Znaci ovdje se pravi razlika između naricanja i placa koji je svojstven ljudimaIMME wrote:Mnogi od vas su, vjerovatno, culi da gubitkom najdrazeg nam bica (dijete) NE VALJA PLAKATI, odnosno, da je to po Islamu grijesno, kaznjivo ... nije islamski.
Emocije dolaze iz srca a da bi se pridrzavali pomenutog "ne valja" i gusili suze u sebi, po meni, to bi bilo ubijanje sebe, ubijanje vec dobro ubijenog a to je onda "dizanje ruke na sebe" sto Allah dz.. sch. posebno mrzi i ne prasta.
Do sada me niko u to nije uspio ubijediti il navesti bar na razmisljanje da tu ima imalo logike - to ne ocekujem ni ovdje da ce se desiti ali bih tako rado da cujem vase razmisljanje.
Hadis Omera bin Hattaba, radiallahu ‘anhu, koji prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we selleme, rekao: ”Umrli se kažnjava u grobu zbog naricanja njegove porodice za njim.” (Buharija i Muslim, 534)
Nije dozvoljeno oplakivanje, naricanje, cijepanje odjeće, udaranje po licu i tome sl. To se temelji na osnovu onoga što se navodi u “Dva sahiha”, u predanju Ibn-Mesuda da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ”Ne pripada nama onaj ko se udara po licu, cijepa odjeću i u svojim dovama moli onako kao što je to bilo u predislamskom periodu.”
Od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., navodi se i to da je prokleo ženu koja nariče, kao i onu koja je sluša.
U vjerodostojnoj izreci koja se od njega prenosi, on kaže: ”Doista, umrli biva izložen patnjama u svom kaburu zbog naricanja za njim.” U drugom predanju stoji: ”Doista, umrli biva izložen patnji zbog toga što ga njegova porodica oplakuje.”
Plač za umrlim bez dizanja glasa JE DOZVOLJEN, ali je zabranjeno naricanje, kukanje i sl. Muhammed, a.s., plakao je za svojim sinom Ibrahimom i za ashabima.
Nema smetnje da plačeš bez dizanja glasa, a na osnovu onog što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je preselio njegov sin Ibrahim: "Oko suzi, srce je tužno i ne govorimo osim ono čime je Gospodar zadovoljan, mi smo žalosni, Ibrahime, zbog rastanka s tobom"
