Forum Klix.ba

Mogly wrote:OK prihvatam. Ipak, jedno je šaliti se na svoj račun, a drugo podjebavati drugoga zlonamjerno a jaranski. Ma znaš na šta mislim, doživio si to 1000 puta.

Mima i tvoj post nosi jednu dozu ljutnje, koja se sasvim suvišna i bespotrebna. Dakle, komuniciramo li normalno, to je moje pitanje. Tu se krije i razlog zašto jedni druge ne čujemo i svak misli da je u pravu. Pa ni ja nisam operisan od ovog sindroma, ima i u mojim postovima bespotrebna ljutnje i očekivanja noža u leđa. Toliko sam ih dobio u ovom gradu da su mi leđa oguglala, pa više i ne osjetim ubode. A to tek nije normalno. Ne znam, mislim da nas čeka katarza koja je pod moranje.

Ma kakvi ljuta....nemam razlog. Kakvi smo takvi smo.......kome se ne dopadamo, neke nas zaobidje.......Svi imaju svoje neke obicaje,navike,tradicije.......Sto to tebe toliko kao pogadja? Zivio ti u Americi i pokupio njihove obicaje? Kakva nas katarza ceka? Jesmo li prezivili rat......mislim na one koju su ga prezivili? I sta ti sad hoces od nas?
A kako prica narod u Japanu? Kad ih slusam ..prepadnem se.

Čudi me da situaciju u kojoj se sve dočekuje na nož smatrate normalnom. Da ne bude da samo ja pričam o tome, evo jedan post sa podteme "Koje stvari vam ne nedostaju iz BiH" tema Dijaspora:

mojgrad wrote:Konstantno ubjedjivanje da nisi u pravu. Na primjer kad se vodi neka diskusija o necemu. Umjesto da svako da svoje misljenje i to fino s argumentima podrzi, da prihvati tudje misljenje ma kako se on ne slagao s time ne.. svi bi da te ubjedjuju kako nisi u pravu da je njihovo misljenje samo ispravno bla bla..

Dakle naši ljudi koji su upoznali drugačiji način komuniciranja su svjesni ovoga o čemu pričam. Mi nismo i to je po meni tragično. Nije sve tako sivo, dok imaš s nekim otić na pivo, ali siva preovladava i u društvu.

Istina, evo samo koliko primjera i na ovom forumu. Ubjeđuju te a nigdje argumenta, mislim da neki i ne znaju šta je argument.

Ne znam, ja ovdje nastojim iznijeti svoje misljenje i obrazloziti ga. A logicno, postuje se tudje. Ne bi valjalo ni da smo svi isti...

metal_rules_cura wrote:Ne znam, ja ovdje nastojim iznijeti svoje misljenje i obrazloziti ga. A logicno, postuje se tudje. Ne bi valjalo ni da smo svi isti...

Ma ne, citatom "mojgrad" ne prabacujem nikome na ovom forumu, nego navodim princip razmišlljanja koji je zasmetao konkretnoj osobi... Očito ne dopirem, mora da je do mene...

Naletih slučajno...

callmethebreeeze wrote:

pita_zeljanica wrote:vi fakat imate dobre price..

jedno pitanje:

zasto "nasi" ljudi uvijek galame dok razgovaraju? pogotovo u javnim prijevoznim sredstvima? meni zaista bude nekad neugodno..

kad sam tek doselio u svedsku, zivjeli smo u jednom malom gradicu na samom sjeveru...

jednom su nas pitali sto se svadjamo. nasoj raji nije bilo nista jasno...
"pa, stalno masete rukama i vicete kad razgovarate jedni s drugim."

ma sve je do percepcije. sto se mene tice rumuni i arapi se stalno svadjaju. isto tako cesto muza i mene pitaju zasto se prepiremo

Mogly wrote:Čudi me da situaciju u kojoj se sve dočekuje na nož smatrate normalnom. Da ne bude da samo ja pričam o tome, evo jedan post sa podteme "Koje stvari vam ne nedostaju iz BiH" tema Dijaspora:

mojgrad wrote:Konstantno ubjedjivanje da nisi u pravu. Na primjer kad se vodi neka diskusija o necemu. Umjesto da svako da svoje misljenje i to fino s argumentima podrzi, da prihvati tudje misljenje ma kako se on ne slagao s time ne.. svi bi da te ubjedjuju kako nisi u pravu da je njihovo misljenje samo ispravno bla bla..

Dakle naši ljudi koji su upoznali drugačiji način komuniciranja su svjesni ovoga o čemu pričam. Mi nismo i to je po meni tragično. Nije sve tako sivo, dok imaš s nekim otić na pivo, ali siva preovladava i u društvu.

hm,pravilan i ocekujuci nacin ponsanja,koji je tako jednostavno opisao/la, je oduvjek postojao u nasoj sredini,ali je bio prava rijetkost,ne mozes iskljucivo reci da su ljudi naucili drugaciji nacin ponasanja tek nakon izlaska iz vlastite zemlje

sto se tice glasnog govorenja,uzas,ali i to nije novost unutar nzase zmelje,sve zavisi od sredine u kojoj odrastes,ali je taj element tako ocevidan u inostrnastvu

Opisao

Ima li to veze sa institucijom "raje" koja te sputava u individualnosti i nameće površan pristup svemu

Mogly wrote:Opisao

Ima li to veze sa institucijom "raje" koja te sputava u individualnosti i nameće površan pristup svemu

razmisli pa odgovori,ne budi povrsan

ljubav_aha wrote:

Mogly wrote:Opisao

Ima li to veze sa institucijom "raje" koja te sputava u individualnosti i nameće površan pristup svemu

razmisli pa odgovori,ne budi povrsan

Onda bi išlo ovako: Uslijed vjekovnog provincijalizma (pod Turcima, Austro-ugarima, dvije Jugoslavije), opšte stanje nepovjerenja stvorilo je kult raje tj. površnosti koja uzrokuje svađu kao način komunikacije.
Ne možeš pobjeći od površnosti, džaba genetika...

mogly,povrsnost nije uvijek iskljuciv uzrocnik sukoba

mnogi kazu,istorija se poigrala sa nama,ali ,ne nije to jedini uzrocnik problema,kao dokaz ,ponavljam opet,u svakoj sredini je bilo i bit ce pozitivin primjera koji su na zlaost uvijek tesko uocljivi

Uzrok sukoba gotovo nikada nije iskljucivo povrsnost vec ono sto se zove neznanje. Blazen u neznanju, misli da zna, a ne zna. Takvi su uvijek biti najtezi.

Tesko uocljivi... Matematicki logicno kad ih je malen broj na ukupnu kolicinu.

Cilj ove teme je da zajedno dođemo do nekog zaključka. Prvo da se složimo imamo li problem ili ne. Onda (ako imamo) da ga probamo definisati, pa bi se rješenje samo nametnulo. Očito je da se malo ljudi javilo sa svojim mišljenjem i zato mislim da ova tema neće ispuniti svoj zadatak. U svakom slučaju hvala vam svima koji ste se javili.

Manje više

Čini se problem s temperamentom, neko ga je naljutio i iznervirao, našao je prvu osobu na koju se može istresti i to je napravio. Jel' inače brzo plane i onda se nakon 2 minute ponaša sasvim normalno kao da se ništa nije desilo? Takav sam i ja, to je samo ispušni ventil, iako izgleda grozno za osobu na koju se dereš.
Ali nije to povezano s ovom temom to je jednostavno temperament i ovisi o pojedincu.

Ja sam shvatio savršeno, hvala ti na postu.
Tipično.

mislis wrote: Nakon sto smo ostali sami , sin i ja .
Pitam ga sta je bilo . U prvi mah ga nisam skontala , prica on nas jezik ali nekad ja ne kontam jer ne polazimo sa istih premisa .

Možeš li molim te da malo podrobnije objasniš ovo boldirano, čini mi se da si "nagazila" nešto interesantno. I ne brini oko dužine posta, što duži to bolji

ma mi smo navikli biti temperamentni iako mislim da se tu krija prilicna odza bezobrazlika i nekulture

jednom prilikom u BiH , putovala sam autobusom,na prozoru je pisalo veliko ostampano upozorenje " MOLIM VAS NE PSUJTE"

Opet hvala na postu. Znaš kako, naš ti je čovjek možda ovakav ili onakav, ali da je pronicljiv i inteligentan, to mu moramo priznati. Samo ne može nepravde, i to ga ubi. A traži dlaku u jajetu, pa kad je nađe, od miša pravi slona. Ali stvari se generalno popravljaju.
Primjer 1. Kod nas je saobraćaj do prije par godina bio katastrofa. Međutim, ovi stranci šoferi su prvi počeli da se korektnije ponašaju u saobraćaju i puštaju ljude da se ubace. Naš je čovjek to vrlo brzo prihvatio, i ti danas u Bosni možeš često da vidiš kako ljudi u najvećoj špici puštaju jedni druge. Juče prisustvujem sceni gdje je auto stalo da ovaj iz suprotnog smijera skrene, bez obzira što iza ovoga što je stao nema nikoga. Dakle mogao je proći i nakon 2 sekunde čovjek kojega je pustio bi skrenuo. Ali jok, hoće ovaj da pusti kolegu i gotovo. I drago nam je kad onako mahnemo jedni drugima za učinjeni gest dobre volje koji realno ne očekuješ. U Zagrebu na sajmu prošle godine vidim da se stvari tamo nisu popravile nimalo i ljudi isto onako srkletišu kao mi prije par godina.
Primjer 2. Bobovac (srednjevjekovni grad kod Kaknja gdje je stolovala bosanska kraljica Katarina). Bio sam gore prije 3 godine i zatekao gomilu smeća. I krenem da ga pokupim. Jarani mi vele da džaba radim jer će za mjesec dana biti opet isto. Ali ja sebi dam zadatak, pokupiću sve, ali do posljednjeg opuška i papirića. Razmišljam ovako: ako išta ostavim, neko će vidjeti to smeće pa će baciti i svoje. Ali ako nema ama baš ništa, neće niko sebi dozvoliti da prvi baci papirić. I vidi čuda, ni dan danas nema ni papirića.
Meni je bitno da ljudi postanu svjesni da problem postoji, a ostalo bi moglo doći samo.

Pozdravi sinove i ne brini. Oni su ljudi 21 vijeka, mogu govoriti 100 jezika i biti dio 100 kultura, ali to što ponesu iz kuće će ih odrediti kao ljude. A tvoji su u dobrim rukama

Veliki problem je što ne možemo prihvatiti tuđe mišljenje.
Ma ne ni prihvatiti nego samo saslušati, ako se u startu ne slažemo odmah sasiječemo daljnje izlaganje, samim tim i normalnu konverzaciju. Svi htjeli da ih se sasluša, a to se ne dešava jer kad jednom nekoga prekineš i on će tebe poslije.
Zašto je to tako? Možda smo navikli na vječitu zajebanciju pa ne znamo normalno pričati ili nam se jednostavno ne da normalno kad se možemo nastaviti zajebavati.

Čak i kad neko počne pričati o nekim problemima ili o nekim svojim idejama u društvu, osjeća se neka nelagoda, neki sram kao da ta osoba samo čeka kad će je neko prekinuti i reći da je glup/a ili šuknuti neku idiotariju. Mislim da samo zato ovako neorganizovani kad je bilo šta u pitanju, jer svako fura svoje i nema nimalo poštovanja prema drugome iako je to možda ista stvar na drugačiji način.

I općenito teško primamo promjene. Uvijek je prva reakcija, koji debil, koja kurva, koji kreten...itd. Ali na kraju uglavnom prihvatimo tu promjenu i pravimo se ludi, kao ja nisam rekao ništa od tih stvari.

Još jedan sindrom s ovih prostora (sve ovo nije specifično samo za BiH nego za Balkan, odnosno ex Yu) je: Ja neću! Ako će svi napraviti nešto pozitivno e ja vala neću samo da se ističem iz mase. Bez obzira koliko to bilo dobro ja neću i Bog! Zašto nećeš? Zato jer svi ostali hoće!

Kjajević Majko wrote:Veliki problem je što ne možemo prihvatiti tuđe mišljenje.
Ma ne ni prihvatiti nego samo saslušati, ako se u startu ne slažemo odmah sasiječemo daljnje izlaganje, samim tim i normalnu konverzaciju. Svi htjeli da ih se sasluša, a to se ne dešava jer kad jednom nekoga prekineš i on će tebe poslije.
Zašto je to tako? Možda smo navikli na vječitu zajebanciju pa ne znamo normalno pričati ili nam se jednostavno ne da normalno kad se možemo nastaviti zajebavati.

Čak i kad neko počne pričati o nekim problemima ili o nekim svojim idejama u društvu, osjeća se neka nelagoda, neki sram kao da ta osoba samo čeka kad će je neko prekinuti i reći da je glup/a ili šuknuti neku idiotariju. Mislim da samo zato ovako neorganizovani kad je bilo šta u pitanju, jer svako fura svoje i nema nimalo poštovanja prema drugome iako je to možda ista stvar na drugačiji način.

I općenito teško primamo promjene. Uvijek je prva reakcija, koji debil, koja kurva, koji kreten...itd. Ali na kraju uglavnom prihvatimo tu promjenu i pravimo se ludi, kao ja nisam rekao ništa od tih stvari.

Još jedan sindrom s ovih prostora (sve ovo nije specifično samo za BiH nego za Balkan, odnosno ex Yu) je: Ja neću! Ako će svi napraviti nešto pozitivno e ja vala neću samo da se ističem iz mase. Bez obzira koliko to bilo dobro ja neću i Bog! Zašto nećeš? Zato jer svi ostali hoće!

Potpis.

Da se nadovežem. Česta pojava je da kada razgovaramo s nekim, ne slušamo i ne razmišljamo šta ovaj govori, već mislimo šta ćemo reći. I izgubi se dijalog, česti su nesporazumi. A interesantno je i da kada se slažemo s nekim, ćutimo. A kada se ne slažemo, e onda govorimo 300 riječi u sekundi. I jeste sindrom Balkana općenito.
Ma ti si ovo složio samo tako

Moje misljenje... Tu nema nikakvog sindroma odredjenog podrucja. Takvi nesporazumi su moguci bilo gdje. Ali da se nadovezem na ono sto je posljednje napisano... Svaki covjek moze slusati nekoga ako to dovoljno ZELI! I to pozorno slusati... Kada se nalazimo u drustvu odgovarajucih osoba pred kojima smo dovoljno opusteni ne trosimo apsolutno ni sekundu vremena razmisljajuci sta cemo reci. Barem ne u tim privatnim razgovorima. I 100% stojim iza toga!

Odlican post. Dopada mi se i slazem se. Ali... Sta ukoliko se desi da covjek popusti, pa pridje, pa pokusa reci (mirno, neko bi rekao cak ispod dostojanstva) i uvidi kako to ne dopire, kako nije stvar samo nesporazuma... Tanka je linija izmedju toga i onoga sto si napisao... Jos i vise u vremenu kada je vecina ljudi okrenuta sama sebi...

Da, slazem se. Svaki covjek treba da je svjestan onoga sto nosi u sebi, svojih negativnih i pozitivnih stvari, pa poslije da prihvati ostale (ukoliko moze). Ruku na srce, sa nekima se i ne moze. I nije potrebno. Ne mozemo se svakom dovoljno dopasti. Ali ono sto sam zapravo zeljela da kazem a mozda sam malo i zakomplikovala jeste da nije uvijek tako jednostavno uspostaviti dijalog kao sto se to pise ovdje, nisu uvijek jednostavno uspostaviti bolju komunikaciju. Da bi ona postojala moraju postojati i dvije strane, a to se rijetko kada desi. Barem ne onda kada bi trebalo, a sve sto dodje naknadno prije ili kasnije ponese sa sobom neku posljedicu. Dostojanstvo... Pa mnogima je danas ispod nivoa i biti kulturan i zeljeti razgovor. Pomisli "Vidi one budale, sta sad hoce od mene... Ili vidi je sto brblja, sve joj smeta, sta cu joj sad" Ne desava se to samo u odnosima onih koji se znaju kratko, povrsno, vec sve vise i u dugogodisnjim brakovima, vezama. Cini mi se da se otpocetka baziraju na pogresnim temeljima. Nazalost... Posao... Tu vec treba biti veci takticar...

Zamislila sam i situacija je izuzetno teska... Zato cu mozda i banalizovati tvoj post ovom recenicom... "Za sve se moze naci vremena i nacina" Stojim zaista iza toga.

Naravno da se može, treba u svakom momentu uživati, prepoznati ga i uživati.