Alfons Kauders wrote:BSn wrote:Ameri su prije poslali neke svoje trupe dolje na vojne vjezbe. Mada Gruzija tezi ka NATO-u i EU-u, NATO ne zeli da im da vojnu podrsku. Gruzija je i u onom nekom Programu za mir (ili kako se to americko cudo vec zove), ali izgleda da od toga nece imati nikakve koristi, jer se ovima neda da ih "spasavaju".
Eto ti sta ti znaci biti prijatelj s NATO-om, dok ti njima trebas - tu su, kada oni tebi trebaju - povlace se (mada jos uvijek nisu odlucili da li ce se zaista i povuci).
Sakasvili govori na CNN-u kako je naredio svojim trupama u Iraku da se vrate. Oni poslali ljude da ratuju za Amere, a Laura i George se smiju na Olimpijadi dok ih Rusi gaze. Aferim!
E svaka cast na brzom razmisljanju, eto sta znaci kad znas sta hoces, imas strategiju, taktiku, pa guli naprijed i rjesavaj svoje probleme...
Evo istorijat, ista prica ko i kod nas referendumi i mirovni sporazumi, ali izgleda da je za njihov mirovni sporazum Dejton primjer kako treba
Hronologija drugih važnih događaja:
- 10. novembra 1989. godine Vijeće narodnih deputata Južnoosetijske autonomne oblasti proglasili su autonomiju u sastavu Gruzijske SSR, na teritoriji koja je obuhvatala blizu 40.000 kvadratnih kilometara, sa oko 85.000 ljudi - približno 67 posto Osetina, 25 posto Gruzina i drugih nacionalnosti oko osam posto. Vrhovno Vijeće Gruzije ocijenilo je da je zahtjev Južne Osetije nelegalan i počinju prvi konflikt koji je trajao do januara 1990. godine.
- 20. septembra 1990. godine skupština Oblasti usvaja Deklaraciju o suverenitetu, proglasivši se za demokratsku sovjetsku republiku i deputati se obraćaju Moskvi sa molbom o priznaju suverene republike u sastavu ŠSR-a.
- 10. decembra 1990. godine skupština Gruzije ukida autonomiju i proglašava teritoriju Južne Osetije administrativnom jedinicom Gruzije,
"Chinvalskom regijom". U decembru te godine počinje drugi
gruzijsko-južnoosetijski konflikt, završen u julu 1992. godine. U borbama je poginulo približno 1.200 Južnoosetina i 700 Gruzina. U Sjevernoj Osetiji nalazi se blizu 40.000 izbjeglica.
- 19. januara 1992. godine u Južnoj Osetiji je proveden referendum o ujedinjenju Sjeverne i Južne Osetije i prisajedinjenju Rusiji, kada je 99 odsto upisanih birača glasalo "za". Nezavisnost Južne Osetije diplomatski nije priznala nijedna članica UN,
- 29. maja 1992. godine skupština Južne Osetije usvojila je Akt o državnoj nezavisnosti
- 24. juna 1992. predsednik skupštine Gruzije Eduard Ševardnadze, predsjednik Rusije Boris Jeljcin i predstavnici Južne osetije potpisali su u Dagomisu kod Sočija sporazum, na osnovu kojeg je sukob prekinut. U Južnu Osetiju uvedene su mirovne snage od po 500 pripadnika iz Rusije, Gruzije i Sjeverne Osetije, koje se i danas nalaze u nepriznatoj republici.
- 2. novembra 1993. usvojen je Ustav Republike Južne Osetije.
- 30. novembra 1996. godine bili su održani prvi predsjednički izbori na kojima je izabran Ludvig Čibirov.
- 6. decembra 2001. godine na predsjedničkim izborima pobijedio je Eduard Kakojti, koji od Rusije traži u martu 2002. godine priznanje nezavisnosti i prisajedinjenje Rusiji.
- 12. novembra 2006. održan je drugi referendum o nezavisnosti, koji je opet podržala ogromna većina stanovnika. Izjašnjavanje je nadzirao tim od 34 međunarodna promatrača iz Njemačke, Austrije, Poljske, Švedske. Ni ovaj referendum nisu priznali UN, Evropska unija, OEBS, NATO i Ruska Federacija, jer na njemu nisu učestvovali etnički Gruzijci i jer bez priznanja centralne vlasti u Tbilsiju nije mogao imati legalnost.