arzuhal wrote:shalaedin wrote:arzuhal wrote:Rob Božiji pita druge robovoe Božije:
- Jesi li osoba širokog srca ili si tijesnih prsa?
- Žališ li osobu koja ne dijeli tvoje vjerovanje? Smatraš li se a priori boljom osobom i dražom Bogu?
- Kada si zadnji put riječima ili djelom pomogao ili olakšao nekom od robova Božijih koji ne dijeli tvoje vjerovanje? Kakav je bio osjećaj?
- Vjeruješ li da je čin pomaganja nekome ko je u potrebi (makar ga preveo preko ulice ili se nasmješio), a ko nije tvoje vjere, djelo kojim se približavaš Bogu?
- Da li Bog u kojeg vjeruješ podjednako daje opskrbu svim Svojim robovima, svejedno vjerovali u Njega ili ne?
- Da imaš priliku da nekoj osobi koja ne dijeli tvoje vjerovanje spasiš život i ona ti bude neizmjerno zahvalna, da li bi to iskoristio namećući/reklamirajući/poturajući joj svoje vjerovanje, ili nešto tome slično?
Evo odgovoriću ti na pitanja pokazujući ko sam :
1. Smatram se osobom koja je širokogrudna, poštujem razlike jer sam i sam ponikao i odrastao u takvom okruženju,
2. Nežalim osobu koja ne djeli moje vjerovanje i ubjeđenje, zato što uputu daje i oduzima Bog onome kome hoće, sve to doživljavam kao Božiju volju, takođe živim u uvjerenju da svako traženje i trud oko vlastite samospoznaje upravo Bog nagradi uputom ili oduzimanjem iste
3. Inače volim pomagati ljudima bez obrzira na vjeru i mogu ti reći divan je osječaj kada ti bilo kaže "Hvala", zadnji put sam jednoj bakici katolkinji iz mog komšiluka odnjeo cekere do vrata
4. Bog daje kome hoće i oduzima kome hoće i milostiv je prema svim robovima na dunjaluku bez obzira koje su vjere, boje koze i nacionalnosti...
5. Život bi spasio svakome bez želje da poturim svoje učenje...
Hvala ti, dobri čovječe
Ova pitanja izbjegavaju ljudi skloni planetarno važnim temama naprosto što realnost (komšiluk, recimo) isuviše demantira krupnu priču o odnosima svjetskih vjera i njihova učenja. Osobno mi je veoma drago pomoći, bilo kako, nekome ko nije moje vjere (bilo kojem čovjeku, bilo kojem živom biću) i osjećam da ispunjavam time jedan od najljepših zadataka koje mi je Bog povjerio. Kada pogledam to neko konkretno djelo koje mi ispuni dušu i ova šupljiranja na forumu, ugledam ogromnu provaliju između toga dvoga. Al' svako radi kako zna...
Ma neće ljudi da se sobom zanimaju, pa se zanimaju onim gorim tj zive tudje zivote po starom stihu "sta to ima u ljudima tuzno da ulaze u tudje zivote" ...
Razmišljao sam odavno o svome životu i šta bi on trebao da predstavlja. Došao sam do zaključka da svi se ljudi bez obzira na vjeru rode ravnopravni na dunjaluku...
Rođenje im je isto svima, prođu kroz iste faze u životu, imaju isto tijelo, organe i savrsen lik dat od Boga, na kraju ih ista smrt na drugi svijet odnese. Hoće li neko bigi bogat ili ne to je stvar kako se ko na dunjaluku snađe... Isto tako sam shvatio da svaka razlika rodi strah ako je čovjeku nepoznanica. Čovjekov strah od pojedinih životinja dovelo je do istrebljenja istih... Ako budemo strahovali umjesto da se upoznamo jedni s drugima, narodi će jedne druge dovesti do istrijebljenja. Život je i suviše kratak da bi se mrzili ljudi i činili jedno drugome nepravdu. Isto tako život nas tijera da razgovaramo i sa onima koje nevolimo i s onim koje volimo i s onim koje zbog njihovih dijela mrzimo tj. sa svim onim dzelatima koji su bili nepravedni prema ljudima, zivot nas tijera da se upoznajemo i komuniciramo pa makar i nebili prijatelji jedni drugima. Još pored toga mrzim ljudsku glupost to me zaista moze otjerati od covjeka, mrzim oholost, zatucanost, diskriminaciju, nasilje itd. U mojoj porodici ima za svakoga cose, to je mala Bosna ili Balkan, ima nas razlicite nacionalnosti i vjera i niko nikome nije neprijatelj radi toga. Uvazavamo se iako se nekada i najbolje nerazumijemo. Tolerancija nam je obiljezje. Ponekad se između ostalog otme neki savjet ili postavi pitanje zasto to radis tako. Recimo da ja volim da se pokazem u gorem svijetlu i da iznenadim ljude, volim da malo kontriram ljudima cisto onako isprovociram neke odgovore , ali da ne uvrijedim, da opipam teren da vidim s kim razgovaram, da unesem nesto zanimljivo u pricu i da donesem neki svoj zakljucak.
Arzulah eto takav sam ja ...
Fusile, onaj koji želi da probija svoje barijere, ruši svoje nazore, gradi svoje iskustvo i znanje mora da zaviri i u tuđi vrt i da porazgovara sa svojim komšijom, nekad neko bolje od njega sadi vočku ili obrađuje njivu i upravo šutnja između njih produbljuje jaz i podržava strah dok komunikacija donosi nesto novo u taj odnos neko novo saznanje, mozda novog prijatelja druga ili nesto sasvim treće.
Stav muslimana prema krščanima se ogleda kroz historiju i mogu ti reći puno je bolji od stava krščana prema istim, koji su ih nerijetko prisilno pokrštavali, ubijali zbog hereze, rušili i pljačkali njihove bogomolje i gradove i kad pogledaš zadnji primjer iz Bosne. Vidječeš da Bosanski muslimani nisu ozlojadili svoje komsije kao sto su oni njih i da danas upravo oni brane suzivot u mnogim svojim opstinama.
Malo je svijetlih primjera kada su krščani pomogli muslimanima, recimo jedan od slučajeva je kada su mekanski muslimani učinili Hidžru u Abesiniju. Tamo je vladao Negus, a vjera Abesinaca je bila krščanstvo. Tamo je određeni broj muslimana spasilo se od progona mušrika (mnogobožaca).
http://www.rijaset.ba/index.php?option= ... &Itemid=57
http://www.nur-islam.com/index.php?view ... Itemid=136