danas imamo globalna trgovačka varanja, globalno silništvo i samjeravanje svijeta i svih drugih (naroda) po svojoj slici i želji, globalno prihvatanje homoseksualizma kao društvene vrijednosti, itd. Dakle, čovječanstvo (na više kao određeni narod nego baš čovječanstvo koje zajedno dijeli to što ima) je uznapredovalo samo znanstveno-tehnološki, ali duhovno je ostalo isto kao prije, osim što je svoju pohlepu i strast zamaskiralo raznim ideologijama, kvazidemokratijama, univerzalnim liberalizmom, pričama o slobodi, borbi za ljudska prava, itd...(dođe neko pa ti razori državu i društvo iz silne želje da ti donese demokratiju i slobodu ili te brani i štiti cijeli svijet kroz UN, kao što su štitili Srebrenicu, Žepu, itd.)
Zato je poslan posljednji glasnik Allahov, Muhammed, alejhi-selam, kao donosilac šerijata, ne za određeni narod, nego za cijelo čovječanstvo - ukoliko to čovječanstvo želi da uspije.
I to sve Allahovom voljom.
Ovo ti sad malo odgovorih da ne budem nekulturan. Neću se više osvrtat na stvari koje nisu u skladu sa uvodnim postom.
Hvala.

arzulah,hvala

ocevidno je ljudska svijest reaguje isto ili slicno,bez obzira ne vrijeme i lokacije tokom objava,hvala

Drage moje i dragi moji, neka vam je svima selam, od srca srcima.

Danas sam, u jednoj emisiji prikazanoj na jednoj od mnogobrojnih televizija u BiH, čula slijedeće stihove, izvedene u tradicionalnoj formi izvorne narodne muzike (čitaj: saz plus violina ) , koji kazivaše ovak':

„Pjesma nam je valjala u ratu,
k'o u nuždi brat rođenom bratu!“

Pa me to opet dalje podsjetilo na more drugih stvari.... Kilometarska pješačenja, uzbrdo i kroz šume, do mekteba, u rana jutra dok na istoku zora rudi....Usput, naleti se i na kakvo pašče koje zastane i začuđeno vas pogleda, kao da pita: Kud' ćete djeco 'vako rano, dina vam?. A vi, još putem, uvježbavate glas...Valja pred mualimom zadnje probe izvršiti... Program još jednom ponoviti... Iduće hefte, Mevlud je... Doći će žena, ljudi, da nas dječurliju gledaju...

Tog dana, curice, bijelim će maramama glave pokriti. Za sve nas, biće to poseban dan...Samo, samo nam Bože daj, da tog jutra ne bude gruhalo, da bude mirno, jer inače....Inače nama koji smo izdaleka roditelji neće dati da dođemo, da čuj, rizikujete radi nakog Mevluda...

Ali, kad se čistim srcem poželi, 'nako, dječije, iz najskrovitijih dubina nepatvorene želje i nade, Dragi Allah puteve otvori...

I zaučih tako, i ja, toga dana, zvonkim glasom, u prizemnoj izbi starog nam mekteba:

Hej jablane, dušo moja,
ne vidje li ti Ahmeda?
Sada dođe, ovd'a prođe,
deder pitaj ove česme...

Prolamali su, toga dana, tanki dječiji glasići snagom svojom, što zrak, što srca odraslih...

Moje srce tužno je,
što neimade sreće te,
da druguje uz tebe,
Ahmede, Muhammede.

Kao naj kad zaplače,
moje oči zarose,
željne tvoje blizine,
Ahmede, Muhammede.

Aškom srce mi gori,
željno tebe da vidi,
naš dragi Pejgambere,
Ahmede, Muhammede.

Mojoj duši mehlem je,
kad salavat donese,
kad ti ime spomene,
Ahmede, Muhammede.


Prošle su godine i sad neka druga djeca salavate na Pejgambera našeg dragog donose.

A ja? Ja i dalje, tražim u sebi onaj dječiji glasić, njegovu snagu....Prizivam ono što ne vidim, ali za što osjećam da postoji....Kad u dubokoj noći, osjetim, da srcem krpu u ruke moram uzeti i milošću Njegovom, makar malo dunjalučke prašine sa sebe obrisati, da bi moglo srce miris ruže osjetiti, u časovima kad se noć utiša, obris svjetlosti u srcu zaigra, a glas prozbori:

Šta se s mojom dušom zbiva,
ni ja ne razumijem,
kao da će da poleti,
svome Rabbu u susret.

Srce kuca Allah, Allah
al‘ to niko ne čuje,
dok se sjetno smiješim, zborim,
ja sa Rabbom drugujem.

U noći dok svud’ je tama,
moje srce budno je,
tad iz oka suza kane,
svog Allaha željno je.

Duša sama dovu čini,
riječi nisu potrebne,
počasti me Gospodaru,
svjetlom Tvoje blizine.

Pejgambere, naš voljeni,
svjetlo oba svijeta,
hvala Rabbu što pokaza,
kako da te volim ja.

Sačuvaj mi Milostivi,
izvor što mi dade Ti,
ne postoje riječi prave,
hvale Tebi dostojni.

@ruža i @Zinka, hvala vam objema na ovim postovim, Allah vam svako dobro dao i olakšao

Evo koji stih iz mevluda hafiza Saliha Gaševića, kojeg je napisao 1878, na molbu Kolašinskih prvaka :" Moliše me kolašinski prviši, nama mevlud bosanski napiši "


..................................
Iz dzenneta tri hurije dođoše,
Muhammeda svakojako hvališe.

-Blago tebi sretna majko!-zboriše,
a pohvalom mog sina spominjaše.

-Nikad nije majka vakog rodila,
blago tebi što si njega nosila!-

A kad dođe vakat da se porodim,
ono dobro što će doći da vidim,

bješe žeđa meni došla do duše,
jedan bardak šerbeta mi dadoše,

studenije od snijega i bjelje,
slađe bješe od šerbeta i ljepše.

I to šerbe što dadoše kad popih,
cijela se ja u nuru utopih.

Utopih se ja u nuru svakako,
a za sebe ja neznadoh nikako.

Prihvati me jedna ptica bijela,
opet meni dođe snaga cijela.

(Ovdje treba ustati na noge)

I rodi se car od dina onaj čas,
a u nuru utopi se svijet vas.

Vi salavat donesite na njega,
steći ćete nimet-dzennet kod Boga.

Dobro li je salavate donosit
i suzama svoje oči orosit.

Koji želi da mu vatra ne udi,
neka srce salavatom probudi.

Essalatu vesselamu alejke,ja Resulallah!

Sve stvoreno učini se veselo,
briga ode,život dođe nanovo.

Na svijetu progovori stvar svaka,
Devletliji svašto reče:"Merhaba"!

Merhaba ti ,car veliki merhaba!
Merhaba ti,znanja izvor,merhaba.

Merhaba,ej,svako moli od tebe!
Merhaba,ej, Božja milost na tebe!

Merhaba,ej,živu život,merhaba!
Merhaba,ej,muki last si,merhaba!

Za griješnike,mučenike ummeta,
moliš,tražiš Božijega rahmeta.

Na svijetu ti si rahmet,merhaba,
za griješnike ti se moliš,merhaba!

Ti si svijetlosvom ummetu veliko,
i u muci mnogome si pomogo.

Mučenome pomagalac vazda si
i dragoga sačuvati rada si.

Na srčanu ranu svaku vidiš ti,
na svijetu što god ima car si ti.

Koji traži da ga vatra ne gori,
neka srce salavatom napuni!

Essalatu vesselamu alejke,ja Resulallah!

lijepo je citati nacine na koje muslimani dozivljavaju svog poslanika..
posebno me se dojmilo kako je @ruzmarina pronasla vlastitu, osobnu, intimnu vezu sa njim preko zajednickog dogadjaja kojeg su iskusili - gubitka roditelja.

sve dok nisam pocela razmisljati o muhammedu, a.s., na slican nacin, bio mi je neko dalek - ne u smislu osjecaja, divljenja i postovanja, nego u smislu subjektivnog dozivljaja.
evo sta mislim pod tim - naime, vecina nas smo, pa tako i ja, citali, slusali o poslaniku, njegovoj siri, sunnetu, hadisima.. ali na tako objektivan nacin, da sam ja tesko pronalazila licnu konekciju sa njim, nego sam ga posmatrala kao nedodirljivog, precistog..nespoznatljivog..

ono sto mi je pomoglo da ga dozivim kao osobu od ruha, krvi i mesa jeste bio moj pokusaj da se uzivim u ono sto je on osjecao u kojem trenutku, kako je izgledao, sta ga je veselilo, sta ga je rastuzivalo, sta mu je unosilo bojazan u srce..

tada sam shvatila da koristenje njegovog licnog imena naspram rijeci poslanik unosi novu dozu moga sazivljavanja sa njim. kada kazem Muhammed, onda mi je on u svijesti konkretniji kao covjek koji je hodao sokacima, prijatelj koji je grlio svoje ashabe, suprug koji se smijao sa svojim suprugama, otac koji je milovao svoju djecicu..

koliko mu je samo trebalo snage da dostavi Boziju objavu, koliko je osjecao svaki ajet koji bi mu se objavljivao, pa ashabi kazu da bi deva ispod njega klecala od tezine silaska objave..
kako se je osjecao dok je sam u tisini pecine hira zacuo glas dzibrila? kako je se osjecao kada mu je preselila mila hanuma i dragi amidza, djeca? je li bio usamljen? kako mu je mubarek lice izgledalo kada je govorio svojim drugovima, a kako kada je ljubio hazreti fatimu? koliko su mu noge bile prasnjave od mekkanskog pijeska dok je obilazio – covjeka po covjeka, pleme po pleme i pozivao ih, molio ih da se uhvate za uze spasa?
i svoju ulogu, uprkos svih tih poteskoca nije htio ostaviti ni pod cijenu da mu daju sunce u desnu a mjesec u lijevu ruku
sve to pokusavam predociti sebi u mislima kako bih ga zadrzala sto blize sebi, uzivala u njegovom drustvu i svakom pokretu lica i ruku..

tako je savrsen, a kako i ne bi bio kad ga je odgojio i brinuo se za njega direktno Onaj Koji ga je stvorio kao mislost svjetovima:
zar nisi siroce bio, pa ti je On utociste pruzio,
i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na pravi put uputio,
i siromah si bio, pa te je imucnim ucinio?

dok sam bila dijete, nisam shvatala mevlud. bio je to skup starijih ljudi koji sahat vremena gledaju preda se i ponekad uzdahnu. danas – pa ima li ista ljepse od mevluda ? mozda bas zbog one moje potrebe da o muhammedu, a.s., razmisljam kao o tu-prisutnom insanu i svim osjecajima koji nas vezu za njega. A vrhunac mevluda je, za mene, ustajanje na noge! Pa kao da je on tu, kao da je dosao medju nas, ulazi kroz dzamijska vrata, a mi iz ljubavi, pocasti, ponosa, zelje, ustajemo pred njim!

Izvinjavam se na predugom postu ,
za kraj cu samo postaviti ilahiju cije me znacenje odusevljava. Radnja ide otprilike ovako – otvorise se dzennetska vrata pred muhammedom i bi mu receno - udji, muhammede, a on odgovara - ne mogu ja uci u dzennet dok moj ummet ne udje
pa mu donesose sofru, pa zemzem, pa sirat - ne, on nista nece dok i njegov ummet to ne dobije.
sretnici