Forum Klix.ba

mamba wrote:

Jara wrote:Obično ne čitam duge postove, al ovaj - u jednom dahu! Bravo!
Šteta što ti čitalačka publika nije veća...ovo je za štampanih medija.

Hvala na komlimentima , mada radnja priče i nije bas najveselija

mamba wrote:Nastavak slijedi...

Ginekološka iskustvo ili noćna mora II...papirologija i te stvari...

Sjećam se..dok sam se još oblačila iza paravana..medicinska sestra izleti van...prozva moje ime i reče mi da požurim. Obukoh se, ali ostadoh još tren duže, da potisnem emocije koje me savladaše i da obrišem suze...
Zati pažljivo, pazeći da ne oborim paravan izađoh van.. Ispred me sačeka sestra sa gotovim kolposkopskim nalazom koji napola glasno pročita i dva brisa u ruci koja treba da nosim u laboratoriju na analizu..Nakon što mi nabroja sve potrebne korake, uradi to još jednom za svaki slučaj da negdje ne pogriješim...Reče još da će hpv test biti gotov za 12 dana, a papa za 20...Zaustih da je pitam zašto ja moram da nosim uzorke u laboratoriju, ali ona već nestade iza vrata ordinacije...
Čekam..iako je kolposkopski nalaz ok...ipak brinem..Sad već znam sve o hpv-eu i nije me strah, ali CIN 1...Na svaku pomisao da je uvaženi citolog specijalista koji je radio prvi papa test bio upravu, dobijam napade panike...Trudim se ne razmišljati...
Dvaneasti dan zovem. Glas s druge strane mi govori da je test na hpv gotov, ali da ne dolazim, već da sačekam i papa test...Dvadeseti dan zovem ponovo. Rekoše mi da papa još nije gotov i da pokušam ponovo slijedeće sedmice. Slijedeće sedmice ponovo nazvah, ali ništa ni ovaj put...Ubrzo ovi pozivi postadoše uobičajena pojava...Svaki dan, buđenje, odlazak na posao... poziv...I odgovor sa druge strane žice uobičajeno predvidiv. Nakon skoro dva mjeseca i desetine odgovora 'Nazovite sutra, nazovite malo poslije trenutno imamo Komisiju!? (izgovoreno šapatom), pokušajte slijedeće sedmice', napokon dobih odgovor da je papa gotov i da mogu doći po nalaz.
Zaputih se, ovaj put bez pratnje prijateljice, put državne bolnice Koševo..po drugi put..
Iako sad psihološki pripremljena na ambijent koji neodoljivo podsjeća na napuštene psihijatrijske klinike gdje su svojevremeno vršili experimente nad umobolnicima, a koje je vremenom država zatvorila, i čijim hodnicima još samo duhovi nekadašnjih pacijenata tumaraju, pred ulazom se počeh se tješiti..Uzet ćeš samo nalaze, ništa više...
Prođoh kroz hodnik kraj sobice s lijeve strane na čijim vratima je pisalo na papiru A4 formata MUŠKI STERILITET..
Ponovo se nađoh u čekaonici/svlačionici i ponovo me dočeka isti prizor..Odlučih da ne obraćam pažnju, i da se ne zadržavam previše tu. Zamolih pacijenticu u prljavim papučama i mantilu iz Titovog vremena sa jednim poderanim rukavom da me pusti preko reda samo da uzmem nalaz...U istom momentu izleti sestra, srednjih godina i ugodne vanjštine, a ja u neopisivoj želji da se izgubim iz horor čekaonice, prepriječih joj put zamolivši je da mi da moje nalaze.
Reče mi da krenem za njom. Ja je poslušah i mi dođosmo do vrata neke sobe koja se nalazila na početku hodnika iz pakla. Reče mi da malo sačekam i izgubi se iza vrata. Nekoliko žena oko mene...zuri u pod...čekaju...Odjednom se začu prodoran glas koji je dopirao iz sobice: 'Gospođo draga, stanje je takvo i takvo. Nemojte se brinuti. Niste ni prva ni posljednja koja će imati ovakav zahvat. Ma biće sve uredu. Većina vas doktora isprepada, ali to nije ništa ako se reaguje na vrijeme a sa mnom ste u pravim rukama. Evo izganjajte mi još taj nalaz, pa da vam zakažem operaciju'.
Slušajući ovaj monolog, zamišljam doktora šanera iz I dijela ginekoloških iskustava kako sa druge strane stola gledajući u hrpu nalaza pokušava ohrabriti ženu bez imena i bez glasa.
Tok misli mi prekide sestra koja naglo otvori vrata. Saopšti jednoj ženi koja je čekala da joj nalazi nažalost još uvijek nisu gotovi...Ali prošla su tri mjeseca zavapi jadna žena. Sestra se ispriča još jednom i reče joj da drugi put nazove prije...
Tri mjeseca!? Odjeknu mi u glavi. Pomislih kako to da je moj gotov a njen nije, i kako to da 3 mjeseca...ali prije nego što uspjeh razviti misao medicinska sestra me prekide. Upita me za ime i prezime i šta sam radila. Rekoh joj i ona ponovo zatvori vrata. Nedugo zatim ih ponovo otvori i reče mi da je gotov samo hpv i da uđem ako želim čuti mišljnje uvaženog doktora ginekologa. Ali, ali...zamucah...jutros su mi rekli da je gotov i papa i da mogu doći po oba! Sestra me obavijesti da mi je neko najvjerovatnije zabunom dao lažnu informaciju i zatvori vrata.
U nagloj navali adrenalina koja mi prostruja kroz čitavo tijelo i sjuri se direktno u mozak, potegnuh za kvaku i uđoh u prostoriju vidno uzrujana... U zadimljenoj prostoriji uvaženi doktor ginekolog iz Ginekoloških iskustava I dio sjedi za stolom, puši cigaretu... i glasno se smije nekom vicu. Pored njega medicinska sestra, ugodne vanjštine, požrtvovano i sa pačenićkim izrazom lica u svesku užurbano unosi neke podatke. S druge strane stola pripravnik i neka dvojica tipova koja su se, kako mi se tada učinilo, žustro raspravljala oko nekog pitanja i paraleno se smijala vicu...
Došla sam do stola neformalnog društva, a sestra mi pruži nalaz hpv-a, i nastavi dekoncentrisano pisati u svesku. Nisam ga ni pogledala.
Može li jedno pitanje? Čula sam sebe kako govorim. Po iznenadnom muku u prostoriji i pogledima uprtim u mene postadoh svijesna da sam to izgovorila isuviše glasno...
Govoreći isprekidano zbog navale ponovnog vala adrenalina upitah. 'Koliko će moj papa nalaz, jednog dana kada ga dobijem, biti pouzdan, obzirom na činjenicu da uzorak stoji već jako dugo?
Jedan trenutak prođe... medicinska sestra poče prelistavati svesku na krilu, ni ne pogledavši me. Očigledno nije registrovala moje pitanje...pripravnik pogleda u doktora koji ugasi cigaretu, zgrabi hpv nalaz sa stola i skoči na noge.
Poče mi sumnuto mahati nalazom pred očima i ja tek tada vidjeh da je pozitivan. Uvaženi doktor ginekolog, koji se u I dijelu ginekoloških iskustava iz Alpaćina pretvorio u šanera, transformira se sada u totalnog luđaka...Urlao je, histerično mlatarao rukama, hvatao se za glavu govoreći..Djevojko vi nemate rak. HPV nije RAK...Što se mene tiče možete baciti ovaj nalaz u korpu za smeću eto koliko mi je bitan.. Na trenutak pomislih da će se uvaženi doktor ginekolog potpuno razdvojiti od pameti... Dok sam ga pokušavala prekinti uzalud pokušavajući ponoviti svoje pitanje...on je nastavljao: 'Evo šta mislite da pošaljem svoju bradavicu na testiranje...pokazuje mi poveću bradavicu na vratu...možda i ja imam hpv, moja nana je živjela 100 godina i najvjerovatnije imala hpv, imala je 10 djece i nikada nije išla kod ginekologa...Kako više ne shvatate da je to čista komercijala...uzrujano je pjenio. Situacija mi naglo postade komična, i uvaženi doktor ginekolog poče da me svojim ponašanjem zabavlja.. ali sjetih se zašto sam tu...Uvidjevši da ga ne mogu drugačije prekinuti glasno rekoh: 'Smirite se doktore, nema potrebe da razgovaramo na ovome nivou... mi očigledno pričamo o dvije različite stvari. Za hpv vas nisam uopšte pitala i da budem iskrena zvanično mišljenje medicine o ovim i ostalim pitanjima me uopšte ne interesuje. Bla, bla,bla..od vas bih htijela samo da mi date informaciju... i ja ponovih svoje pitanje. Na trenutak je zastao, zabezeknut, a onda ponovo nastavi da pjeni. Uvidjevši da doktor uopšte nije u stanju da shvati šta želim od njega, ja se okrenuh ka pripravniku. U nadi da ću napokon dobiti odgovor opet postavih pitanje i dodah još teoriju o leukocitima koji vremenom mutiraju iako stoje u frižideru... i da sumnjam da uzorak koji tako dugo stoji može pokazati stvarno stanje stvari. Ali pripravnik je širom otvorenih usta gledao čas u mene čas u doktora. Uprkos tome ja odlučih da ne odustajem... Dok smo se uvaženi doktor ginekolog i ja opet nastavili raspravljati, sestra koja je odavno odložila svoju svesku, i koja je jedina izgleda čula moje pitanje, nas prekide i reče. 'U potpunosti vas razumijem..ali nije do nas, spali smo samo na dva citologa i zna se desiti da žene čekaju po 6 mjeseci na papa...Ako želite mogu zamoliti uvaženog specijalistu citologa, trenutno je tu, da vam pregleda uzorak sada? Naravno da želim! Uzviknuh glasno..
Uvaženi doktor ginekolog kada napokon shvati o čemu se radi malo se smiri i napola histerično mi objasni postupak fiksacije uzorka a nakon toga poče sa mnom raspravljati o računici ove države te kako se pere novac kroz zdravstvo, i da nisu oni krivo zbog ovakvog postupanja, i da nije on kriv što su spali samo na dva citologa..itd. Rekoh mu da je meni sve to savršeno jasno, ali da mi je jako bitno da dobijem nalaz zbog sumnje predhodnog specijaliste citologa. On se složi sa mnom iako ja nisam bila sigurna da li do njega dopire ovo što govorim, zbog njegove očite profesionalne deformacije u odnosu pacijent-doktor.
Nakon dvadeset minuta besmislene rasprave, medicinska sestra uđe i obavijesti me da će uvaženi specijalista citolog pregledati uzorak. Presretna, zbog te vijesti, kao i zbog činjenice da ću napokon napustiti neugodnu prostoriju, izađoh van i za sobom ostavih sad već pomalo zbunjenog doktora šanera i pripravnika koji tokom cijele rasprave nije progovorio ni riječi. Kada se ponovo nađoh u hodniku pade mi na pamet da nemam pojma kako izgleda uvaženi specijalista citolog, ali istog časa odlučih da se ne vraćam u sobicu iz koje sam upravo izašla. Vratih se u čekaonicu i stadoh pred vrata glavne ordinacije iz koje opet izleti medicinska sestra ugodne vanjštine koja je u drugoj sobici još maločas užurbano upisivala podatke u svesku. Kad sam je zaustavila, ona mi odmah ljubazno reče da sačekam malo jer citolog upravo radi biosiju jednoj pacijentici. Nedugo zatim iz ordinacije izleti čovjek u bijeloj zapravo sivoj dugoj halji..Zaključih da to mora da je uvaženi specijalista citolog i krenuh u stopu za njim. Kao čovjek koga prate, u gužvi i strci koja je vladala u hodniku on se iznenada izgubi.. Ne znajući šta da radim, stadoh opet da čekam ovaj put u hodniku. Vrata neke sobe se otvoriše i citolog izađe van. Nakon što isprati neke dvije gospođe koje su bile u sobi sa njim, on krenu nazad u prostoriju, a ja uletih za njim vidno isfrustrirana ne mareći više ni za obzir ni za uviđajnost. On sjede za stol na kojem je stajao mikroskop i nekoliko uzoraka razbacanih naokolo, uze jedan, nagnu se nad mikroskop i poče ga posmatrati. Ja počeh kao ajkula praviti krugove iza njegovih leđa. Stari drveni pod je škripao. Pomislih da ga dekoncentrišem, pa stadoh... Vi ste medicinska sestra, recite mi gdje radite!? Upita odjednom uvaženi specijalista citolog... Najvjerovatnije su mu rekli da sam ovdje preko neke veze, pomislih i začuh sebe kako mu odgovaram. Da jesam, ali trenutno ne radim nigdje...Želja mi je da završim studiji medicine koju sam prekinula iz tih i tih razloga... Sad smo na mom terenu pomislih kada primjetih promjenu u njegovu glasu koji postade nekako pun poštovanja. Na trenutak likovah... Uvijek me je zabavljala činjenica u kolikoj mjeri se ljudi mogu uživiti u tuđe i vlastite društvene uloge.. On poče naglas da mi diktira ono što vidi na uzorku, a ja paralelno s tim počeh sebi davati terapiju. On me prekide i reče da ono o čemu govorim jesu same babine gatke. Ja mu odgovorih... i podje jos jedana uzaludna i besmislena raprava. Nakon petnaest minuta uvaženi specijalist citolog izvuče list obrasca na koji napisa svoje mišljenje. Ja mu se iskreno zahvalih i izađoh van. Nađoh se na hodniku po ko zna koji put. Pogledah u nalaz i u očajanju shvatih da ne mogu pročitati nečitki rukopis uvaženog specijaliste citologa i da moram otići kod doktora šanera po mišljenje. U hodniku više nije bilo nikoga sem grupe muškaraca koja je stajala ispred vrata na kojima je pisalo MUŠKI STERILITET. Skroz sluđena od hodanja gore-dole, kao da sam prvi put tu, zadugo ne uspijeh naći prava vrata.
Napokon iza jednih vrata začuh sada već poznati smijeh doktora šanera, uletih bez kucanja riješena da što prije napustim ovu ustanovu.
Kada me ugleda doktor šaner ugasi cigaru, skoči na noge i napravi duboki naklon. Zahvalih mu se na toploj dobrodošlici i pružih mu papa nalaz. Pogleda ga letimično i reče: 'Eto rekao sam ti bona da se ništa ne brineš, imaš manju upalu ništa strašno'. Zaustih nešto da kažem ali on me preduhitri: 'Naravno dobićeš terapiju'...ironičan je, to mi se sviđa, ali ipak nije profesionalno, pomislih. Dok je škrabao recept na stražnjoj strani papa nalaza obrati se kolegi pripravniku čije prisustvo tek primjetih i reče ironično: 'Evo trese mi se ruka ne smijem djevojci sad ni prepisti svašta bojim se da ću pogriješiti!' Sad kolega pripravnik po prvi put progovori i nabaci jedan seksistički komentar, na koji ne ostadoh dužna...
Kakva šarada, kakva galerija likova pomislih i napustih prostoriju. Nakon okruglo dva sata prođoh opet kroz hodnik strave i užasa i napokon se nađoh vani'. Preplavi me val ogromnog olakšanja... ali u momentu nepomućene radosti zbog napuštanja ustanove iz pakla, odnekud i bez vidljivog razloga na pamet mi pade žena bez imena, bez lica i bez glasa s druge strane stola u doktorovoj ordinaciji...

giga wrote:Klinike na Kosevu su odraz (ne)sposobnosti i (ne)brige pojedinacnih direktora za pacijente i radnike. Neke od klinika su zaista nalik napustenim pa zapustenim austrougarskim ludnicama, ali ima i klinika koje su, sto se kaze, sredjene koliko je to moguce.

Klinika za ginekologiju i akuserstvo je jedna od zapustenijih klinika - igle po ulaznom stepenistu su vec godinama najbolja slika tog stanja, a sve postaje jedva podnosljivo kada se suocite sa "organizacijom" rada - potpuno neadekvatan prostor za jednu ginekolosko-akusersku kliniku u kombinaciji sa cesto nadobudnim i pseudoobrazovanim kadrom - milina.

Zdravstvo je postalo takvo da nam za samu posjetu ljekaru treba recept - apaurin, pa na pregled.

semmy wrote:uzas... nemam rijeci
ali postoji i ginekologija u vojnoj bolnici...nerazumijem ja vas zene, toliko se prica kako je GAK dno dna a vi sve letite gore... u vojnoj sestre divne doktori jos bolji, sobe ciste i svaka ima wc ( 2 zenice u sobi )...i naravno sto je najbitnije neprolazis tako ponizeno kroz muku koja te ionako zadesila

ps:mamba odlicno napisani postovi, cita se u jednom dahu

darchi wrote:

semmy wrote:uzas... nemam rijeci
ali postoji i ginekologija u vojnoj bolnici...nerazumijem ja vas zene, toliko se prica kako je GAK dno dna a vi sve letite gore... u vojnoj sestre divne doktori jos bolji, sobe ciste i svaka ima wc ( 2 zenice u sobi )...i naravno sto je najbitnije neprolazis tako ponizeno kroz muku koja te ionako zadesila

ps:mamba odlicno napisani postovi, cita se u jednom dahu

Apsolutno se slažem... zato sam i odabrala da se porodim u Vojnoj/Opštoj bolnici, ali nažalost za nešto se ne može birati, kao što je ta HPV tipizacija... to samo ima na GAK-u. I ko zna koliko je još takvih pretraga i stvari koje su eksluzivne samo za GAK, pa kad tad u životu nas zakači da i to iskustvo/poniženje osjetimo na svojoj koži!

hadzinica wrote: ali ono sto zelim reci je...

mamba wrote: U sveopštoj užurbanosti i trci jedna medicinska sestra koja me okrznu u prolazu namignu na šal i reče: 'Dobro si se sjetila'.