piupiu wrote:... i bi Francuska revolucija,
.
Religiji ne treba niko dohakavati, ona je bila i bice, problem je sto na ovim prostorima ona (kao institucija i kao sredstvo manipulacije) dohakava nama. Dakle, slazemo se, protiv ljudi koji je instrumentaliziraju na nacin na koji se to ovdje radi se treba boriti. Evolucijom se mozes boriti kad postoji odredjena nada da ce se razina svijesti naroda dici iznad egzistencijalnog fatalizma i utucenosti. U svim drugim okolnostima ... historia magistra vitae est!
I revolucija je evolucija.
Fazon sa francuskom revolucijom je u tome sto je u tom periodu drzava bila usko vezana uz religiju, i jedni i drugi su tlacili narod i podrzavali nazadno feudalno drustvo. Da nije bilo gradjanske klase koja je imala potpuno drugaciju i uspjesnu (naglo bogacenje gradjanstva) filozofiju
ekonomskog uredjenja, ne bi doslo ni do same revolucije, a sukob sa tadasnjim ekonomskim sistemom- feudalizmom- bio je istovremeno sukob i sa crkvom i sa drzavom. Suma sumarum, lako je protiv ovako "omasovljenog" (crkvene haraclije+ represivan i onemocao politicki sistem+ ekonomski sistem u raspadu) neprijatelja. Individualni obracun je toliko tezak da granici sa nemogucim.
piupiu wrote:
Ne radi se o tome da neko nekoga ubjedjuje kako treba vjerovati, nego da je do sada najbolji izmisljeni model drzave za sve onaj u kojem su religija (privatno) i drzava (zajednicko i javno), jasno razdvojene. Komunizam kod nas nije bio tako tragicno zadrt po pitanju religije, i ja licno ne smatram da ovo sto se kod nas desava ima veze sa tom vrstom represije (to je mozda slucaj tamo gdje je svaka vjerska aktivnost bila zabranjena, kod nas to absolutno nije bilo tako). Dakle, puno vise se radi se o religijskoj politici, nego o nekom kolektivnom buntu i slobodarskoj teznji.
Mi vise problema imamo sa narodnim mentalitetom nego sa vjerskom politikom. Kod nas se jednostavno dogodila sinergija prvobitne akumulacije kapitala, slabe drzave, svenarodnog bezobrazluka i vodjstva religijskih zajednica. Sutra da Ceric kaze narodu da ne krade, mislis da bi ga ko poslusao? Najbanalniji primjer koliko moci ima vjerska zajednica. Kriminalac ostaje kriminalac, bez obzira je li u prvom safu u dzamiji ili u prvom redu sastanka Komunisticke Partije. Trenutno IZ prica narodu pricu koja se narodu svidja, ljudi misle da je IZ toliko mocna da se mogu sakrivati iza nje, IZ koristi vakuum koji nastaje nepostojanjem efikasne drzave, i to rezultira prividnom moci koju trenutno ima, ali se ista ogleda iskljucivo u uvodjenju vjeronauke u vrtice i verbalnom nadj... sa SDP-om.
Eto zamisli situaciju kada bi na mjesto Reisa dosla neka osoba za koju slobodno mozemo reci da je dostojna te funkcije. Sta mislis da bi uslijedilo nakon sto bi se on pozabavio mutnim stvarima u samoj IZ? Rast ili pad "moci"?
piupiu wrote:
Dalje, ko kaze da je vjernicima materijalno nebitno? Pa, i oni moraju hraniti svoju djecu, vole ici na odmor, zele zivjeti u kuci koja ima vodovod i kanalizaciju, i imati posao gdje ce se profesionalno ostvarivati, ili druziti, ili zaradjivati hljeb svoj nasusni? Zasto bi to bilo u neskladu s njihovim unutarnjim osjecanjem Boga? A ako je to zaista tako kao sto ti kazes, onda stvarno imamo problem, jer svi mi prije svega moramo jesti, jer nismo svi dovoljno spiritualno (a ni evolucijski) uznapredovali da zivimo samo od have i Bozije ljubavi.
Odgovoriti cu citatom svoga posta:
prpa.ba wrote:Ljudima u religiji je materijalno ionako relativno nebitna kategorija.
Receno u smislu da im pravljenje vila nije primarna zadaca, nego rad za svoju zajednicu i drustvo, poboljsavanje svijeta, poducavanje mladih vjerskim i ljudskim vrijednostima
piupiu wrote:
To je karikatura 'jugica',
. Pola tvoje definicije spada u domen pazljivo, politicke odnjegovane kolektivne paranoje jednog naroda,
, dio je odbijanje suocenja sa realnoscu (da svakoj ljubavi dodje kraj,
), a dio vrlo tacna socioloska analiza kolektivnog karaktera nasih naroda i narodnosti (uvijek ponavljam, treba citati Ericha Fromma -- covjek je napravio genijalnu analizu svih autokratskih naroda).
To je moj licni dozivljaj baziran na cinjenicama. Da svi protivnici danasnjeg ustrojstva drzave pola svoje energije utrose na stvaran rad u korist promjena, umjesto na lamentiranje o carima bivse drzave, o bezobrazluku raznih dosljaka u njihovo urbano Sarajevo, o svjetskim zavjerama protiv ovoga ili onoga, te na sirenje opce paranoje jer, "Serijat i Vehabije marsiraju i uskoro dolaze u vasu mahalu!", bili bismo cudo od drzave.
