Moderators: _BataZiv_0809, anex
. 
Pa ne moras daleko. Ako su jos ostale pokoje stare zene....u Bronzanom Majdanu....to ti je blize neg' Turska. A ako produljis istim putem...jos njesto malo kilometara...znadem 100% da's se snacci.Orbini wrote:Moji rahmetli dedo i nana su imali primjese ikavicei scakvice, kao i vecina drugih muslimana. Dan danas mi zna izletiti "lipo", a u osnovnoj skoli sam znao biti ismijan i opomenut od strane uciteljice zbog par izraza ikavsog ili scakavskog. Govorim o Banjaluci. Jasno je da je prije 100 god ikavica i scakavica bila daleko vise u upotrebi u banjaluckom i prijedorskom kraju(ono bar sto licno znam i pamtim po govoru starijih) - ali je poslije par skolskih generacija to bilo polako izbaceno i naznaceno kao nepravilno.
Negdje sam citao da jezik Bosnjaka u Turskoj, dakle potomaka odseljenih prije vise od 100 god. i dalje u izvornoj formi se uci po klubovima i da ima dobru dozu ikanja i scakanja. Probacu to pronaci.
To ti je blize neg' Inegol. 
Kao sto sam vec pisao, tim arhaicnim dijalektom govore jos uvijek baranjski Bosnjaci odnosno bosnjacki Hrvati koji su od 16. stoljeca napustali Bosnu. Najvise su nastanjeni u Pecuhu i okolini. Takodjer postoje enklave u Slavoniji gdje se taj dijalekt "bosanskih izbjeglica" uspio odrzati. Scakavina u BiH nije izumrla. Ja je cujem danas dan, ali to vise nije onaj arhaicni govor.Penicilin wrote:E a zna li neko koje su karaktereistike ovog istočnobosanskog nenovoštokavskog šćakavskog i da li se ovaj dijalekt i gdje danas koristi? Mislim osim ovo šćap, šćene, šćeti i šćerka koje su još posebnosti i karakteristike ovog dijalekta i da li je on preživio ovu istočnohercegovizaciju? Pravo se malo podataka može naći o tom bosanskom šćakavskom, a i to je pored ikavskog također naš izvorni dijalekt.
Zanimljivo. Dobro ali mene zanima koje su još karakteristike tog dijalekta? Nekako pokušavam da razumijem koji je to dijalekt i kako bi ga mogao prepoznati u govoru?Jazz_Junkie wrote:Kao sto sam vec pisao, tim arhaicnim dijalektom govore jos uvijek baranjski Bosnjaci odnosno bosnjacki Hrvati koji su od 16. stoljeca napustali Bosnu. Najvise su nastanjeni u Pecuhu i okolini. Takodjer postoje enklave u Slavoniji gdje se taj dijalekt "bosanskih izbjeglica" uspio odrzati. Scakavina u BiH nije izumrla. Ja je cujem danas dan, ali to vise nije onaj arhaicni govor.Penicilin wrote:E a zna li neko koje su karaktereistike ovog istočnobosanskog nenovoštokavskog šćakavskog i da li se ovaj dijalekt i gdje danas koristi? Mislim osim ovo šćap, šćene, šćeti i šćerka koje su još posebnosti i karakteristike ovog dijalekta i da li je on preživio ovu istočnohercegovizaciju? Pravo se malo podataka može naći o tom bosanskom šćakavskom, a i to je pored ikavskog također naš izvorni dijalekt.
al slabo ko kaže kliješća, šćap i sl. Evo vidiš šta čovjek kaže za bosansku ikavicu. E sad ja fantaziram kako bi bilo dobro kad bi neko imao sličan pregled karakteristika i za tu istočnobosansku šćakavicu..Bosanac sa dna kace wrote:šćio sam
šćio si
šćio je
šćela je
šćeli smo
šćeli ste
šćeli su
šćele su
šćereka, ušćaklo me...mi i dan danas kažemo....
kažu da se u Sarajevu nekad govorila šćakavština...
da, da, i ja sam isto tako cuo. evo ja sam iz kladuse i zna se da je cazinske krajina uvijek pripadala Hrvatskoj kraljevini sve do turskog osvajanja tog podrucja. stanovnistvo je prije dolaska turaka bilo katolicko, dolaskom turaka vecina je pobjegla sjeverno a "novi" muslimani iz like i dalmacije su naseljavali ta napustena mjesta po kladusi i cazinu. tako da smo mi (ne samo kladuscani i cazinjani nego cak i prijedorcani, sanjani itd) velikim djelom porijekla iz danasnje hrvatske dok su hrvati porijeklom sa nasih krajeva tj iz bosne.elffas wrote:Moji did i majka,zivjeli kod Prijedora,a samo se ikavicom koristili.... Za didovu familiju znam da su "stari" u tom kraju,dok se s majkine strane porijeklo vodi odnekud iz Like. S obzirom da je ovaj kraj,koliko sam cuo naseljavao muhadzirima iz danasnje Hrvatske,kako primorja,like,tako i sjevera...
Ništa ne udi. Moremo zeru i proljudikat na ikavici jesmo li konšije, ili nismo? Ikavica nan je u srcu i moga bi kome prosvitlit pamet. Uvik uskrsne neka stara rič. Tute u Dalmaciji imamo čakavce, ćakavce, cakavce, štokavce, štakavce, udrobljene talijanizme (venecijanski dijelekt, ostaci starodalmatinskog romanskog govora) i turcizme. Dalmacij i Lika su ikavske. Cila Lika ostala brez mlika. Cila Tuzla jednu kozu muzla. Ima mista di se nikad ne reče rič "da". Rećemo, ako je dite lino, neposlušno i slabo uči, reče se 'vako: Neće uči. Neće sluša. Neće iđe. Neće radi, itd... To bi moga bit pravi starinski govor. Učilo nas u školi govorit "pravilno" pa su nan odma rekli kako triba govoriti. A toka slušat učiteljicu :-( Sada učeni mladi jezikoslovci govoru drugo. Nu, kažu da je narodni govor pravi govor, a standardni je umitni govor. I da se dici mora reć neka čuvaju zavičajni govor, a neka nauče i standardni. A ne i' 'korit' šta "govore nepravilno". Daleko smo mi od toga, a još dalje od vakta kad će nastavnici rvatskoga kupit narodne riči i nazive. Imali bi šta divanit sa starčadi, a vako ništa. Učit narodno pivanje, sviranje narodni svirala, učit vunu češljat, prest, plest, vest...Oće li se i za to velika pamet od kojega ministra...Oćemo bit moderni, a ne znadu na šta će sličit ta naš novi jezik. Unda dragi učitelji kako ćemo govorit? Nu, sad bi 'vako, sad bi 'nako. Učitelji su nan se popišmanili. A dotlen mi zaboravili pričat po naški. Ko je kriv? Niko. Pulitika. Propada nan narodni govor! Iz govora se vidi oklen je ko doša i 'ko je ko. Govor se minja, sve iđe naprid i uvik nan vali riči. Imade iti nagrada za izmišljenu dobru novu rič. Bolji smo bili skupit stare riči od naroda, nego inžinjavat nove. Ima i niki ričnika, a malo i' je šta meću tute one naglaske kako se šta čita. Moreš čitat kako te volja. A jer se bacilo i ove naglaske iz škole? Imamo Ričnik zapadne Ercegovine i Dalmatinske zagore. Unda Ričnik studenačkog govora. I Lički ričnik. Biće toga još. A komu to više triba? A nami prija nego umremo. Tokalo je to sve prvo načinit. Unda, ko to više more kazit kako se prvo govorilo? U školi nas nigda nisu pušćali na miru, nego nas je svagda jackalo i isporavljalo. Dica nan se iti sramu govorit seljački pa brzo nauču govorit po gradski i gospodski. Sramu se ćaće i matere, babe i dida. Sramu se svoga sela i sebe. Greben ti da prostiš i taku školu i take učenike. I unda kad smo naučili govorit standardni, rekli nan Srbi da je to njijov jezik, a da smo mi Srbi. Baš in fala i na ton časti. I dobro je svašta znat, eto lipo su nan oni objasnili koji smo mi. Ujtili se svi jezika ka grij duše. Lipo je kad si u tuđemu svitu i naletiš na koga ko te razumi. Iti ovi naš novi govor dobro razumu i daleki Bugari. A imade stari riči šta ji razumu Slovenci, Česi, Poljaci... A ja se ujtija pisat i pisat... Sve staro smo zapušćali i ja bi još reka, zavijarili smo pamet u potok.