Država u raljama uvoznika nafte
Bosna i Hercegovina je potpuno zavisna o uvozu nafte i to uprkos činjenicama da postoji rafinerija i znatni skladišni kapaciteti, kao i brojni izvještaji o velikim rezervama sirove nafte. Međutim, nažalost, ne postoji bilo kakva osmišljena politika na državnom ili entitetskim nivoima u izuzetno važnom segmentu - snabdijevanju naftom i naftnim derivatima
Zvuči nevjerovatno: u godini kada je cijena nafte na svjetskom tržištu dostizala rekordne iznose, sarajevski Energopetrol poslovao je s gubitkom. U prvih šest mjeseci 2008, uz prihod od 91,6 i rashod od 95,1 milion KM, rezultat poslovanja Energopetrola je minus od 3,5 miliona KM! Zapitajte se sada koliko znate distributera nafte koji su u proteklih šest mjeseci, pri rekordnom rastu cijena nafte, poslovali s gubicima?
Slučaj Energopetrol, nažalost, ipak više govori o katastrofalnoj poziciji države Bosne i Hercegovine u strateški izuzetno važnom segmentu, snabdijevanju naftom, nego o poslovanju jedne kompanije. Prije rata Energopetrol je bio državna kompanija i kroz maloprodaju i veleprodaju i posredstvom mreže od 165 benzinskih pumpi podmirivao 70 do 75 posto cjelokupnog bh. tržišta, dok je hrvatska INA imala 20 do 25 posto bh. tržišta.
Prije rata, preciznije 1990. godine, na bh. tržište plasirano je ravno 1,69 miliona tona naftnih derivata, a nakon rata potrošnja je rasla sa 800 hiljada tona u 2000. na 1,3 miliona tona u 2005. godini. Nažalost, iako ima značajne prerađivačke kapacitete (Rafinerija Brod sa 4 miliona tona godišnje) te značajne kapacitete za skladištenje nafte i derivata (Rafinerija Brod 473.291 kubnih metara, Terminali FBiH 84.000 kubnih metara, Blažuj 42.000 kubnih metara...), Bosna i Hercegovina je danas potpuno ovisna o uvozu nafte što joj, naravno, ne garantira apsolutno nikakvu stabilnost u pogledu cijena ili snabdijevanja tržišta.
Poslije rata situacija se na bh. tržištu nafte i derivata dramatično promijenila. Pojavio se izuzetno veliki broj malih trgovaca, a tržišni odnosi dva velika prijeratna trgovca, Energopetrola i INA-e, izgledaju znatno drugačije. Prema posljednjim podacima INA trenutno kontrolira oko 60 posto bh. tržišta, a Energopetrol tek 7,5 posto. No, ni to nije sve: kao što znamo, prije dvije godine hrvatska državna kompanija INA postala je većinski vlasnik Energopetrola, tako da je tržišni udio ove kompanije zapravo znatno veći.
Optimisti bi rekli da pored svega toga BiH ipak ne mora da se pretjerano brine kada je u pitanju nafta, jer, prema njima, postoje najmanje dvije važne stvari koje naftnu budućnost naše zemlje čine svijetlom. Prva stvar je u posljednje vrijeme izuzetno medijski ekspolatisano prijeratno istraživanje američkog AMOCO-a i procjena da BiH posjeduje oko 50 miliona tona rezervi sirove nafte na četiri lokaliteta (Bosanski Šamac 9,2 miliona tona, Orašje 15,5 miliona tona, okolina Tuzle 14,3 miliona tona i Lopare 11,9 miliona tona). Druga stvar je tvrdnja da je konkurencija u uvozu i maloprodaji na bh. tržištu izuzetno velika, te da će samo tržište anulirati sve moguće probleme, od cijene do nestašice nafte.
Budući da su istraživanja i bilo kakva komercijalna eksploatacija nafte "na dugom štapu", ovom prilikom ćemo se fokusirati samo na ovu drugu tvrdnju, na svemoguću ulogu tržišta. Nema nikakve sumnje da BiH ima izuzetno razvijenu mrežu maloprodaje naftnih derivata. Prema posljednjim zvaničnim podacima, krajem 2005. godine u našoj zemlji je bilo 867 benzinskih pumpi, od čega je 513 bilo u FBiH, 353 u RS-u i 10 u Distriktu Brčko. To je zaista najblaže rečeno prilično velik broj pumpi, jer, primjera radi, u istom periodu Mađarska je imala 967 pumpi, Hrvatska 580, Slovenija 408, Makedonija 120 i tako dalje.
Uvoznici i distributeri nafte i naftnih derivata brojnost pumpi stalno ističu u kontekstu kako je upravo zahvaljujući tome, i pored rasta cijena na svjetskom tržištu, maloprodajna cijena naftnih derivata u BiH među najnižim u Evropi. Međutim, ni to nije tačno, odnosno samo je djelomično tačno. Maloprodajne cijene nafte u BiH jesu najniže u Evropi, ali isključivo zahvaljujući činjenici da su trošarine u našoj zemlji daleko niže nego u ostalim zemljama. Ako se porede samo neto cijene nafte, onda se zapravo dolazi do poražavajućeg podatka da je cijena nafte u BiH među najvišim u Evropi (pogledati Studiju energetskog sektora BiH, modul 11 - nafta), što zorno ilustrira u koliko smo zapravo teškoj poziciji. Razlika je jedino u tome što ekstra-profit od trgovine naftom u BiH odlazi u ruke vlasnika uvoznih i distributerskih kompanija, a u ostalim zemljama u državne budžete.
Naravno, sve organizovane i pametne države iz budžeta i drugih izvora stvaraju sebi rezerve nafte, a u Evropskoj uniji je na snazi čak i propis koji svakoj zemlji članici nalaže obavezu čuvanja najmanje 90-dnevnih zaliha nafte i derivata od iznosa prošlogodišnjeg neto uvoza. Obračunato prema tim propisima, BiH bi trebala u ovom trenutku imati u svojim skladištima najmanje oko 285.000 tona derivata. A da li ima, odgovor na to pitanje možete i sami naslutiti. Uostalom, i država i entiteti su u proteklih par godina svojim djelovanjem u slučajevima Rafinerije Brod, sarajevskog Energopetrola, banjalučkog Petrola, Rafinerije ulja Modriča, Terminala FBiH i tako dalje, zorno pokazali da osmišljene politike u ovom veoma važnom sektoru jednostavno nema, te da smo svi mi, uključujući dakle i državu i entitete, ostavljeni na milost privatnim interesima i uvoznim lobijima. Zapravo, možemo se samo nadati da upravo to nije bila osmišljena državna ili entitetska naftna politika
tako da malo znam o ovom jer sam bio sef iste...
ludilo, tako da je vama lakse podnijeti ovih 160%. Ovi nasi ga ne vade nikako a plate bosanske. 
Sta rece?