jovanbl wrote:Tema je naslovljena kao nacionalno mjeani brak, da bi izbjegao komentare tipa svi su brakovi mjesani ( muskarac i zena )
Sasvim sam siguran( nisam pregledavao istoriju foruma) da je ovakva ili slicna tema bila cesto na foru.
Pitanje je zasto sam je sad postavio ??
Zato sto mozemo mi govoriti o kosmopolitzmu koli god hocemo, biti jaki na rijecima i idealima, znati kako je ispravno, ali kad udjemo u vlastitu intimu, u intimu nasih porodica, pitaje koliko je nacionalno mjesani brak prihvatljiv dobija na znacaju upravo u konotaciji sa pitanjem kosmopolitizma o kojem vecina pametnih nemq problema da govori i prihvata ga kao ideal.
Zapitajte se koliko bi Vama ili vasim ocevima , majkama, i ostaloj rodbini bilo prihvatljivo ako ste bosnjak/inja da imate muza/zenui ili zeta/snahu srbina i obratno.
Kako bi vam reagovali otac, mater brat sestra, kakobi ste vi odreagovali na njihovu reakciju.
Ajmo dati iskrene odgovore na ova pitanja, pa da vidimo gdje stojimo realno.
Evo pocecu od sebe, mojim roditeljima ne bi bilo nimalo svejedno (jer su puni predrasuda, sto zbog sebe al najvise zbog sredine u kojoj zive, zbnate ono sta ce reci rodjaci, komsije i tako to ), , ali ja to ne j.emeb dva posto, i u toj situaciji uopste ne bih imao dilemu.
Ko god napise da je to bezveze pitanje za normalne ljude i intelektualce i sta ti ja znam, da se npr to redovno desava u nekom gradu i da to nije problem , odmah mu kazem da govori gluposti, jer znam dosta takvih primejra gdje su ljudi inace normalni, intelektulaci, po opredjeljenju kosmoplolitski nastrojenii otvoreni za takve veze, ali imaju problem sredine u kojoj zive a ponajvise roditelja i inih rodjaka, i znam takve primjere i u banjaluci i u sarajevu.
Pozdrav Jovane
Hvala ti sto si pokrenuo ovu temu, maloprije sam polemisala s nekim upravo o ovakvim brakovima i iznervirala sam se kako ljudi mogu biti toliko da ne kazem primitivni po pitanju mijesanih brakova. Necu pisati to sto sam cula da ne bi licilo na trac, ali cu pisati svoje misljenje.
Ja nikada nisam imala nista protiv bilo koje vjere ili nacije, dijelim ljude na dobre i lose, sve dobre volim, a lose izbjegavam. Kad bih imala priliku da se udam za Hrvata ili Srbina, a koji je iznad svega zlatan momak, dobre duse i srca, koji bi me volio i koji bi mi bezuslovno poklanjao svoju ljubav, sutra bih to uradila. Moja uza porodica ne bi imala nista protiv, nekoliko puta smo razgovarali o tome, objasnila sam im moje stavove, a njima je moja sreca najvaznija, nebitno da li ce da me usreci Bosanac, Srbin ili Hrvat. Ali zato, moja sira porodica bi vjerovatno imala prigovore i negativne komentare koje ja ne uvazavam jer su besmisleni. Jedina stvar koja mi nije jasna kod naseg naroda je ovo: Uda se cura za Francuza, Engleza, Norvezanina, Amerikanca, nebitno i on bude pravoslavac ili katolik, a cura muslimanka(moze biti o obrnuto, cura katolkinja, a momak musliman, Arap, Tunizanin, Egipcanin, Marokanac) i tu nema nikakvih problema, sve je to ok, nema predrasuda, nema nikakvih negativnih komentara, a uda se Bosanka za Srbina ili Bosanac ozeni Hrvaticu, odmah se pojave primitivni komentari koji nisu za forum pa ih necu ni pisati. Pa sta ima veze je li covjek rodjen u Engleskoj ili u Hrvatskoj ili je li iz Francuske ili Srbije, pa uvijek ce se bolje slagati (ja mislim) ako si s istog podneblja bez obzira na vjersku opredijeljenost.
Ja imam svoju glavu, svoj mozak i stavove, vazno mi je da me uza porodica podrzava, a sve ostalo je nebitno. Njima je stalo do moje srece i postovat ce i voljeti onoga ko me usreci bez obzira na njegovu naciju i religiju. Ako cemo posteno, postoje Skoti koji se zene Engleskinjama, Englezi koji se zene Irkinjama, a dobro znamo da su i kod njih odranije bili zategnuti odnosi (skoro kao kod nas zbog bliske proslosti), pa opet nema predrasuda niti bilo kakvih problema, zive normalno, vjencavaju se, niko im nista ne osporava, nego je kod nas narod pomalo skeptican, a ponegdje i primitivan. BItno mu je sta ce reci komsija, a nije mu bitno hoce li mu dijete biti sretno. Uostalom, mijesani brakovi su interesantni( znam iz iskustva), kako ne bi bili kad ima praznika na pretek, Bajrami, Bozici, Uskrsi, Ramazani, pa sva ta okupljanja i sirenje tih obicaja, sve je to fantasticno, jos ako se nadju dvije srodne duse koje ce usreciti jedna drugu. Zato, ko se voli i ko se zeli vjencati neka se ne obazire na okolinu, ne treba gledati na to sta ljudi misle, jer misle jako malo, pricaju o necemu dok se ne pojavi nesto novo o cemu mogu raspravljati, a kad je lubav prava ne postoji apsolutno nista sto je moze srusiti, nikakve nacije, vjere, rase ili bilo sta drugo. Sreca je najvaznija, a sve ostalo dolazi samo po sebi.
kod mene je komplet sira familija "izmjesana", vrlo se cesto znam zajebavat da jedino Roma i Zidova nemamo 
koja idila....'' svaki cigo svog konja fali'' 