Ginekološke crtice i odnos države prema tome...

[mamba]

Ginekološko iskustvo ili noćna mora...

Prije jedno tri mjeseca, obavjestiše me iz Skerlića (gdje inaće idem na redovne preglede), da mi papa nije uredu, s mišljenjem specijaliste citologa: CIN 1 uzrokovan hpv promjenama!?
Moja doktorica mi tada reče da jedina dva aparata za testiranje na hpv jesu onaj u državnoj bolnici na Koševu i onaj kod njih koji je pokvaren već skoro dvije godine. Budući da je testiranje kod privatnika dosta skupo a i sama procedura postupka komplikovana izganjah uputnice i zaputih se put bolnice Koševo...po prvi put...
Ne znajući tačno gdje se nalazi odjel za akušerstvo ja i prijateljica se prvo zaputismo u porodilište po informacije...
Dok smo se penjali i zaobilazili šprice po stepenicama za koje mi se činilo da se mrve i rasipaju pod svakim korakom...pomislih koliko je trudnica rizikovalo život penjući se gore. Odluka pade...ja se nikada neću poroditi ovdje. Na ulazu u zgradu, čiji enterijer nije bio nimalo uveseljavajući, dočeka nas portir sa upitnim pogledom. Učini mi se neprikladnim pitati portira gdje se testira na hpv, pokušah da ga izbjegnem, ali on se sam ponudi za pomoć.
Reče nam da se taj odjel nalazi odmah pored porodilišta u manjoj zgradici koju smo morali primjetiti kada smo dolazili. Supustismo se nazad niz famozne stepenice i naletismo na baraku koju portir nazvaše manjom zgradicom!? Naravno da sam je primjetila na ulazu, ali sam pomislila da je to neko manje skladište ili ostava od porodilišta.
Krenusmo prema baraci u nevjerici. Uđosmo na prednji ulaz gdje nas dočeka poražavajuća slika. Posivjeli kreč na zidovima otpadao je u velikim komadima na izlizani i prljavi pod. Na lijevom zidu hodnika jasno se vidjela cijev koja je virila između cigli, ostavljajuci oslobođenu staklenu vunu da visi. Odmah na ulazu s lijeve strane WC. Troja drvena vrata sa kojih se ljuštila nekadašnja bijela boja a iza kojih je dopirao neopisiv smrad urina.
Iz ovoga hodnika poslaše nas u stražnji dio barake...fala Bogu odahnuh, samo da izađosmo..Međutim, ubrzo stigosmo u hodnik sličan prvom...a odatle u čekaonicu natrpanu ženama i pokojim muškarcem. Na sredini oronule sobice stajaše iz nekoga razloga stari poderani bolnički sto na točkice. U šoku i nevjerici odnekud mi se u glavi, kao nejasne asocijacije na otužni prizor preda mnom, pojaviše slike Engleske XIX vijeka i zamislih doktore koji okupljeni nad glavom nekog jadnika, cekicom i pijukom upravo vrše prve eksperimente lobotomije, dok uvaženi kolegiji okolo na tribinama budno prati svaki njihov pokret.
Sjedajući, tužno pomislih kako ću se, obzirom na gužvu, morati jako dugo zadržati u ovoj tužnoj prostoriji uprkos činjenici da sam bila naručena. Taman kada se spustismo na klupu iz perioda Titove Jugoslavije, vrata doktorske ordinacije se otvoriše i sestra povika: 'Hajmo žene Komisija je stigla! Brzo, brzo jedna po jedna na presvlačenje, brzo nemamo vremena...Komisija čeka...Žene se u hipu dignuše i nahrpnuše u desni čošak čekaonice gdje je stajao stari prljavi paravan istog godišta kao i klupa, u evropskim zemljama danas samo muzejski exponat, koji je i na najmanji dodir prijetio da će pasti...
Prva žena uđe i skinu se, na očigled svih prisutnih jer je paravan bio tako postavljen da je bio svrsihodniji kao vješalica. Oko sebe je ogrnula već pripremljeni bolnički mantil poderanog rukava čija se nekadašnja svijetlo plava boja vremenom pretvorila u prljavo sivu. Uleti u ordinaciju...moja prijateljica dobi napad nekontrolisanog smijeha, a i ja automatski za njom. Žene nas počeše čudno gledati...ali kao u nekom dilerijumu zadugo ne uspjesmo da zaustavimo ovu naglu provalu smijeha. Misli lete...želim nešto reći, prokomentarisati situaciju...svašta mi prolazi kroz glavu. Za trenutak pomislih da smo upale u neki vremenski vakum i sada su lude 60'. Htijedoh svojim mislima verbalni oblik dati, ali uzalud iz mene je izlazio samo nekontrolisani smijeh..
Prva žena izleti nakon 5 min i čim je skinula mantil druga žena ga brzo obuče. Uleti i ona. U roku od 45 minuta 20 žena uleti, izleti, dobi nalaze i napusti čekaonicu ...zadnja izađe gospođa zrelih godina sva ozarena i obrati se prijateljici i meni ovim riječima: 'Moja mala je odlično, ništa joj ne fali, nadam se da će i vaše biti ok?. Pogledasmo je s osmijehom, ali ni ja ni prijateljica ništa ne odgovorismo.Sestra nas obavijesti da je Komisija završila!? I da se možemo vratiti normalnoj proceduri pregleda.
Sada nas je ostalo pet i dva muškarca.
U čekaonicu uđe još jedna žena, a jedna djevojka stade da se svlači iza paravana...dvojica muškaraca vidjevši da paravan i nije neka zaštita napustiše čekaonicu...
Ustadoh da malo prošetam dok čekam...odjednom se ukočih, navala adrenalina izazvana trenutnom mišlju, učini da mi srce poče ubrzano kucati...preznojih se...moracu i ja!...i ja cu morati obuci mantil iz Titovog vremena! Pomisao na hiljade i hiljade žena koje su ga do sada obukle, milione i milione bakterija i bolesti zaledi mi krv u žilama i baci me nazad na klupu ispod mene. Jebote pomislih, po ko zna koji put, pa gdje ja to živim?
Nema šanse... radije ću gola, pa neka me gledaju dok čekam, pomislih, a onda postadoh svijesna velikog indijskog šala oko vrata i sa olakšanjem odahnuh.
Žena koja je zadnja ušla, kada shvati kakvo je poniženje čeka ...poče da histeriše i da psuje...ja nisam krpa, govorila je...ja sam osoba, ljudsko biće, ja sam žena i imam svoje dostojanstvo. Ne želim da se presvlaćim u čekaonici i da nosim mantil koje je desetine žena nosilo iza mene sa ko zna kakvim boleštinama...
Slušala sam je, dok sam stajala naslonjena na zid i gledala u svoje smeđe tene i rese indijskog šala kako mi padaju niz noge. Podigoh glavu i na hodniku kroz otvorena vrata čekaonice ugledah nekog tipa kako me podsmješivo gleda. Upitno sam ga pogledala ali odmah postadoh svijesna da najvjerovatnije izgledam smiješno u šarenom šalu oko struka i čarapama koje i nisu baš za javnog pokazivanja. Naglo oborih glavu.
Dok je uzrujana žena još uvijek jadikovala i posovala, ja odjednom osjetih nadnaravan val stida...bi mi muka...poželih da me nema. Zaželih da pobjegnem negdje gdje nema nikoga ali se sjetih smrada iz WC – a i šarenog šala koji me spriječava da izletim vani...ostadoh na mjestu, grlo mi se steže i ja nadljudskom snagom uspjeh zaustaviti navalu suza.
Djevojka trudnica u prljavom mantilu iz Titovog vremena izadje vani, a ja kao u nekom transu nesvjesna prostora i ljudi oko sebe uđoh u ordinaciju...
Tamo me dočeka hrpa medicinskih sestra, dva pripravnika, dvije starije gospođe koje su se konsutovale sa uvaženim doktorom ginekologom. Operacija gospođo, na osnovu ovih nalaza vamo samo operacija može pomoći...prelistavao je hrpu nalaza...samo operacija glasno joj je govorio u lice. U sveopštoj užurbanosti i trci jedna medicinska sestra koja me okrznu u prolazu namignu na šal i reče: 'Dobro si se sjetila'.
Napokon gospođe izađoše, a uvaženi doktor ginekolog, mi se obrati cimanjem glave prema naprijed ne progovorivši ni riječi. Lice sivo od dugogodišnjeg pušenja i možda još pokojeg poroka podsjeti me na Aplaćina iz I dijela Kum triologije. Shvatih ovaj gest kao znak da mu kažem zbog čega sam tu.
Ali još uvijek se ne budeći iz jada u koji pred vratima ordinacije zapodoh, ne uspjedoh progovoriti ni riječi, samo mu pružih papa nalaz.
Ko je ovo radio? Upitao je autoritativno. Citolog specijalista, rekoh. Po načinu na koji me je pogledao shvatih da je bolje da nisma ništa rekla.
Odjednom se uvaženi doktor ginekolog pretvori u klasičnog šanera i reče: 'Bona, čisto sumnjam da je ovaj papa vjerodostojan, premlada si da bi imala ovakvo nešto, pa ćemo ga sada ponoviti zajedno sa hpv-om'. Ponovili papa, uzeli bris za hpv i napravili kolposkopski pregled.
Dok sam još bila na stolu začuh pisaću mašinu kako tupo odzvanja kucajući nalaz predhodne pacijentice trudnice u mantilu iz Titovog vremena. Uvaženi doktor ginekolog koji se iz Alpaćina naglo transformisao u klasičnog bosanskog šanera reče mi da je sve u najboljem redu, da se ne brinem i da je gotovo.
Ustadoh sa stola, ogrnuh se svojim šarenim šalom... i napustih ordinaciju ne osječajući se više nimalo ljudski...
U čekaonici ugledah jedine dvije osobe koje su još uvijek bile tu, svoju prijateljicu i ženu koja je i dalje psovala. Iza sebe začuh glas medecinske sestre kako govori: 'Ovo stvarno nema smisla svi nenaručeni su ušli, a tek sad smo počeli prozivati naručene'.
Dok sam se presvlačila iza lohotnog paravana suze mi krenuše, sada već nezaustavljivo...

Drage moje, htijela sam sa vama podijeliti ovo za mene jako ponižavajuće iskustvo. Ovo je samo jedna mala sličica iz prakse koja je ništavana u usporedbi sa onim šta žene doživljavaju na porođajnom stolu, pa čak i onda kada plate za poseban tretman. Pored ginekoloških problema koje imaju djevojke, žene u našoj zemlji, nažalost postoji i ova druga strana priče. Način na koji ova država tretira i pozicionira ženu je bijedan, a novac koji se godišnje izdvoji iz budžeta FBiH za ova pitanja je i više nego mizeran kada žene dobijaju ovakve usluge.
Moja priča ima i nastavak koji još nije napisan, ali je jednako poražavajući... BiH žena zaslužuje, ako ništa barem pravo da se tako osjeća. Evo tema je otvorena...ako neko ima ružno iskustvo po ovome pitanju ili mišljenje na ovu temu...samo naprijed:) ..

[Jara]

lijepo napisano...

[jedna]

Lijepo napisano, ali zaista uzasno iskustvo.
Inace nase javne ordinacije ocito je da bas nisu obnavljane od Titinog perioda. To uvijek pomislim kad posjetim neku od njih. Ja sam prosle godine vadila nalaze i trebala sam dati uzorak urina. Od gadosti i smrada u WC-u nisam mogla ni kapi pustiti. Ali kad je ginekolog u pitanju, nemam lose iskustvo. Prilicno je uredno, a ni sestre ni doktorka nisu bile gadne prema meni.

[zrla_frla]

fuj fuj fuj fuj fuj fuj
zbog toga pare skupljam i mjesecima ako treba da bih kao covjek otisla na pregled kod privatnika
a porod...radije u svom stanu i sama nego da mi oni pomazu, nadam se da ce se bar nesto promijeniti kad bude moj red da radjam
i opet: fuj fuj fuj fuj fuj fuj!
svaka cast na strpljenju u pisanju ovolikog teksta!

[stochar]

sta se bunite? mislite da je u Burundiju ili u Turkmenistanu bolje?




















vjerujem da su mnoge zene vec popizdile, ali ono gore je samo ironican osvrt na neke od postova na ovom forumu gdje me ljudi ubjedjuju da je kod nas dobro 'kakvih sve zemalja ima'.

e pa zaista necu da se usporedjujem s Burundijem niti da tezim Turkmenistanu! hocu da tezim Danskoj, Svedskoj... to sto je zena napisala je uzas, i to je samo jedna od stotina prica sedmicno na ginekologiji, a o porodilistima da i ne govorim! trudnice koje imaju rizicnu trudnocu i koje moraju lezati gore su posebna prica, a da ne govorimo o pedijatriji...

ipak, opet moram reci: krivi smo mi! mi na svakim izborima izaberemo vlast koja u kampanji nikad nije spomenula reformu zdravstva, iz godine u godinu zdravstvo je sve gore, nedavno sam na TV-u gledao doktoricu iz doma zdravlja koja kaze sljedece:

- Lijecim djecu cije sam roditelje lijecila prije 20-30 godina. vjerujte, njihovi roditelji su lijeceni u puno boljim uslovima!

ali, jebi ga. ova tema ce imati nekoliko stranica, dok su ovoj zemlji prioriteti nacionalna pitanja i kojekakve stvari koje su u svim zemljama marginalne. a o zdravstvu, sigurnosti i socijalnim pitanjima uopste ne vodimo brigu, pa nije ni cudo sto se i vlast tako bahato ponasa!

znam ja nas, jebo ti nas!

[neprilagodjena]

E boze dragi

[x0z0y0]

strasno

[vjesticanametli]

grozno ponizavanje

jednom sam otisla za vrijeme trudnoce na kosevo radi pregleda...............neki studenti se motaju, smiju i meni doktorica kaze hajde skidaj se reko prvo djecu napolje istjeraj pa onda pregled i kaze ona meni djeca uce reko uci ti njih na sebi nije bilo ni paravana fuj fuj fuj prostorija je bila u podrumu i sve je bilo kako si ti opisala..............jadno i bijedno

[kockica_kockica]

ovo je tako ponizavajuce i strasno

[vjesticanametli]

na toj klinici za ocne bolesti sam lezala mjesec dana i ono je HOROR ........... deru se, puse, vriste i krepaju od smjeha dok se zena poraĐŽa i ostavljena je na stolu kao komad obicnog mesa.................treba biti hrabar i poroditi se tamo o higijeni je suvisno pricati

[mamba]

sta se bunite? mislite da je u Burundiju ili u Turkmenistanu bolje?




















vjerujem da su mnoge zene vec popizdile, ali ono gore je samo ironican osvrt na neke od postova na ovom forumu gdje me ljudi ubjedjuju da je kod nas dobro 'kakvih sve zemalja ima'.

e pa zaista necu da se usporedjujem s Burundijem niti da tezim Turkmenistanu! hocu da tezim Danskoj, Svedskoj... to sto je zena napisala je uzas, i to je samo jedna od stotina prica sedmicno na ginekologiji, a o porodilistima da i ne govorim! trudnice koje imaju rizicnu trudnocu i koje moraju lezati gore su posebna prica, a da ne govorimo o pedijatriji...

ipak, opet moram reci: krivi smo mi! mi na svakim izborima izaberemo vlast koja u kampanji nikad nije spomenula reformu zdravstva, iz godine u godinu zdravstvo je sve gore, nedavno sam na TV-u gledao doktoricu iz doma zdravlja koja kaze sljedece:

- Lijecim djecu cije sam roditelje lijecila prije 20-30 godina. vjerujte, njihovi roditelji su lijeceni u puno boljim uslovima!

ali, jebi ga. ova tema ce imati nekoliko stranica, dok su ovoj zemlji prioriteti nacionalna pitanja i kojekakve stvari koje su u svim zemljama marginalne. a o zdravstvu, sigurnosti i socijalnim pitanjima uopste ne vodimo brigu, pa nije ni cudo sto se i vlast tako bahato ponasa!

znam ja nas, jebo ti nas!

Da upravu si, mi i jesmo krivi utoliko što ne izlazimo na izbore ili kad izadjemo mi glasamo za 'svoje'. Velika većina razmišlja na jako prizemljen način, pogotovo u manjim sredinama. Nemam za koga, kao da će neka druga vlast nešto promijeniti, pa ću barem glasati za 'svoje'. Ne razumiju da to nije njihov način razmišljanja, već potreba vladajućih nacionalnih elita da nacionalna pitanja istaknu na prvo mjesto kako bi pažnju upravo skrenuli sa ovakvih stvari i naravno dobili još jedan mandat . Genrealno skreće se pažnja sa svih pitanja, ali ovakav odnos zdravstva prema ženi gdje ni elementarni uslovi nisu obezbijeđeni...nagledala sam se svega ali ovako nešto je i više nego zabrinjavajuće. Neke primitivna plemena više poštoju ženu i sve ono što na jeste

[mamba]

lijepo napisano...

Hej, hvala, hvala

[mamba]

prosla sam sve sto je navela djevojka koja je napisala post i zaista je to uspijela "docarat" stanje na Ginekologij do svakog detalja!
ali ono sto zelim reci je...
uslovi su vise nego katastrofalni ali uzmimo u obzir cinjenicu da se Ginekologija od rata nalazi na staroj klinici za ocne bolesti sto onda i nije cudo sto se sve raspada i sto izgleda krajnje otuzno i jadno

akoBog da da se zavrsi Jezero i samim tim iskustva nece biti ovako sokantna
o odnosu doktora i sestara nece generalisati, jer bi bilo nezahvalno prema onoj nekolici dobrih ljudi koji su doktori

Ma ne znam, baš i nisam neki optimista to za Jezero Slažem se da svi doktori i sestre nisu isti. Međutim, jako je mal broj onih koji nisu isfrustirani uslovima u kojima rade, a u gore opisanim uslovima definitivno nije užitak raditi, pa se često istresaju na pacijentima. Većina njih uzima novac preko ruke i brzo otvara privatne klinike, koje nažalost nisu svima pristupaćne

[mIRCerka]

na toj klinici za ocne bolesti sam lezala mjesec dana i ono je HOROR ........... deru se, puse, vriste i krepaju od smjeha dok se zena poraĐŽa i ostavljena je na stolu kao komad obicnog mesa.................treba biti hrabar i poroditi se tamo o higijeni je suvisno pricati

istina da i toga ima
puno je vise ovakvih iskustava nego ugodnih
ali to je vec "stvar" odnosa prema pacijentici i tice se problema "ko sve radi taj posao "
necu ni jednog momenta da ispaden da ja nesto i nekog "branim"
samo, i ja sam takodje na klinici vise puta radila papa, dva puta se porodila, lezala sedmicu.. i dozivjela sve sto pisete.
samo nije bas sve to tako "srtravicno" i crno kako pisete, kazem opet, stvarno ne treba generalizirati u tom odosu "pacijent-dr(sestra)" jer sigurno da ima osoblja koji svoj posao rade iz srca i profesionalno ( u skladu sa uslovim au kojim rade)

Smradova imas na sve strane u svim sluzbama.
Sreca je da nisu svi doktori i sestre smradovi, ali kad naletis na smrada, on zagadi i ona dobra iskustva...
Sto se ginekologije tice, podrzavam odlazak privatnicima...
ja sam za 150KM radila: pregled grlica, papa test i 3D ultrazvuk (onaj iznutra hihihihi)

[Soul_Sista]

..koji uzas i ponizenje

[Jara]

Da upravu si, mi i jesmo krivi utoliko što ne izlazimo na izbore ili kad izadjemo mi glasamo za 'svoje'. Velika većina razmišlja na jako prizemljen način, pogotovo u manjim sredinama. Nemam za koga, kao da će neka druga vlast nešto promijeniti, pa ću barem glasati za 'svoje'. Ne razumiju da to nije njihov način razmišljanja, već potreba vladajućih nacionalnih elita da nacionalna pitanja istaknu na prvo mjesto kako bi pažnju upravo skrenuli sa ovakvih stvari i naravno dobili još jedan mandat . Genrealno skreće se pažnja sa svih pitanja, ali ovakav odnos zdravstva prema ženi gdje ni elementarni uslovi nisu obezbijeđeni...nagledala sam se svega ali ovako nešto je i više nego zabrinjavajuće. Neke primitivna plemena više poštoju ženu i sve ono što na jeste

Odlično postavljena dijagnoza!
Ima lijeka, ali pacijenti su mazohisti...i lakovjerni...

[mamba]

Da upravu si, mi i jesmo krivi utoliko što ne izlazimo na izbore ili kad izadjemo mi glasamo za 'svoje'. Velika većina razmišlja na jako prizemljen način, pogotovo u manjim sredinama. Nemam za koga, kao da će neka druga vlast nešto promijeniti, pa ću barem glasati za 'svoje'. Ne razumiju da to nije njihov način razmišljanja, već potreba vladajućih nacionalnih elita da nacionalna pitanja istaknu na prvo mjesto kako bi pažnju upravo skrenuli sa ovakvih stvari i naravno dobili još jedan mandat . Genrealno skreće se pažnja sa svih pitanja, ali ovakav odnos zdravstva prema ženi gdje ni elementarni uslovi nisu obezbijeđeni...nagledala sam se svega ali ovako nešto je i više nego zabrinjavajuće. Neke primitivna plemena više poštoju ženu i sve ono što na jeste

Odlično postavljena dijagnoza!
Ima lijeka, ali pacijenti su mazohisti...i lakovjerni...

Daaa, obično dođemo kod doktora i pitamo: 'Doktore kako se ja osjećam' , i naravno složimo se i prihvatamo sve lijekove na osnovu kojih se velike farmaceutske firme bogate, a koji su više štetni za organizam nego što nam pomognu. Ali neko dobro reče sve diktiramo mi. Mi smo potrošaći u ovom slučaju, da nema pacijenata doktori ne bi imali posla, da nema pacijenata velike farmaceutske tvrtke ne bi imale interesa proizvoditi silne količine štetnih lijekova i tako u krug . A mi kao potrošaći često smao jako naivni..meni je recimo smiješno kada nam doktor prepiše antibiotik za svaku moguću glupost, on nam zapravo daje ANTI-BIOS, tabletu protiv života, ali mi naravno to konzumiramo jer doktor bolje zna šta nije uredu sa našim organizmom Da prave riječi su: mazohisti i lakovjerni...

[mamba]

Nastavak slijedi...

Ginekološka iskustvo ili noćna mora II...papirologija i te stvari...

Sjećam se..dok sam se još oblačila iza paravana..medicinska sestra izleti van...prozva moje ime i reče mi da požurim. Obukoh se, ali ostadoh još tren duže, da potisnem emocije koje me savladaše i da obrišem suze...
Zati pažljivo, pazeći da ne oborim paravan izađoh van.. Ispred me sačeka sestra sa gotovim kolposkopskim nalazom koji napola glasno pročita i dva brisa u ruci koja treba da nosim u laboratoriju na analizu..Nakon što mi nabroja sve potrebne korake, uradi to još jednom za svaki slučaj da negdje ne pogriješim...Reče još da će hpv test biti gotov za 12 dana, a papa za 20...Zaustih da je pitam zašto ja moram da nosim uzorke u laboratoriju, ali ona već nestade iza vrata ordinacije...
Čekam..iako je kolposkopski nalaz ok...ipak brinem..Sad već znam sve o hpv-eu i nije me strah, ali CIN 1...Na svaku pomisao da je uvaženi citolog specijalista koji je radio prvi papa test bio upravu, dobijam napade panike...Trudim se ne razmišljati...
Dvaneasti dan zovem. Glas s druge strane mi govori da je test na hpv gotov, ali da ne dolazim, već da sačekam i papa test...Dvadeseti dan zovem ponovo. Rekoše mi da papa još nije gotov i da pokušam ponovo slijedeće sedmice. Slijedeće sedmice ponovo nazvah, ali ništa ni ovaj put...Ubrzo ovi pozivi postadoše uobičajena pojava...Svaki dan, buđenje, odlazak na posao... poziv...I odgovor sa druge strane žice uobičajeno predvidiv. Nakon skoro dva mjeseca i desetine odgovora 'Nazovite sutra, nazovite malo poslije trenutno imamo Komisiju!? (izgovoreno šapatom), pokušajte slijedeće sedmice', napokon dobih odgovor da je papa gotov i da mogu doći po nalaz.
Zaputih se, ovaj put bez pratnje prijateljice, put državne bolnice Koševo..po drugi put..
Iako sad psihološki pripremljena na ambijent koji neodoljivo podsjeća na napuštene psihijatrijske klinike gdje su svojevremeno vršili experimente nad umobolnicima, a koje je vremenom država zatvorila, i čijim hodnicima još samo duhovi nekadašnjih pacijenata tumaraju, pred ulazom se počeh se tješiti..Uzet ćeš samo nalaze, ništa više...
Prođoh kroz hodnik kraj sobice s lijeve strane na čijim vratima je pisalo na papiru A4 formata MUŠKI STERILITET..
Ponovo se nađoh u čekaonici/svlačionici i ponovo me dočeka isti prizor..Odlučih da ne obraćam pažnju, i da se ne zadržavam previše tu. Zamolih pacijenticu u prljavim papučama i mantilu iz Titovog vremena sa jednim poderanim rukavom da me pusti preko reda samo da uzmem nalaz...U istom momentu izleti sestra, srednjih godina i ugodne vanjštine, a ja u neopisivoj želji da se izgubim iz horor čekaonice, prepriječih joj put zamolivši je da mi da moje nalaze.
Reče mi da krenem za njom. Ja je poslušah i mi dođosmo do vrata neke sobe koja se nalazila na početku hodnika iz pakla. Reče mi da malo sačekam i izgubi se iza vrata. Nekoliko žena oko mene...zuri u pod...čekaju...Odjednom se začu prodoran glas koji je dopirao iz sobice: 'Gospođo draga, stanje je takvo i takvo. Nemojte se brinuti. Niste ni prva ni posljednja koja će imati ovakav zahvat. Ma biće sve uredu. Većina vas doktora isprepada, ali to nije ništa ako se reaguje na vrijeme a sa mnom ste u pravim rukama. Evo izganjajte mi još taj nalaz, pa da vam zakažem operaciju'.
Slušajući ovaj monolog, zamišljam doktora šanera iz I dijela ginekoloških iskustava kako sa druge strane stola gledajući u hrpu nalaza pokušava ohrabriti ženu bez imena i bez glasa.
Tok misli mi prekide sestra koja naglo otvori vrata. Saopšti jednoj ženi koja je čekala da joj nalazi nažalost još uvijek nisu gotovi...Ali prošla su tri mjeseca zavapi jadna žena. Sestra se ispriča još jednom i reče joj da drugi put nazove prije...
Tri mjeseca!? Odjeknu mi u glavi. Pomislih kako to da je moj gotov a njen nije, i kako to da 3 mjeseca...ali prije nego što uspjeh razviti misao medicinska sestra me prekide. Upita me za ime i prezime i šta sam radila. Rekoh joj i ona ponovo zatvori vrata. Nedugo zatim ih ponovo otvori i reče mi da je gotov samo hpv i da uđem ako želim čuti mišljnje uvaženog doktora ginekologa. Ali, ali...zamucah...jutros su mi rekli da je gotov i papa i da mogu doći po oba! Sestra me obavijesti da mi je neko najvjerovatnije zabunom dao lažnu informaciju i zatvori vrata.
U nagloj navali adrenalina koja mi prostruja kroz čitavo tijelo i sjuri se direktno u mozak, potegnuh za kvaku i uđoh u prostoriju vidno uzrujana... U zadimljenoj prostoriji uvaženi doktor ginekolog iz Ginekoloških iskustava I dio sjedi za stolom, puši cigaretu... i glasno se smije nekom vicu. Pored njega medicinska sestra, ugodne vanjštine, požrtvovano i sa pačenićkim izrazom lica u svesku užurbano unosi neke podatke. S druge strane stola pripravnik i neka dvojica tipova koja su se, kako mi se tada učinilo, žustro raspravljala oko nekog pitanja i paraleno se smijala vicu...
Došla sam do stola neformalnog društva, a sestra mi pruži nalaz hpv-a, i nastavi dekoncentrisano pisati u svesku. Nisam ga ni pogledala.
Može li jedno pitanje? Čula sam sebe kako govorim. Po iznenadnom muku u prostoriji i pogledima uprtim u mene postadoh svijesna da sam to izgovorila isuviše glasno...
Govoreći isprekidano zbog navale ponovnog vala adrenalina upitah. 'Koliko će moj papa nalaz, jednog dana kada ga dobijem, biti pouzdan, obzirom na činjenicu da uzorak stoji već jako dugo?
Jedan trenutak prođe... medicinska sestra poče prelistavati svesku na krilu, ni ne pogledavši me. Očigledno nije registrovala moje pitanje...pripravnik pogleda u doktora koji ugasi cigaretu, zgrabi hpv nalaz sa stola i skoči na noge.
Poče mi sumnuto mahati nalazom pred očima i ja tek tada vidjeh da je pozitivan. Uvaženi doktor ginekolog, koji se u I dijelu ginekoloških iskustava iz Alpaćina pretvorio u šanera, transformira se sada u totalnog luđaka...Urlao je, histerično mlatarao rukama, hvatao se za glavu govoreći..Djevojko vi nemate rak. HPV nije RAK...Što se mene tiče možete baciti ovaj nalaz u korpu za smeću eto koliko mi je bitan.. Na trenutak pomislih da će se uvaženi doktor ginekolog potpuno razdvojiti od pameti... Dok sam ga pokušavala prekinti uzalud pokušavajući ponoviti svoje pitanje...on je nastavljao: 'Evo šta mislite da pošaljem svoju bradavicu na testiranje...pokazuje mi poveću bradavicu na vratu...možda i ja imam hpv, moja nana je živjela 100 godina i najvjerovatnije imala hpv, imala je 10 djece i nikada nije išla kod ginekologa...Kako više ne shvatate da je to čista komercijala...uzrujano je pjenio. Situacija mi naglo postade komična, i uvaženi doktor ginekolog poče da me svojim ponašanjem zabavlja.. ali sjetih se zašto sam tu...Uvidjevši da ga ne mogu drugačije prekinuti glasno rekoh: 'Smirite se doktore, nema potrebe da razgovaramo na ovome nivou... mi očigledno pričamo o dvije različite stvari. Za hpv vas nisam uopšte pitala i da budem iskrena zvanično mišljenje medicine o ovim i ostalim pitanjima me uopšte ne interesuje. Bla, bla,bla..od vas bih htijela samo da mi date informaciju... i ja ponovih svoje pitanje. Na trenutak je zastao, zabezeknut, a onda ponovo nastavi da pjeni. Uvidjevši da doktor uopšte nije u stanju da shvati šta želim od njega, ja se okrenuh ka pripravniku. U nadi da ću napokon dobiti odgovor opet postavih pitanje i dodah još teoriju o leukocitima koji vremenom mutiraju iako stoje u frižideru... i da sumnjam da uzorak koji tako dugo stoji može pokazati stvarno stanje stvari. Ali pripravnik je širom otvorenih usta gledao čas u mene čas u doktora. Uprkos tome ja odlučih da ne odustajem... Dok smo se uvaženi doktor ginekolog i ja opet nastavili raspravljati, sestra koja je odavno odložila svoju svesku, i koja je jedina izgleda čula moje pitanje, nas prekide i reče. 'U potpunosti vas razumijem..ali nije do nas, spali smo samo na dva citologa i zna se desiti da žene čekaju po 6 mjeseci na papa...Ako želite mogu zamoliti uvaženog specijalistu citologa, trenutno je tu, da vam pregleda uzorak sada? Naravno da želim! Uzviknuh glasno..
Uvaženi doktor ginekolog kada napokon shvati o čemu se radi malo se smiri i napola histerično mi objasni postupak fiksacije uzorka a nakon toga poče sa mnom raspravljati o računici ove države te kako se pere novac kroz zdravstvo, i da nisu oni krivo zbog ovakvog postupanja, i da nije on kriv što su spali samo na dva citologa..itd. Rekoh mu da je meni sve to savršeno jasno, ali da mi je jako bitno da dobijem nalaz zbog sumnje predhodnog specijaliste citologa. On se složi sa mnom iako ja nisam bila sigurna da li do njega dopire ovo što govorim, zbog njegove očite profesionalne deformacije u odnosu pacijent-doktor.
Nakon dvadeset minuta besmislene rasprave, medicinska sestra uđe i obavijesti me da će uvaženi specijalista citolog pregledati uzorak. Presretna, zbog te vijesti, kao i zbog činjenice da ću napokon napustiti neugodnu prostoriju, izađoh van i za sobom ostavih sad već pomalo zbunjenog doktora šanera i pripravnika koji tokom cijele rasprave nije progovorio ni riječi. Kada se ponovo nađoh u hodniku pade mi na pamet da nemam pojma kako izgleda uvaženi specijalista citolog, ali istog časa odlučih da se ne vraćam u sobicu iz koje sam upravo izašla. Vratih se u čekaonicu i stadoh pred vrata glavne ordinacije iz koje opet izleti medicinska sestra ugodne vanjštine koja je u drugoj sobici još maločas užurbano upisivala podatke u svesku. Kad sam je zaustavila, ona mi odmah ljubazno reče da sačekam malo jer citolog upravo radi biosiju jednoj pacijentici. Nedugo zatim iz ordinacije izleti čovjek u bijeloj zapravo sivoj dugoj halji..Zaključih da to mora da je uvaženi specijalista citolog i krenuh u stopu za njim. Kao čovjek koga prate, u gužvi i strci koja je vladala u hodniku on se iznenada izgubi.. Ne znajući šta da radim, stadoh opet da čekam ovaj put u hodniku. Vrata neke sobe se otvoriše i citolog izađe van. Nakon što isprati neke dvije gospođe koje su bile u sobi sa njim, on krenu nazad u prostoriju, a ja uletih za njim vidno isfrustrirana ne mareći više ni za obzir ni za uviđajnost. On sjede za stol na kojem je stajao mikroskop i nekoliko uzoraka razbacanih naokolo, uze jedan, nagnu se nad mikroskop i poče ga posmatrati. Ja počeh kao ajkula praviti krugove iza njegovih leđa. Stari drveni pod je škripao. Pomislih da ga dekoncentrišem, pa stadoh... Vi ste medicinska sestra, recite mi gdje radite!? Upita odjednom uvaženi specijalista citolog... Najvjerovatnije su mu rekli da sam ovdje preko neke veze, pomislih i začuh sebe kako mu odgovaram. Da jesam, ali trenutno ne radim nigdje...Želja mi je da završim studiji medicine koju sam prekinula iz tih i tih razloga... Sad smo na mom terenu pomislih kada primjetih promjenu u njegovu glasu koji postade nekako pun poštovanja. Na trenutak likovah... Uvijek me je zabavljala činjenica u kolikoj mjeri se ljudi mogu uživiti u tuđe i vlastite društvene uloge.. On poče naglas da mi diktira ono što vidi na uzorku, a ja paralelno s tim počeh sebi davati terapiju. On me prekide i reče da ono o čemu govorim jesu same babine gatke. Ja mu odgovorih... i podje jos jedana uzaludna i besmislena raprava. Nakon petnaest minuta uvaženi specijalist citolog izvuče list obrasca na koji napisa svoje mišljenje. Ja mu se iskreno zahvalih i izađoh van. Nađoh se na hodniku po ko zna koji put. Pogledah u nalaz i u očajanju shvatih da ne mogu pročitati nečitki rukopis uvaženog specijaliste citologa i da moram otići kod doktora šanera po mišljenje. U hodniku više nije bilo nikoga sem grupe muškaraca koja je stajala ispred vrata na kojima je pisalo MUŠKI STERILITET. Skroz sluđena od hodanja gore-dole, kao da sam prvi put tu, zadugo ne uspijeh naći prava vrata.
Napokon iza jednih vrata začuh sada već poznati smijeh doktora šanera, uletih bez kucanja riješena da što prije napustim ovu ustanovu.
Kada me ugleda doktor šaner ugasi cigaru, skoči na noge i napravi duboki naklon. Zahvalih mu se na toploj dobrodošlici i pružih mu papa nalaz. Pogleda ga letimično i reče: 'Eto rekao sam ti bona da se ništa ne brineš, imaš manju upalu ništa strašno'. Zaustih nešto da kažem ali on me preduhitri: 'Naravno dobićeš terapiju'...ironičan je, to mi se sviđa, ali ipak nije profesionalno, pomislih. Dok je škrabao recept na stražnjoj strani papa nalaza obrati se kolegi pripravniku čije prisustvo tek primjetih i reče ironično: 'Evo trese mi se ruka ne smijem djevojci sad ni prepisti svašta bojim se da ću pogriješiti!' Sad kolega pripravnik po prvi put progovori i nabaci jedan seksistički komentar, na koji ne ostadoh dužna...
Kakva šarada, kakva galerija likova pomislih i napustih prostoriju. Nakon okruglo dva sata prođoh opet kroz hodnik strave i užasa i napokon se nađoh vani'. Preplavi me val ogromnog olakšanja... ali u momentu nepomućene radosti zbog napuštanja ustanove iz pakla, odnekud i bez vidljivog razloga na pamet mi pade žena bez imena, bez lica i bez glasa s druge strane stola u doktorovoj ordinaciji...

[debela]

mene je od citanja uhvatio srklet i teska nervoza. bilo bi mrtvih glava da sam bila na tvom mjestu, a posto se ne zelim dovoditi u takve situacije, radije cu se hljeba odreci ali pregled iskljucivo privatno.

[Jara]

Obično ne čitam duge postove, al ovaj - u jednom dahu! Bravo!
Šteta što ti čitalačka publika nije veća...ovo je za štampanih medija.

[mamba]

mene je od citanja uhvatio srklet i teska nervoza. bilo bi mrtvih glava da sam bila na tvom mjestu, a posto se ne zelim dovoditi u takve situacije, radije cu se hljeba odreci ali pregled iskljucivo privatno.

Sto se tiče papa testa u svakom slučaju, ali test na hpv ti je oko 170 KM kod privatnika , što je stvarno puno, a procedura je komplikovana jer brisove ti uzima tvoj ginekolog,a onda to nosiš u laboratoriju gdje već želiš da se testiraš. Uglavnom, test je gotov za 12 dana, otprilike jednako kao i na Koševu. Papa nalaz je već druga priča on je oko 50 KM kod privatnika i što je najbitnije bude gotov za maksimalno sedam dana.

[mamba]

Obično ne čitam duge postove, al ovaj - u jednom dahu! Bravo!
Šteta što ti čitalačka publika nije veća...ovo je za štampanih medija.

Hvala na komlimentima , mada radnja priče i nije bas najveselija

[Bosanac sa dna kace]

mene je od citanja uhvatio srklet i teska nervoza. bilo bi mrtvih glava da sam bila na tvom mjestu, a posto se ne zelim dovoditi u takve situacije, radije cu se hljeba odreci ali pregled iskljucivo privatno.

a sto onda placamo poreze?

[debela]

bosanac, vama mladjima ostavljam u amanet da se borite za pravdu u ovoj drzavi

mamba, neka kosta koliko kosta. stvar prioriteta u zivotu. ne vidim nista komplikovano u toj proceduri. znam sebe i znam kako reagujem u situacijama gdje ne moram da sutim i ne zelim se u to dovoditi. tebi hvala za sve informacije.

[Cholina_Lokica]

mene je od citanja uhvatio srklet i teska nervoza. bilo bi mrtvih glava da sam bila na tvom mjestu, a posto se ne zelim dovoditi u takve situacije, radije cu se hljeba odreci ali pregled iskljucivo privatno.

a sto onda placamo poreze?

ocigledno za ono sta je mamba opisala...