Straggler, svaka ti je na mjestu. Trebalo bi otvoriti temu i posvetiti je SVIM našim palim herojima, ali HEROJIMA...LJudima koje smo vidjeli na djelu kako BRANE svoju kuću, svoj prag, a samim tim i civile naspram jedne vojne sile...(ako neko ne daj Bože ima dvojbe po pitanju naziva HEROJ za ove legende, evo da malo pripomognem...OSNOVNI MORALNI I LOGIČKI POSTULAT JE ODNOS SNAGA...Znači Pravda i moral su uvijek na strani onog u inferiornijem položaju ( neću reći "slabijeg", jer to je pogrešan izraz).Prema tome, znajući kakav je bio odnos snaga (Bosanska vojska uključujući civile sa jedne strane i karadžićevi i miloševićevi bolesnici i miševi
sa saradnicima sa druge strane), svako ko imam imalo mozga znaće koja je strana ona prava....čisto onako, podsjećanja radi, ako se pojavi neko koje je neupućen ...
a mi koji smo bili u svojoj zemlji za vrijeme rata, bez obzira civili ili vojnici znamo dobro ko su bili pravi HEROJI, jer je svako od nas vidio je barem jednog od njih na djelu, a bilo je i lažnih, onih koji su navukli uniforme da bi se okoristili...a bilo ih je, na žalost...
Ja sam pokreno temu R. Safeta Zajke i Šehovića ne da bih zapostavio herojstvo drugih naših HEROJA ( to ja ne znam uradit sve i da hoću) nego zato što sam sjedio s ljudima koji su bili u njihovim jedinicama i prisjećo se tih dana...pa ti ljudi su bili stjene...
TREBALO BI POD HITNO DA INTERNACIONALIZUJEMO NAŠE HEROJE!!!! I TO STVARNO POD HITNO!
NEKI zapadnjaci šupljiraju u svojim vojnim emisijama o svojim stratezima i vojnicima kroz istoriju, a pola tih su bili klasični okupatori, a neki umobolni u našoj bližoj okolini liječe svoje opake bolesti tako što slobodno promovišu i slave dobro znane krvnike i umobolnike, a mi znamo kakvi su to heroji (artiljerijom na civile sa udaljenosti od nekoliko kilometara...i to civile...)...znamo gdje bi bili na mapi da je Bosna imala njihovo naoružanje...
a mi s druge strane imamo autentične HEROJE, ljude koji su se BRANILI, a ne napadali!!!! i opet ih nismo uspjeli pokazat svijetu...nekako je to sve zataškano u stilu "ne čačkaj, treba nam mir"...
evo i ove "sarajevske ruže" bi polako počele isčezavati da nije ovo malo čestitog svijeta koji se brine o tome...
Mislim da bismo HORIJMA BiH najobolje odali čast i priznanje ako bismo napravili neki dokumentarac o njima al ne za naše tržište, jer mi se već svi ovdje znamo manje više, već za ono zapadno. Nije to lako, jasno, ali bi zato to bio eho koji će se čuti nadaleko i naširoko još dugo godina...
Eto ja to predlažem...znači neki dokumnetarac napraviti o SVIM našim herojima ( R. Zajko, Šehović, Mršo, Đilda, Šamrlić Vinko, Saša Lasta, Mute, Zenuni, Čavka,i da ne nabrajam jer je spisak podugačak....) i prodat ga nekoj od zapadnih kanala da vide ili da se posjete šta je "Bosna Prkosna"...jer otkako su ovi naši i strani miševi i poltroni okupirali pozicije i odlučuju o sudbini ono malo Čestitog (al uspavanog) svijeta, izgubi se ona ljepša, prava slika Bosne...
Red bi bio da se malo probudi ta Čestitost u nama...ne samo tako što ćemo spominjat naše HEROJE, već i tako što ćemo ustat protiv korupcije, jer se naši Rahmetli i Pokojni Heroji nisu borili za neku Bosnu kojom će vladat ljudska iskorupmiranost ko sada...NE...oni se nisu za takvu BiH borili, u to nemem ni grama sumnje...
straggler wrote:mIRCerka wrote:
De mi objasni po cemu su zaboravljeni? Pa sjete se slikati kod njihovih spomen ploca i na mezarju svake godine na dan njihove pogibije...
Ja imam pitanje: Zasto su njihova djeca zaboravljena? Zapustena? Zasto Djildinu djecu obilaze uglavnom navijaci Zelje? I njegovi saborci? Lamentiranja i prepricavanja prica je meni, koja cijeli rat nazalost provedoh u Sarajevu, na vrh glave!
Zasto se nista ne uradi, ili se nije radilo kad se moglo pomoc, da se pomogne tim obiteljima? Samohranim majkama, udovicama, i djeci?
Boli me dusha kad ovo pisem, jer odmah se sjetim kako se neko boracko udruzenje diglo protiv nas i nasih protesta, i kako stadose iza Taje, a nema ih da sami dignu grad na noge da se njima pomogne...
Da, u pravu si. Zajko i Šehović nisu zaboravljeni i neka nisu. Međutim, šta je sa ostalim herojima, znanim i neznanim? Neka mi niko ne zamjeri ali ostaje gorak utisak da se ovdje u Sarajevu uvijek akcenat baca na taj dio ratišta i ispada da je samo Žuč iznjedrila heroje, što naravno uopšte nije tačno. Rahmetli Đilda je imao 'nesreću' da pogine na Zlatištu u junu mjesecu 1992 godine, kada Armija zvanično još nije ni postojala (tada je bila TO), kao i Adnan Damadžić, Mute Mlinarić, i još mnogo njih. Mnogi su istinski heroji - dobrovoljci položili svoje živote već do maja '92, a danas o njima niti riječi. Sjete ih se samo njihovi saborci, onako, uz kafu - i niko više. A i ko bi drugi? Šta očekivati od države kada o tome ne brinu ni silne organizacije koje nose prefiks ' boračke' i džaba jedu budžetske pare. A i kako da brinu kada na čelu istih sjede ljudi koji su na ta mjesta zasjeli po neznam kom kriteriju. Oni ba veze nemaju ko je Đilda, Ado, Mute. Asko, Zoka, Saša .... Pa ljudi moji još '94 godine sam u prostorijama Unije veterana u stolicama zatekao ljude koji su u Armiju pristupili tek proglašavanjem mobilizacije! A 'veterani'....FUJ !!! Na čelu udruženja dobitnika 'Zlatnog ljiljana' je čovjek koji linije nikada očima vidio nije. JOB-a također. Bitno je da oni osnivaju organizacije tipa BOC, dobiju guzovače prostore, nakače se na javni budžet, a onda djeluju kao firma koristeći se svim beneficijama i olakšicama pozivajući se na borce i šatro gradeći naselja za njih, a onda tim istim borcima prodaju stanove po komercijalnim cijenama kao i svakom drugom ko god poželi i to duplo većim od cijene završenog prostora. O živim borcima ovdje niko ne brine, a kako onda očekivati da brinu o ovim poginulim? O herojima pogotovo...
....Brine me samo,....Sta ako bi ne daj Boze opet???????