Nisam citao sve ali evo vam mali opis kako arhitekture fercera in the real world.
Kako sam ja zavrsio po starom nastavnom planu, arhtektura je bila 5 godina bez ikakvih smjerova. Fax kao fax, puno rada, gdje je KREATIVNA SLOBODA SPUTAVANA MAKSIMALNO od strane wannabe arhitekata (cije su kreacije u dometu arhitektonskih magazina i slika sa google images-a). Sve se svodi na zadovoljanje forme koju asistenti nalazu ili profesori. Ali nekako se i to izdeveralo. Treba bruka para, jer se svaki semetar papreno placao, biblioteka je u kurcu nista nema sto ti moze koristiti. Ali imao sam svoju viziju, san, zelju i nisam odustajao. Fax se proci kao i sve drugo, ali jedna je univerzalna istina. Vjerujte mi kada vam kazem da ce te poslije 5 godina biti veoma malo informisani o svemu. Niko vas ne obavjestava o novim materijalima, o novim idejama, novim pokretima. Niko vam ne govori kako stvari ferceraju kada dodje prvi dan na posao, ili jos gore na gradiliste. Ne spominje se niti gradjevisnka knjiga, niti gradjevinski dnevnik, veoma malo paznje se posvecuje dokumentaciji (od urbanistickih i gradjevinskih dozvola, a necem komplikovanijem da i ne govorim), pojam legalizacija objekta kao da i ne postoji. Mislim da ne idem dalje.
Ono sto cete morati raditi cijeli fakultet i mnogo poslije je konstantno usavrsavanje, citanje, citanje, istrazivanje. Inace, nema vas nigdje.
I da, plate su medju najmanje placenima, konkurencija je ogromna, price dumping je nevjerovatan, radno vrijeme kao da i ne postoji. Ali ja i dalje volim ovaj posao i ne bih ga mijenjao nizasta drugo

.