Stiglo jutros na mail...

[Pasiflora]

Text je odlican. Stvarno odlican i da - upravo tako je bilo

[PalaSa Marsa]

Ovo mi nikad niko ne moze vratiti. Ali zauvijek cu se sjecati tih mirisa ljetnih vecheri na raspustima, kad su nas tjerali u kucu, a zauzvrat bi dobili ono nashe : 'samo josh malo'. Vjechito nam je trebalo 'samo josh malo', i nikad nam ne bi dosadilo.
Danas mu daju mobitel u ruke s 10 godina, i dosadi mu kroz mjesec dana. Daju mu PC, kroz koju godinu pochne nositi naochale, tezhi vishe nego shto bi trebao i ima vishe secera i holesterola u krvi nego odrast'o chovjek. Mali kapitalci. To su danashnja djeca. Osamljena i prepushtena sebi i nekom tamo virtual svijetu i MTV-u.

Ne znaju oni nazhalost shta je to igra vani s djecom iz ulice. Ljeta kod nane, igre u polju, hvatanje prdibaba u tegle limuna i narandze, klikera, ta-ta, gume.. I moje dobre Evokse zamijenishe razni pokemoni, Dare Bubamare i Big Brotheri i Mame razne.

Tuzhno shto to nikad nece osjetiti. Nama ostaje samo da nikad ne zaboravljamo kako je bilo i kako je mozhda moglo biti.

Odusevljena sam kako si samo uspjela docarati te dane.. Desava se i meni isto ovako.... Rat je dosao i sve je stalo, sve se promijenilo i nacin odrastanja, sazrijevanja, sto mi je jako zao.. Mislim da sve sto je lijepo ima kraj, ali u ovom slucaju ovo je trajalo i suvise kratko, odnosno toliko kratko, da mi se ponekad cini da ja to nisam bila, uprkos svim tim mirisima, kako si rekla i tim osjecajima koji ce me pratiti do kraja mog zivota.. Hvala na ovim tekstovima Aurora Borealis ..

[PalaSa Marsa]

Uprkos tome, sto su moji imali vocnjak koji nije bio toliko siromasan, ja sam opet morala sa svojom klapom iz mahale ici u akciju spasavanja komsijskih vocki, kojima je vrebala opasnost od trulenja ..Pa smo mi k'o djeca, redovno "obilazili" komsijeske baste i nekad bivali zaganjani..Bilo je to nesto u cemu smo uzivali, i jos ako se desi, da nekom od komsija stvarno smeta sto mi ulazimo u njegovu bastu, mi bi bivali jos gori, znali smo brat voce i kad nam nije bilo do branja.. A opet, sjetim se kad bi pao snijeg, pa napravimo stazu u mahali, a ljudi koji su imali auta u tom vremenu, nisu mogli uci u ulicu, pa su nas i oni kritikovali, a mi jos po belaju kad se ono smrkne uzmemo vode i jos nadodamo na onu stazu da preko noci postane led..pa kad bi to komsije vidjele, onda bi tek nast'o belaj..Kad se samo sjetim..Bilo je tu lomova, bilo je prituzbi kod roditelja, bilo je on je nisam ja, ma on je, ma on, i opet na kraju svi zajedno..A najdraze mi je bilo, kad bi nekom komsiji pozvonoli na vrata i pri tom se sakrili, a komsija onako sa osmijehom otvori vrata, kad vidi da nema nikog, k'o pokis'o se vrati u kucu hahaha, a mi iz zbunja virimo, smijemo se i opet ponovo .. Bilo je toga..lad se samo sjetim...

[sheilak]

Sve isto - pustosenje vocnjaka ( najcesce tresanja , krusaka ), cvijecnjaka ( narcisi, zumbuli ), kukuruza (samo sto smo mi redovno bivali zaganjani ) i pravljenje " klize " zimi dodavanjem vode ( jednom nam je komsija htio " pomoci " , pa nam je preporucio da po klizi pospemo soli, k'o fol bice klizavije - ali, ok, imali smo tada oko 8- 9 godina ), prizivanje duhova, pravljanja neke vrste " azila " za zivotinje, dakle, skupljanje pasa, macaka, ptica i briga o njima ( u kartonskim i drvenim kutijama ). Znali smo isto tako organizirati akciju sadnje drveca , pomagati starijim ljudima, starija djeca su ucila mladju voziti bicikl, pomagati im pri zadaci, itd. Uglavnom, stalno smo bili u " nekom poslu", skoro nikada u kuci i uvijek smo se drzali zajedno.

[Aurora Borealis]

.

[potočanka]

Za svu djecu koja su rodjena
70-tih i 80-ih !!

Prvo, preživjeli smo i rodjeni smo normalni iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes


U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e. Pišali smo u krevet.


Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.

Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte i Coca cole sa našim prijateljima i
NITKO nije umro zbog toga


Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune šecera, ali nismo bili debeli
zato sto smo smo se
STALNO IGRALI VANI

Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici,
skrivača, planova, klisa, spekulanja, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja mašta bila u stanju smisliti,

Nerijetko, nas nitko nije mogao naci po cijeli dan.

I nikad nije bilo problema...

Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kočnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naučili smo kako riješiti problem


Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.

Nama nisu prodavali drogu ispred škole...


Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.. .....

MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO IŠLI VAN
DRUŽITI SE S NJIMA !


Padali smo s drveca, znali se posijeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga

Igrali smo se s lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to preživjeli bez posljedica!


Išli smo biciklom ili pješke do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se družimo i budemo zajedno!


Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!



Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.
I naučili smo živjeti s tim !

I ti pripadaš toj generaciji?

ČESTITAM!


MOŽDA CEŠ ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREDJIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI !

Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali



Da bi ste lakše čitali, ovaj mail je napisan
VELIKIM SLOVIMA !!

Pozdrav generaciji.
ŽIVJELI !!!

nekako mi žao što sam odrasla kad se sjetim kakvo mi je djetinjstvo bilo prelijepo

[Aurora Borealis]

.

[ismarm]

tex je super, 100% o.k. samo mi nije jasno cija su to djeca sto sada sjede uz kompjutere, PS ...?
nisu li to upravo djeca onih iz 50-, 60-, 70-, 80-ih? pa ko je onda kriv sto su sada ta djeca takva, kakva su?

[corolla02]

Ovo mi nikad niko ne moze vratiti. Ali zauvijek cu se sjecati tih mirisa ljetnih vecheri na raspustima, kad su nas tjerali u kucu, a zauzvrat bi dobili ono nashe : 'samo josh malo'. Vjechito nam je trebalo 'samo josh malo', i nikad nam ne bi dosadilo.
Danas mu daju mobitel u ruke s 10 godina, i dosadi mu kroz mjesec dana. Daju mu PC, kroz koju godinu pochne nositi naochale, tezhi vishe nego shto bi trebao i ima vishe secera i holesterola u krvi nego odrast'o chovjek. Mali kapitalci. To su danashnja djeca. Osamljena i prepushtena sebi i nekom tamo virtual svijetu i MTV-u.

Ne znaju oni nazhalost shta je to igra vani s djecom iz ulice. Ljeta kod nane, igre u polju, hvatanje prdibaba u tegle limuna i narandze, klikera, ta-ta, gume.. I moje dobre Evokse zamijenishe razni pokemoni, Dare Bubamare i Big Brotheri i Mame razne.

Tuzhno shto to nikad nece osjetiti. Nama ostaje samo da nikad ne zaboravljamo kako je bilo i kako je mozhda moglo biti.

Ove su super, jos da dodam, klisa i falje, zmure, sandokana, boksimetra....

[Admir_1984]

Za svoju genetaciju cesto kazem da je prava generacija "pakla", jer taman kada smo trebali dozivjeti puni procvat djetinstva, puske su zapucale Ali ipak one tri-cetiri godine prije rata ostat ce mi zauvijek u sjecanju. Nekih tadasnjih situacija se bolje sjecam nego nekih od prije 7-8 godina. Aurora je spomenula livadu gdje je odrasla, a i mene ufati neki jeziv osjecaj kada god prodjem tuda, a ta livada je pusta , a kada se samo sjetim kako je tu zivahno nekad bilo. Tada je najgori osjecaj bio kada te nana zovne na rucak Prva petica u skoli znacila je automatski i novo biciklo, ponija Ali niko me nije ucio kako se vozi, sam sam padao, ucio, razbijao se i nikad mi nishta ozbiljno nije bilo. Osjecaji prvih "zaradjenih" klikera, prve suze za najdrazim klikerima, skupljanje slicica, glumljenje nindza kornjaca i te stvari su jednostavno nezaboravne. Poseban osjecaj je bio gledati starije kako igraju fudbala i da ti oni dozvole da im dohvacas lopte. Odes na sankanje, mokar si ko cep, al jok ne ides kuci dok sva djeca ne odu i nikad nishta mi nije bilo. Onda ove vecernje igre sa rajom iz ulice, tipa ganje, zmurke, zemalja, lede i slicno.... Ili izmolis nekako od neke stare zene tegli i na obliznu rijecicu hvatat lafo ribe. Tudje sljive, rezdelije, jabuke, tresnje, a kad se samo sjetim koja je to milina bila. Al onaj osjecaj kad sva djeca kazu, IDEMO Bila je 1994 godina (juni) i sad smo se mi vratili vamo iz Hrvatske, ja sutra dan izasao na ulicu i nishta mi nije jasno. Livade gdje sam odrastao nema, baste zasadjene, tamo gdje smo mi zivjeli rastureno sve, pitam tatu gdje su sva ona raja sa kojom sam se druzio Osjetio sam da je i njemu zastao dah, rece mi samo 2-3 koji su ovde ostali.

Sve bi dao da se mogu vratiti na jedan dan, recimo u maj mjesec 1991 godine, na svoju livadu iza zgrade

[Aurora Borealis]

.

[mirzazmaj]

Ovo mi nikad niko ne moze vratiti. Ali zauvijek cu se sjecati tih mirisa ljetnih vecheri na raspustima, kad su nas tjerali u kucu, a zauzvrat bi dobili ono nashe : 'samo josh malo'. Vjechito nam je trebalo 'samo josh malo', i nikad nam ne bi dosadilo.
Danas mu daju mobitel u ruke s 10 godina, i dosadi mu kroz mjesec dana. Daju mu PC, kroz koju godinu pochne nositi naochale, tezhi vishe nego shto bi trebao i ima vishe secera i holesterola u krvi nego odrast'o chovjek. Mali kapitalci. To su danashnja djeca. Osamljena i prepushtena sebi i nekom tamo virtual svijetu i MTV-u.

Ne znaju oni nazhalost shta je to igra vani s djecom iz ulice. Ljeta kod nane, igre u polju, hvatanje prdibaba u tegle limuna i narandze, klikera, ta-ta, gume.. I moje dobre Evokse zamijenishe razni pokemoni, Dare Bubamare i Big Brotheri i Mame razne.

Tuzhno shto to nikad nece osjetiti. Nama ostaje samo da nikad ne zaboravljamo kako je bilo i kako je mozhda moglo biti.

ko da si sa bjelava, nisu mogla auta od nas prolaziti ulicom a sad nigdje ni jedno dijete na ulici, tuga.....

[Aurora Borealis]

.

[nosara]

Naravno, tekst oslikava stanje kakvo je zaista bilo...

Nekim likovima to ide na zivce, jer je taj zivot sa sobom nosio sistem u kojem smo zivjeli, a ovaj "bolji" i "demokratski" je, ocigledno, pupa-hava i tesko sranje...

A logicno je da mi, tadasnji klinci i danasnji roditelji, shvatajuci gdje smo, radije djecu stitimo od "dobrote" i "rahatluka" sto ih na ulici moze snac, a cega nije bilo u "nase vrijeme"...

Da mi je zao, to je malo rec, srce mi se cijepa i sve bih dao da svojoj djeci mogu pruzit djetinjstvo kakvo sam ja imao, a ne surogat sastavljen od GSM-PC-MP4-LCD i slicnih pizdarija...

[PticaTrkachica]

Znate šta, poželjela sam vidjeti curice (ma i dječake, nije problem ) kako igraju lastiša. Mislim da ih gooodinama nisam vidjela izazgrade, ali su zato u New Yorkeru na odjelu sa droljavim šorcićima i topićima.
Joj, kako sam ja voljela lastiku i prstića, olimpijade, mornara popaja, trokuta (ne znam kako su se u drugim krajevima te igre zvale)

[seln]

Naravno, tekst oslikava stanje kakvo je zaista bilo...

Nekim likovima to ide na zivce, jer je taj zivot sa sobom nosio sistem u kojem smo zivjeli, a ovaj "bolji" i "demokratski" je, ocigledno, pupa-hava i tesko sranje...

A logicno je da mi, tadasnji klinci i danasnji roditelji, shvatajuci gdje smo, radije djecu stitimo od "dobrote" i "rahatluka" sto ih na ulici moze snac, a cega nije bilo u "nase vrijeme"...

Da mi je zao, to je malo rec, srce mi se cijepa i sve bih dao da svojoj djeci mogu pruzit djetinjstvo kakvo sam ja imao, a ne surogat sastavljen od GSM-PC-MP4-LCD i slicnih pizdarija...

Mmda...citam post neke sitne dusice (dec. 08) u kojem kao analizira ono pismo i iznosi svoje vidjenje (vidjenje vjerovatno u LCD tehnologiji sa dolby surround i double density)...ah...da ne zaboravimo danasnji posrani govor....hej, ta zelena kruska iznosi svoje vidjenje o vremenu kojeg se i ne sjeca...
ma, nije belaj, ba....vazno je da je on cool i da ima contacts i friends koji mu na twitter javljaju kad su srali, koji mu na facebook javljaju kako su dobro vecerali hot dogs i ham and eggs, koji mu salju lol's, giggles ili koje vec elektronske emocije...
jebote, kad pogledam ovo danas....desetogodisnjaci koji se ponasaju kao da im je dvadeset, pa ne znas je smijesno ili zalosno...ey man, cool man...curice nasminkane kao kurvice koje si medjusobno pricaju kako je novi mamin jebac so hot...ma, divna vremena, za krepati od ljepote.

[Klodovik]

Kucaju godine na vrata bivšim djevojčicama i bivšim dječacima.

[seln]

Kucaju godine na vrata bivšim djevojčicama i bivšim dječacima.

Hebi ga, neki cak uobrazavaju da su odrasli i demokraticni....

[Klodovik]

Kucaju godine na vrata bivšim djevojčicama i bivšim dječacima.

Hebi ga, neki cak uobrazavaju da su odrasli i demokraticni....

Bit će da je do odgoja i odrastanja. Ipak nam generacije 50-ih, 60-ih, pa već i 70-ih i 80-ih sad vode glavnu riječ u svim oblastima života. Valjda će biti bolje kad dođe red na ovu današnju djecu.

[kockica_kockica]

Znate šta, poželjela sam vidjeti curice (ma i dječake, nije problem ) kako igraju lastiša. Mislim da ih gooodinama nisam vidjela izazgrade, ali su zato u New Yorkeru na odjelu sa droljavim šorcićima i topićima.
Joj, kako sam ja voljela lastiku i prstića, olimpijade, mornara popaja, trokuta (ne znam kako su se u drugim krajevima te igre zvale)

I ja sam voljela igrati gume (lastisa) i to po cijeli dan... sjecam se da sam mami znala sve gume sto je bilo uzeti da bi mogli igrati... i onda si tacno morao znati mjeru da lastis nije pretvrd ili premekan, da nije predugacak ili prekratak jer onda igra nema smisla... sjecam se raznih vrsta igranja preko gume, matematike, prstici, pa onda ona igra kad igras do pola normalno a onda moras napraviti zvijezdu i onda utrkivanje ko ce napraviti bolju ( kako sam se samo jednom razbila i sad pamtim)

Mene su ljetne igre zmire odusevljavale.. posebno kad padne onaj prvi mrak, kad te mama zove da ides kuci a ti ne smijes da se javis jer ce te tuspasiti... i nako ko zna kojeg puta dozivanja konacno se odazoves sa "samo jos malo" ... sjecam se da je bilo onih koje bi roditelji zvali da idu kuci a ti zmiris i jadan se oznojis trazeci likove a oni kuci vec okupani i mirisljavi u krevetu broje ovcice...

Sjecam se da sam uvijek vani isla s bratom... i jednom prilikom zove mama s balkona ( naravno ja zadubljena u prstice i igranje gume) da me pita gdje mi je brat.. kazem ja njoj " ma evo ga tu je" ... i ono njeno "dodjite kuci" .. ja jadna obisla pola naselja trazeci brata kojeg nigdje nije bilo, sva uplakana ulazim u kucu jer znam da ce me mama olesiti sto ga nisam cuvala a klinjo sjedi i gleda TV i smije mi se... sjecam se da smo se potukli pa nas je mama oboje istukla ne zato sto smo se potukli vec sto je on bez javljanja dosao kuci, a mene jer nisam pazila gdje je on...

[seln]

Kucaju godine na vrata bivšim djevojčicama i bivšim dječacima.

Hebi ga, neki cak uobrazavaju da su odrasli i demokraticni....

Bit će da je do odgoja i odrastanja. Ipak nam generacije 50-ih, 60-ih, pa već i 70-ih i 80-ih sad vode glavnu riječ u svim oblastima života. Valjda će biti bolje kad dođe red na ovu današnju djecu.

Bit ce, o tome bi netko mogao disputirati, no predomnijevam da cu srecom preminuti prije nego to vrijeme dodje.
Hocu reci, za demokraticnu gospodu koja to ne primjecuju...u naprednim i civilizovanim zemljama su takodje generacije 50-ih, 60-ih i 70-ih...
dakle, kod nas je problem jer smo bagra. Ako ne vjerujes, posjeti neku od stranica gdje se javljaju mladi, pogledaj kakve uratke postavljaju na you tube....toliko mrznje (ne znam odakle im, vecina se ne sjeca rata) MI nikad necemo osjecati.
No, predomnijevam da tvoja antipatija ka tom vremenu pociva na antukomunizmu.

[tatjanamster]

Za svu djecu koja su rodjena
i prezivjela





1950-te, 60-te , 70-te & 80-te !!


U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu 'Cuvati daleko od domasaja djece' na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisali se u krevet.

I ja sam to dobio još prije 10-tak dana a ovo je ispravka, ne zamjeri ali ne volim kada mi neko izostavi godište, nismo još izumrli mi iz 50-tih i 60-tih i nismo pišali u krevet.

To pajdo!!

[seln]

Za svu djecu koja su rodjena
i prezivjela





1950-te, 60-te , 70-te & 80-te !!


U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu 'Cuvati daleko od domasaja djece' na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisali se u krevet.

I ja sam to dobio još prije 10-tak dana a ovo je ispravka, ne zamjeri ali ne volim kada mi neko izostavi godište, nismo još izumrli mi iz 50-tih i 60-tih i nismo pišali u krevet.

To pajdo!!

Da citiram pokojnog Batu Stojkovica: sram vas bilo!

[tatjanamster]

Da citiram pokojnog Batu Stojkovica: sram vas bilo!

ev' sam se vascija zacrvenila...

[Klodovik]

Bit ce, o tome bi netko mogao disputirati, no predomnijevam da cu srecom preminuti prije nego to vrijeme dodje.
Hocu reci, za demokraticnu gospodu koja to ne primjecuju...u naprednim i civilizovanim zemljama su takodje generacije 50-ih, 60-ih i 70-ih...
dakle, kod nas je problem jer smo bagra. Ako ne vjerujes, posjeti neku od stranica gdje se javljaju mladi, pogledaj kakve uratke postavljaju na you tube....toliko mrznje (ne znam odakle im, vecina se ne sjeca rata) MI nikad necemo osjecati.
No, predomnijevam da tvoja antipatija ka tom vremenu pociva na antukomunizmu.

Ne počiva na antikomunizmu (i u Njemačkoj ili Britaniji, na primjer, su djeca bila drugačija prije 30, 40 godina) i nemam antipatiju prema tom vremenu, ali mislim da ne treba pretjerivati. Ne vjerujem da bi danas npr. puno žena pušilo u trudnoći ili da bi puno roditelja htjelo da se odrekne usluga Pampers pelena. A sva tehnologija koja je pobrojana... računari, mobiteli, mp3 playeri... pa, evo i nas na forumu, sjedimo za računarima, mobiteli su pored nas, možda su nam i slušalice na ušima...

Ovo što imamo je rezultat onoga što su generacije 50-ih, 60-ih, pa i 70-ih i 80-ih uradile. Kod nas je tako, to je što imamo. Iste te generacije u tim naprednim i civiliziranim zemljama (u kojima je većina negativnih stvari pobrojanih u e-mailu još više izražena nego kod nas) su napravile to što su napravile.

A odakle djeci mržnja? Pa, pitajmo njihove roditelje, generacije koje su odrastale u sreći i blagostanju. Današnja djeca nisu kriva što su ovakva kakva jesu.