Bosanac sa dna kace wrote:šćio sam
šćio si
šćio je
šćela je
šćeli smo
šćeli ste
šćeli su
šćele su
šćereka, ušćaklo me...mi i dan danas kažemo....

al slabo ko kaže kliješća, šćap i sl.
kažu da se u Sarajevu nekad govorila šćakavština...
Evo vidiš šta čovjek kaže za bosansku ikavicu. E sad ja fantaziram kako bi bilo dobro kad bi neko imao sličan pregled karakteristika i za tu istočnobosansku šćakavicu..
BOSANSKA IKAVICA
--------------------------------------------------------------------------------
Evo vam i jednog bosanskog scakavskog ikavca. Vidim da nas spominjete, pa da vam javim da nismo izumrli. Ima nas jos u juznom bosanskom Podinarju, a Bog je kadar hoce li nas jos zadugo biti.
Onako u osnovnom da vam kazem par osnovnih svojstava naseg dijalekta, onako iz prve ruke.
1. Ikavica
Kad nema svoj oblik posudjuje u starijem govoru iz ekavice: ovde, onde, nemacka...
U novijem govoru iz ijekavice: njemacka, primjer...
2. Scakavica
Uvijek prisutna: klisca, scap, scapici, scipati...
3. Gubljenje vokala A u dativu i lokativu mnozine zenskog i (ponekad) muskog roda:
rukam', zenam', u kucam'... o mushkim', o jablanovim'...
4. Istrumental uvijek ide uz S, koje varira od S, Z do SH, samo ako je ispred sh,zh,s,z onda SA:
s ljud'ma, z dicom, sh njim... ali: sa zhenam'
Ali ocuvano je i SU:
su dvi ruke...
4. Rjecca potvrde: JA!, umjesto knjizevne DA!.
5. Nepostojanje odricne rjecce NE! Negacija se uvijek izrazava negacijom glavnog glagola kojeg nosi pitanje:
Imas li para? >>> Nemam!
Jesi li vidio mog rodjaka kojeg sam ti pokaz'o? >>>Nisam!
6. Nepostojanje 'dakanja':
Zelim znati, hocu ti nesto reci, imam ti svasta pricat...
Oblici: zelim da znam, hocu da ti kazem... se nikad ne upotrebljavaju.
7. Pitanje se uvijek postavlja inverzijom glagola, nikad uz pomoc DA LI:
Imas li para?
Znas li ti koliko sam ja radio?
8. Cest lijezon, stapanje imenica s prilozima, prijedlozima, veznicima:
I^u^mene u^kuci ko^i^u^cilom selu se pricalo ikavski.
Pri lijezonu dolazi do pomjeranja naglaska naprijed, pri tom naglaseni slog imenice ostaje nenaglasen.
9. Nepostojanje imperfekta.
10. Aorist je isti za sva tri lica jednine:
ja iskopa, ti iskopa, on iskopa... ja crcce, ti crcce, on crcce...
11. Gubljenje glasa H na kraju pridjeva:
lipi' zena, dobri' ljudi, krshni' momaka...
12. Gubljenje glasa H na kraju lijezona:
na^vr' brda...
12. Gubljenje glasa H u imenicama kod krscanskog stanovnistva:
'aljine, 'ocu, 'ajmo...
13. Ocuvanje glasa H kod muslimanskog stanovnistva:
lahko, polahko, kahva, mahana... ali: marama umjesto mahrama
14. Pretvaranje glasa H u V ili J kod krscanskog stanovnistva:
uvo, duvan, snaja, lija (kod muslimana: liha; knjiz: lijeha), promaja...
15. U govoru muslimanskog, katolickog i pravoslavnog zivlja nema razlicitih gramatickih pravila. Razlike su jedino u pod 12., 13, i 14. pobrojanim leksickim odstupanjima, pri cemu pravoslavci koriste istu odstupajucu leksiku kao katolici. Postoji samo jedna meni poznata rijec koja je posve drukcija kod krscana i muslimana. Katolici i pravoslavci kazu KRUV a muslimani HLIB. Jos jedna rijec je razlicita ali ona se koristi i od strane jednih i drugih. Krscani za sebe koriste rijec POKOJNI/A ali i muslimani kad govore o krcsaninu, za sebe muslimani koriste rijec RAHMETLI kao i krscani kad govore o muslimanu.
Uz ovo muslimani koriste rijec GREBLJE umjesto krscanskog GROBLJE, pa se u nekim toponimima i odrzalo GREBLJE iako se radi o krscanskim grobljima.
16. Ocuvani stari oblici van knjizevnog jezika:
venda - osim ako, liho i tako - parno i neparno, vavik (pored: uvik), vas (ali: svakog)...
17. Turcizmi ucestali (kod sviju)