aseemic wrote:Gdje idemo kad umremo? Sta se dogodi sa nasom dusom i zasto svaki covjek izgubi 21 gram kad umre (Ovo je teorija fanatičnog kršćanina koja nije dokazana zbog premalenog uzorka i neparvilnih mjerenja. Svoju popularnost može zahvaliti dosadnom filmu 21 grams.)?
Da li postoje raj i pakao, ili su to samo produkt maste? Gdje ode sve ono sto znamo, o cemu razmisljamo...
Sta mislite?
Reinkarnacija, spavat, ondje gdje smo bili prije rodenja, postajemo hrana crvima neko vrijeme...
Pitanje ti je teško, jer prvo se mora odgovoriti na pitanje šta je duša......
U Bibliji je riječ “duša” prijevod hebrejske riječi
nefeš i grčke riječi
psykhé. Način na koji se taj izraz koristi u Bibliji pokazuje, da je
duša osoba ili životinja odnosno život osobe ili životinje.
Mnogi smatraju da je duša bestjelesni ili duhovni element ljudskog bića koji preživljava smrt materijalnog tijela. Drugi vjeruju da je duša životni princip.
Međutim, dva posljednja spomenuta gledišta nisu u skladu s Biblijom.
1. Mojs. 2:7: “Jahve Bog načinio je čovjeka od praha zemaljskoga i udahnuo mu u nosnice dah života, i
čovjek je postao živa duša.”
Ovdje se ne kaže da je čovjek dobio dušu, nego da je čovjek postao duša, odnosno živa osoba.Dio hebrejske riječi koji je ovdje preveden “duša” glasi nefeš. Isti je prijevod i u JB, a Ša, 2006, kaže “biće”.
1. Kor. 15:45: “Tako je i napisano: ‘Prvi čovjek, Adam,
postao je živa duša.’ Posljednji Adam postao je duh koji daje život.”
Opis duše u grčkom dijelu Biblije slaže se s opisom koji nalazimo u hebrejskom dijelu.Ovdje je “duša” prijevod grčke riječi psykhé u akuzativu. JB i St također kažu “duša”. Isti prijevod nalazi se i u izdanjima Šarićevog Novog zavjeta iz 1942, 1950. i 1965. No zanimljivo je da je u izdanju iz 2006. prijevod izmijenjen, pa se koristi izraz “biće”.
1. Petr. 3:20: “U danima Noinim .... svega se
nekoliko ljudi, to jest osam duša, spasilo prošavši kroz vodu.”
Grčka riječ koja je ovdje prevedena s “duša” glasi psykhaí, što je množinski oblik riječi psykhé. JB, St i Ša, 2006 [kao i sva ranija izdanja Šarićevog prijevoda] također kažu “duša”, a Ru kaže “ljudi”.
1. Mojs. 9:5: “I vašu ću krv, duše [odnosno život; hebrejski: nefeš] vaše, tražiti.”
Ovdje se duša poistovjećuje s krvlju.
Još. 11:11: “Sve duše [hebrejski: nefeš] koje su u njemu bile pobili su oštricom mača.”
Iz ovog retka vidimo da se
duša može ubiti mačem. Znači da duše koje se ovdje spominaju nisu mogle biti duhovi.
I životinje su duše
1. Mojs. 1:20, 21, 24, 25: “Tada je Bog rekao: ‘Neka vodama provrvi mnoštvo živih duša!’... Bog je tada stvorio velike životinje morske i sve žive duše što se miču, koje su provrvjele vodama po vrstama svojim, i sva krilata stvorenja po vrstama njihovim. .....Tada je Bog rekao: ‘Neka zemlja pusti iz sebe žive duše po vrstama njihovim .......’ Bog je tada načinio divlje životinje zemaljske po vrstama njihovim i stoku po vrstama njezinim i sve druge životinje što se miču na zemlji po vrstama njihovim.”
U hebrejskom tekstu ovdje se koristi riječ nefeš. Neki prijevodi koriste izraz “stvorovi” ili “bića”.
3. Mojs. 24:17, 18, “Ako tko udari dušu [hebrejski: nefeš] ljudsku tako da umre, neka se pogubi. Tko
udari dušu [hebrejski: nefeš]
domaće životinje tako da ona ugine, neka da naknadu za nju — dušu za dušu.”
Zapazi da se ista hebrejska riječ za dušu koristi i za ljude i za životinje.
Otkr. 16:3: “Ono se pretvorilo u krv, kao što je krv u mrtvaca, te je
izginula svaka živa duša, sve što je bilo u moru.”
Dakle, i u grčkom dijelu Biblije nalazimo potvrdu da su životinje duše.U grčkom tekstu ovdje se koristi riječ psykhé. Izdanja Šarićevog Novog zavjeta iz 1942, 1950. i 1965. također imaju izraz “duša”. No u izdanju iz 2006, koristi se izraz “biće”. U brojnim drugim prijevodima stoji “sve živo”. Izraz “duša” koristi se i u prijevodu Otkrivenja koji je načinio Tomislav Ladan, izdano na Plehanu 1992.
Može li ljudska duša umrijeti?
Ezek. 18:4: “Gle, sve duše meni pripadaju. Duša očeva i duša sinovljeva meni pripada. Ona
duša koja griješi, ta će i umrijeti.” U hebrejskom tekstu koristi se izraz nefeš. Ka, Ša, 2006, taj izraz prevode s “duša”. JB kaže “onaj koji”.
Mat. 10:28: “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali ne mogu ubiti dušu [ili: “ne mogu oduzeti pravo na život”]. Bojte se radije onoga koji može pogubiti i dušu i tijelo u geheni.” U grčkom je tekstu upotrijebljena imenica psykhé u akuzativu. I ostali hrvatski prijevodi ovdje koriste imenicu “duša”.
Priznaju li i bibličari da je to biblijsko gledište o duši?
U katoličkoj enciklopediji piše: “
U Starom zavjetu duša se ne dijeli od tijela. Izraelac je gledao na stvari konkretno, promatrao ih je kao cjelinu, pa je stoga gledao na čovjeka kao na osobu, a ne kao na biće koje tvore razne sastavnice. Premda je izraz
nefeš preveden našom riječi “duša”, taj
izraz nikada nije označavao dušu kao nešto odijeljeno od tijela ili od osobe. (...) Izraz [psykhé] u Novom zavjetu po svom značenju odgovara izrazu nefeš. On između ostalog označava životni princip, sam život ili živo biće” (New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak XIII, stranice 449, 450).
“Hebrejski
izraz preveden s ‘duša’ (nefeš, ono što diše) koji je koristio Mojsije (...)
označava ‘živo biće’ i ne odnosi se samo na ljude. (...) U Novom se Zavjetu izraz psykhē (‘duša’) koristi na sličan način kao i nefeš” (The New Encyclopaedia Britannica, 1976, Macropaedia, svezak 15, stranica 152).
“
Vjerovanje da duša nastavlja živjeti nakon smrti tijela zapravo spada u domenu
filozofskih i teoloških spekulacija, a ne u domenu same vjere, pa se stoga
nigdje u Svetom pismu ono izričito ne naučava” (The Jewish Encyclopedia, 1910, svezak VI, stranica 564).
“
Pojam ‘duše’, kao posve duhovne, nematerijalne realnosti odvojene od ‘tijela’ (...) ne postoji u Bibliji” (Georges Auzou, bibličar i profesor u sjemeništu Rouen, Francuska, La Parole de Dieu, Pariz, 1960, stranica 128).
Drugo pitanje je, šta se s nama dešava kad umremo,... ako nema ništa "duhovnog ,odvojeno od tijela" koje umire... u tom slučaju je svaka ideja pakla bezveze...