Evo koji stih iz mevluda hafiza Saliha Gaševića, kojeg je napisao 1878, na molbu Kolašinskih prvaka :" Moliše me kolašinski prviši, nama mevlud bosanski napiši "
..................................
Iz dzenneta tri hurije dođoše,
Muhammeda svakojako hvališe.
-Blago tebi sretna majko!-zboriše,
a pohvalom mog sina spominjaše.
-Nikad nije majka vakog rodila,
blago tebi što si njega nosila!-
A kad dođe vakat da se porodim,
ono dobro što će doći da vidim,
bješe žeđa meni došla do duše,
jedan bardak šerbeta mi dadoše,
studenije od snijega i bjelje,
slađe bješe od šerbeta i ljepše.
I to šerbe što dadoše kad popih,
cijela se ja u nuru utopih.
Utopih se ja u nuru svakako,
a za sebe ja neznadoh nikako.
Prihvati me jedna ptica bijela,
opet meni dođe snaga cijela.
(Ovdje treba ustati na noge)
I rodi se car od dina onaj čas,
a u nuru utopi se svijet vas.
Vi salavat donesite na njega,
steći ćete nimet-dzennet kod Boga.
Dobro li je salavate donosit
i suzama svoje oči orosit.
Koji želi da mu vatra ne udi,
neka srce salavatom probudi.
Essalatu vesselamu alejke,ja Resulallah!
Sve stvoreno učini se veselo,
briga ode,život dođe nanovo.
Na svijetu progovori stvar svaka,
Devletliji svašto reče:"Merhaba"!
Merhaba ti ,car veliki merhaba!
Merhaba ti,znanja izvor,merhaba.
Merhaba,ej,svako moli od tebe!
Merhaba,ej, Božja milost na tebe!
Merhaba,ej,živu život,merhaba!
Merhaba,ej,muki last si,merhaba!
Za griješnike,mučenike ummeta,
moliš,tražiš Božijega rahmeta.
Na svijetu ti si rahmet,merhaba,
za griješnike ti se moliš,merhaba!
Ti si svijetlosvom ummetu veliko,
i u muci mnogome si pomogo.
Mučenome pomagalac vazda si
i dragoga sačuvati rada si.
Na srčanu ranu svaku vidiš ti,
na svijetu što god ima car si ti.
Koji traži da ga vatra ne gori,
neka srce salavatom napuni!
Essalatu vesselamu alejke,ja Resulallah!