Zar je plakati grijeh ??
-
IMME
- Posts: 2900
- Joined: 19/05/2007 12:23
#1 Zar je plakati grijeh ??
Mnogi od vas su, vjerovatno, culi da gubitkom najdrazeg nam bica (dijete) NE VALJA PLAKATI, odnosno, da je to po Islamu grijesno, kaznjivo ... nije islamski.
Emocije dolaze iz srca a da bi se pridrzavali pomenutog "ne valja" i gusili suze u sebi, po meni, to bi bilo ubijanje sebe, ubijanje vec dobro ubijenog a to je onda "dizanje ruke na sebe" sto Allah dz.. sch. posebno mrzi i ne prasta.
Do sada me niko u to nije uspio ubijediti il navesti bar na razmisljanje da tu ima imalo logike - to ne ocekujem ni ovdje da ce se desiti ali bih tako rado da cujem vase razmisljanje.
Emocije dolaze iz srca a da bi se pridrzavali pomenutog "ne valja" i gusili suze u sebi, po meni, to bi bilo ubijanje sebe, ubijanje vec dobro ubijenog a to je onda "dizanje ruke na sebe" sto Allah dz.. sch. posebno mrzi i ne prasta.
Do sada me niko u to nije uspio ubijediti il navesti bar na razmisljanje da tu ima imalo logike - to ne ocekujem ni ovdje da ce se desiti ali bih tako rado da cujem vase razmisljanje.
-
venera888
- Posts: 414
- Joined: 29/07/2007 15:24
-
Kwaheri
- Posts: 3273
- Joined: 30/04/2004 12:33
#3 Re: Zar je plakati grijeh ??
IMME wrote:Mnogi od vas su, vjerovatno, culi da gubitkom najdrazeg nam bica (dijete) NE VALJA PLAKATI, odnosno, da je to po Islamu grijesno, kaznjivo ... nije islamski.
Emocije dolaze iz srca a da bi se pridrzavali pomenutog "ne valja" i gusili suze u sebi, po meni, to bi bilo ubijanje sebe, ubijanje vec dobro ubijenog a to je onda "dizanje ruke na sebe" sto Allah dz.. sch. posebno mrzi i ne prasta.
Do sada me niko u to nije uspio ubijediti il navesti bar na razmisljanje da tu ima imalo logike - to ne ocekujem ni ovdje da ce se desiti ali bih tako rado da cujem vase razmisljanje.
Grijeh je naricati, kukati, i od tuge praviti cirkus...Dostojanstvenost i mir se preporucuju. Ova "preporuka/zabrana" seže u predislamsku proslost gdje je stvar prestiza bila koliko ce narikaca, profesionalnih biti na nekoj sahrani.. ali svako iskazivanje tuge koji podsjeca na to ne bi se trebao desiti muslimanu...
Takođe odjeća žalosti / crnina / ili bilo koja druga boja kao znak zalosti ne bi se trebala, shodno hadisu, nositi duze od tri dana.
Nije grijeh plakati. Tuga je prirodna covjeku. Treba oplakati, to sigurno..iako ni suze neke tuge nikad ne odnesu.. Iako znamo i vjerujemo da ovaj zivot nije jedini, ipak odlasci iz ovo naseg drustva tesko nam padaju..i to je normalno. Suze su normalne i cesto potrebne. No, ovo "ne valja plakati" prisutno je kod nas...jer pored oplakivanja, kad ispoljavamo tugu, lahko pređemo granicu, a onog ko je dostojanstveno zivio, tako treba ispratiti...
- Bea_Trix
- Posts: 2954
- Joined: 28/04/2007 17:37
- Location: 'Mount Everest: forbidding, aloof, terrifying. The mountain with the biggest tits in the world.'
#4
ja mislim (hajde da i ja nesto mislim jednom na ovom podforumu
) da je plac, iako donosi olaksanje, samo manifestacija onoga sto se u nama dogadja ili moze dogoditi. dakle, neki ljudi mnogo placu iako im je tuga mozda manja od tuge ljudi koji ne placu - znam mnogo ljudi koji jednostavno ne mogu zaplakati. a nisu bezosjecajni. a znam onih koji bucno tuguju i prodje ih to jako brzo.
ono za sto bi se trebalo zabrinuti je kakve to dublje i crnje tuge u nama prouzrokuje gubitak koji smatramo da ne mozemo preboljeti, da je nepravedan, preuranjen, da mu ne vidimo smisla - a ljudi smo, ne mozemo svemu naci smisao, cak i kad su nam principi (religijski ili ne) jako cvrsti, u trenu ogromne boli srce i mozak u stanju su proizvesti emocije i misli za kakve nismo sanjali da postoje. ono sto "u nama" place proizvodi cinika, razocaranog, nesretnog, izgubljenog covjeka i nema veze sa suzama koje mozemo vidjeti. skromno mislim da je islam imao u vidu ovu posljedicu zaljenja.
ono za sto bi se trebalo zabrinuti je kakve to dublje i crnje tuge u nama prouzrokuje gubitak koji smatramo da ne mozemo preboljeti, da je nepravedan, preuranjen, da mu ne vidimo smisla - a ljudi smo, ne mozemo svemu naci smisao, cak i kad su nam principi (religijski ili ne) jako cvrsti, u trenu ogromne boli srce i mozak u stanju su proizvesti emocije i misli za kakve nismo sanjali da postoje. ono sto "u nama" place proizvodi cinika, razocaranog, nesretnog, izgubljenog covjeka i nema veze sa suzama koje mozemo vidjeti. skromno mislim da je islam imao u vidu ovu posljedicu zaljenja.
-
mamica papucarka
- Posts: 8025
- Joined: 31/10/2004 16:03
- Location: negdje
#6
samo, nemojte molim vas da opet podjemo stavljat na kantar jel teze ovima sto lako puste suzu, ili onima sto trpe
Samo, nek se zna
Samo, nek se zna
- Bea_Trix
- Posts: 2954
- Joined: 28/04/2007 17:37
- Location: 'Mount Everest: forbidding, aloof, terrifying. The mountain with the biggest tits in the world.'
#7
ne, ne mamice, nisam to mislilamamica 31 wrote:samo, nemojte molim vas da opet podjemo stavljat na kantar jel teze ovima sto lako puste suzu, ili onima sto trpe![]()
Samo, nek se zna
-
luciferino
- Posts: 1960
- Joined: 18/08/2005 17:54
#8
Meni nikada nisu dali da kenjkam dok sam bila mala, ali su mi isto tako kasnije rekli da ne valja čuvati emocije u sebi i da oni koji su pod stresom, a ne odreaguju kako treba, mogu i fizički oboliti. Mislim da su suze ventil za pražnjenje. Naravno ovdje govorim o iskrenim emocijama, a ne naricanju i bacanju po grobovima za što ti neko plati.
Plakati je ljudski.
Plakati je ljudski.
- karabaja-x
- Posts: 2051
- Joined: 02/02/2007 04:54
- Location: mangala mangala (ako ste a big fish in a small pond, morate adoptirat a low key profile)
#9
talibanska posla
- Bosanac sa dna kace
- Posts: 10147
- Joined: 27/06/2005 20:21
- Location: ponutrače
#10
sad bi u mene tetka rekla; jah sta ih je uz rat deralo odjecu i plakalo na sav avaz kad im cojk pogine..... a do sad su uz njegovu pemziju promijenile jedno 10-ak muskaraca...
nidje u po islamu ne pise da je zabranjeno zaplakat kad neko umre, ali kao sto je vec receno raljat, naricat, derat odjecu, cupat kosu, okupljat se radi naricanja itd...to je zabranjeno.
a fakticki nema ni smisla sto bi tetka rekla, ralja place, a kasnije za 2 mjeseca ko da ga nije ni bilo, jasa hoda za drugim/om
dje stigne
nidje u po islamu ne pise da je zabranjeno zaplakat kad neko umre, ali kao sto je vec receno raljat, naricat, derat odjecu, cupat kosu, okupljat se radi naricanja itd...to je zabranjeno.
a fakticki nema ni smisla sto bi tetka rekla, ralja place, a kasnije za 2 mjeseca ko da ga nije ni bilo, jasa hoda za drugim/om
- stripiii
- Posts: 2216
- Joined: 15/10/2006 21:44
- Location: Zadnje sjediste auta
#11
dawn_upon_dawn wrote:ja mislim (hajde da i ja nesto mislim jednom na ovom podforumu) da je plac, iako donosi olaksanje, samo manifestacija onoga sto se u nama dogadja ili moze dogoditi. dakle, neki ljudi mnogo placu iako im je tuga mozda manja od tuge ljudi koji ne placu - znam mnogo ljudi koji jednostavno ne mogu zaplakati. a nisu bezosjecajni. a znam onih koji bucno tuguju i prodje ih to jako brzo.
ono za sto bi se trebalo zabrinuti je kakve to dublje i crnje tuge u nama prouzrokuje gubitak koji smatramo da ne mozemo preboljeti, da je nepravedan, preuranjen, da mu ne vidimo smisla - a ljudi smo, ne mozemo svemu naci smisao, cak i kad su nam principi (religijski ili ne) jako cvrsti, u trenu ogromne boli srce i mozak u stanju su proizvesti emocije i misli za kakve nismo sanjali da postoje. ono sto "u nama" place proizvodi cinika, razocaranog, nesretnog, izgubljenog covjeka i nema veze sa suzama koje mozemo vidjeti. skromno mislim da je islam imao u vidu ovu posljedicu zaljenja.
Samo da ti odgovorim...
-
pinkzelena
- Posts: 1260
- Joined: 29/06/2007 00:18
#12
venera888 wrote:Ono sto je zabranjeno jeste da se narice,udara po glavi,cupa za kosu itd itd.Nije zabranjeno plakati onako tiho umjereno kako je svojstvo jednog vjernika koji zna da smrt nije kraj
I najveći vjernik se ne može suzdržati u takvim trenucima,jer je čovjek i jer je jače od njega.Fakat mi ideš na nerve sa svojim nekim komentarima,koji su ono totalno nerealni.I ja vjerujem da smrt nije kraj,pa u najtežim trenucima nisam bila ni tiha,ni umjerena..jer je to moje pravo,jer sam samo običan smrtnik,ljudsko biće,zato nemoj da pametuješ.
- sesalmir
- Posts: 893
- Joined: 11/09/2007 20:17
- Location: Maria's castle
#13
Samo me interesuje kad je već ovakva tema o samome grijehu i islamu, ako neko plač smatra grijehom, neka to pothrijepi ajetima iz uzvišenog Kura'na jer inače ovo se sve svodi na neko naše naglabanje.
Iskreno nikad nisam čuo ni od koga da je zaplakt po islamu grijeh, tako da se slažem sa ovim postom što neko reče ''talibanska posla'', ali mislim da svi koji plaču zbog gubitka bližnjih moraju imati na umu da su njihovi najdraži na putu ka uzvišenom Bogu i da je smrt ono što nas sviju čeka, s druge strane ljudi su emotivna bića i plač je jedan vid izražavanja emocija zbog rastanka sa nekim dragim, tako da će i najreligiozniji zaplakati, baš kao što će neko zaplakat i ako se rastaje sa nekom dragom osobom u smislu preseljenja u neku drugu zamlju i sl.
Samo dajte ajete koji govore o plaču u Kur'anu pa če tema imati dalje smisla za diskusiju u kontekstu islamske religije, inače je ovo sve presipanje iz šupljeg u prazno.
Iskreno nikad nisam čuo ni od koga da je zaplakt po islamu grijeh, tako da se slažem sa ovim postom što neko reče ''talibanska posla'', ali mislim da svi koji plaču zbog gubitka bližnjih moraju imati na umu da su njihovi najdraži na putu ka uzvišenom Bogu i da je smrt ono što nas sviju čeka, s druge strane ljudi su emotivna bića i plač je jedan vid izražavanja emocija zbog rastanka sa nekim dragim, tako da će i najreligiozniji zaplakati, baš kao što će neko zaplakat i ako se rastaje sa nekom dragom osobom u smislu preseljenja u neku drugu zamlju i sl.
Samo dajte ajete koji govore o plaču u Kur'anu pa če tema imati dalje smisla za diskusiju u kontekstu islamske religije, inače je ovo sve presipanje iz šupljeg u prazno.
- StLouis
- Posts: 2969
- Joined: 07/03/2004 00:00
- Location: USA
#14
Ne sjecam se da sam ikad prije u zivotu zaplakao sve do 2002, kada je moja majka umrla. Odrastao sam u najliberalnijoj porodici na svijetu, dapace, nista prekomjereno i nista "neopravdano zabranjeno." Plac mi je bio stran i cesto bih se nasalio u drustvu ako bi se kojim slucajem povela ovakva tema; ja mislim da cu puci od srama kada mi neko u obitelji umre jer ne znam plakati, ali, prica je dobila drugo lice kada sam saznao da je moja Medina preselila na ahiret. Nikad vise onako necu plakati [barem se nadam]...ne, nije grijeh plakati, niti bi plac trebao biti mjerilo religijskh ubjedjenja i tumacenja. Dapace, grijeh je najneviniji odraz duse i ljudskosti svakog pojedinca. Suze su najprirodnija pojava, jer kada se covjek isplace, omeksa i ocvrsne i postane razboritiji [barem se ja tako osjecam.]
-
IMME
- Posts: 2900
- Joined: 19/05/2007 12:23
#15
E, tu se vec radi o gubitku roditelja sto zagovaraci teorije"grijeh je plakati" smatraju ispravnim - kolko god trebas - samo se isplaci.StLouis wrote:Ne sjecam se da sam ikad prije u zivotu zaplakao sve do 2002, kada je moja majka umrla.
"Poruku teme" tumacim sebi kao jednu od ko zna koliko ideja u pokusaju kako zaplasiti, prisiliti ozaloscene a s namjerom dovesti iste u neki blazi stupanj smirenja, te da je to (mozda nekad, ko zna) "prolazilo" u mnogim slucajevima, pa, vremenom, prihvatilo se kao najbolji vid i protezalo se kroz vrijeme i kao takvo "postalo" derz, farz il sta ja znam sta - vrst zabrane
Konkretan primjer:
Po gubitku bebe (prvo dijete) od jace od 3 mjeseca zivota, zamisli u koju tugu su pali roditelji, majka pogotovo. Nadje se neko ko na taj nacin pokusa "smiriti" ozaloscene pri cemu masa ostalih podrza taj vid "utjehe" u horu - kao, sve dok ozalosceni (roditelji) njihovo dijete je tamo, na drugom svijetu, u vodi.
Niko ne zeli da mu je dijete u vlagi i da mu nije lijepo, ma gdje ono bilo za zivota ili "tamo".
Ja to samo tako tumacim i, naravno, ne smatram osnovanim.
-
fenjer
- Posts: 126
- Joined: 22/03/2005 01:43
#16
Plač
priredio Samir Beglerović
“Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena,postala nemilosrdna,i mnogi od njih su neposlušnici.”
(Kur’an, Željezo, 16.)
Sve što ima svoju nutrinu odražava se i u spoljašnosti. Plod, skriveni cvijet naprimjer, kad-tad pokazat će se u svom svome sjaju. Fetus u utrobi žene (dženīn) pokazat će se nakon izvjesnoga vremena u tjelesnome obliku djeteta. Skrivena nematerijalna bića (džinn) na Sudnjemu danu postat će svima vidljiva. Čovjekova vjera (īmān) kad-tad manifestirat će se kroz čovjekovu potpunu predanost dragome Bogu (islām).
Smekšano srce kad-tad odrazit će se na čovjekovu licu u vidu suze koju osoba pusti kada se sjeti dragoga Boga (zikr), uči/čita Njegove Riječi (Kitābullāh), osjeti Njegovo prisustvo (Hadretullāh).
Kada spomenemo da neko plače veliki broj ljudi komentira: “plačko”. Život kojim živimo ne dozvoljava iskazivanje najdubljih emocija. Za njih nema vremena jer “slušanje” plača znači slušanje skrivenoga ali istinskoga “ja” (ili “ti”), a ko za to ima vremena?!
Pokazanje svake stvarnosti dešava se kroz vodu (Ibn Arebī). Manifestacija današnjega načina življenja nije suza već znoj. Suza je, po suvremenome razmišljanju, manifestacija “svijeta snova”. Kao takva danas je nepoželjna.
Iz ovoga razloga više nego privlači jedno predavanje Vāhida Abdusselāma Bālija koje govori upravo o plaču. A imām el-Dževzī rekao je: “Teško li se onome čije srce nikada nije zaplakalo!”
Allah objavljuje naljepši Govor,Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju,Zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje,
A kada se spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju.
Ona je Allahov pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoće;
A onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na pravi put neće moći uputiti.”
(Kur’an, Skupovi, 23.)
U Kur’anu spomenuo je nagradu i kaznu, i jasno stavio do znanja da su Njegove iskrene sluge pune strahe i ljubavi prema Njemu. Kada čovjekov iman poraste i ubijeđenost mu se poveća, poveća mu se strah od uzvišenoga Boga.
Plač hazreti pejgambera Isāa (Isusa), alejhisselam
Kada bi se u prisustvu hazreti Isāa, alejhisselam, spomenuo Sudnji dan, pejgamber bi vrisnuo i rekao:
“Ne priliči sinu Merjeminome da šuti kada se spomene Sudnji dan.”
(predaju prenosi eš-Ša‘bi)
Od Abdulmelika ibn Seida prenosi se da bi hazreti Isa, alejhisselam, kada bi čuo iskreno predavanje o Drugome svijetu zaplakao poput majke kojoj je umrlo dijete.
Plač hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam
Hazreti Poslanik, alejhisselam, rekao je jednom hazreti Abdullahu ibn Mesudu:
“Uči mi Kur’an!”
“Zar ja tebi da učim a tebi je Kur’an objavljen?”, reče hazreti Ibn Mesud.
“Da, jer volim da slušam kada drugi uče.”, reče naš Poslanik, alejhisselam.
“Počeo sam učiti suru Nisā (Žene), sve dok ne dođoh do njenoga ajeta:
A šte će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?
(ajet 41.)
Poslanik, alejhisselam, reče mi:
‘Stani sada.’
Vidjeh da su mu oči pune suza.”
Abdullah ibn Šehhir je rekao:
“Kada nam je hazreti Poslanik, alejhisselam, klanjao kao imam čuo sam zvuk njegovoga plača koji mu izlaziše iz grudi, poput lonca u kome ključa.”
Plač hazreti Ebu Bekra
Hazreti Aiša prenosi:
“Za vrijeme bolesti Poslanik, alejhisselam, reče:
‘Naredite Ebu Bekru da predvodi namaz kao imam!’
Rekla sam Allahovome Poslaniku:
‘Ako Ebu Bekr stane na tvoje mjesto ljudi ga neće moći čuti kako uči uslijed njegovoga plača.’ ”
Plač hazreti Omera
Pošao je hazreti Omer jedne noći u obilazak i vidio lampu kako gori u jednoj kući. Približio se toj kući kad u njoj jedna starica sklada rime i recitira ih:
Muhammedu, Alejhisselamu,
odličnici salavat nose,
Na te odabrani, dični,
blagoslove sve donose.
Mnogo si bdjeo,
Plakao po noći,
E, da mi je znati,
Da li će ikako moći:
Da sastanem se s onim Tamo,
za kim srce plače, al’ avaj…
Pošto se ove riječi odnosiše na Muhammeda, alejhisselam, hazreti Omer sjede na zemlju i zaplaka. Plakao je sve dok silina njegovoga plača ne doprije do te starice. Tada ta žena otškrinu vrata i upita:
“Ko je tamo?”
“Omer ibn Hattab.”
“Nemam ja nikakvoga posla s Omerom, šta Omer hoće ovako kasno?”, upita starica.
“Otvori mi, Allah ti Se smilovao. Ništa ti neću loše učiniti.”
Otvori mu vrata. Hazreti Omer joj reče:
“Ponovi mi riječi koje si maloprije recitovala.”
Ponovi mu ih, pa kada dođe do onoga stiha koji nije završila hazreti Omer joj reče:
“Molim te da i mene staviš s vama dvoma.”
Starica ispjeva:
Da sastanem se s onim Tamo,
za kim srce plače, al’ avaj,
a i Omer s nama, o Ti koji praštaš
i njemu Tvoj beskrajni oprost sad’ daj.
Hazreti Omer bi zadovoljan i vrati se kući.
(predaju prenosi Zejd ibn Eslem)
Naš plač
Pravedni plakaše, pobožni plakaše i vjerni plakaše. A danas ima ljudi koji cijelu godinu ni jednu jedinu suzu iz straha prema Allahu ne puste.
Da nas Jedini sačuva tvrdoće srca!
One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah pomene, smiruju – a srca se doista, kada se Allah pomene smiruju!
(Kur’an, Grom, 28.)
Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.
(Kur’an, Plijen, 2.)
Zašto ljudi danas ne plaču iz pobožnosti? Jer je tvrdokornost naših srca jaka, a jaka je i povezanost s Ovim svijetom. Srca su nam tvrda, a oči suhe.
Udaljili smo se od Gospodara. Da smo mu bili bliski srca ne bi otvrdnula. Ko provede kompletnu sedmicu a da ne pusti nijedne suze, neka se sažali nad sobom. Možda će mu srce omekšati i suza kanuti.
Ne kane li nijedna suza, neka otvori Božiju Knjigu i s pažnjom, poniznošću i pokornošću neka čita Njegove ajete.
Ako mu oko zaplače, srca zadrhti a duše se ponizi, uspio je; a ako i dalje bude tvrdoga srca, neka sjedi u mračnoj sobi i plače nad svojim halom (stanjem) jer srce mu je sigurno mrtvo.
priredio Samir Beglerović
“Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena,postala nemilosrdna,i mnogi od njih su neposlušnici.”
(Kur’an, Željezo, 16.)
Sve što ima svoju nutrinu odražava se i u spoljašnosti. Plod, skriveni cvijet naprimjer, kad-tad pokazat će se u svom svome sjaju. Fetus u utrobi žene (dženīn) pokazat će se nakon izvjesnoga vremena u tjelesnome obliku djeteta. Skrivena nematerijalna bića (džinn) na Sudnjemu danu postat će svima vidljiva. Čovjekova vjera (īmān) kad-tad manifestirat će se kroz čovjekovu potpunu predanost dragome Bogu (islām).
Smekšano srce kad-tad odrazit će se na čovjekovu licu u vidu suze koju osoba pusti kada se sjeti dragoga Boga (zikr), uči/čita Njegove Riječi (Kitābullāh), osjeti Njegovo prisustvo (Hadretullāh).
Kada spomenemo da neko plače veliki broj ljudi komentira: “plačko”. Život kojim živimo ne dozvoljava iskazivanje najdubljih emocija. Za njih nema vremena jer “slušanje” plača znači slušanje skrivenoga ali istinskoga “ja” (ili “ti”), a ko za to ima vremena?!
Pokazanje svake stvarnosti dešava se kroz vodu (Ibn Arebī). Manifestacija današnjega načina življenja nije suza već znoj. Suza je, po suvremenome razmišljanju, manifestacija “svijeta snova”. Kao takva danas je nepoželjna.
Iz ovoga razloga više nego privlači jedno predavanje Vāhida Abdusselāma Bālija koje govori upravo o plaču. A imām el-Dževzī rekao je: “Teško li se onome čije srce nikada nije zaplakalo!”
Allah objavljuje naljepši Govor,Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju,Zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje,
A kada se spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju.
Ona je Allahov pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoće;
A onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na pravi put neće moći uputiti.”
(Kur’an, Skupovi, 23.)
U Kur’anu spomenuo je nagradu i kaznu, i jasno stavio do znanja da su Njegove iskrene sluge pune strahe i ljubavi prema Njemu. Kada čovjekov iman poraste i ubijeđenost mu se poveća, poveća mu se strah od uzvišenoga Boga.
Plač hazreti pejgambera Isāa (Isusa), alejhisselam
Kada bi se u prisustvu hazreti Isāa, alejhisselam, spomenuo Sudnji dan, pejgamber bi vrisnuo i rekao:
“Ne priliči sinu Merjeminome da šuti kada se spomene Sudnji dan.”
(predaju prenosi eš-Ša‘bi)
Od Abdulmelika ibn Seida prenosi se da bi hazreti Isa, alejhisselam, kada bi čuo iskreno predavanje o Drugome svijetu zaplakao poput majke kojoj je umrlo dijete.
Plač hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam
Hazreti Poslanik, alejhisselam, rekao je jednom hazreti Abdullahu ibn Mesudu:
“Uči mi Kur’an!”
“Zar ja tebi da učim a tebi je Kur’an objavljen?”, reče hazreti Ibn Mesud.
“Da, jer volim da slušam kada drugi uče.”, reče naš Poslanik, alejhisselam.
“Počeo sam učiti suru Nisā (Žene), sve dok ne dođoh do njenoga ajeta:
A šte će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?
(ajet 41.)
Poslanik, alejhisselam, reče mi:
‘Stani sada.’
Vidjeh da su mu oči pune suza.”
Abdullah ibn Šehhir je rekao:
“Kada nam je hazreti Poslanik, alejhisselam, klanjao kao imam čuo sam zvuk njegovoga plača koji mu izlaziše iz grudi, poput lonca u kome ključa.”
Plač hazreti Ebu Bekra
Hazreti Aiša prenosi:
“Za vrijeme bolesti Poslanik, alejhisselam, reče:
‘Naredite Ebu Bekru da predvodi namaz kao imam!’
Rekla sam Allahovome Poslaniku:
‘Ako Ebu Bekr stane na tvoje mjesto ljudi ga neće moći čuti kako uči uslijed njegovoga plača.’ ”
Plač hazreti Omera
Pošao je hazreti Omer jedne noći u obilazak i vidio lampu kako gori u jednoj kući. Približio se toj kući kad u njoj jedna starica sklada rime i recitira ih:
Muhammedu, Alejhisselamu,
odličnici salavat nose,
Na te odabrani, dični,
blagoslove sve donose.
Mnogo si bdjeo,
Plakao po noći,
E, da mi je znati,
Da li će ikako moći:
Da sastanem se s onim Tamo,
za kim srce plače, al’ avaj…
Pošto se ove riječi odnosiše na Muhammeda, alejhisselam, hazreti Omer sjede na zemlju i zaplaka. Plakao je sve dok silina njegovoga plača ne doprije do te starice. Tada ta žena otškrinu vrata i upita:
“Ko je tamo?”
“Omer ibn Hattab.”
“Nemam ja nikakvoga posla s Omerom, šta Omer hoće ovako kasno?”, upita starica.
“Otvori mi, Allah ti Se smilovao. Ništa ti neću loše učiniti.”
Otvori mu vrata. Hazreti Omer joj reče:
“Ponovi mi riječi koje si maloprije recitovala.”
Ponovi mu ih, pa kada dođe do onoga stiha koji nije završila hazreti Omer joj reče:
“Molim te da i mene staviš s vama dvoma.”
Starica ispjeva:
Da sastanem se s onim Tamo,
za kim srce plače, al’ avaj,
a i Omer s nama, o Ti koji praštaš
i njemu Tvoj beskrajni oprost sad’ daj.
Hazreti Omer bi zadovoljan i vrati se kući.
(predaju prenosi Zejd ibn Eslem)
Naš plač
Pravedni plakaše, pobožni plakaše i vjerni plakaše. A danas ima ljudi koji cijelu godinu ni jednu jedinu suzu iz straha prema Allahu ne puste.
Da nas Jedini sačuva tvrdoće srca!
One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah pomene, smiruju – a srca se doista, kada se Allah pomene smiruju!
(Kur’an, Grom, 28.)
Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.
(Kur’an, Plijen, 2.)
Zašto ljudi danas ne plaču iz pobožnosti? Jer je tvrdokornost naših srca jaka, a jaka je i povezanost s Ovim svijetom. Srca su nam tvrda, a oči suhe.
Udaljili smo se od Gospodara. Da smo mu bili bliski srca ne bi otvrdnula. Ko provede kompletnu sedmicu a da ne pusti nijedne suze, neka se sažali nad sobom. Možda će mu srce omekšati i suza kanuti.
Ne kane li nijedna suza, neka otvori Božiju Knjigu i s pažnjom, poniznošću i pokornošću neka čita Njegove ajete.
Ako mu oko zaplače, srca zadrhti a duše se ponizi, uspio je; a ako i dalje bude tvrdoga srca, neka sjedi u mračnoj sobi i plače nad svojim halom (stanjem) jer srce mu je sigurno mrtvo.
Last edited by fenjer on 21/10/2007 02:30, edited 2 times in total.
-
district-beg
- Posts: 787
- Joined: 07/09/2007 00:50
- Location: saldae
- Contact:
#17 Re: Zar je plakati grijeh ??
ljudi ba, nemojte od islama praviti bauk...daj navedi ajet ili hadis koji kaze da je zabranjeno plakati...to sto zene po kafama pricaju, slobodno ti macku o rep, a knjige se uhvatiIMME wrote:Mnogi od vas su, vjerovatno, culi da gubitkom najdrazeg nam bica (dijete) NE VALJA PLAKATI, odnosno, da je to po Islamu grijesno, kaznjivo ... nije islamski.
Emocije dolaze iz srca a da bi se pridrzavali pomenutog "ne valja" i gusili suze u sebi, po meni, to bi bilo ubijanje sebe, ubijanje vec dobro ubijenog a to je onda "dizanje ruke na sebe" sto Allah dz.. sch. posebno mrzi i ne prasta.
Do sada me niko u to nije uspio ubijediti il navesti bar na razmisljanje da tu ima imalo logike - to ne ocekujem ni ovdje da ce se desiti ali bih tako rado da cujem vase razmisljanje.
-
IMME
- Posts: 2900
- Joined: 19/05/2007 12:23
#19
Skont'o kad il neskont'o, svejedno je - al ne kaaki na ovoj temi svega tizuna wrote:sjecate´se ono iz filma "sjecas´li se dolli bell" kad kaze
-Places picko, places.
E sad sta je htio reci nikako da skontam
a i ti, fenjer - ne davi tako dugom copijom koja bas i nema veze s temom - nije zar da neznas nista reci svojim rijecima
-
district-beg
- Posts: 787
- Joined: 07/09/2007 00:50
- Location: saldae
- Contact:
#20
evo IMME reko sam ti ja...plakanje NIJE haram u islamu, sjedi i placi kolko ti drago...
- Bosanac sa dna kace
- Posts: 10147
- Joined: 27/06/2005 20:21
- Location: ponutrače
#22
zuna wrote:sjecate´se ono iz filma "sjecas´li se dolli bell" kad kaze
-Places picko, places.
E sad sta je htio reci nikako da skontam
a fakat sta je sceo rec?
-
IMME
- Posts: 2900
- Joined: 19/05/2007 12:23
#25
U pravu si, sanjo18 ...no, problem je u tome sto takvo razmisljanje u tim najbolnijim, najfriskijim danima (mjesecima) insanu i ne padne na um ... to obicno nadodje nekad puno kasnije ... kako god meni, mislim da se i vecina ljudstva kosi istim "problemom".
